Poslovni broj: P-821/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Ines Bračanov Čuljat, u pravnoj stvari tužitelja GZ iz [adresa], PIB:40788225572, kojeg zastupa punomoćnik Jurica Jelinić, odvjetnik u Osijeku protiv tuženika 1. BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Jurić, odvjetnik u Đakovu i 2. Cargill Takarmány Zártkörűen Működő Részvénytársaság iz Mađarske Váci út 37, 1134 Budimpešta, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sandra Budimir, odvjetnica u Zagrebu, radi poništenja ugovora i uspostave ranijeg zk stanja, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 25. kolovoza 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja, 1.tuženika osobno i zamjenika punomoćnika tužitelja i zz tuženika sa punomoćnicom, odvjetnicom Sandrom Budimir, dana 24. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se Ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 24. veljače 2020. godine, zaključen između Cargill Takarmány Zártkörűen Működő Részvénytársaság, Váci út 37, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i OPG Karlo Papac, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solemniziran po javnom bilježniku Nikoli Tadić iz Zagreba pod poslovnim brojem: OV- 855/2020.

II. Nalaže se Općinskom sudu u Dubrovniku, Zemljišnoknjižnom odjelu Dubrovnik da temeljem ove presude na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], opisanoj kao dvorište površine 462 m2, gospodarska zgrada površine 23 m2 i kuća površine 83 m2, ukupne površine 568 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], izvrši uknjižbu brisanja založnog prava pod brojem Z-1759/2020, uknjiženog osnovom Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 24. veljače 2020. godine, zaključenog između Cargill Takarmány Zártkörűen Működő Részvénytársaság, Váci út 37, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i OPG Karlo Papac, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solemniziranog po javnom bilježniku Nikoli Tadić iz Zagreba pod poslovnim brojem: OV-855/2020 te uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je postojalo prije sklapanja tog Ugovora.

III. Tuženici su dužni tužitelju solidarno naknaditi troškove postupka u iznosu od 1.653,10 EUR zajedno sa kamatama koje teku od dana donošenja odluke do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da su 24. veljače 2020. tužitelj, kao hipotekarni dužnik, i tuženici zaključili Ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretnini, solemniziran po javnom bilježniku Nikoli Tadiću iz Zagreba pod poslovnim brojem: OV-855/2020, temeljem kojeg je uknjiženo založno pravo (hipoteka) drugog prvenstvenog reda radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 549.000,00 EUR (petsto četrdeset i devet tisuća eura) u kunskoj protuvrijednosti izračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na datum ovrhe, uvećano za zatezne kamate, naknade, izdatke i troškove, kao i sve troškove koji nastanu Hipotekarnom vjerovniku u vezi sa zaštitom ili ovrhom njegovih odnosnih prava uključujući, bez ograničenja, odgovornost za naknadu štete, u korist tuženika CARGILL TAKARMÁNY ZRT, OIB: [osobni identifikacijski broj], HUNGÁRIA KÖRÚT 30, 1087 [adresa], Mađarska i da je predmet hipoteke nekretnina upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižnog odjela Dubrovnik, katastarska općina [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], z. k. č. br. [katastarska čestica], opisana kao dvorište površine 462 m2, gospodarska zgrada površine 23 m2 i kuća površine 83 m2, ukupne površine 568 m2. Nadalje navodi da je navedeni ugovor zaključen na traženje 1. tuženika, inače brata tužitelja, koje traženje opet ima osnov u traženju 2. tuženika, u tom trenutku poslovnog partnera 1. tuženika osnovom Okvirnog ugovora o kupoprodaji (broj: 2020/1) od 15. siječnja 2020. i Okvirnog ugovora o kupoprodaji i suradnji (broj: 2020/2) od 20. siječnja 2020. koji ugovori su navedeni u preambuli Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 24. veljače 2020. i u kojoj preambuli pod (C) je utvrđeno da Hipotekarni dužnik, ovdje tužitelj, potvrđuje postojanje i valjanost Kupoprodajnih ugovora i svih tražbina koje proizlaze iz njih i da je suglasan s osnivanjem i obvezuje se osnovati hipoteku na nekretnini opisanoj pod I tužbe kao sredstvo osiguranja tražbina temeljem i u svezi s Kupoprodajnim ugovorima. Navodi i da su Okvirnim ugovorom o kupoprodaji i suradnji jasno definirani komercijalni uvjeti prodaje između tuženika za prodaju prasadi, dok su specifični, konkretni uvjeti prodaje i isporuke, ugovoreni na način da isti trebaju biti sadržani u pojedinačnim kupoprodajnim ugovorima koji su se trebali zaključiti između tuženika za svaki turnus isporuke, a koji stupaju na snagu danom potpisivanja tuženika, odnosno ugovornih strana odnosno da je spomenutim ugovorom pod 2. istog određeno da se pojedinačni ugovor zaključuje potpisivanjem obje ugovorne strane, u obliku ovjerene privatne isprave, dok je pod 3. određeno (suglasnom voljom stranaka) da će kupoprodajna cijena živih životinja biti određena u pojedinačnim ugovorima temeljem tržišnih i kotacijskih cijena prema bazičnoj osnovnoj cijeni Nordwest ponude za osnovnu težinu od 25 kg, aktualno u lotu od 700 komada s QS certifikatom i uniformnom genetikom, koje su cijene podložne promjeni u slučaju ako je težina manja ili veća od 25 kg kao i da je čl. 6. Okvirnog ugovora o kupoprodaji i suradnji određeno da će se neto cijena živih životinja utvrditi svakim pojedinačnim ugovorom. Također navodi da su spomenute odredbe Okvirnog ugovora o kupoprodaji i suradnji bile poznate tužitelju u trenutku zaključenja Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 24. veljače 2020. no u tom trenutku nije mu bilo poznato da iste neće biti poštivane od strane tuženika, kao ugovornih strana, sve to imajući u vidu da je tužitelj u Ugovoru o zasnivanju založnog prava na nekretnini potvrdio postojanje i valjanost Kupoprodajnih ugovora i svih tražbina koje proizlaze iz njih i da unatoč tome što se u preambuli Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 24. veljače 2020. navode dva ugovora, odnosno Okvirni ugovor o kupoprodaji (broj: 2020/1) od 15. siječnja 2020. godine i Okvirni ugovor o kupoprodaji i suradnji (broj: 2020/2) od 20. siječnja 2020., tužitelj ovdje stavlja fokus na Okvirni ugovor o kupoprodaji i suradnji (broj: 2020/2) od 20. siječnja 2020. i tražbine proizašle iz njega, a o postojanju kojih nije imao spoznaju sve do početka ove godine, preciznije kraja mjeseca siječnja, odnosno da početkom 2021. tužitelj zamjećuje kako gospodarska aktivnost na farmi u vlasništvu njegova brata, 1. tuženika, osjetno pada, iako do tada 1. tuženik prema njemu nije iskazivao bilo kakvo nezadovoljstvo poslovanjem ili poslovnim rezultatima i nakon podužeg razgovora, u kojem je 1. tuženik startno izbjegavao dati jasne i precizne odgovore na upite tužitelja o njegovom poslovanju tijekom 2020. i poslovnom odnosu sa 2. tuženikom, tužitelj napokon dolazi do saznanja kako 2. tuženik prema njemu ima potraživanje preko 700.000,00 EUR, koje potraživanje 1. tuženik nije u mogućnosti namiriti. Nadalje, ispitujući sve okolnosti nastanka predmetnog potraživanja, tužitelj dolazi do saznanja kako isto svoj temelj ima u nepoštivanju za stranke kogentnih odredbi Okvirnog ugovora o kupoprodaji i suradnji (broj: 2020/2) od 20. siječnja 2020. što se ogleda u činjenicama da niti za jednu prodaju prasadi nije zaključen pojedinačni ugovor, potpisan od tuženika, niti je kod određivanja cijena primjenjivan čl. 3. tog okvirnog ugovora dok spoznaju o tome da tuženici u tijeku svog poslovnog odnosa neće poštivati odredbe Okvirnog ugovora o kupoprodaji (broj: 2020/1) od 15. siječnja 2020. i Okvirnog ugovora o kupoprodaji i suradnji (broj: 2020/2) od 20. siječnja 2020. u trenutku zaključenja Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 24. veljače 2020., nije imao, čime je nesporno doveden u zabludu i održavan u istoj jer ga tuženici nikada nisu izvijestili o načinu izvršavanja svojih ugovornih obveza i nastalim problemima, pri čemu se posebno skreće pozornost na činjenicu da je čl. 12.1. Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 24. veljače 2020. određeno da se sve obavijesti, upiti, zahtjevi i druga pismena iz tog Ugovora podnose pisanim putem na engleskom jeziku putem tamo navedenih adresa elektroničke pošte ili preporučenom pošiljkom na tamo navedene adrese ugovornih stranaka. Ističe i da u pokušaju saniranja štete 1. tuženik krajem veljače 2021., putem punomoćnika, odvjetnika Jurice Jurića, upućuje dva dopisa na adresu 2. tuženika, predmetom kojih su njihovi ugovorni odnosi osnovom Okvirnog ugovora o kupoprodaji (broj: 2020/1) od 15. siječnja 2020. i Okvirnog ugovora o kupoprodaji i suradnji (broj: 2020/2) od 20. siječnja 2020. kojom prilikom 1. tuženik obznanjuje tužitelju i da je s 2. tuženikom u studenom 2020. godine zaključio Ugovor o namirenju i otplati duga (netočno datiran 12. listopada 2020.) kojim je u tom trenutku priznao tražbinu 2. tuženika u ukupnom iznosu od 538.930,43 EUR s tim da vrijednost osigurane tražbine založnim pravom skoro odgovara dospjelom dugovanju naznačenom u cit. Ugovoru te se u tom trenutku dovodi u pitanje sigurnost tužiteljeva prava vlasništva na založenoj nekretnini. Također ističe i da je kauciona hipoteka koju je dao tužitelj neodvojivo povezana uz trgovački odnos između tuženika temeljem Okvirnog ugovora o kupoprodaji (broj: 2020/1) od 15. siječnja 2020. i Okvirnog ugovora o kupoprodaji i suradnji (broj: 2020/2) od 20. siječnja 2020. prema kojima je 1. tuženik trebao dostaviti posebne narudžbe na bazi kojih su se trebali sastaviti posebni kupoprodajni ugovori, a koji bi onda predstavljali valjane tražbine i da je temeljna obveza 2. tuženika, kao hipotekarnog vjerovnika obveza obavještavanja druge strane, u konkretnom slučaju tužitelja, kao hipotekarnog dužnika, na otkrivanje i davanje informacija o svim okolnostima koje utječu na preuzimanje obveze odnosno davanje hipotekarnog jamstva odnosno da se obvezom obavještavanja štiti prava volja ugovorne stranke, transparentnost posla oko ugovaranja kaucione hipoteke i razotkrivanje zablude u koju se dovodi ili u kojoj se održava druga ugovorna strana i da je obveza obavještavanja jedan od najvažnijih instrumenata zaštite interesa druge strane a da tužitelju nikada, odnosno prije, za vrijeme i poslije zaključenja Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini nije dano do znanja da se okvirni ugovori iz preambule neće dosljedno poštivati, čime je tužitelj doveden i održavan u zabludi glede ključnih elemenata za ocjenu visine rizika koji preuzima davanjem hipoteke na svoju nekretninu, pa shodno tome u tom dijelu nije ni mogao donijeti racionalnu odluku. Nadalje, da su prilikom zaključenja ugovora o zasnivanju založnog prava od 24. veljače 2020. a posebno kasnije, tuženici uskratili tužitelju bilo kakvu obavijest o teškoćama koje su nastupile u konzumaciji Okvirnog ugovora o kupoprodaji (broj: 2020/1) od 15. siječnja 2020. i Okvirnog ugovora o kupoprodaji i suradnji (broj: 2020/2) od 20. siječnja 2020. što je još jedan od indikatora da namjera poštivanja tih ugovora u punom opsegu, kako je to definirano pojedinačnim odredbama istih, nije postojala, barem na strani „jače“ ugovorne stranke, u ovom slučaju 2. tuženika čime je volja tužitelja i davatelja hipoteke utemeljena na pogrešnoj pobudi, tj. zabludi o svim okolnostima posla i to bitnoj zabludi, jer tužitelj nikada ne bi sklopio ugovor o zasnivanju založnog prava da je znao za pravo stanje stvari i da namjerno prešućivanje okolnosti odlučnih za sklapanje ugovora (konkretno od strane 2. tuženika) ima za posljedicu pobojnost Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 24. veljače 2020. Zaključno navodi da ukoliko je Ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 24. veljače 2020. zaključen radi osiguranja tražbina vjerovnika, ovdje 2. tuženika, prema 1. tuženiku, koje tražbine presumirano proizlaze iz Okvirnog ugovora o kupoprodaji (broj: 2020/1) od 15. siječnja 2020. i Okvirnog ugovora o kupoprodaji i suradnji (broj: 2020/2) od 20. siječnja 2020., a kasnije utvrđene tražbine Ugovorom o namirenju i otplati duga kod svog nastanka nisu pratile odredbe okvirnih ugovora, iako se u takvom Ugovoru tvrdi da su proizašle iz okvirnih ugovora, tada je Ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 24. veljače 2020. godine nužno opterećen manom volje na strani tužitelja zbog čega je ostvarena pravna pretpostavka za njegovo poništenje sukladno članku 280. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.) kojim je određeno da je zabluda bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor, dok je st. 2. istog članka određeno da strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude. Nadalje, ako bi sud našao da nije osnovan prethodno istaknuti zahtjev za poništajem, ističe zahtjev za utvrđenjem Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 24. veljače 2020. godine ništetnim, s prijedlogom da se u tom slučaju prihvati taj tužbeni zahtjev (čl. 188. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19.)). Ističe nadalje da je člankom 2. Zakona o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 29/18., 32/19.) određeno da se taj Zakon primjenjuje na fizičke osobe koje u organizacijskom obliku OPG-a obavljaju gospodarsku djelatnost poljoprivrede i s njom povezane dopunske djelatnosti na teritoriju Republike Hrvatske, dok je u članku 5. istog zakona definirano da je OPG organizacijski oblik gospodarskog subjekta poljoprivrednika fizičke osobe koji radi stvaranja dohotka samostalno i trajno obavlja djelatnost poljoprivrede i s njom povezane dopunske djelatnosti, a temelji se na korištenju vlastitih i/ili unajmljenih proizvodnih resursa te na radu, znanju i vještinama članova obitelji i da iz prethodno citiranih dijelova Zakona o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 29/18., 32/19.) proizlazi da u konkretnom slučaju OPG BZ Papac nije mogao biti ugovorna strana predmetnog ugovora o zasnivanju založnog prava jer ugovorna strana može biti samo fizička osoba, nositelj OPG-a, a ne samo OPG i da je predmetni ugovor zaključen i suprotno određenjima Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" br. 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09., 120/16.), posebno odredbi čl. 59. st. 2., koja određuje da će javni bilježnik privatnu ispravu ispitati u skladu s odredbama članka 34., 57. i 58. ovoga Zakona i ako za to ne nađe zapreka potvrdit će je. Da je člankom 57. određeno da pri sastavljanju javnobilježničkog akta javni bilježnik mora, ako je to moguće, ispitati da li su stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje posla, objasniti strankama smisao i posljedice posla i uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji i da će javni bilježnik izjave sudionika potpuno jasno i određeno sastaviti pismeno i onda sam pročitati strankama i neposrednim pitanjima uvjeriti se da li sadržaj javnobilježničkog akta odgovara volji stranaka a da Ugovor strankama nikada nije pročitan, niti protumačen, niti je tužitelju poznato na koji način je javni bilježnik ustanovio pravu i ozbiljnu volju na strani tuženika jer da je postojala i trunka sumnje da se ugovoreni uvjeti neće poštivati, tužitelj nikada ne bi zaključio taj ugovor i da je iz tog razloga nužno bilo da javni bilježnik objasni strankama smisao i posljedice posla i uvjeri se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Isto tako navodi da Ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 24. veljače 2020. pod posebnim naslovom „osigurane tražbine“ sadržava opis tražbine, koja se osigurava zasnivanjem založnog prava na nekretnini, a koja je opisana u podnaslovu Predmet Hipoteke a da je sukladno odredbi čl. 297. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst) založno pravo ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnog vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu po dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti. Ističe i kao jedno od načela založnog prava načelo specijalnosti, prema kojem se založno pravo stječe samo na određenom objektu iz imovine zalogodavca i samo za određenu tražbinu vjerovnika, ili izraženo negativno, ne na cjelokupnoj imovini zalogodavca i ne na neodređenom broju ili neodređenom novčanom iznosu vjerovnikove tražbine dok odredba čl. 3 Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 24. veljače 2020. određuje najviši iznos osigurane tražbine (549.000,00 EUR), sve uvećano za zatezne kamate (ne zna se o kojoj vrsti zateznih kamata je riječ), naknade, izdatke, troškove, dok daljnjih posebnih određenja o individualizacije tražbine koja se osigurava – nema dok Ovršni zakon sadržava pravilo o određenosti tražbine koja se osigurava založnim pravom na nekretnini i koja buduća tražbina mora biti odrediva, a to će biti onda ako je naznačen okvirni iznos buduće tražbine koja se osigurava obzirom na određeni pravni odnos, te ako su vjerovnik ili treća osoba ovlašteni naknadno odrediti visinu tražbine između stranaka, te ako su vjerovnik ili treća osoba ovlašteni naknadno odrediti visinu tražbine nastale do tog okvirnog iznosa i vrijeme njezine dospjelosti, dakle da načelo individualizacije tražbine zahtijeva da u trenutku zasnivanja hipoteke mora postojati i biti dovoljno određen pravni temelj iz kojeg bi nakon nekog vremena ili nakon ispunjenja određenog uvjeta mogla nastati tražbina koju osigurava založno pravo a predmetni ugovor o zasnivanju založnog prava ne sadržava najviši iznos do kojeg je osigurana buduća tražbina, a niti u cijelosti sadržava pravni temelj iz kojeg osigurana tražbina može proizaći, odnosno iz čega tražbina može proizaći te ne sadržava niti odredbu tko je iz ugovora ovlašten odrediti visinu i dospijeće tražbine. Nadalje, da nije određeno na što se odnosi obveza plaćanja zateznih kamata i od kada, o kakvim naknadama i o kakvim zateznim kamatama je riječ (nije dovoljno samo koristiti pojam zatezne kamate), što su izdaci i troškovi koji proizlazi iz kupoprodajnih ugovora što potvrđuje stav tužitelja kako je buduća, moguća osigurana tražbina apsolutno neodređena i da je Ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 24. veljače 2020. protivan i općim načelima hrvatskog obveznog prava. Ističe i kako Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.) propisuje načela – savjesnosti i poštenja u ostvarivanju prava i obveza svih sudionika u obveznom odnosu (čl.4.), zatim načelo zabrane zlouporabe prava (čl. 6.), dužnost suradnje u cilju urednog ispunjenja obveze (čl.5.), kao i zabranu prouzrokovanja štete (čl.8.). a da sporni ugovor o zasnivanju založnog prava ne samo što predviđa apstraktnu obvezu hipotekarnog dužnika, odnosno tužitelja, već tužitelju uopće ne osigurava zaštitu od zloupotreba tuženika u realizaciji založnog prava i ne uvjetuje ostvarivanje založnog prava urednim ispunjavanjem njegovih obveza iz kontokorentnog pravnog odnosa s dužnikom a niti valjanost obveze hipotekarnog dužnika ne uvjetuje urednošću ispunjavanja njihovih obveza, čime se krše osnovna načela obveznog prava. Zaključno ističe kako je člankom 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.) određeno da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

