Poslovni broj: UsI-3130/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Željki Babarović, uz sudjelovanje Spomenke Đurđević, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠE, u svoje ime i kao zakonska zastupnica svoje djece mlt. DE i mlt. KE, svi u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite Zagreb, Sarajevska 41, svi zastupani po opunomoćeniku Damiru Kevilju, odvjetniku u Zagrebu, Bakarska 12, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave dana, 24. listopada 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I) Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216- 03/25-06/5466 Urbr.: 511-01-212-25-3 od 13. kolovoza 2025. godine. II) Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III) Nalaže se tuženiku da isplati Damiru Kevilju, odvjetniku u Zagrebu, Bakarska 12, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR i za pristup na ročište dana 16. lipnja 2025. g. iznos od 500,00 EUR, ukupno 1.000,00 EUR u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216- 03/25- 06/5466 Urbr.: 511-01-212-25-3 od 13. kolovoza 2025. godine odbačen je naknadni zahtjev za, odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, koji je podnijela Š, rođena **.**.1984. godine u mjestu Vladikavkaz, država Ruska Federacija; državljanka Ruske Federacije, kojim su, obuhvaćena i njena mit. djeca RE, rođena **.**.2012. u mjestu Vladikavkaz, država Ruska Federacija, državljanka Ruske Federacije i sin ĐE rođen **.**.2018. godine u mjestu Vladikavkaz, država Ruska Federacija, državljanin Ruske Fedracije kao nedopušten.
1. Tužitelji u tužbi osporavaju zakonitost tuženikove odluke odnosno pobijaju predmetno rješenje u cijelosti pobija predmetno rješenje u cijelosti i to zbog pogrešne primjene pravnog propisa i to odredbi čl. 47. st. 6. i čl. 43. st. 2. ZMPZ-a te neprimjene pravnog propisa i to odredbi čl. 20., čl. 21., čl. 24. st. 1. toč. 1., čl. 25. st. 1. toč. 1. i 3. te čl. 26. st. 1. ZMPZ-a, kao i čl. 3. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: EKLJP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te proturječnosti obrazloženja Pobijanog akta. Pobijani akt je donesen u povodu tzv. naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Takav naknadni zahtjev se podnosi u dva slučaja: (i) nakon izvršnosti odluke kojom se odlučilo o osnovanosti (prethodno podnesenog) zahtjeva sukladno čl. 38. ZMPZ-a, ili (ii) nakon izvršnosti odluke kojom je postupak obustavljen sukladno čl. 39. st. 2. toč. 4. ZMPZ-a, tj. ako je tražitelj zaštite (prvotno) odustao od zahtjeva za traženje međunarodne zaštite. U odnosu na tužiteljicu, prethodno je meritorno razmatrana osnovanost ranijeg zahtjeva (slučaj gore pod točkom (i.) ), te je u povodu takvog zahtjeva doneseno rješenje tuženika od 27.11.2024., Klasa UP/I-216-03/24-06/1688, Urbroj 511-01-212-24-8 (dalje: Prethodno rješenje). Dopuštenost naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu ovisi, između ostalog i ovdje relevantno, o tome sadrži li bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti (ranije) odluke ili koje tražitelj iz opravdanog razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite, sukladno čl. 47. st. 3. ZMPZ-a. Cijeneći daje tužiteljev naknadni zahtjev nedopušten u smislu prethodno citirane odredbe, Tuženik donosi Pobijani akt i predmetni tužiteljev zahtjev odbacuje. Upravo u navedenoj ocjeni tuženika krije se temeljni razlog za nezakonitost Pobijanog akta. Naime, iz obrazloženja Pobijanog akta nedvosmisleno proizlazi da Tuženik smatra da tužiteljica nije iznijela nove relevantne činjenice koje bi bile od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari niti je dala opravdano obrazloženje zašto te činjenice nije navela u prijašnjem postupku. Pojednostavljeno rečeno, Tuženik smatra da tužiteljičin naknadni zahtjev ne sadržava ništa novo, o