- 1 -              Rev 860/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 860/2022-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. A. iz V., OIB … , zastupan po punomoćniku D. Ć., odvjetniku u V., protiv tuženika: 1. D. Č. iz S., OIB … , zastupan po punomoćniku N. H., odvjetniku u V. G., i 2. N. Ć. iz D. S., OIB … , zastupan po punomoćniku D. M., odvjetniku u P., radi isplate, odlučujući o reviziji 2. tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-165/2021-2 od 29. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-1451/2019-28 od 26. veljače 2020., u sjednici održanoj 27. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija 2. tuženika se odbija.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima da tužitelju isplate 426.402,78 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. srpnja 2009. pa do isplate, kao i da mu naknade parnične troškove postupka od 72.779,02 kn sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate.

 

2. Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju dopuštenu ovosudnim rješenjem Revd 399/2022-2 od 15. ožujka 2022. podnosi 2. tuženik zbog pravnog pitanja:

 

              „Teče li pristupanjem dugu u odnosu na pristupatelja novi, samostalni zastarni rok od ugovora o pristupanju dugu ili pristupatelj odgovara u okviru zastarnog roka u koje odgovara dužnik?“.

 

4. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači, podredno ukine uz naknadu parničnih troškova.

 

5. Tuženik podnosi reviziju temeljem čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).

 

6. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

7. Revizija je neosnovana.

 

8. Predmet spora je zahtjev za isplatom.

 

9. Povodom revizije sporna je ocjena nižestupanjskih sudova da u odnosu na potraživanje tužitelja nije nastupila zastara, odnosno da je zastarni rok u odnosu na tuženike počeo teći od trenutka kada su pristupili dugu.

 

10. Tuženik se u reviziji poziva na više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske navodeći da je pravno shvaćanje iz pobijane presude u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem iznijetim u citiranim odlukama (Rev 710/10-2 od 1. veljače 2012., Rev x 423/2017-2 od 22. siječnja 2019., Rev 2043/10-2 od 4. srpnja 2012.).

 

11. U konkretnom slučaju tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da tužitelj kao vjerovnik ima potraživanje prema trgovačkom društvu A. d.o.o.

 

12.1. Nadalje, cijeneći sadržaj zapisnika sastavljenog 9. srpnja 2009. nižestupanjski sudovi su utvrdili da iz sadržaja te isprave proizlazi da su 1. tuženik (kao osoba koja je u vrijeme nastanka obveze trgovačkog društva A. d.o.o. prema tužitelju bio direktor dužnika) i 2. tuženik (koji je u isto vrijeme bio zaposlenik tog društva) preuzeli obvezu isplatiti tužitelju dug koji ima prema trgovačkom društvu A. d.o.o. Istom prilikom su izjavili da priznaju dug tužitelja u iznosu koji potražuje u ovoj parnici.

 

12.2. Člankom 101. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO) je propisano da ugovorom između vjerovnika i trećega, kojim se ovaj obvezuje vjerovniku da će ispuniti njegovu tražbinu prema dužniku, treći stupa u obvezu pored dužnika.

 

13. Imajući u vidu sadržaj prethodno citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima proizlazi da pristupanjem dugu nastaje novi obvezni odnos između vjerovnika i pristupatelja dugu koji do toga trenutka nije imao obvezu prema vjerovniku. U takvoj pravnoj situaciji pristupatelj se nalazi svojim slobodnim raspolaganjem u kojim okolnostima za njega, a iz razloga što prethodno nije bio u obvezi prema vjerovniku, za ispunjenje obveze počinje teći zaseban (novi) zastarni rok.

 

14. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

 

Pristupanjem dugu za pristupatelja od trenutka pristupanja počinje teći samostalni zastarni rok u skladu sa odredbama Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na zastaru, neovisno o zastarnom roku koji se odnosi na dužnika i je li taj rok istekao.

 

15. Ovaj odgovor proizlazi iz same prirode obveznih odnosa koji se slobodno uređuju između njihovih sudionika (čl. 2. ZOO), kao i dužnosti ispunjenja obveze (čl. 9. ZOO).

 

16. Kako nema zakonske zapreke da se pristupi dugu za koji je u odnosu na dužnika već prethodno nastupila zastara, protivno shvaćanje - da se u odnosu na pristupatelja primjenjuje zastarni rok koji se odnosi na dužnika (na koje se 2. tuženik poziva) dovelo bi u pitanje prethodno citirana temeljna načela obveznog prava jer bi bile moguće situacije da se pristupa dugu iako pristupatelj ima saznanja da je u odnosu na dužnika već nastupila zastara.

 

17. Nadalje, valja imati u vidu svrhu ovog pravnog posla kojim se osnažuje pravni položaj vjerovnika da osim dužnika ima i drugu osobu kojoj se može obratiti i tražiti od nje ispunjenje obveze koju ima prema dužniku, a koja osoba je u taj obvezni odnos prema vjerovniku ušla svojom slobodnom voljom.

 

18. Također, prilikom sklapanja ugovora o pristupanju dugu nema zakonske zapreke ugovornim stranama za ugovaranje ograničenja u odnosu na ispunjenje svoje obveze, kako u pogledu iznosa koji se potražuje tako i u odnosu na rok u kojem se ta isplata može zahtijevati, tako da se prilikom ocjene prigovora zastare uvijek polazi od sadržaja ugovora o pristupanju dugu (tako i u Rev 2232/2012 od 7. ožujka 2017.).

 

19. Prilikom pristupanja dugu tuženici su izjavili da priznaju dug tužitelja. Stoga su upravo u tom trenutku, kada su već bili u poziciji dužnika (čl. 101. ZOO) prekinuli tijek zastare koja je tada počela teći iznova (čl. 245. st. 2. ZOO).

 

20. U odnosu na odluke na koje se 2. tuženik u reviziji poziva valja odgovoriti da iste ne koincidiraju u odnosu na konkretnu situaciju.

 

20.1. U predmetu Rev 2043/10 od 4. srpnja 2012. je odbačena revizija u odnosu na postavljeno pitanje – da li ugovorom o pristupanju dugu dolazi do zastare potraživanja ili nije tako? Iz obrazloženja ove odluke proizlazi da je u pobijanoj presudi iznijeto pravno shvaćanje da u situaciji pristupanja dugu u smislu čl. 101. ZOO na trećega, koji pristupa dugu, glede zastare tražbine se ne nalazi u poziciji dužnika, već da se na njega pitanje zastare procjenjuje prema novom ugovoru koji je sklopio s vjerovnikom i temeljem kojeg je pristupio dugu. Revizija je odbačena jer tuženik nije naveo adekvatne razloge važnosti, odnosno odluka za koju je naveo da sadrži drugačije pravno shvaćanje se nije odnosila na konkretnu situaciju (već na ocjenu da u odnosu na glavnog dužnika pristupanjem dugu ne dolazi do prekida zastare).

 

20.2. U odluci Revx 423/2017 od 22. siječnja 2019. iznijeto je pravno shvaćanje koje se odnosi na način na koji se mora dati izjava o priznanju duga, međutim u odnosu na takvo pitanje revizija nije niti dopuštena.

 

20.3. U predmetu Rev 710/2010 od 1. veljače 2012. nije iznijeto pravno shvaćanje u odnosu na početak tijeka zastare kod pristupanja dugu.

 

21. Slijedom navedenog, a kako se pobijana odluka temelji na pravnom shvaćanju koje je iznijeto u odgovoru na postavljeno pitanje, temeljem čl. 393. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 27. rujna 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Đuro Sessa, v.r.