2. U odgovoru na tužbu 1.tuženik navodi da je 24. veljače 2020. sklopio ugovor pred javnim bilježnikom Nikolom Tadićem iz Zagreba (posl. br.: OV-855/2020), temeljem kojega je uknjiženo založno pravo na nekretnini tužitelja GZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi osiguranja tražbine u iznosu od 542.000,00 EUR i da je založni dužnik, ovdje tužitelj, inače brat prvotuženika, založio svoje nekretnine kao sredstvo osiguranja tražbina iz poslovnog odnosa, kojeg je prvotuženik sklopio s drugotuženikom CargillTakarmany iz Mađarske, i to kroz Ugovor o kupoprodaji 2020/1 od 15. siječnja 2020. te Okvirni ugovor o kupoprodaji i suradnji 2020/2 od 20. siječnja 2020. koji je zaključen kao sažetak komercijalnih uvjeta u kojem je predviđeno da će se, isključivo u pisanom obliku, obavezno sačiniti pojedinačni ugovori u kojima će biti navedeni specifični i konkretni uvjeti prodaje. Nadalje navodi da je prodavatelj, ovdje drugotuženik, grubo kršio Ugovor, odnosno propuštao sačiniti pojedinačne ugovore za svaki turnus isporuke [a kojih je bilo 16 (šesnaest), i to sa sadržajem: 1) definiranom otkupnom cijenom, 2) stočnom pasminom, 3) brojem komada, 4) vremenom isporuke itd.] dok je toč. 2 Okvirnog ugovora definirano da se pojedinačni ugovor zaključuje potpisivanjem obje ugovorne strane u obliku ovjerene privatne isprave te da cjelovitu dokumentaciju kojom se dokazuje ispunjenje pojedinačnog ugovora čine: 1) tovarni listovi, 2) veterinarske potvrde, te 3) računi, a toč. 3 Okvirnog ugovora 2020/2 da će kupoprodajna cijena živih životinja biti utvrđena u pojedinačnim ugovorima – temeljem tržišnih i kotacijskih cijena kako slijedi: „Bazično osnovna cijena Nord West za osnovnu težinu od 25 kg aktualno u lotu 700 kom s Q S certifikatom i uniformnom genetikom. Nadalje cijene su podložne promjeni u slučaju ako je težina manja ili veća od 25 kg.“. Ističe da naknadno prvotuženik dolazi do saznanja da verzija na mađarskom jeziku iz ovog članka 3. koji je citiran ima nadodanu rečenicu (i to samo u mađarskom prijevodu ugovora) – plus bonus za kvalitetu što je prvotuženika dovelo u sumnju da prodavatelj, ovdje drugotuženik, ima skrivene namjere te da je kupcu, ovdje prvotuženiku, „podmješteno“ da potpiše nešto što ne razumije, a kupac, u dobroj vjeri, da je ugovorna verzija na mađarskom jeziku identična, to i prihvaća. Također ističe da prodavatelj i kupac, ovdje tuženici, imaju u tijeku sudski postupak u Mađarskoj gdje prodavatelj, kao tužitelj, traži isplatu iznosa od 285.000,00 EUR, a što je upravo visina nepripadajuće, nedogovorene cijene koju u postupku pred mađarskim sudom, tamo tužitelj, ovdje drugotuženik, opravdava razliku u cijeni da su kupac i prodavatelj, odnosno ovdje tuženici, usmeno dogovorili cijenu, što je netočna tvrdnja suprotna Okvirnom ugovoru o kupoprodaji i suradnju 2020/2 iz čl. 3 gdje se moraju primijeniti ugovorene cijene, a nikako ne usmenim putem (što je i u koliziji s odredbom čl. 12.8. ugovora gdje je naznačeno da po potpisivanju Okvirnog ugovora prestaju važiti svi prethodni usmeni i pisani sporazumi, prijedlozi, sporazumi, ponude ili izjave). Također ističe kako je drugotuženik doista uvjerio tužitelja, a sve u sukladnosti s Okvirnim ugovorom, a čija valjanost i sljedba potvrđuju Ugovor o založnom pravu na nekretnini, da će ti ugovori biti ispoštivani u cijelom njihovom obimu i sadržaju i temeljem takvog dogovora je dana u zalog nekretnina i još je naglašeno kako je uvjet da obje strane poštuju dogovoreno iz Ugovora, jer tužitelj na temelju tih ugovornih obveza daje u zalog nekretninu. Ističe nadalje da sukladno Ugovoru o kupoprodaji stočne hrane 2020/1 prodavatelj, ovdje drugotuženik, dovozi hranu i distribuira je kupcu, ovdje prvotuženiku te suprotno Kupoprodajnom ugovoru grubo krši ugovorene odredbe – ne sačinjava pojedinačne ugovore, a koji mogu nastati prihvaćanjem povratne potvrde prodavatelja iz čl. 4.2., gdje se prodavatelj u toč. 4.2. obavezao da će nakon narudžbe kupca, drugotuženika, te slanja narudžbe za hranu iz toč. 4.1. poslati potvrdu o prihvaćanju narudžbe u posebno pisanom obliku sa sadržajem: 1) kod proizvoda, 2) naziv proizvoda, 3) količina, 4)dogovorena cijena, 5) pakiranje, 6) planirani rok isporuke, 6) adresa, dakle, da prodavatelj, ovdje drugotuženik, nikada nije slao povratnu potvrdu narudžbe, niti je obavijestio kupca o eventualnom vremenu dolaska robe, a što je razumna obveza kako bi kupac, prvotuženik, bio na mjestu isporuke te preuzeo i pregledao dovezenu robu, izvršio kontrolu zajedno s prijevoznikom (opisano u čl. 5.6. Okvirnog ugovora o kupoprodaji 2020/1), te zajedno s prijevoznikom potpisao otpremnice kao potvrde o preuzimanju, tj. dokaza o primitku na koji način se eventualne isporuke obavljaju samovoljno, bez predviđene kontrole dopremljene količine, a kupac, prvotuženik, smatra da nije isporučena količina po otpremnicama. Nadalje, da drugotuženik Cargill, prikazuje otpremnice, po stavu prvotuženika, naknadno prilagođene CMR-ove s potpisima koji nisu od kupca, ovdje prvotuženika dok su otpremnice čije primjerke posjeduje prvotuženik kao kupac prazne ili velika većina njih bez potpisa, dok se u sudskom postupku koji je u tijeku prilažu otpremnice s potpisima i u kojem postupku u Mađarskoj, prodavatelj Cargill tvrdi da su cijene stočne hrane dogovorene usmenim putem što je neprihvatljiva tvrdnja, a istovremeno suprotna Okvirnom ugovoru 2020/1 i čl. 13.1. – usmena komunikacija se smatra kao da se nije niti dogodila a da je prvotuženik analizom poslovne dokumentacije, posebno u pogledu računa ispostavljenih za isporučene prasce i hranu, primijetio i uočio nevaljane i uvećane fakture, odnosno, račune koji ne odgovaraju stvarnom stanju i dogovorenim ugovornim odredbama. Ponovno ističe kako je toč. 6. Okvirnog ugovora, dogovoreno da će se cijena živih životinja utvrditi svakim pojedinačnim ugovorom, na temelju čega će Prodavatelj (drugotuženik) ispostaviti račun Kupcu (prvotuženiku), što nije učinjeno i da je ugovoreno da se samo na temelju pojedinačnih ugovora može odstupiti od uvjeta plaćanja, odnosno, definiranja cijene. U odnosu na čin i sklapanja i potvrde ugovora kao pravnih poslova ističe kako ugovornim stranama nije objašnjen smisao i posljedice stupanja u ugovorni odnos, odnosno, nije potpuno i jasno predočeno od strane javnog bilježnika išta glede sadržaja i posljedica sklopljenih ugovora a niti je javni bilježnik ugovor pročitao i pojasnio te upozorio ugovorne strane da potvrđena privatna isprava ima snagu javnobilježničkog akta te tim činom nije utvrdio stvarnu volju stranaka, ali je u privatnoj ispravi naveo da je to učinio. Nadalje, da oba ugovora iz preambule A) i B) koji su sastavni dio ugovora o založnom pravu na nekretnini, nisu poštivani od samog početka – stupanja na snagu ugovornog odnosa između prodavatelja i kupca, ovdje drugotuženog i prvotuženog da drugotuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu, niti u namjeri, pa makar i jedanput, da sačini pojedinačni ugovor - a bilo je 16 isporuka (obaveza iz čl. 1. ugovora 2020/2), te da se ti pojedinačni ugovori ovjere kao privatna isprava iz čl. 2 istog ugovora, primjene cijena iz čl. 3 po kotacijskim cijenama N.W. s ne samovoljno uvećati cijenu u tvrdnji da je cijena usmeno dogovorena, što samo po sebi predstavlja kršenje okvirnog ugovora iz preambule B), a što je suprotno čl. 12.8 gdje je izričito naglašeno „svi prethodni usmeni dogovori, pisane izjave i ugovori prestaju važiti i niti jedna strana se ne može na njih pozvati”, kao i da za ugovor 2020/1 niti jedanput prodavatelj, ovdje drugotuženi nije poslao povratnu potvrdu narudžbe iz čl. 4.2. što mu je obveza naznačena u čl.1 te da tako, kako je definirano, nastaje pravni odnos između ugovornih strana već da suprotno, prodavatelj krši ugovornu odredbu 4.2 tako što nije slao obavijest kupcu o vremenu pristizanja pošiljke kako bi kupac,ovdje prvotuženik mogao izvršiti preuzimanje tovara, pregledati plombu i potpisati sa vozačem ispravu o preuzimanju, da se teret samostalno dovozio, bez obavijesti, da se plomba ne može provjeravati, da su količine nepotvrđene jer ih ista osoba potpisuje kao preuzimatelj na utovaru kod prodavatelja, te ih isto tako „prilagođenim” potpisima preuzima na istovaru na farmi kupca. Ističe i da je člankom 6.5. ugovora 2020/1 ugovoreno da prodavatelj odgovara za gubitak kupca ili bilo koje treće osobe zbog odgovornosti, nemara ili kršenja ugovora.