čemu Tuženik nije imao prilike odlučiti Prethodnim rješenjem, donesenim prije Pobijanog akta. Ono što naknadni zahtjev sadržava, je navod tužiteljice u kojem navodi daje od svoje kćeri naknadno (po izvršnosti Prethodnog rješenja) saznala da mjesto njenog bivšeg prebivališta u [adresa] redovito obilaze nepoznati muškarci koji se pritom raspituju kod susjeda gdje se nalazi tužiteljica i njena obitelj. Tužiteljica smatra da se radi o predstavnicima ili osobama povezanima s organima vlasti, konkretno s osobom koja je počinila kaznena djela u odnosu na članove njene obitelji. U pogledu navedenog, Tuženik zaključuje da se ne radi o novim činjenicama na kojima tužiteljica temelji svoj naknadni zahtjev već se nadogradnja onih istih razloga na temelju kojeg je podnesen, i odbijen, njen inicijalni zahtjev za međunarodnu zaštitu. Tužiteljica u nastavku iznosi razloge zašto se njen naknadni zahtjev za međunarodnom zaštitom nalazi osnovanim, a o kojima tuženik nije meritorno odlučivao zbog ranije opisanog pogrešnog pravnog pristupa. Tuženik usko tumači pojam novih činjenica odnosno okolnosti u kontekstu razloga za dopuštenost naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Sukladno odluci Europskog suda broj C-216/22, svaka presuda Suda Europske unije (pa i presuda koja se ograničava na tumačenje odredbe prava Unije koja je već bila na snazi u trenutku donošenja odluke o prethodnom zahtjevu), predstavlja novi element u smislu odredbi o naknadnom zahtjevu za međunarodnu zaštitu, neovisno o datumu njezina donošenja, ako značajno povećava vjerojatnost da podnositelj zahtjeva ispunjava uvjete za dobivanje međunarodne zaštite. Stoga je Tuženik dužan preispitati meritum naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu i ukoliko se tražitelj pozove na pojedinu presudu Suda EU, pod uvjetom da ta presuda značajno poveća vjerojatnost daje tražitelj ispunio uvjete za dobivanje zaštite, a ne samo u slučaju kada se tražitelj poziva na nove, bitne činjenice i dokaze koji su nastali nakon izvršnosti odluke o inicijalnom zahtjevu ili koji se iz opravdanih razloga nisu predočene u prijašnjem postupku. Nacionalna tijela međunarodne zaštite stranaca u aktualnom i prethodnom postupku nisu uzela u obzir presudu Suda EU broj C-652/16, kojom je određeno da, prilikom pojedinačne procjene zahtjeva za međunarodnu zaštitu, treba uzeti u obzir prijetnje od proganjanja i ozbiljne nepravde prema članu obitelji podnositelja zahtjeva kako bi se utvrdilo je li potonji, zbog svoje obiteljske veze s tom ugroženom osobom, i sam izložen takvim prijetnjama. Upravo suprotno, navedena tijela su upirala u aktualnom i prethodnom postupku, između ostalog, i na to da se događaji na temelju kojih je tužiteljica utemeljila svoj zahtjev za međunarodnu zaštitu, dogodili članovima njene obitelji, a ne tužiteljici osobno. Ne bi smjelo biti sporno da postoji stanovito preklapanje odredbe čl. 3. EKLJP i odredbe čl. 21. ZMPZ- a, u tom što obje odredbe govore nečovječnom i/ili ponižavajućem postupanju, koje se cit. odredbama zabranjuje. U tom pogledu, nacionalna tijela međunarodne zaštite nisu uzela u obzir niti presudu ESLJP u predmetu F.H. protiv Švedske (br. zahtjeva 32621/06), kojom je određeno da se članak 3. EKLJP ne primjenjuje samo na rizik od zlostavljanja koji proizlazi iz postupanja javnih tijela, već i na onaj koji proizlazi iz postupanja privatnih osoba. U slučaju tužiteljice, rizik opisanog postupanja proizlazi upravo iz postupanja privatnih osoba, koja državna tijela nisu voljna spriječiti na zadovoljavajući način, zbog razloga koji imaju veze s aktualnim oružanim sukobom, odnosno kojima je taj sukob doprinio. Jednako tako, nije uzeta u obzir ni presuda ESLJP u predmetu D i K protiv Ujedinjene Kraljevine (br. zahtjeva 8319/07 i 11449/07), kojom je određeno da, iako su države članice ovlaštene