2.1. U odgovoru na tužbu 2. tuženik ističe kako je dobrovoljno založno pravo na nekretnini stečeno i upisano temeljem valjanog i solemniziranog Ugovora te se stoga protivi svim navodima tužitelja i ističe kako odnos između tužitelja kao založnog dužnika i 1. tuženika kao dužnika po Okvirnim ugovorima nije relevantan za odlučivanje u ovom postupku jer ni na koji način ne utječe na valjanost Ugovora kojim je zasnovano založno pravo na nekretnini Tužitelja kao i da se na odnose iz Okvirnih ugovora primjenjuje mađarsko pravo te je za odlučivanje o sporu koji proizlazi iz tih ugovora nadležan mađarski sud. Što se tiče navoda Tužitelja o bitnoj zabludi o okolnostima posla, ističe kako je u Preambuli Ugovora pod točkom (C) Tužitelj potvrdio postojanje i valjanost Okvirnih ugovora, kao i tražbina koje iz njih proizlaze te je dobrovoljno dopustio uknjižbu založnog prava na svojoj Nekretnini kao sredstvo osiguranja osiguranih tražbina dok sukladno članku 1.1. Ugovora, „Osigurane tražbine označavaju sve sadašnje i buduće obveze i odgovornosti (bilo stvarne ili uvjetne, bilo da su dugovane solidarno, pojedinačno ili u bilo kojem drugom svojstvu) hipotekarnog dužnika koje su izvorno nastale od ili su dugovane od kupca koje isti duguje temeljem Okvirnih ugovora u iznosu glavnice od 549.000,00 eura uvećano za zatezne kamate, naknade, izdatke i troškove koji proizlaze iz Okvirnih ugovora i sve troškove koji nastanu hipotekarnom vjerovniku u vezi sa zaštitom ili ovrhom njegovih odnosnih prava prema Okvirnim ugovorima. Osigurane tražbine uključuju, bez ograničenja i odgovornosti za naknadu štete nastale uslijed raskida Okvirnih ugovora.“, dakle da je tužitelj u trenutku osnivanja založnog prava znao da istim osigurava tražbine 2. Tuženika prema 1. Tuženiku te je radi provjere eventualnog postojanja ili nastanka istih to trebao komunicirati s 1. Tuženikom i sam utvrditi jesu li obveze iz Okvirnih ugovora ispunjene ili nisu, kao i razmotriti druge okolnosti poslovanja 1. Tuženika, a sve kako bi mogao ocijeniti rizik opterećenja svoje Nekretnine hipotekom. Nadalje navodi i da je Tužitelj sukladno članku 12.6. Ugovora svojim potpisom potvrdio da razumije sve odredbe Ugovora u cijelosti te da isti u cijelosti odgovara namjeri ugovornih strana i njihovoj pravoj i slobodnoj volji iz čega proizlazi njegova jasna namjera o sklapanju Ugovora sa svim njegovim mogućim učincima stoga Ugovor o zasnivanju založnog prava sklopljen bez mana volje te je stoga valjan u cijelosti. Nadalje ističe kako je osnovna svrha založnog prava osiguranje vjerovnika te mogućnost namirenja vjerovnika iz vrijednosti predmeta zaloga za slučaj da tražbina ne bude o dospijeću ispunjena, što proizlazi iz same definicije založnog prava određene u članku 297. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; „ZV“) stoga da je tužitelj temeljem Ugovora na svojoj Nekretnini zasnovao dobrovoljno založno pravo (hipoteku) kojim se kao zalogodavac obvezao svojom Nekretninom jamčiti 2.Tuženiku ispunjenje obveza 1. Tuženika stoga založni dužnik u trenutku zasnivanja hipoteke svjesno preuzima rizik da će se iz vrijednosti njegove nekretnine namiriti vjerovnik ukoliko glavni dužnik, odnosno 1.Tuženik ne bude o dospijeću namirio potraživanje, dakle da je tužitelj je time svjesno i dobrovoljno pristao snositi rizik 1. Tuženikovog poslovanja i neispunjenja tražbina prema 2.Tuženiku, a sa čime je bio i upoznat u trenutku sklapanja Ugovora obzirom na samu definiciju i svrhu instituta založnog prava. Skreće pozornost i na činjenicu da je Ugovor sastavljen dvojezično, na engleskom i hrvatskom jeziku te da je solemniziran od strane javnog bilježnika, unatoč činjenici što Zakon o zemljišnim knjigama (Narodne Novine br. 63/19; „ZZK“) u članku 57. propisuje samo obvezu ovjere potpisa Zakon o javnom bilježništvu (Narodne Novine br. 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16; „ZJB“) nadalje u člancima 60., 61. i 77. propisuje da u slučaju ovjere potpisa javni bilježnik samo potvrđuje da je stranka u njegovoj nazočnosti svojeručno potpisala pismeno te potvrđuje istovjetnost stranke, međutim, s obzirom da je Ugovor solemniziran, javni bilježnik je sukladno članku 57. pri sastavljanju javnobilježničkog akta ispitao jesu li stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje posla, objasnio im je smisao i posljedice pravnog posla koji se sklapa te se uvjerio o njihovoj pravoj ozbiljnoj volji iako Tužitelj neistinito tvrdi suprotno. Ističe i kako Ugovor te Okvirni ugovori ne sadrže odredbu o dužnosti obavještavanja Tužitelja o poslovnom odnosu između 1. i 2. Tuženika, već odredba članka 12.1 Ugovora utvrđuje službeni način komunikacije između ugovornih stranaka kao i da niti ZOO ne propisuje obvezu hipotekarnog vjerovnika na obavještavanje hipotekarnog dužnika o svom poslovnom odnosu s Kupcem odnosno stvarnim dužnikom. Nadalje navodi da je Ugovor sklopljen i solemniziran 24. veljače 2020., prije konzumacije Okvirnih ugovora odnosno kupnje robe koju je 1.Tuženik naručio i zaprimio temeljem Okvirnih ugovora i da je za naručenu i dostavljenu robu 2.Tuženik izdao račune nakon potpisa Ugovora, odnosno tijekom svibnja i rujna 2020. s datumima dospijeća u rujnu 2020. te veljači 2021. kao i da je 1.Tuženik dostavljao 2.Tuženiku pojedinačne kupoprodajne ugovore u 2020. (kolovoz, rujan) koje 1.Tuženik nije vratio potpisane ali je sukladno istima primio naručenu robu koju nije platio niti reklamirao a obzirom se radi o poslovnom odnosu između trgovaca, 1.Tuženik je u slučaju nezadovoljstva naručenom robom ili iznosom računa tome trebao odmah prigovoriti po njihovom zaprimanju, a što nije učinio već uvidjevši da primljenu robu neće moći platiti i nakon više mjeseci od primitka, 1. Tuženik se dopisima od 20. listopada 2020. i 26. veljače 2021. obraća 2.Tuženiku, pozivajući se na nastup više sile ne predlažući 2.Tuženiku eventualnu odgodu plaćanja niti bilo koji drugi način rješavanja nastalog dugovanje za primljenu, a neplaćenu robu što ukazuje kako 1.Tuženik nije imao namjeru platiti naručenu i preuzetu robu i kako je ignorirao postojanje svoje obveze izmišljajući razne razloge poput više sile. U odnosu na navode tužitelja kako Okvirni ugovori nisu ispoštovani jer sukladno istima nisu sklopljeni pojedinačni kupoprodajni ugovori ponavlja kako je za pitanje spora vezanog uz Okvirne ugovore ili koji proizlaze iz istih nadležan mađarski sud te se primjenjuje mađarsko pravo, sukladno odredbama 12. i 13.4 Okvirnog ugovora 2020/1 te 11. i 12.7. Okvirnog ugovora 2020/2 stoga da predmet ovog postupka ne može biti utvrđivanje povrede i/ili neispunjenje odredaba Okvirnih ugovora, jer je za to Tužitelj dužan pokrenuti odgovarajući postupak pred nadležnim sudom u Mađarskoj primjenom mjerodavnog mađarskog prava. Nadalje, da su prema odredbi članka 1. Okvirnog ugovora 2020/1 okvirni komercijalni uvjeti prodaje i isporuke robe ugovoreni Okvirnim ugovorom 2020/1, dok konkretni uvjeti mogu biti ugovoreni ponudom i prihvatom ponude čime se smatra sklopljen pojedinačni kupoprodajni ugovor stoga da su navodi Tužitelja da nisu ispunjene odredbe Okvirnih ugovora neutemeljene jer je 1. Tuženik prihvatom ponude sklopio takve ugovore dok s druge strane, članak 2. Okvirnog ugovora 2020/2 propisuje kako će ugovorne strane sklopiti kupoprodajne ugovore u obliku ovjerene privatne isprave međutim da se ne radi o javnobilježničkoj ovjeri privatne isprave kako to propisuje hrvatsko pravo, već o pravilima mađarskog prava koje je primjenjivo na Okvirne ugovore i da prema mađarskom pravu, nije riječ o javnobilježničkoj ovjeri već o potpisu ovlaštenih stranaka, što je samo po sebi i logično jer nije životno niti poslovno prihvatljivo u poslovnom odnosu između trgovaca tražiti javno-bilježničku ovjeru za svaku isporuku robe i da je za svaku pojedinačnu narudžbu 1.Tuženika, 2.Tuženik 1.tuženiku izdao račun koji sadrži sve odredbe pojedinačnog kupoprodajnog ugovora u smislu predmeta kupoprodaje i njegove cijene stoga da je prihvatom računa i robe 1.Tuženik je sklopio s 2.Tuženikom svaki pojedinačni kupoprodajni ugovor. Ponavlja kako je 1. Tuženik imao mogućnost odbiti navedenu robu u slučaju postojanja bilo kakvih nepravilnosti u ispunjenju Okvirnih ugovora od strane 2. Tuženika, kao što je imao i mogućnost slanja pritužbe nakon izvršene isporuke robe (vezano uz količinu i kvalitetu robe i drugim nepravilnostima) te podnošenja prigovora na izdane račune ali da nijedna isporuka nije ni odbijena niti osporena od strane 1. Tuženika, kao što nije podnesen niti jedan prigovor na izdane račune iz čega nedvojbeno proizlazi da su nastali ugovorni odnosi u svakom pojedinom slučaju isporuke robe čime su tužiteljevi argumenti o neizvršenju obveze 2.Tuženika da sklopi pojedinačne kupoprodajne ugovore potpuno neutemeljeni i irelevantni za predmetni spor te služe samo kao loš argument za otežavanje i sprječavanje ovrhe na njegovoj Nekretnini. Ističe nadalje kako je OPG organizacijski oblik gospodarskog subjekta poljoprivrednika fizičke osobe koja obavlja poljoprivrednu gospodarsku djelatnost te da su svi podaci 1. Tuženika (uključujući osobni identifikacijski broj kao stalna službena identifikacijska oznaka te adresa prebivališta) navedeni u uvodnom dijelu Ugovora stoga da nema dvojbe o identifikaciji i aktivnoj legitimaciji 1.Tuženika koja bi za posljedicu imala ništetnost Ugovora. Nadalje, da članak 301. stavci 1. i 2. ZV-a propisuju da se založnim pravom osigurava namirenje iz vrijednosti zaloga određene novčane tražbine, ili tražbine kojoj je vrijednost izražena u novcu; pri čemu je dovoljno određena tražbina ona za koju su određeni vjerovnik i dužnik, pravni temelj i visina, ili barem najviši iznos do kojega se osigurava zalogom te da se jednako kao i postojeća tražbina, založnim pravom se može osigurati i iz vrijednosti zaloga namiriti i buduća tražbina dok stavak 3. istog članka ZV-a propisuje da se pored glavne tražbine založnim pravom osigurava i namirenje iz vrijednosti zaloga sporednih tražbina, kamata, troškova za očuvanje stvari i troškova naplate tražbine. Navodi i da članak 40. stavak 4. ZZK-a propisuje kako je u slučaju hipotekarnog osiguranja tražbina koje bi tek imale nastati nakon nekog vremena ili nakon ispunjenja nekog uvjeta, u ispravi na temelju koje se dopušta upis dovoljno odrediti najviši iznos glavnice koji može imati takva odgovornost dok stavak 2. istog članka ZZK-a propisuje da se uz tražbinu za koju je ugovoreno da se plaćaju kamate upisuje i kamatna stopa, a ako su ugovorene zakonske kamate, umjesto kamatne stope upisat će se: zakonska kamata. Ističe da je u konkretnom slučaju, iz Ugovora razvidno i moguće je nedvojbeno utvrditi tko su osobe založnog vjerovnika i založnog dužnika i to iz samog uvodnog dijela Ugovora i s obzirom da je riječ o osiguranju budućih tražbina, određen je najviši iznos osigurane tražbine u članku 3. Ugovora te također u uvodnim odredbama Ugovora odnosno da je tražbina osigurana do najvišeg iznosa glavnice od 549.000,00 EUR uvećano za zatezne kamate, naknade i troškove koji proizlaze iz Okvirnih ugovora te svi troškovi ovršnih i drugih postupaka vezanih uz Ugovor a iz neslužbenog aktivnog zemljišno-knjižnog izvatka , razvidno je da je udovoljeno svim zakonskim pretpostavkama propisanim ZZK za stjecanje i valjani upis založnog prava u zemljišnu knjigu slijedom čega su navodi tužitelja o ništetnosti Ugovora zbog nedefinirane osigurane tražbine potpuno neutemeljeni.

3. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u preslik Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 24. veljače 2020. (list 10-21 spisa), Okvirnog ugovora o kupoprodaji od 15. siječnja 2020. (list 24-29 spisa), Okvirnog ugovora o kupoprodaji i suradnji od 17.siječnja 2020. (list 30-35 spisa), izvadak iz registra trgovačkih društava za .tuženika (list 52-62 spisa), javnobilježnička ovjera punomoći od 21.veljače 2020. (list 75-79 spisa), rješenje Agencije za plaćanje u poljoprivredi , ribarstvu i ruralnom razvoju, Podružnica osječko-baranjske županije, klasa:UP/I-320-01/17-01-01/4018, urbroj:343-2110/04-17-002 od 13.prosinca 2017. (list 81 spisa), zk izvadak za kat. čest. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 83-74 spisa), Ugovora o namirenju i otplati duga (list 89- 93 spisa), računa broj 9100317084 (list 963-970 spisa), broj 91003317489 (list 978- 981 spisa), broj 9100308708 (list 985-988 spisa), broj 9100308709 (list 992-995 spisa), broj 9100308710 (list 999-1002 spisa) te izveo dokaz saslušanjem svjedoka GZF (list 1029-1030 spisa), VZ (list 1030-1033 spisa) i ĐZ (list 1130-1134 spisa), tužitelja GZ (list 1139-1142 spisa), 1.tuženika BZ (list 1142-1146 spisa) te zz 2.tuženika BZF (list 1215-1218 spisa) i OZ (list 1218 spisa).

3.1. Pregledom Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 24. veljače 2020.utvrđeno je da je isti sklopljen između 2.tuženika kao hipotekarnog vjerovnika, tužitelja kao hipotekarnog dužnika i 1.tuženika kao kupca i kojim hipotekarni dužnik daje neopozivu suglasnost da se zasnuje hipoteka drugog prvenstvenoga reda na predmetu hipoteke, nekretnine oznake z. k. č. br. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za korist hipotekarnog vjerovnika radi osiguranja za pravovremeno plaćanje i ispunjenje bilo koje ili svih osiguranih tražbina temeljem Okvirnog ugovora o kupoprodaji broj 2020/1 i Okvirnog ugovora o kupoprodaji i suradnji broj 2020/2 do najvišeg iznosa glavnice od 549.000,00 EUR.

3.2. Pregledom Okvirnog ugovora o kupoprodaji od 15.siječnja 2020. utvrđeno je da je isti sklopljen između 2.tuženika kao prodavatelja i 1.tuženika kao kupca i da sadrži okvirne trgovačke i prodajne uvjete između prodavatelja i kupca odnosno uvjete prodaje stočne hrane i dodataka koje proizvodi i distribuira prodavatelj odnosno pojedinačnih kupoprodajnih ugovora koje sklope prodavatelj i kupac dok konkretni uvjeti prodaje i isporuke sadržavaju pojedini ugovori koju mogu nastati i prihvaćanjem povratne potvrde prodavatelja i koji okvirni ugovor čini sastavni dio svakog pojedinačnog ugovora. Nadalje je čl. 4 ugovoreno da kupac predaje narudžbu pisanim putem, sms-om, faxom ili telefonom adresirano na Službu za kupce uz obavezno navođenje koda proizvoda a ukoliko kupac naručuje preko poznatog cjenika kojeg je prodavatelj jednostrano utvrdio to se predajom narudžbe smatra da je prihvatio cjenik dok je čl. 4.2. propisano da ako prihvaća sadržaj narudžbe da će prodavatelj sms-om, e-mailom ili faxom potvrditi prihvaćanje narudžbe kupcu koja potvrda sadrži kod proizvoda, naziv proizvoda, količina, dogovorena cijena, pakovanje, planirani rok isporuke, adresa i paritet. Člankom 7. je ugovoreno da je neto cijena proizvoda sadržana u potvrdi prodavatelja o prihvaćanju narudžbe a da prodavatelj zadržava pravo promjene cijene za narudžbu koja još nije potvrđena a kupac plaća kupoprodajnu cijenu temeljem računa prodavatelja do roka navedenog u računu osim ako nije drugačije dogovoreno.

3.3. Nadalje, pregledom ugovora o kupoprodaji i suradnji od 17.siječnja 2020. utvrđeno je da je isti sklopljen između 2.tuženika kao prodavatelja i 1.tuženika kao kupca i da sadrži komercijalne uvjete prodaje između prodavatelja i kupca za prodaju prasadi dok su specifični, konkretni uvjeti prodaje i isporuke (otkupna cijena, stočna pasmina, broj komada, vrijeme isporuke itd) sadržani u pojedinačnim kupoprodajnim ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja i kupac za svaki turnus isporuke a koji stupaju na snagu danom potpisivanja ugovornih strana i koji okvirni ugovor čini sastavni dio svakog pojedinačnog ugovora. Nadalje je čl. 2 ugovoreno da se pojedinačni ugovor zaključuje potpisivanjem obje ugovorne strane u obliku ovjerene privatne isprave dok cjelovitu dokumentaciju čine tovarni listovi, veterinarske potvrde i računi dok je čl. 3. ugovoreno da je prodavatelj obvezan u dogovorenim rokovima isporučiti žive životinje koje naruči kupaca kupac je obvezan u dogovorenim rokovima preuzeti životinje i platiti kupoprodajnu cijenu a obračun se temelji na broju stoke koji je naveden u tovarnom listu izdanom na mjestu utovara stoke. Nadalje je ugovoreno da će kupoprodajna cijena živih životinja biti utvrđena u pojedinačnim ugovorima temeljem tržišnih i kotacijskih cijena i to bazična, osnovna cijena Nordwest ponude za osnovnu težinu od 25 kg aktualno u lotu od 700 komada s QS certifikatomi uniformnom genetikom a koje cijene su podložne promjeni u slučaju ako je težina manja ili veća od 25 kg. Člankom 6. su ugovoreni uvjeti plaćanja na način da se neto cijena živih životinja utvrđuje sa svakim pojedinačnim ugovorom dok je čl. 7 ugovoreno pravo prvokupa u korist prodavatelja

3.4.Uvidom u javnobilježničku ovjeru punomoći od 21.veljače 2020. proizlazi da je

2.tuženik opunomoćio CZ za potpisivanje Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini između 2.tuženik i tužitelja a koji ugovor je predmet ovoga postupka.

3.5. Nadalje, uvidom u rješenje Agencije za plaćanje u poljoprivredi , ribarstvu i ruralnom razvoju, Podružnica osječko-baranjske županije, klasa:UP/I-320-01/17-01- 01/4018, urbroj:343-2110/04-17-002 od 13.prosinca 2017. utvrđeno je da je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo pod nazivom Papac Karlo upisan u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava.

3.6. Pregledom zk izvadka za kat. čest. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je kao vlasnik iste upisan tužitelj GZ kao i da je u teretovnici pod brojem Z- 14534/2017 upisano založno pravo na temelju Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 24.veljače 2020 radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 549.000,00 EUR.

3.7.Uvidom u Ugovor o namirenju i otplati duga utvrđeno je da je isti sklopljen između

2.tuženik i 1.tuženika kojim utvrđuju da je na ime kupovne cijene nastalo dospjelo dugovanje glavnice u iznosu od 538.930,43 EUR a temeljem okvirnih kupoprodajnih ugovora od 15.siječnja 2020. i 20.siječnja 2020. i kojim je dogovorena obročna otplata dospjelog dugovanja.

3.8. Svjedokinja ĆZ iskazala je da je za firmu Cargill prevodila nekoliko puta, da ovdje prisutne stranke vidi prvi put i jedini koga poznaje jest svjedok ČZ. Nadalje je iskazala da se ne može sjetiti da li je išta prevodila za Cargill odnosno da li su dokumenti koji je prevodila za Cargill sadržavali podatke o prisutnim strankama jer obično nastoji sve što prevodi "izbrisati" i nakon što je svjedokinji pokazan preslik okvirnog ugovora o kupoprodaji i okvirni ugovor o kupoprodaji i suradnji koji se nalaze na listu spisa 24-35 istaknuli su da se temeljem ovako pokazanih ugovora ne može izjasniti da li je prevodila iste. Na poseban upit da li zna za što je bila pozvana pred sud u Mađarskoj odgovorila je da je bila pozvana zbog teksta na mađarskom i hrvatskom jeziku da se izjasni da li je ona prevodila navedeni tekst dok je na pitanje da li se sjeća svog iskaza pred sudom u Mađarskoj odgovorila da ga ne bi mogla ponoviti i da je ono šta je napisano u zapisniku Mađarskog suda na mađarskom jeziku zasigurno ono što je rekla. Na poseban upit da li ju je ijedna stranka ugovora kontaktirala zbog nejasnoća u ugovoru odgovorila je da koliko se sjeća da nije dok je na pitanje zašto je žutom bojom označila dio tekst u Hrvatskom prijevodu odgovorila da vjerojatno iz razloga jer joj nije bilo potpuno jasno pa je htjela da se obrati pozornost. Na pitanje da li je izostavila nešto iz teksta mađarskog jezika prilikom prijevoda na hrvatski jezik odgovorila je da se ne sjeća, ali da ostaje pri onome što je iskazala na zapisnik mađarskoga suda na mađarskom jeziku. Na pitanje da li posjeduje e-mail kojim je zaprimila ugovor od Cargilla na mađarskom jeziku odgovorila je da ne posjeduje kao i da ne posjeduje hrvatski prijevod predmetnog ugovora koji je poslala Cargillu iz razloga što je sve dobivala da gmail te je morala čistiti poštu. Na pitanje da li je prijevod radila po nalogu samo drugotuženika ili prvotuženika i drugotuženika odgovorila je da je radila samo po nalogu drugotuženika.

3.9. Svjedok ČZ je iskazao da je bio prisutan prilikom potpisivanja ugovora između Cargilla i Opg Papac u kafiću Black and white i osim njega da su bili još prisutni EZ i ĐZ i da su sklopljena dva okvirna ugovora i jedan ugovor o dostavi smjese. Iskazao je i da je dinamika isporuke išla po pisanoj narudžbi službi za korisnike temeljem čega bi bio izdan račun po unaprijed dogovorenoj cijeni i to otprilike u periodu trajanja 3 mjeseca. Da je također bio prisutan i prilikom sklapanja ugovora o zasnivanju založnog prava za što je bio opunomoćen od Cargilla za potpisivanje predmetnog ugovora koji je sklopljen kod javnog bilježnika u Zagrebu, da je prijevod ugovora o poslovnoj suradnji prevodila GZF dok nije prevodila ugovor o zasnivanju založnog prava i da je javni bilježnik prilikom ovjere ugovora pitao jesu li svjesni težine sadržaja predmetnog ugovora i jesu li svjesni što to znači i da nitko od G nije pitao javnog bilježnika ništa vezano za založno pravo, da im je sve bilo jasno. Nadalje je iskazao da je u početku sudjelovao aktivno u pregovorima sa prvotuženikom a kasnije pasivno kad su zaposlili osobu koja se bavila svinjama a to je EZ koji ne priča hrvatski jezik stoga je osobno uvijek sudjelovao da bih prevodio kako uživo tako i preko whatsapp-a i da su nakon završetka pregovora zaključeni okvirni ugovori o poslovnoj suradnji i da je bio upoznat sa sadržajem ugovora kao i da predmetni ugovori nisu sadržavali komercijalne uvjete cijenu i slično i da se zato zovu okvirni, da su bili dvojezični na dva odvojena papira, sadržajem identični i bili su poslani OPG-u Karlo Papac. Nadalje, da je dokumentaciju vezano za ugovor o zasnivanju založnog prava donio predstavnik odvjetničke kuće te su potom ušli u ured javnog bilježnika gdje su im uzeli dokumente i rekli da moraju unijeti neke podatke te su prešli na potpisivanje koje je trajalo oko dva sata a na koje potpisivanje je bio ovlašten temeljem punomoći i to samo za potpisivanje predmetnog ugovora koji je u javnog bilježnika samo prelistao. Na pitanje da li mu je poznata problematika ugovorene cijene okvirnog ugovora za prasad odgovorio je da mu je poznato da su prigovarali na navedenu cijenu te mu je poznato da postoji pravomoćna sudska presuda kao i da mu je poznata razlika između mađarskog i hrvatskog ugovora o isporuci prasadi i da je ta razlika bila što je mađarska verzija sadržavala rečenicu da cijena sadržava plus bonus dok hrvatska verzija to nije sadržavala i da je prevoditeljica izostavila tu riječ. Na pitanje koja je razlika u cijeni sa i bez bonusa odgovorio je da se ne trguje bez bonusa stoga nema razlike jer svi trguju sa bonusom i nakon što mu je predočen čl.3 okvirnog ugovora koji se nalazi na listu spisa 30-35 odgovorio je da nigdje ne piše da je cijena bez bonusa kao i da mu je poznato da je u mađarskoj verziji ugovorena cijena sa bonusom. Na daljnje pitanje kada je vidio predmetne okvirne ugovore u hrvatskoj i mađarskoj verziji odgovorio je dan prije a vjerojatno i to jutro na dan potpisivanja obzirom da navečer ne čita mailove već ujutro, te nije ni čitao mađarsku verziju jer ne zna zato bi čitao što je netko preveo te je na pitanje da je znao da postoji razlika između teksta hrvatske i mađarske verzije okvirnog ugovora o kupoprodaji i suradnji da li bi o tome obavijestio Cargill ili tužitelja i prvotuženika odgovorio je da do početka sudskog procesa u Mađarskoj nije znao da postoji razlika i ne samo da bi obavijestio nego ne bi onda potpisali jedna ugovor koji bi bio različit i tražio bi ispravak od prevodioca. Na daljnje pitanje kada je prvotuženik saznao da konačna cijena obuhvaća i bonus odgovora da je na početku pregovora bilo rečeno da se konačna cijena sastoji od northwest plus bonus plus 1 euro dok je točan iznos bonusa saznao u trenutku kada je nabavljena prasad odnosno kada su dobili konkretnu ponudu za zatražene svinje kao i da je konačna cijena sadržavala northwest plus bonus plus 1 euro a da je bonus bio prihvaćen u ponudi temeljem usmene potvrde BZ jer za prasad je uvijek išla usmena ponuda kao i da je ponudu potvrđivao ĐZ koji je uvijek vodio glavnu riječ. Na daljnje pitanje odgovorio je da je ĐZ prigovarao visini bonusa i to na sastanku u [adresa] B te je predlagao da uzmu drugog dobavljača koji je pod boljim uvjetima odnosno boljim bonusima nudio isporuku prasadi i to dobavljača WAEX s kojim je ĐZ već bio u kontaktu, dakle da je ĐZ vodio cijelu komunikaciju i davao uvjete dok BZ nije nikada prigovarao Cargill-u na ispostavljene račune kao ni ĐZ. Iskazao je i da su bila dva tova, da je prvi tov bio zaključen sa gubitkom te su pretpostavlja ostali bez novaca kojim bi platili ostatak duga koji se sastojao od dijela duga za prvi tov i duga za drugi tov te su se, nakon što nisu bili u mogućnosti podmiriti dug za prvi tov našli u Palkonya te im prolongirali vrijeme za otplatu duga za prvi tov za razdoblje koliko su oni tražili kad su smatrali da će biti spremni otplatiti taj dug i kad su počeli prodavati svinje iz drugoga tova počeli su podmirivati dug a koliko je plaćeno to njemu nije poznato, imali su povjerenja u njih iako su prvi tov zaključili sa gubitkom i dalje su ih nastavili financirati te mu nije poznato na što se odnosio točno dug u postupku koji se vodio pred Mađarskim sudom, jedino što mu je poznato da se dio duga odnosio na hranu a dio na prasad. Na pitanje koliko je puta vidio tužitelja prije danas odgovorio je jedan put samo kod javnog bilježnika dok je na pitanje da li je prvotuženik zaključivao pojedinačne pisane ugovore temeljem okvirnih ugovora odgovorio da misli da je samo jednom a da je drugi odbio potpisati. Na daljnje pitanje što mu je poznato vezano za isporuku stočne hrane i da li mu je poznata problematika otpremnice odgovorio je da mu je sa suda poznato da su osporavali isporučenu količinu stočne hrane i da su osporavali da nisu potpisali otpremnicu a ono što mu je izvan suda poznato jest da kad se javio da stiže smjesa BZ je rekao da vozač potpiše i da ostavi na polici jer je to bilo u vrijeme kada nikoga nije bilo na farmi i nisu imali nikad prigovora vezano za dostavljenu količinu hrane bez obzira je li nekog bilo ili nije bilo na farmi niti su ikad prigovarali o otpremnicama. Na pitanje kako su bili ugovoreni konkretni uvjeti isporuke odgovorio je da je postojala razlika između isporuke živih životinja i hrane, da su za žive životinje usmeno pregovarali i kad su imali konkretnu cijenu i uvjete kad bi oni prihvatili išla bi narudžba od Cargill-a prema dobavljaču i onda isporuka, a kod hrane cijena je bila fiksna za određeni period tova kao i da za vrijeme tova nitko nije prigovarao računima te su isti i plaćeni uredno, a što je dokaz da je bilo fakturirano po dogovorenim uvjetima. Također je iskazao da je BZ slao narudžbe i da je on njemu javljao za isporuku hrane, da su imali whatsapp grupu u kojoj su bili i BZ i ĐZ a da je ĐZ obično unutar te grupe potvrđivao narudžbu. Na pitanje da li je uočio da je dio teksta o ugovoru o kupoprodaji i suradnji otisnut žutom odgovorio je da nije dok je na daljnje pitanje da li je u siječnju 2021. donio na potpis pojedinačni ugovor na mađarskom jeziku odgovorio je da jest, da je isti naknadno sastavljen nakon dovršetka narudžbe i isporuke jer se do završetka tova ne može znati točna količina hrane za isporuku jer se hrana što je svinja veća isporučuje se sve češće, a do kraja tova i skoro svakodnevno.