procjenjivati mogu li podnositelji zahtjeva za međunarodnu zaštitu pronaći siguran kutak (od zabrane zlostavljanja iz čl. 3. EKLJP) u drugom dijelu svoje zemlje, su države članice u tom slučaju obvezne ispitati može li stranac otputovati, dobiti dozvolu za ulazak i nastaniti se na toj alternativnoj lokaciji. U konkretnom slučaju, tijela to nisu činila (odnosno učinila su krajnje paušalno) prilikom svoje procjene da bi se tužiteljica mogla nastaniti u drugom dijelu, samo na osnovi utvrđenja daje neko vrijeme boravila u [adresa]. Zaključno, nije uzeto u obzir da je potrebno provesti procjenu rizika od podvrgavanja postupanju protivnom članku 3. EKLJP. Domaća tijela moraju na vlastitu inicijativu provesti procjenu dostupnosti i funkcioniranja sustava azila zemlje primateljice i zaštitnih mjera koje ona pruža u praksi, a s obzirom na činjenice koje su bile poznate nacionalnim tijelima (presuda ESLJP u predmetu Y.K. protiv Hrvatske, broj zahtjeva 38776/21, presuda ESLJP u predmetu Sharifi protiv Austrije, broj zahtjeva 60104/08). Takvi nedostaci, koji su već dokumentirani u izvješćima međunarodnih organizacija, posebice UNHCR- a, Vijeća Europe i tijela EU-a, u načelu se smatraju dobro poznatima (presuda ESLJP u predmetu M.S.S. protiv Belgije i Grčke, br. zahtjeva 30696/09). A evo što o državi porijekta kažu takve organizacije: ,,CPT (op.a. Europski Komitet za sprječavanje mučenja i nečovječnog postupanja ili kažnjavanja) smatra da nedostatak bilo kakvog suštinskog odgovora na njegove zahtjeve i neaktivnost ruskih vlasti u omogućavanju Odboru da izvrši svoj preventivni mandat u Ruskoj Federaciji predstavlja neuspjeh u suradnji. Stoga je Odbor odlučio dati ovu javnu izjavu u skladu s člankom 10. stavkom 2. Konvencije." (posljednje dostupno izvješće, od 18.11.2024. godine). Znači, razina primjene međunarodnih propisa iz predmetne materije u državi podrijetla tužiteljice je toliko niska, da se zemlja podrijetla ne bavi niti elementarnim izvještajem organizacija čiji je vlastiti član. Što sve ovo ima veze s tužiteljicom? Tužiteljica je osoba koja je pobjegla sa svojom maloljetnom djecom iz Ruske Federacije, iz razloga što su njoj, njenoj djeci i suprugu prijetile (privatne) osobe koje su, neovisno o činjenici da su pravomoćno osuđene za kazneno djelo ubojstva šogora i teško ranjavanje tužiteljičina supruga, na prijevremenoj i bezuvjetnoj slobodi. Ovo iz razloga što je navedena država podrijetla donijela, u sklopu oružanog sukoba sa susjednom državom, notorno poznate propise kojom takvi osuđenici - nakon određenog vremena odrađenog na ratištu - se puštaju na opisanu prijevremenu i bezuvjetnu slobodu. Unatoč kontekstu takvog oružanog sukoba i cit. neortodoksnog pravnog okvira, nacionalna tijela međunarodne zaštite smatraju da tužiteljica nije izložena ozbiljnoj nepravdi (kako je definirana čl. 21. st 2. ZMPZ-a) ili nečovječnom postupanju (definiran i čl. 3. EKLJP). Tužiteljica ne zna kako bi se drugačije moglo opisati postupanje, doli nečovječnim, gdje ubojica tužiteljičinih članova obitelji i osoba koja je pokušala ubiti supruga (pritom ga teško ranivši) te počiniti druga kaznena djela u pogledu maloljetne djece tužiteljice, uživa zaštitu države, dok tu zaštitu ne uživa tužiteljica, samo iz razloga što je jedan „odradio" zatvorsku kaznu na bojištu ilegalnog rata kakvog Europa nije vidjela desetljećima, dok drugi (tužiteljica i njena obitelj) to nisu. Jednako se apsurdnim nalazi i zaključak tih istih tijela, da bi pravosudna tijela takve države mogla pružiti zaštitu tužiteljici i njenoj obitelji. Možda bi se to dogodilo ako bi to zaslužili, odlaskom na bojište u susjednu državu. Pritom se upornost ovih „privatnih osoba" vidi i iz toga, što i nakon godine i pol kako su tužiteljica i njena obitelj pobjegli iz države podrijetla, nepoznate i neslužbene osobe obilaze