3.10. Svjedok ĐZ iskazao je da je prije ugovora o zasnivanju založnog prava prethodilo nekoliko ugovora temeljem kojeg će nastati tražbina, te je Cargil trebao neko osiguranje odnosno upis za zasnivanje zaloga na hipoteci i da su 21. svibnja dobili poziv, on, BZ i GZ kojim su pozvani da 24. dođu u Zagreb u 10:00 sati na adresu [adresa], te su on i BZ došli zajedno taj dan dok je GZ došao dan ranije sa tada svojom djevojkom te su se njih troje našli u 10:00 sati kada je došao SZ kao predstavnik firme Cargil. Nadalje, da su svi unutra ušli u ured javnog bilježnika gdje ih je dočekala prisjednica j.b. i 6 buntova za potpis te im je rekla da to malo bolje pogledaju dok ona nešto još pripremi i da je svatko od njih dobio jedan bunt gdje su listovi bili posloženi jedan na drugi te su BZ i GZ uspoređivali i pregledavali sa dokumentima koji su im već ranije bili dostavljeni, a također su tu bili i prilozi odnosno ugovori koje su ranije radili te su oni to proučavali i čitali, dok je on to letimično pogledao kao i SZ koji je nastavio tipkati na mobitelu nadodajući da su kod kuće već ranije bili sve pregledali i prošli što su dobili. Nadalje je iskazao da je nakon 20-30 min došla prisjednica te ih je pitala je li sve jasno na što je SZ rekao da nema što biti nejasno da je važno da BZ plaća i da nema razloga da hipoteka bude dirana, da kada je kupovao stan da mu je j. b. rekao isto da dok plaća da nema razloga da hipoteka bude dirana, a da ono što je sitnim slovima napisano da je to ionako nebitno nakon čega je j.b. rekla da imaju jako puno posla i da na svaki list treba staviti 4 potpisa i to na svih 6 buntova te su najprije krenuli potpisivati svako po jedan list prosljeđujući i odmah list drugome i tako do kraja bunta da bi p.j.b. konstatirala da to ide presporo, te su zatim svi potpisivali po jedan bunt te bi se nakon toga zamijenili buntovima i kad je potpisivanje završeno prisjednica je pokupila buntove i odnijela u drugi ured te kad je sve završeno vratila je sve natrag i nakon toga je netko, GZ ili BZ pošao platiti, radilo se u iznosu cca 750,00 EUR i nakon toga su se pozdravili i izašli van, te su sa VZ prokomentirali vezano za pravo prvokupa iz okvirnih ugovora. Također je iskazao da su bila dva okvirna ugovora i to okvirni ugovor o kupoprodaji koji se odnosio na hranu i okvirni ugovor o kupoprodaji i suradnji koji se odnosio na žive životinje odnosno prasce, da je ugovor o hrani sadržavao podatke o načinu dostavljanja i preuzimanja hrane, da je potreban pojedinačan ugovor koji će pratiti narudžbu hrane i specifičan način naručivanje hrane i način potvrđivanja narudžbe hrane, da pojedinačni ugovori mogu nastati povratnom potvrdom narudžbe da je bilo naznačeno vrijeme, mjesto, količina i da na tom mjestu mora biti netko tko će to preuzeti i da je u slučaju nepoklapanja važniji tekst na mađarskom jeziku a koji je BZ potpisao a također su se pozivali i na poštivanje kodeksa poslovanja i poštenja kao i da u ugovoru nije bila naznačena cijena, da su oni kada su došli u posjet 30. siječnja 2020. donijeli sa sobom dokument koji je imao naznačene cijene i po tome su naručivali robu i to popunjavali Excel tablicu koji su oni poslali i za koju su im poslali program te su za svaku farmu radili posebnu tablicu i da su se dogovorili da će im dati popust. Nadalje, da su u početku narudžbe išle preko telefona i porukom da bi kasnije koristili Excel tablice. Također da je u predmetnom ugovoru bio potpisan kao svjedok na kraju istoga, a bio je prisutan i u pregovorima koji su prethodili sklapanju predmetnih ugovora, pročitao je predmetne ugovore na hrvatskom jeziku jer mađarski niti ne razumijem te su isti bili identični onome kako su se dogovorili s tim da ovaj prvi ugovor o hrani SZ poslao samo na hrvatskom jeziku navodeći da ionako ne razumiju mađarski dok je Ugovor o kupoprodaji i suradnji odnosno o prascima bio sistematskim načinjen na način da je kroz članke razdijeljeno kako će se razvijati poslovna suradnja i da u ugovoru stoji da će specifični uvjeti biti u pojedinačnom ugovoru, a o kojim uvjetima će biti naznačena količina i težina, vrijeme isporuke. Na pitanje na koji način se određivala cijena odgovorio je da u okvirnim ugovorima stoji da se cijena određuje na način da se uzima burzovna cijena north west ponude, a to je 25kg što predstavlja bazičnu osnovnu cijenu, a koja se onda uvećava ili smanjiva za 1 EUR po kilogramu jer ne može svaka životinja imati 25 kg, međutim da kad je Cargil obračunavao cijenu da je dolazilo do značajnih postupanja, da se bazična cijena mijenjala na tjednoj bazi prema north westu, da su prasci obično dolazili sa težinom od 30 kg i da je na bazičnu cijenu trebalo dodati još po 5 EUR i tako da bi umjesto npr. 60,00 EUR (koliko bi bila bazična cijena za prasca od 25kg) ukupan iznos trebao biti 65,00 EUR po prascu, Cargil bi izdao frakturu na iznos od 100,00 EUR po prascu + PDV. Iskazao je da su nakon što su saznali na koji način će se utvrđivati cijena, u studenom 2019., a kasnije i u prosincu morali izvršiti procjenu isplativost nakon čega su išli na burzu north westa gdje su vidljivi tjedni podaci unazad godinama, te su vidjeli da su se cijene kretale od 60,00 do nekih 68,00 EUR i misli da nisu nikad prešli iznos od 77,00 EUR, da su sa D razgovarali odmah nakon što su se našli sa LZ i nakon što su pogledali stanje na north west burzi, najprije telefonski a kada je došao kući za nekoliko dana 20 studenoga 2019., sjeli su za stol te su mu sve objasnili te su opet provjerili noth west burzu, te su izračunali da bi imali profit od 35-37 EUR po prascu, a što bi bilo znatno veće nego što bi imali dok su bili u poslovnom odnosu sa Vajdom iz grupacije Pivac s kojim je ugovorni odnos raskinut 2.veljače 2020., nakon što su se uvjerili da su ugovori sa Cargilom sastavljeni sadržajno točno onako kako su se dogovorili. Nakon toga da je GZ ponovno došao kući za Božić te su ponovno prošli sve zajedno da bi nakon toga zaključili pojedinačne ugovore oko 20. siječnja 2020., te kada je GZ došao kući isprintao je iz mail-a ugovore koje su potpisali, a koje nije imao potpisane kod sebe jer ih je SZ odnio drugoj strani na potpis te su ponovno sa njime sve to provjerili i na north west burzi. U međuvremenu su cijelo vrijeme bili u telefonskom kontaktu da bi im GZ **.**.2019., poslao procjenu hipoteke. Također je iskazao i da se pred mađarskim sudom suočio u ispitivanju sa VZ i da mu je od tada poznato na koji način je došlo do odstupanja, da su obračunavali maržu od 24,00 EUR + 1,00 EUR trošak financiranja i da su primjenjivali Dansku umjesto ugovorene north west burze gdje je bazična cijena za 30 kg svinje iznosila 10 EUR više još uz to su za svinje dodavali PDV, a koji PDV nije bio dodavan za hranu. Nadalje je iskazao da su prve fakture počele stizali tek u 6 mj. 2020., kada su primijetili nerazmjere s dogovorenom cijenom a da V nisu obavještavali o problemima o poslovanju. Na poseban upit iskazao je da je bio upoznat sa radom sa svinjama dok nije bio upoznat sa tržištem svinja obzirom da su uvijek bili kooperanti i da vlasnik svinja kupio svinje i dao kooperantima na tovljenje i kada bi te svinje došle do 130 kg tada bi ih uzeli natrag i napravili obračun na način da su svinje ušle npr. sa 30 kg a izašle sa 130 kg iza tih 100kg su bili plaćeni od Vajde u to vrijeme 1 kunu za 1 kg prirasta dok bi imali benefit na višak eventualne ostale hrane. Na daljnje pitanje je li mu poznato što je QS certifikat i uniformnagenetika odgovorio je da mu je SZ objasnio prilikom predstavljanja da su one svinje koje imaju QS certifikat najbolje kvalitete, da dobivaju najkvalitetniju hranu i da su pod stalnim veterinarskim nadzorom dok su svinje uniformnegenetike one koje dolaze sa iste farme te su iste pasmine što je dobro jer različite pasmine obolijevaju od različitih bolesti te su uvijek dobivali takve kvalitetne svinje i dok su radili sa Vajdom. Na daljnje pitanje da li je HZ predstavnik Cargila ikada slao obračune i račune preko whatsapp grupe odgovorio je da je postojala wapp grupa ali da nikada nije u njoj dobivao obračune i račune, a niti je ikad slata jedinična cijena za svinje a niti su uz otpremnicu na farmu dolazili računi i da mu je poznato da mu je u lipnju došlo 6 računa, da mu nije poznato na koji način su stigli, ali da mu je od BZ poznato da se naknadno sklopio neki ugovor o elektronskoj dostavi i da misli da je tek u 2021., došao do saznanja o toj razlici između ugovorene cijene i isporučenih računa i to kada se BZ obratio odvjetniku. Također je iskazao i da su mu predstavnici Cargila prilikom prije sklapanja okvirnih ugovora objašnjavali način izračuna cijena prasaca i da u tim razgovorima nikad nije spominjan bonusa da su 4. kolovoza 2020., u Palkony razgovarali sa predstavnicima Cargila i da su na navedenom sastanku prisustvovali SZ, HZ i Đ, da su raspravljali o dinamici pražnjena - isporuke te uplatama novaca, da je Cargil prema ugovoru imao pravo otkupa da su se na navedenom sastanku odrekli navedenog prava o čemu su naknadno poslali izjavu i da su oni nakon toga mogli sami prodavati svinje i da su razgovarali na koji način će platiti cijenu koja je nastala zaduženjem za svinje i hranu. Na poseban upit da li je način izračuna cijene pretočen u okvirni ugovor na hrvatskom jeziku koji je prethodio i koji je sastavni dio ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini odgovorio je da jest i da su se iz tog razloga odlučili na sklapanja okvirnog ugovora. Nadalje je iskazao da im je Cargil prezentiran od strane predstavnika Cargila kao najveća korporacija na svijetu koja se nalazi na par kontinenata, Kanadi, Sjevernoj i Južnoj Americi, Africi, Indiji, Pakisatnu i dosta zemalja Europe, te je na burzi izlistana kao obiteljska tvrtka sa najviše poslovnog udjela koja se bavi mlinarskom proizvodnjom, stočnom hranom peradi, jajima, stokom, trgovina mesom, mesnim proizvodima i prerađevinama, uzgojem stoke i posebno svinja, da je glavni šef za Europu u Slovačkoj dok im knjigovodstvo i računovodstvo rade u Bugarskoj za sve njih, da će svinje osigurati sa svojih farmi a ukoliko ne bi mogli da će sa farmi iz njihovog povezanog društva. Na pitanje da li bi savjetovao BZ za sklapanje ugovora sa Cargilom da je znao da postoji razlika između Hrvatske i Mađarske okvirnog ugovora odgovorio je da sigurno ne bi. Iskazao je i da nije sklopljen niti jedan pojedinačni ugovori za svaku pojedinu isporuku prasaca, da je postupak narudžbe kupnje i isporuke išao na način da su predstavnici Cargila 30. siječnja 2020., došli pregledati farmu u Sikirevcima kraj Velike Kopanice, te su nakon sastanka obavijestili da 7.veljače dolazi prva isporuka od 700 prasaca, a da 13. veljače dolazi 2. isporuka od također od oko 700 prasaca odnosno 1 kamion jer su imali mjesta na jednoj farmi za oko 1.300 komada, a na drugoj za 3.000 komada odnosno da se tek nakon što se napuni farma u Sikirevcima počinje puniti druga farma. Nadalje je iskazao da je prascima trebalo oko 120 dana da narastu te da je nakon toga išla prodaja te su oni onda od te prodaje vršili blokovske uplate kako je prodaja išla i to u iznosima od 80.000,00., 100.000,00., 120.000,00 i 150.000,00 EUR bez obzira na izdane frakture. Iskazao je i da je kada su bili u Palkony već postojao dug zbog kašnjenja s plaćanjem koje je iznosilo 120 dana, da su već bili dobivali nove prasce i novu hranu s time da nisu svi novi prasci koji su došli 13. veljače bili prodani, da im je Cargil ponudio u Palkony da se dug raspodjeli tako da ga plate sa drugim turnusom koji je trebao biti nakon navedenog sastanka odnosno još je na farmi bilo svinja iz prvog turnusa koje nisu bile prodane i naplaćene. Također je iskazao da su se na sastanku u Velikoj Kopanici 30.siječnja 2020., usmeno dogovorili da će svaki tjedan dolaziti 1 kamion prasaca dok se ne napune obje farme, te da nikakve potvrde narudžbe ni cijene nije bilo u nikakvom obliku osim što bi on fotografirao cmr kad bi došle svinje i to poslao u whatsapp grupu. Na daljnje pitanje da li su ikada tražili sklapanja pojedinačnih ugovora odgovorio je da jesu više puta i da im je u Plakony rečeno da se ne sekiraju da će biti, a što im je rekao Đ a što je preveo SZ.