bivše mjesto prebivanja, što tužiteljica navodi u svom naknadnom zahtjevu za međunarodnu zaštitu, koji se odbacuje Pobijanim aktom, bez da se isti navodi dovedu, sukladno čl. 47. st. 4, ZMPZ-a. u vezu s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prethodnom postupku te bez da se pritom donese meritorna odluka o zahtjevu u cjelini, uvažavajući gore navedenu sudsku praksu Suda EU i ESLJP, koja nije uzeta u obzir pri donošenju prethodnih odluka. Tužiteljica neće opterećivati ovu tužbu daljnjim, podrobnijim opisivanjem svoje priče koja je dovela do njenog bijega i podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, već Naslovni sud upućuje na svoj prethodni zahtjev o kojem je isti sud ranije odlučivao. Umjesto da nacionalna tijela gore navedeno apsolviraju, primijene odgovarajuće norme te usvoje zahtjev za međunarodnu zaštitu, navedena tijela se bave sasvim nebitnim pitanjima, poput je li tužiteljica proganjana zbog svoje vjere ili nacionalnosti te pripada li u određenu progonjenu društvenu skupinu, ili se može preseliti u drugi dio svoje zemlje podrijetla (pritom ignorirajući tužiteljičine argumente zašto nije izgledno da bih ih takvo preseljenje spasilo od opasnosti) pa posljedično i odbijaju, a sada i odbacuju zahtjev za međunarodnu zaštitu. Sve opisane okolnosti mogu objasniti zašto tužiteljica ne može opravdano očekivati da će u Ruskoj Federaciji dobiti odgovarajuću razinu zaštite osobne sigurnosti i sigurnosti svoje dvoje maloljetne djece, od aktualnih prijetnji na život i tjelesnu cjelovitost sebe i svoje obitelji za kbju je odgovorna (djeca), odnosno da postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratom u Rusku Federaciju suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja opisanog oblika ozbiljne nepravde te da upravo zbog tog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje, čime su ispunjene pretpostavke za pružanje međunarodne zaštite iz članka 21. ZMPZ-a s prisutnim elementima osnove za zaštitu i po čl. 20. ZMPZ-a. No, zbog ranije opisanog pogrešnog pravnog pristupa, Tuženik nije niti ispitivao primjenjivost odredbi čl. 20., čl. 21., čl. 24. st. 1. toč. 1., čl. 25. st. 1. toč. 1. i 3. te čl. 26. st. 1. ZMPZ-ate čl. 3. EKLJP, pa su iste ostale neprimijenjene na štetu tužiteljice, dok je s druge strane pogrešno primijenio odredbe čl. 47. st. 6. i čl. 43. st. 2. ZMPZ-a te nije uzeo u obzir ranije spomenute presude Suda EU i ESLJP koje predstavljaju izvor prava te su obvezujuće za tuženika. Pored navedenog, činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
Zaključno predlaže Sudu poništenje osporavanog rješenja.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužba neosnovana u cijelosti. Tužiteljica navodi da tuženik pogrešno i preusko tumači pojam novih činjenica i okolnosti u kontekstu razloga za dopuštenost naknadnog zahtjeva. Pri tome navodi da tuženik nije meritorno odlučivao o njezinom naknadnom zahtjevu zbog pogrešnog pravnog pristupa. Tuženik ostaje pri argumentu da puki nastavak događaja koji su u pravomoćnoj presudi utvrđeni kao neuvjerljivi ne može odjednom predstavljati uvjerljive informacije. Naime, tužitelj .čin razlog za traženje međunarodne zaštite se nije promijenio jer ga i dalje temelji na okolnostima vezanim uz svog supruga i ljude koji ga traže. S tim u vezi tuženik smatra da je prav R primijenio navedeni članak Zakona. Vezano za odgodni učinak tužbe, sukladno čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima, sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom lije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. Budući da u konkretnom slučaju nisu utvrđene nove i relevantne činjenice i okolnosti radi kojih bi po povratku u Rusku Federaciju za tužiteljicu nastala nepopravljiva šteta, tuženik smatra da nisu ispunjeni uvjeti da se dopusti odgodni učinak tužbe.