3.11. Tužitelj GZ je iskazao da ga je u 11. mjesecu 2019. kontaktirao brat i rekao da su došli predstavnici Cargilla i da mu nude poslovnu suradnju, financiranje prasaca i hrane, s odgodom plaćanja od 150 dana, do kraja ciklusa, ali da traže pokriće te ga je pitao može li mu garantirati hipotekom i oko 20.studenog 2019. je došao kući u [adresa], gdje je razgovarao s ocem i bratom, kada su mu objasnili poslovanje, također su rekli da će izračun biti po burzi Nord West, te da će biti dobit cca 35€ po svinji. Nadalje, da su u tom trenutku imali aktualnu poslovnu suradnju sa braćom Pivac, kojima su bili kooperanti, međutim da im je ovo bila puno veća zarada i to što su mu ispričali zvučalo mu je dobro te se vratio u Dubrovnik i dao napraviti procjenu nekretnine koju je dobio 20.prosinca 2019. te kad je ponovno došao u [adresa] za Božić, a otac i brat su mu rekli da su u međuvremenu bili na sastanku sa Cargillom te su im pokazali njegovu procjenu, rekli su da bi ta hipoteka taman pokrila garanciju 4300 svinja i da su oni rekli da je to u redu s njihove strane i tada nisu spominjali nikakve bonuse, već je računica bila 4300 svinja pomnoženo sa 128,00 EUR što bi bila vrijednost njegove hipoteke od oko 550.000,00 EUR. Nadalje je iskazao da je BZ u siječnju 2020. potpisao dva ugovora koji su datirani na 15. i 20.siječnja 2020. i to okvirni ugovor o kupoprodaji i suradnji i okvirni ugovor o kupoprodaji, a koje ugovore je uzeo kako bi ih pogledao te ih i dan danas ima kod sebe kao i na ročištu i to nepotpisane primjerke od toga dana kada je došao u [adresa]. Iskazao je i da im je 02.02. 2020. preostao ugovor s Pivcem te ga je BZ obavijestio da su prvi prasci došli 07. i 13.veljače 2020. te je 21.veljače 2020. dobio poziv za dođe potpisati Ugovor o zasnivanju založnog prava te je sutradan pošao u [adresa], gdje se savjetovao s odvjetnikom pokojnim KZ koji je pregledao ugovore koje je donio, a koje je uzeo kada je bio zadnji put u [adresa], te mu je rekao bude li se pridržavalo ugovora da će sve biti ok i 24.veljače 2020. je bilo potpisivanje ugovora o založnom pravu, i dan ranije je otišao u Zagreb, te se našao 24.02. sa tatom i bratom koji su to jutro došli iz [adresa], a došao je i ČZ ispred javnobilježničkog ureda, gdje ih je dočekala prisjednica i uputila u sobu za potpisivanje gdje su ih čekali papiri, točnije nekoliko buntova, te ih je pregledao i usporedio s onima koje je imao kod sebe, a koji su primjerci u javnobilježničkom uredu bili potpisani od strane O i njegovog brata, a misli pritom na okvirne ugovore te kada se vratila javnobilježnička prisjednica, svi su potpisali ugovor o zasnivanju založnog prava, za Cargil je potpisao ČZ, a okvirni ugovori o poslovnoj suradnji i kupoprodaji i okvirni ugovori o kupoprodaji su bili sastavni dio Ugovora za zasnivanje založnog prava. Nadalje, da je samo potpisivanje trajalo oko dva sata te su nakon toga on, brat i tata otišli u Zagreb na ručak, a ČZ je također bio pozvan da pođe s njima ali je rekao da nema vremena, da mora nazad u firmu. Nakon toga je bila corona i nije bio doma skoro godinu dana, što je inače išao svaki Uskrs, Božić, Svi svete i Novu godinu minimalno, ali se čuo sa bratom preko telefona i rekao mu je da je sve u redu, da prasci ulaze da ih oni hrane. Dakle, da nitko nikada nije spominjao nikakve bonuse, jer da su bonusi bili ranije spomenuti u iznosima koji su naknadno navedeni a to je 24,00 EUR plus 1,00 EUR financijsko izvješće plus Danska burza koja je skuplja od Nord West-a, tada se takav izračun ne bi isplatio niti bi imalo smisla da daje svoju djedovinu koju je naslijedio i netom prije renovirao kao garanciju za dobit od cca 5,00 EUR po svinji, niti bi u tom slučaju ikad potpisao takav ugovor, jer je bolji financijski ugovor bio u poslovnoj suradnji s braćom Pivac gdje su bili kooperanti i radilo se o uslužnom tovu. Nadalje je iskazao da su Ugovoru o zasnivanju založnog prava bili priloženi okvirni ugovori na hrvatskom jeziku i da nije nikada vidio navedene ugovore prevedene na mađarskom jezik a da je ČZ vidio samo taj put i ovdje na sudu u ovom postupku, dakle dva puta i sve informacije o pregovorima i dogovorima s Cargillom je dobio jedino od brata. Iskazao je i da živi u [adresa] za stalno već 10 godina, da u [adresa] dolazi minimalno 4 puta godišnje, da se njegov brat počeo baviti uzgojem prasaca prije nekih 7 godina, računajući od današnjeg dana i prvi ugovor mu je bio sa braćom Pivac i misli da je s njima imao suradnju od neka 2-3 turnusa, a jedan turnus je otprilike oko 120 dana. Da mu BZ nikada nije spominjao da je bilo ikakvih drugih dogovora mimo onoga što je sadržano u potpisanim okvirnim ugovorima, da iz Ugovora o zasnivanju založnog prava proizlazi da je hipotekarni vjerovnik ujedno i proizvođač prasadi, dok u kontekstu spominjanja bonusa, govore da bonus ide trgovcu, ali nije jasno kojem trgovcu ako su oni i proizvođači i distributeri. Napomenuo je da je čl. 12 st. 8 Ugovora o kupoprodaji i suradnji naznačeno da svi prethodni usmeni sporazumi ili dogovori ne vrijede te da se ima primijeniti odredbe navedenog Ugovora. Na pitanje da li su informacije koje je prikupio prije potpisivanja ugovora o zasnivanju založnog prava o sadržaju okvirnih ugovora, identična onima iz okvirnih ugovora, a posebno o načinu izračuna cijena odgovara da jesu dok je na pitanje je li prisjednica javnog bilježnika ili javni bilježnik protumačio odredbe ili pročitao ugovor odgovorio da nije. Iskazao je i da je za probleme u poslovanju saznao krajem siječnja 2021. kada se čuo s majkom i kada ju je pitao da li rade BZ i otac i da mu je rekla da je najbolje da pita BZ da je malo nervozan, ali da je primijetila da ne čiste farmu iz kojih su izašle svinje, jer se u pravilu trebalo očistiti za primanje novih nakon čega je zvao BZ koji mu je izbjegavao davati informaciju putem telefona te je sjeo i pošao u [adresa] i nakon dužeg vremena mu je rekao da mu tu nešto ne odgovara, da ga terete za dug koji je po njemu prevelik, da mu nisu ispostavljali račune niti pojedinačne ugovore kako je bilo ugovoreno, da je u 11. mjesecu potpisao preraspodjelu duga kao i da mu je naknadno ČZ donio papir na mađarskom kojeg nije htio potpisati, već mu je rekao da ga prevede na hrvatski jezik. Na pitanje da li je ugovor o zasnivanju založnog prava s Cargilom glasio na određeni iznos, nakon što je izvršio uvid u navedeni ugovor, iskazao je da jest, da je čl. 3.1. navedeno da se osigurava do najvišeg iznosa od 549.000,00 EUR, navodeći pritom da je na navedeni iznos bila procijenjena vrijednost njegove nekretnine i da je dobrovoljno pristao na rizik ukoliko dođe do neispunjena ugovora da jamči svojom nekretninom, ali samo ukoliko ne dođe do ispunjena okvirnih ugovora koji su njemu bili predočeni i sastavni dio ugovora o zasnivanju založnog prava. Na daljnje pitanje u kojoj je to zabludi bio prilikom sklapanja ugovora o založnom pravu, odgovorio je da mu je predstavljen jedan ugovorni odnos koji mu je donesen i na potpisivanje, odnosno jedan način izračuna cijene, da bi tek kroz ovaj postupka vidio da je izračun cijena bio na sasvim drugačiji način i da se radilo o drugom ugovornom odnosu, dok je na osnovu onoga što mu je predstavljeno donio odluku o potpisivanju ugovora o zasnivanju založnog prava i da je bio u zabludi u odnosu na sadržaj kupoprodajnih ugovora koji su sastavni dio ugovora o zasnivanju založnog prava kao i dijela koji se nalazi u preambuli pod B, u kojem stoji da je hipotekarni vjerovnik distributer i proizvođač prasadi, a što se ispostavila da nije prema njihovom navodu te nadodao da je to sve sastavni dio samog ugovora, točnije preambule i da je nakon što je proučio ugovor došao do zaključka da je u njemu jedino točno napisano da je njihova djelatnost bavljenje s prasadi, da će oni isporučivati prasce BZ, a ne neke druge životinje. Na pitanje da li se od sklapanja ugovora o založnom pravu raspitivao o urednosti plaćanja njegovog brata odgovorio je da se interesirao preko telefona obzirom je bila korona i nije mogao putovati odnosno nitko nije mogao putovati i rekao mu je brat da je bilo sve u redu, a s obzirom da je turistički iznajmljivač i da je razdoblje korone bilo izazovno za poslovanje bavio se i svojim poslovanjem a koje je vezano za iznajmljivanje predmetne kuće koja je predmet založnog prava u kojoj i živi. Na daljnje pitanje je li kontaktirao Cargilla po saznanju za postojanje duga po poslovanju odgovorio je da je prvo kontaktirao svoga odvjetnika koji je potom kontaktirao Cargilla koji nije odgovorio na njegov dopis kao i da smatra da je dug njegovog brata prema Cargillu nastao zbog nekih drugih ugovornih odnosa za koje on nije znao niti je dao svoju nekretninu i da su ti bonusi u iznosu od 25,00 EUR dosta utjecali na nastanak duga jer je tek kasnije saznao da je Danska burza skuplja od Nord West-a.

3.12. Prvotuženik BZ iskazao je da je u listopadu 2019. ČZ s ceste primijetio njihovu farmu, pretpostavio je da je farma svinja te kako je predstavnik Cargilla, htio je ponuditi poslovnu suradnju ali se u tom trenutku na farmi zatekao njegov otac koji je rekao da nisu zainteresirani jer su u tom trenutku radili uslužni tov za mesnu industriju Vajda, C, koji su im isporučivali prasce i hranu te bi oni njima platili za navedenu uslugu, ali su razmijenili brojeve i nakon nekoliko dana ČZ je zazvao njegovoga oca te predložio da im Cargill proda svinje i hranu i kada dosegnu određenu kilažu da ih otkupi od njih pri čemu je rekao i da bi dosta bolje zarađivalo, nakon čega je predložio sastanak uživo. Nadalje je iskazao da su se početkom 11. mjeseca našli u kafiću u [adresa] i ČZ je rekao da će oni njima prodati prasce i hranu i otkupiti ih od mene, a kako nije imao novce za kupiti, predložio je da mu daju garanciju i tada je ČZ napravio točan izračun za prasce i hranu i rekao da je tona hrane 243,00 EUR, da jedna svinja od 25 kg da bi došla do 125kg, treba 280 kg hrane to znači da bi trošak hrane po svinji bio 68,00 EUR a zatim je izračunao cijenu prasca po cijeni Nord West-a za bazičnu kilažu od 25kg, te su ušli na stranicu da pogledaju koja je to cijena i vidjeli su da je u tom prvom tjednu 11. mjeseca bila 60,00 EUR za prasca a također je prikazao iznos od 16,00 EUR po komadu koji bi pokrivao njegove troškove a tu su troškovi plaće, vode, struje, knjigovodstva, liječenja prasaca, doprinosi, gorivo, te je također izračunao da bi 1,48 EUR bila kilo velike svinje, te da bi na prodanoj svinji zaradio oko 35,00 EUR po komadu, što je bilo isplativo i tri puta bi više zarađivao nego što je zarađivao u poslovnoj suradnji s braćom Pivac te se obratio bratu i pitao ga može li on svojom nekretninom jamčiti nakon čega je on kraj 11. mjeseca došao u [adresa] i sve mu je detaljno prenio točno onako izračun kako je njemu rekao ČZ. U međuvremenu je brat dao procijeniti nekretninu, i sjeća se da mu je 12.12. poslao procjenu putem e-maila jer mu je 13.12. rođendan te se pred Božić našao u [adresa] s EZ i rekao da je financijski odjel odobrio nekretninu i da je 550.000,00 EUR dovoljno za pokriti ukupan trošak koji bi Cargill financirao 4300 komada a koji iznos računa je takav da je 550.000,00 podijelio s 4300 komada i dobio iznos od 128,00 EUR ukupnog troška svinje i hrane po komadu, a koji iznos mu je prezentirao ČZ na ranijem sastanku, te da se čeka sastavljanje ugovora o suradnji između njege i Cargilla. Nadalje, da je 09.siječnja 2020. putem e-maila zaprimio okvirni ugovor o kupoprodaji hrane i pročitao ga i našao se s ČZ taj isti dan i potpisao ga, a ČZ ga je odnio na potpisivanje u firmu dok je17.siječnja 2020. dobio na e- mail ugovor o kupoprodaji i suradnji za prasce i ponovno ga s ČZ pročitao i protumačio i potpisao, a ČZ ga je odnio na potpisivanje u firmu s tim da su prije potpisivanja a nakon čitanja ugovora utvrdili da je sadržaj oba ugovora jednak onome što su dogovorili. Istaknuo je da je u ugovoru o kupoprodaji i suradnji za prasce čl. 3 bio otisnut žut i kada je pitao ČZ zašto je otisnut žut rekao je da je to zato što je to najbitniji dio ugovora s čim se složio obzirom da se u tom članku radilo o formiranju cijene i nakon toga se javio GZ koji je nakon toga došao, pokazao mu je ugovore i sve mu objasnio. U međuvremenu je pripremio farmu za prihvat prasaca i hrane i javio ČZ da su farme spremne i nakon toga su ga zvali 30.01.2020. gdje se u Velikoj Kopanici našao sa ČZ i EZ, gdje su mu na papiru donijeli cjenik hrane kojeg su potpisali on i EZ a 7. i 13. veljače su stigli prasci, a prije toga je naručio hranu koja ih je trebala dočekati, s tim da je prve dvije narudžbe hrane odradio telefonskim putem, nakon čega su narudžbe hrane išle putem e-maila, kako je to bilo predviđeno čl. 4 Ugovora. Da je 21.veljače dobio poziv radi potpisivanja ugovora o zasnivanju založnog prava te su se 24.veljače našli on, otac, brat i ČZ kod javnog bilježnika i svako je uzeo svoj bunt i pregledao je i to su bili oni isti ugovori koje je dobio na mail i koje je i potpisao, jer je na njima bio i njegov potpis te je prisjednica pitala je li sve jasno. Također je iskazao i da je problem nastao negdje u šestom mjesecu 2020. kada se Cargill pisanim putem odrekao prava prvokupa i morao je sam tražiti kupce za prodavati svinje jer Cargill do tada nije ništa otkupio svinja. U 9 mjesecu su dogovorili nastavak suradnje i da će ubaciti nove prasce, međutim, u cijelom tom periodu nije baš bio zadovoljan postignutom cijenom za svinje, a s obzirom da je bilo vrijeme korone i bila je afrička svinjska kuga te je dobit po svinji dosezala otprilike oko 15,00 EUR po svinji a s obzirom da je u međuvremenu dok je prasad tovio za prodaju, cijena kila svinje rasla, da bi nakon toga počela padati i bila ispod cijene pod koju je očekivao da ću prodati da bi mu u 9. mjesecu Cargill ponovno počeo isporučivati prasce, ali se ne može sjetiti je li u međuvremenu ponovno dobio izjavu o odricanju prava prvokupa za prasce da bi se 2021. negdje u 5. ili 6. mjesecu obratio odvjetniku te su uz pomoć knjigovođe napravili analizu faktura te je utvrdio da fakture nisu u skladu sa okvirnim ugovorom, a do tada nije imao razloga posumnjati ali niti se baviti analizom faktura, s obzirom da je u vrijeme kada su fakture počele stizati se morao već brinuti o prodaji svinja. Da je prije toga u prvom mjesecu te godine prvi put posumnjao da nešto nije u redu jer mu je ČZ donio dva ugovora na mađarskom da potpiše a on je tražio prijevod, na što je on rekao da nema potrebe da je to samo da produže cijenu, ali nije htio potpisati i čekao je da mu dostavi prevedeno na hrvatski jezik. Također je iskazao da se ne može točno sjetiti koliko mu je faktura ispostavljeno, da je točno da mu je ispostavljeno onoliko faktura koliko je u spisu, da mu je bila ispostavljena po jedna faktura za kamion, da u kamionu nije uvijek bio isti broj prasaca, jer je to ovisilo o njihovoj veličini, a misli da je maksimalan broj koji može stati 700 i da je jedino što je vidio kada je došla faktura jest da faktura koja se odnosila na hranu nije imala uračunati iznos PDV-a, a na fakturama koje su se odnosile na svinje je bio uračunat PDV. Nadalje, da mu je sukladno dogovoru isporučeno oko 4300 prasadi, kao i fakture za njih i to krajem 5 .mjeseca, da je prodao sve te svinje koje je tovio, a nakon prodaje je plaćao fakture, međutim da još ima neplaćenih faktura za koje ga terete, a koje fakture nje platio iz razloga što smatra da nisu nastale temeljem okvirnih ugovora, nego su uvećane od strane Cargilla koji mu nikada nije rekao da će cijena po prascu biti veća od one koje su ugovorili a niti su ikada spominjali bonuse, niti je njegov otac ikada spomenuo bonuse navodeći da njegov otac nije nikada sa predstavnicima Cargilla bio sam na niti jednom sastanku, da je otac bio zaposlen u njegovom OPG-u i kontaktirao s predstavnicima Cargilla telefonskim putem, ali da nikada nije imao nikakve ovlasti da može nešto dogovarati ili pregovarati u njegovo ime. Na poseban upit da li poznaje mađarski jezik odgovorio je da ne, da je za razliku mađarske i hrvatske verzije okvirnog ugovora saznao kada je završio poslovni odnos s Cargillom i kada je završio na sudu u Mađarskom i tada je njegova odvjetnica rekla da se u mađarskoj verziji tog ugovora spominje bonus dok je na pitanje da li mu je ikada ČZ rekao da postoji razliku između mađarske i hrvatske verzije ugovora ili bilo tko drugi s mađarske strane odgovorio da mu nije rekao, već da je rekao da su identični. Na daljnje pitanje da li je sudjelovao u sastavljanju okvirnog ugovora odgovorio je da nije, da je samo sudjelovao s ČZ u pregovorima dok je na pitanje da li su se poštivali sklopljeni ugovori odgovorio da kod narudžbe hrane nije nikada dobio potvrdu narudžbe, da nije znao kada hrana dolazi da je prihvati, nije znao ni u kojoj količini dolazi ni u kojoj kvaliteti dolazi a da se po otpremnicama vidi da su je donosili u noćnim satima kada farma ne radi i nema zaposlenika na farmi kao i da nisu isporučili ono što su fakturirali odnosno da su isporučili manje od onoga što su fakturirali. Na pitanje da li su u javnobilježničkom uredu pročitali ugovor o zasnivanju založnog prava i protumačili ga odgovorio je da nisu nikome, da je javna bilježnica pitala nakon što su pročitali ugovor je li sve jasno da je ČZ rekao da nema tu što ne biti jasno i da je njemu bilo sve jasno kao i da mu je bilo jasno da se nekretninom njegovog brata jamči njegovo poslovanje s Cargillom. Na pitanje da li ga je brat kontaktirao i pitao kako ide poslovanje tokom 2020. odgovorio je da jest da mu je odgovorio da radi, da tovi, da prodaje i da je sve u redu ali da nije baš bio zadovoljan s postignutom cijenom radi korone i afričke svinjske kuge s tim da se ne može izjasniti bi li bio zadovoljan s prodajom da nije bilo korone i afričke svinjske kuge. Nadalje je iskazao da se ne sjeća kome je prodavao svinje iz prvog tova i po kojoj cijeni, jer je bilo jako puno svinja i jako puno kupaca, fizičkih osoba, firmi iz Italije, Mađarske i Hrvatske i jedino što zna sigurno da Cargillu nije prodavao jer se Cargill odrekao prava prvokupa. Na daljnje pitanje da li je provjerio ikada račun koji je platio Cargillu, odgovorio je da nije do ljeta 2021., da je uplaćivao novce u iznosima kako bi imao na račun Cargilla, nekada 50.000,00 EUR a nekad 70.000,00 EUR, te bi Cargill zatvarao fakture prema tim uplaćenim iznosima i da je za vrijeme trajanja poslovnog odnosa platio oko milion i četiristo tisuća eura Cargillu. Na daljnje pitanje da li je prigovorio Cargillu na isporučene fakture, nakon ljeta 2021. Odgovara da je u međuvremenu već dobio europski platni nalog te misli da je u žalbi protiv njega istakao prigovor. Nadalje je iskazao da se narudžba prasaca odvijala sukladno ugovoru, da se nije radila nikakva narudžba već da su oni isporučivali sukladno ugovoru, da bi prilikom dolaska kamiona, istovarili kamion, izvagali prasce i izbrojili, te nakon toga izvagali kamion koji je bio prazan i da bi na taj način dobili prosječnu težinu prasca koju bi unijeli u CMR, koji bi potpisali on i vozač i onda bi to slao Cargillu koji bi temeljem tog podatka, uz izračun putem Nord West-a formirao fakturu koji bi mi potom i isporučio. Iskazao je i da je ČZ njemu napravio izračun profitabilnosti uzimajući u obzir trenutnu kotacijsku burzovnu cijenu po Nord West burzi koja je bila u tom trenutku. Na daljnje pitanje od koga i po kojoj cijeni su nabavljeni prasci za prvi turnus odgovorio je da je to bio njihov zadatak da nema ta saznanja, ali da je tijekom postupka saznao da su kupili svinje od preprodavača, da nisu računali po Nord West burzi nego po Danskoj, da su izračunali 24,00 EUR bonusa i jedan euro za financiranje kao i da misli da na CMR-u nije vidljivo otkuda dolaze prasci, da piše samo geografski položaj odakle dolaze. Nakon što je tuženiku pokazana dostavnica broj 1145094 prevedena na hrvatski jezik odgovorio je da vidi da piše da je Fi centrala dobavljač, da on nije niti primijetio, a niti je znao u tom trenutku je li Fi centrala u vlasništvu Cargilla ili neke druge firme, dok je nakon što mu je pokazana dostavnica broj 20NL0001475 prevedena na hrvatski jezik odgovorio da je Vajeks firma koja se bavi kupovinom i prodajom svinja, da je mjesto isporuke farma i da je kao primatelj naznačen Cargill. Također je iskazao da je potpisao Ugovor o namirenju duga sa Cargillom, u 11. mjesecu 2020., da je došao ČZ da potpiše ugovor o raspodjeli duga i da su isti ugovor ponudili ostalim poslovnim partnerima i da to treba potpisati ukoliko želi da mu nastave isporučivati hranu i da na nastave suradnju, da se dug odnosio i na hranu i na prasce, koje mu je Cargill prodao s odgodom i nakon što mu je pokazan ugovor o namirenju ostatka duga odgovorio je da je to taj ugovor, da su to te fakture navedene u tom ugovoru, s tim da je neke fakture u međuvremenu od sastavljanja ugovora od strane Cargilla do potpisivanja i podmirio a da u tom trenutku nije bio svjestan te razlike u fakturiranom i ugovorenom i da iz navedenog razloga nije prigovorio niti jednom računu ni plaćenom ni neplaćenom. Na daljnje pitanje da li je tražio da jesenski turnus svinja bude kupljen od Vajeksa radi nižeg bonusa odgovorio je da nije kao i da od Cargilla u Whatsup grupi nije dobio cijenu za prvih pet pošiljki prasaca. Na daljnje pitanje odgovara da je ugovor sklopljen na hrvatskom jeziku i da je ugovoru pisalo da će u slučaju spora biti nadležno mjerodavno mađarsko pravo. Na daljnje pitanje što su razgovarali u kolovozu 2020. u Palkoni, odgovara da su razgovarali o nastavku poslovanja i o novome turnusu,a pričali su i o dugu koliko je platio i kada će slijedeća uplata. Također je iskazao da je kalkulaciju dobiti zasnovao na ugovoru potpisanom na hrvatskom jeziku kao i da je mađarsku i hrvatsku verziju potpisao istodobno a da nikada ne bi potpisao ugovor koji bi imao bonus, dansku burzu i jedan euro financiranja jer bi to za njega značilo poslovanje u gubitku.

3.13. ZZ 2. tuženika BZF je iskazao da se priključio firmi 2014. a misli da je pravo potpisivanja imao 2020., da osobno nije sudjelovao u razgovorima i nije bio prisutan u svakom pojedinom ugovoru. U odnosu na način obračunavanja cijene prasadi to nije njegov sektor i da su to su obično dogovarale osobe koje su odgovorne za taj dio poslovanja a on osobno nije imao saznanja o načinu dogovaranja cijene, bavio se financijskom Situacijom partnera. Na pitanje što znači plus bonus za kvalitetu navodi da se radi o cijeni uvoznika koji uvozi prasce a bonus je onaj dio koji onaj koji uvozi zaračunava na osnovnu cijenu i poznato mu je da je taj plus bonus fiksni iznos ali ne zna o kojem se iznosu radi. Nadalje navodi da Cargill kupuje prasad od kooperanata te prodaje dalje drugome tako da sve vezano za cijenu ovisi o dogovoru između 2 strane, kupac je zadužen da ugoji prasce i onaj koji kupuje treba hranu a na kraju ciklusa ovisi o dogovoru hoće li ih Cargill otkupiti ili će kupac prodati dalje, ako Cargill ponovno otkupljuje iste prasce obično se kompenzira po dogovoru za sve što je Cargill financirao, kao što su ishrana i drugi izdaci, međutim druga opcija je da kupac sam proda prasce nakon završetka ciklusa i otplati dug prema Cargillu. Na pitanje po kojoj se burzi određivala cijena odgovorio je da ovisi o uvozniku, odnosno ovisi od koga se kupovalo na što se još uračunavao plus bonus za kvalitetu i plus jedan euro po prascu za financiranje, a što kupac nije platio odmah nego na kraju, te su se taj plus bonus za kvalitetu i taj još jedan euro zaračunavali pri svakoj prodaji. Također je iskazao da mu je poznato da su u predmetnom slučaju sklopljeni okvirni ugovori i pojedinačni ugovori međutim da se ne može izjasniti koliko je pojedinačnih ugovora sklopljeno dok što se tiče ugovora o osnivanju založnog prava na nekretnini osobno nije bio uključen u taj postupak ali je bio onaj koji je inzistirao da se takav ugovor napravi zbog postojanja velikoga rizika. Na poseban upit punomoćnice 2. tuženika je li faktura koju je izdavao Cargill za pojedine količine prasadi bila konačna cijena ili je na nju bilo dodataka odgovorio je da je u fakturama bila konačna cijena koja je sadržavala osnovnu cijenu plus bonus za kvalitetu plus jedan euro dok je na pitanje je li OPG Papac prigovarao tako određenim cijenama, odgovorio je da nije prigovarao dok je on s njima surađivao niti na izdane račune niti na podatke koji su navedeni u računu te da su prigovori počeli tek kasnije nakon što su bili višekratno upozoravani da nisu platili. Na pitanje je li Cargill pokušavao riješiti pitanje duga sa OPG Papac, odgovorio je da je njegov zadatak na dva mjesta u postupku, jedan je kada analizira financijsku situaciju partnera, a drugi kad moraju naplatiti, odnosno da je njegov zadatak, odnosno općenito Cargila, da se prvenstveno dogovorom riješe takve stvari i da zaobiđu bilo kakav pravni postupak, da Cargill ima određene postupke kako se odnosi prema svojim kupcima koji imaju poteškoće sa plaćanjima i u tom slučaju su također poslali više pisama sa upozorenjem za neplaćanje i osim toga da su bili i usmeni dogovori kako bi se moglo riješiti to pitanje, dio toga je bio jedan ugovor o rješavanju nastale finanancijske situacije koji su predstavnici OPG Papac i potpisali, ali se nisu držali potpisanog ugovora niti dogovora, te su bili prinuđeni pravnim putem zatražiti ono što sljeduje iako je Cargill sve učinio da se mirnim putem riješi taj dug. Na pitanje da li je Cargill tražio od OPG Papca da od njih kupuje svinje ili je to bio odabir OPG BZ, odgovorio je da koliko on zna to je bio stvar dogovora, inače koliko mu je poznato Cargill kada prodaje stočnu hranu onda ima običaj pomoć svojim kooperantima, odnosno kupcima da pronađu nekog partnera od kojeg mogu kupiti svinje, ali to nije profil Cargilla da prodaju svinje, oni su posrednici i pritom prodaju stočnu hranu, odnosno prodaja i kupnja nije njihov glavni profil. Na pitanje taj bonus koji je bio jesu li ga oni određivali ili uvoznici, odgovorio je da oni nisu određivali niti cijenu niti visinu, nego onaj partner od koga su oni kupili i da je već bio sadržan u toj cijeni. Na pitanje da li su pojedinačni ugovori bili u pisanom ili usmenom obliku iskazao je da to nije ono čime se on bavi, ali po saznanju što zna da su to bili usmeni dogovori. U odnosu na ugovor o zasnivanju založnog prava iskazao je da ne zna točan datum, ali misli da je to bilo oko 2020 ili 2021. dok je upisan u registar kao ZZ, 2020, da poznaje VZ, da je bio njihov kolega i s obzirom da priča hrvatski jezik on je sa njima razgovarao jer je njegov zadatak bio da pronalazi partnere s kojima će surađivati Cargill, i u toj regiji je njegov zadatak i bio i da pronalazi i daje savjete s obzirom da mu je poznata problematika stočne hrane dok nije imao pravo potpisa. Također, da je po njegovom saznanju pisana punomoć nije postojala, ali ako i jest postojala da on o tome nema saznanja. Na pitanje tko je sačinio okvirni ugovor, odgovorio je da njihova firma ima šprancu za takve poslove i ako treba napraviti nekakve izmjene da postoji ekipa koja to prepravlja unutar Cargill firme, i nakon toga pravna ekipa to pregleda. Vezano za dvojezičnosti okvirnog ugovora iskazao je da zna da je mjerodavna verzija bila na mađarskom jeziku i da je postojao prijevod na hrvatski jezik a da je tijekom postupka saznao da postoji problematika vezano za bonus u hrvatskoj verziji i da su tu bile neke nesuglasice u hrvatskoj verziji. Na pitanje je li mu poznato da se u okvirnom ugovoru Cargill pojavljivao kao proizvođač i distributer prasadi odgovorio je da je Cargill u tom ugovoru pojavljivao samo kao distributer. Na daljnje pitanje iskazao je da komercijalni uvjeti sadrže uvjete prodaje prasaca, uvjete financiranja, vremenski period za koji se treba obaviti, uvjete prodaje stočne hrane, i na koji način sve to provesti a da je cijena rezultat dogovora i da je u okvirnom ugovoru dogovorena cijena koje su stranke prilikom potpisivanja ugovora dogovorile. Na poseban upit je li cijena u ugovoru fiksna ili konačna ili ona cijena koja je okvirna i ovisi o burzovnim cijenama, odgovorio je da se ta cijena može i mijenjati ovisno o burzi, odnosno ugovorom se ne može dogovoriti fiksna cijena budući da burza diktira svoje i ona se može mijenjati, dakle da ne radi Cargill te promjene, nego to sve radi burza dok je na pitanje je li bonus dio promjene burzovne cijene odgovorio da taj bonus ovisi od onoga tko prodaje prasce Cargillu, ne misli da on ovisi o burzi, to ne određuje Cargill, već određuje onaj koji prodaje Cargillu. Na pitanje da li je ta cijena svaki put prije narudžbe drugačija i da li se ona iskomunicira sa OPG – om kao krajnjim kupcem i da li se potvrdi prije prodaje odgovorio je da se može dogoditi i da se događalo da se cijena mijenjala o čemu su svaki put obavijestili partnere i bilo je dogovora sa kupcem BZ i čak su oni htjeli promijeniti svoga uvoznika gdje bi postigli povoljniju cijenu i u tom slučaju je Cargill bio partner i da s obzirom da burza diktira cijenu mogu biti različite cijene kod svake isporuke. Na daljnje pitanje postoji li nekakav sporni bonus i je li OPG Papac namirio većinski dio fiksne cijene bez bonusa ili je tu sad samo sporan bonus, odgovorio je da je nažalost problem što OPG Papac nije isplatio u potpunosti osnovnu cijenu. Na pitanje na koju burzu se odnosi odgovorio je da koliko zna da se radi o dvije burze, njemačkoj Nordwest i danskoj koje se uzimaju u obzir kod određivanja cijene i to ovisi o onome od koga oni kupuju prasce i da su u predmetnom okvirnom ugovoru u početku suradnje uzeli u obzir Nordwest, sukladno zajedničkom dogovoru a kasnije je u razgovoru u mjestu Palkony 2021. OPG Papac zamolio da se primjenjuje u daljnjem poslovanju danska burza. Istaknuo je i da tu nije u pitanju sama burza nego uvoznik VAEX od kojeg bi kupovali prasad, i da je taj VAEX radio preko danske burze.