Dodatno, sukladno službenoj bilješci zaprimljenoj od Prihvatilišta utvrđeno je da je tužiteljica 18.09.2025. napustila Prihvatilište te se u isto više nije vratila niti prijavila boravište u određenom roku.
3. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
4. Sud je dana 16. lipnja 2025. g. održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024.).
Na raspravi je opunomoćenik tužiteljica odustao od dokaznog prijedlogom saslušanja tužiteljice i pribavljanja pisanog očitovanja odstrane tuženika i prihvatilišta Zagreb iz točke 5. historijata tužbe te povlači prijedlog za priznaje odgodnog učinka tužbeni predlaže donijeti odluku temeljem stanja u spisu.
5. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.
6. Uvidom u osporavano rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216- 03/25-06/5466 Urbr.: 511-01-212-25-3 od 13. kolovoza 2025. godine Sud je utvrdio da je istim odbačen naknadni zahtjev za, odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, koji je podnijela JE, rođena **.**.1984. godine u mjestu Vladikavkaz, država Ruska Federacija; državljanka Ruske Federacije, kojim su, obuhvaćena i njena mit. djeca RE, rođena **.**.2012. u mjestu Vladikavkaz, država Ruska Federacija, državljanka Ruske Federacije i sin ĐE rođen **.**.2018. godine u mjestu Vladikavkaz, država Ruska Federacija, državljanin Ruske Fedracije kao nedopušten, s obrazloženjem kako je JE je, sukladno članku 47. stavku 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, u izjavi na zapisnik obrazložila naknadni zahtjev. U obrazloženju naknadnog zahtjeva, kao razlog ponovnog podnošenja zahtjeva, navela je da njezina kći koja ima 21 godinu povremeno dolazi u stan u kojem je tražiteljica s obitelji (mužem i djecom) živjela te su joj susjedi rekli da u taj stan dolaze dvojica muškaraca u civilu i traže tražiteljicu i njezinu obitelj. Tražiteljica je uvjerena da su muškarci povezani s tijelima vlasti te da bi povratkom imala probleme zbog problema koje njezin suprug kojeg i dalje traže na raznim adresama.
Naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu nije dopušten.
S obzirom na to da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje: na temelju sadržanih činjenica i dokaza u njegovom obrazloženju, a u svezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku, izvršenje uvid u spis predmeta prethodnog zahtjeva KLASA: UP/I-216-03/24-.06/1688. Prema vlastitim navodima zemlju podrijetla napustila je sa suprugom i djecom jer je njezin suprug imao problema s ljudima koji su završili u zatvoru, a ona osobno drugih problema nije imala. Na zapisniku spominje izvjesnog Đ s kojim je njezin suprug imao problema vezano uz novac i ,,reket“. Tvrdi da je problem i to što otac Đ radi u FSB-u. Povodom njenog zahtjeva doneseno je rješenje KLASA: UP/I-216-03/24- 06/1688, URBROJ: 511- 01-212-24-8 od 27.11.2024. kojim je odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu kojim su obuhvaćena i njezina maloljetna djeca jer je radi navodnih problema njezin suprug dobio zaštitu od policije koja je ukinuta na njegov osobni zahtjev. Problemi s Đ su počeli još 2012. godine, a 2014. je izvršen napad na njega i njegovog brata pri čemu je njegov brat ubijen. J je bio 5 godine u bijegu od policije te u cijelom tom periodu nije pokušan napad na tražiteljičinog supruga. Pored toga T je još od prije poznat policiji te je služio devetogodišnju zatvorsku kaznu. Iz svega toga (pružanje zaštite: tražiteljičinom suprugu i zatvaranje počinitelja djela) ukazuje na činjenicu da su policija i pravosuđe poduzeli sve potrebne mjere kako bi se tražitelj zaštitio. Nakon donošenja rješenja, tražiteljica je podnijela tužbu Upravnom Sudu u Zagrebu te je stid dana 10.07.2025. don o presudu UsI-17/2025-7 kojom se odbija tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva jer e utvrđena daje, tražiteljičin suprug dobio zaštitu od policije kao i da ne postoji proganjanje po osnovi rase, vjere, nacionalnosti, političkog mišljenja niti zbog pripadnosti posebnoj društvenoj skupini, Rješenje Ministarstva postalo je izvršno 28.07.2025. godine. Naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite. Procjenom naknadnog zahtjeva utvrđeno je da izjave tražiteljice ne sadržavaju nove i relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvrsnosti prethodne odluke. Navedene činjenice nišu nove činjenice na kojima tražiteljica temelji svoj naknadni zahtjev već su nadogradnja onih istih razloga na kojima je temeljila svoj prethodni zahtjev, a tiču se,problema njenog supruga kojeg,,još uvijek traže''. Slijedom navedenog, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je tražiteljica međunarodne zaštite podnijela nedopušteni naknadni zahtjev u kojemu nije iznijela nove relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje iz opravdanih razloga nije predočila u prijašnjem postupku, a odnose se na. Utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite. S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje., ovo Ministarstvo je temeljem članka 47. stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti riješilo kao u izreci rješenja.
7. Sukladno članku 47. stavku 1. točki I. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nakon izvršne odluke kojom je prijašnji Zahtjev odbijen sukladno članku 38. stavku I točki 3. navedenog Zakona.
9.
Sukladno stavku 3. istog članka, naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvrsnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, ii odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.
10. Sukladno stavku 4. istog članka, dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje se na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku.
11.
Stavak 6. istog članka propisuje da će se naknadni zahtjev odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavku 3, i 4, toga članka.
12. Člankom 43. stavkom 2. navedenog Zakona propisano je da Ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje naknadni zahtjev ako se ocijeni da je nedopušten sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona.
12.
Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Naime, Iz provedenog postupka proizlazi da je kao prvo presudom ovog suda, Poslovni broj: UsI-17/2025 od 10.07.2025. g. potvrđena zakonitost rješenja kojim je odbijen prethodni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/I-216-03/24-06/1688, URBROJ: 511-01-212-24-8 od 27. studenog 2024. godine, a kojim je odbijen zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Procjenom naknadnog zahtjeva u upravnom postupku, a i temeljem ovog upravnog spora nedvojbeno je utvrđeno utvrđeno je da izjave tražiteljice ne sadržavaju nove i relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti prethodne odluke. Navedene činjenice nišu nove činjenice na kojima tražiteljica temelji svoj naknadni zahtjev već su nadogradnja onih istih razloga na kojima je temeljila svoj prethodni zahtjev, a tiču se,problema njenog supruga kojeg ,,još uvijek traže''. Pored toga Sudu je u spisu tuženika dostavljena i službena zabilješka Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu od 23.09.2025. g. u kojoj se navodi da je tužiteljica napustila prihvatilište, nije se vratila u njega, niti je prijavila novo boravište u određenom roku. Slijedom navedenog, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je tražiteljica međunarodne zaštite podnijela nedopušteni naknadni zahtjev u kojemu nije iznijela nove relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje iz opravdanih razloga nije predočila u prijašnjem postupku, a odnose se na. Utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.
13. Stoga je pravilno i zakonito iz utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku ocijenjeno kako proizlazi da je opravdano odbačen kao nedopušten naknadni zahtjev tužiteljica za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj pa je zato i u skladu sa zakonom njihov zahtjev odbijen.
Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
14.
U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa), umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.
15. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći opunomoćeniku tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, priznat je trošak na temelju odredbe članka 11. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku azila, a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 500,00 EUR (Tbr. 27.t.1.) i zastupanje na ročištu 20. listopada 2025. godine od 500,00 EUR (Tbr. 27.t.2.), pa je stoga priznato u trošak tužitelju, a sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023.) umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, što onda sveukupno iznosi 1.000,00 EUR.
U Zagrebu, 24. listopad 2025.
Sutkinja:
Željka Babarović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude
DNA:
1. Odvjetnik Damir Kevilj, [adresa] Zagreb, Bakarska 12,
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Odjel za postupke međunarodne zaštite, [adresa] Zagreb, Ilica 335,
3. U spis