3.14. ZZ 2. tuženika Mag Zoltan je iskazao da je ZZ 2. tuženika od 26. veljače 2024., dok je u firmi Cargill zaposlen od 1. travnja 2019. na knjigovodstvenim poslovima te da nije sudjelovao u dogovorima koji su prethodili sklapanju okvirnih ugovora, a niti ugovora o zasnivanju založnog prava i sve što mu je poznato mu je poznato iz dokumentacije Mađarskoga suda i iz razgovora sa kolegama unutar Cargilla obzirom se radi o specifičnom predmetu. Naveo je da je praksa u Mađarskoj da dvije strane razgovaraju o načinu na koji se formira cijena odnosno da se dvije strane suglase u okvirnim uvjetima ugovora a da se cijena dogovara u kasnijem trenutku. Nema saznanja o konkretnim ugovorima. Na poseban upit da li je plaćena osnovna cijena i je li Cargill profitirao sa bonusom koji navode, odgovorio je da se cijena sastojala od bonusa koji pokriva troškove prijevoza, višak kg, manjak kg nego što je dogovoreno i druge stvari koje se odnose na kvalitetu, odnosno da je Cargill stavio na račun točnu cijenu koju je i on dobio od koga je kupio prasce plus jedan euro za financiranje po prascu i da je prije nego što je došao na ročište napravio tabelu koja se odnosi na poslovanje OPG Papac za cijeli period i u kojoj tabeli je došao do izračuna da je u 17 transakcija koje je Cargill imao sa OPG Papac profitirao sa 10.980,11 eura a što je u postotku 1,13 %.

4. Sud nije posebno cijenio preostale dokaze budući da se njima utvrđuju činjenice koje tijekom postupka nisu sporne ili nisu od utjecaja za donošenje odluke u ovom predmetu smatrajući činjenično stanje dovoljno utvrđenim.

5. Odredbom čl. 330. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje; ZOO) propisano je da je ugovor pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te kad je to ovim Zakonom ili posebnim propisom određeno dok je člankom 331.st. 1. propisano da je ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može zahtijevati da se ugovor poništi.

5.1. Nadalje, odredbom članka 280. st. 1. ZOO-a određeno je da je zabluda bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor, dok je st. 2. istog članka određeno da strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude. Dakle, razlikujemo pravne učinke mana volje koji uzrokuju ništetnost pravnog posla (školski primjer i šala, simulacija, nesporazum i sila) i koji uzrokuju pobojnost pravnog posla, a to su bitna zabluda, prijevara, neznanje i prijetnja.

6. Sukladno odredbi čl. 297. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15, 94/17) založno pravo ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnog vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu po dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti.

7. Dakle, tužitelj je u tužbi isticao da je 24. veljače 2020. kao hipotekarni dužnik s tuženicima zaključio Ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretnini, solemniziran po javnom bilježniku Nikoli Tadiću iz Zagreba pod poslovnim brojem: OV-855/2020, temeljem kojeg je uknjiženo založno pravo (hipoteka) drugog prvenstvenog reda radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 549.000,00 EUR (petsto četrdeset i devet tisuća eura) u kunskoj protuvrijednosti izračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na datum ovrhe, uvećano za zatezne kamate, naknade, izdatke i troškove, kao i sve troškove koji nastanu Hipotekarnom vjerovniku u vezi sa zaštitom ili ovrhom njegovih odnosnih prava uključujući, bez ograničenja, odgovornost za naknadu štete, u korist tuženika a koji ugovor je zaključen na traženje 1. tuženika, brata tužitelja, koje traženje opet ima osnov u traženju 2. tuženika, u tom trenutku poslovnog partnera 1. tuženika osnovom Okvirnog ugovora o kupoprodaji (broj: 2020/1) od 15. siječnja 2020. i Okvirnog ugovora o kupoprodaji i suradnji (broj: 2020/2) od 20. siječnja 2020. koji ugovori su navedeni u preambuli Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 24. veljače 2020. i u kojoj preambuli pod (C) je utvrđeno da Hipotekarni dužnik, ovdje tužitelj, potvrđuje postojanje i valjanost Kupoprodajnih ugovora i svih tražbina koje proizlaze iz njih i da je suglasan s osnivanjem i obvezuje se osnovati hipoteku na nekretnini opisanoj pod I tužbe kao sredstvo osiguranja tražbina temeljem i u svezi s Kupoprodajnim ugovorima i koje odredbe Okvirnog ugovora o kupoprodaji i suradnji su bile poznate tužitelju u trenutku zaključenja Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 24. veljače 2020. no u tom trenutku nije mu bilo poznato da iste neće biti poštivane od strane tuženika, kao ugovornih strana, da niti za jednu prodaju prasadi nije zaključen pojedinačni ugovor, potpisan od tuženika, niti je kod određivanja cijena primjenjivan čl. 3. tog okvirnog ugovora dok spoznaju o tome da tuženici u tijeku svog poslovnog odnosa neće poštivati odredbe Okvirnog ugovora o kupoprodaji (broj: 2020/1) od 15. siječnja 2020. i Okvirnog ugovora o kupoprodaji i suradnji (broj: 2020/2) od 20. siječnja 2020. u trenutku zaključenja Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 24. veljače 2020., nije imao, čime je nesporno doveden u zabludu i održavan u istoj jer ga tuženici nikada nisu izvijestili o načinu izvršavanja svojih ugovornih obveza i nastalim problemima, a tužitelju nikada, odnosno prije, za vrijeme i poslije zaključenja Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini nije dano do znanja da se okvirni ugovori iz preambule neće dosljedno poštivati, čime je tužitelj doveden i održavan u zabludi glede ključnih elemenata za ocjenu visine rizika koji preuzima davanjem hipoteke na svoju nekretninu, pa shodno tome u tom dijelu nije ni mogao donijeti racionalnu odluku, jer tužitelj nikada ne bi sklopio ugovor o zasnivanju založnog prava da je znao za pravo stanje stvari i da namjerno prešućivanje okolnosti odlučnih za sklapanje ugovora (konkretno od strane 2. tuženika) ima za posljedicu pobojnost Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 24. veljače 2020. U odgovoru na tužbu 1.tuženik je isticao da je točno da je 24. veljače 2020. sklopio ugovor pred javnim bilježnikom Nikolom Tadićem iz Zagreba (posl. br.: OV-855/2020), temeljem kojega je uknjiženo založno pravo na nekretnini tužitelja GZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi osiguranja tražbine u iznosu od 542.000,00 EUR i da je založni dužnik, ovdje tužitelj, založio svoje nekretnine kao sredstvo osiguranja tražbina iz poslovnog odnosa, kojeg je prvotuženik sklopio s drugotuženikom CargillTakarmany iz Mađarske, i to kroz Ugovor o kupoprodaji 2020/1 od 15. siječnja 2020. te Okvirni ugovor o kupoprodaji i suradnji 2020/2 od 20. siječnja 2020. međutim da je drugotuženik, grubo kršio Ugovor, odnosno propuštao sačiniti pojedinačne ugovore za svaki turnus isporuke [a kojih je bilo 16 (šesnaest), i to sa sadržajem: 1) definiranom otkupnom cijenom, 2) stočnom pasminom, 3) brojem komada, 4) vremenom isporuke itd.] dok je toč. 2 Okvirnog ugovora definirano da se pojedinačni ugovor zaključuje potpisivanjem obje ugovorne strane u obliku ovjerene privatne isprave te da cjelovitu dokumentaciju kojom se dokazuje ispunjenje pojedinačnog ugovora čine: 1) tovarni listovi, 2) veterinarske potvrde, te 3) računi, a toč. 3 Okvirnog ugovora 2020/2 da će kupoprodajna cijena živih životinja biti utvrđena u pojedinačnim ugovorima – temeljem tržišnih i kotacijskih cijena kako slijedi: „Bazično osnovna cijena Nord West za osnovnu težinu od 25 kg aktualno u lotu 700 kom s Q S certifikatom i uniformnom genetikom a koje cijene su podložne promjeni u slučaju ako je težina manja ili veća od 25 kg.“ da bi naknadno prvotuženik došao do saznanja da verzija na mađarskom jeziku iz ovog članka 3. koji je citiran ima nadodanu rečenicu (i to samo u mađarskom prijevodu ugovora) – plus bonus za kvalitetu što je prvotuženika dovelo u sumnju da prodavatelj, ovdje drugotuženik, ima skrivene namjere te da je kupcu, ovdje prvotuženiku, „podmješteno“ da potpiše nešto što ne razumije, a kupac, u dobroj vjeri, da je ugovorna verzija na mađarskom jeziku identična, to i prihvaća. sukladno Ugovoru o kupoprodaji stočne hrane 2020/1 prodavatelj, ovdje drugotuženik, dovozi hranu i distribuira je kupcu, ovdje prvotuženiku kao i da suprotno Kupoprodajnom ugovoru grubo krši ugovorene odredbe – ne sačinjava pojedinačne ugovore, a koji mogu nastati prihvaćanjem povratne potvrde prodavatelja iz čl. 4.2., gdje se prodavatelj u toč. 4.2. obavezao da će nakon narudžbe kupca, drugotuženika, te slanja narudžbe za hranu iz toč. 4.1. poslati potvrdu o prihvaćanju narudžbe u posebno pisanom obliku sa sadržajem: 1) kod proizvoda, 2) naziv proizvoda, 3) količina, 4)dogovorena cijena, 5) pakiranje, 6) planirani rok isporuke, 6) adresa, dakle, da prodavatelj, ovdje drugotuženik, nikada nije slao povratnu potvrdu narudžbe, niti je obavijestio kupca o eventualnom vremenu dolaska robe, a što je razumna obveza kako bi kupac, prvotuženik, bio na mjestu isporuke te preuzeo i pregledao dovezenu robu, izvršio kontrolu zajedno s prijevoznikom (opisano u čl. 5.6. Okvirnog ugovora o kupoprodaji 2020/1), te zajedno s prijevoznikom potpisao otpremnice kao potvrde o preuzimanju, tj. dokaza o primitku na koji način se eventualne isporuke obavljaju samovoljno, bez predviđene kontrole dopremljene količine, a kupac, prvotuženik, smatra da nije isporučena količina po otpremnicama dok drugotuženik Cargill, prikazuje otpremnice, po stavu prvotuženika, naknadno prilagođene CMR-ove s potpisima koji nisu od kupca, ovdje prvotuženika dok su otpremnice čije primjerke posjeduje prvotuženik kao kupac prazne ili velika većina njih bez potpisa. 2. tuženik je u odgovoru na tužbu isticao da je Ugovor sklopljen i solemniziran 24. veljače 2020., prije konzumacije Okvirnih ugovora odnosno kupnje robe koju je 1.Tuženik naručio i zaprimio temeljem Okvirnih ugovora i da je za naručenu i dostavljenu robu 2.Tuženik izdao račune nakon potpisa Ugovora, odnosno tijekom svibnja i rujna 2020. s datumima dospijeća u rujnu 2020. te veljači 2021. kao i da je 1.Tuženik dostavljao 2.Tuženiku pojedinačne kupoprodajne ugovore u 2020. (kolovoz, rujan) koje 1.Tuženik nije vratio potpisane ali je sukladno istima primio naručenu robu koju nije platio niti reklamirao a obzirom se radi o poslovnom odnosu između trgovaca, 1.Tuženik je u slučaju nezadovoljstva naručenom robom ili iznosom računa tome trebao odmah prigovoriti po njihovom zaprimanju, a što nije učinio već uvidjevši da primljenu robu neće moći platiti i nakon više mjeseci od primitka, 1. Tuženik se dopisima od 20. listopada 2020. i 26. veljače 2021. obraća 2.Tuženiku, pozivajući se na nastup više sile ne predlažući 2.Tuženiku eventualnu odgodu plaćanja niti bilo koji drugi način rješavanja nastalog dugovanje za primljenu, a neplaćenu robu što ukazuje kako 1.Tuženik nije imao namjeru platiti naručenu i preuzetu robu i kako je ignorirao postojanje svoje obveze izmišljajući razne razloge poput više sile a u odnosu na navode tužitelja kako Okvirni ugovori nisu ispoštovani jer sukladno istima nisu sklopljeni pojedinačni kupoprodajni ugovori istaknuo je kako je za pitanje spora vezanog uz Okvirne ugovore ili koji proizlaze iz istih nadležan mađarski sud te se primjenjuje mađarsko pravo, sukladno odredbama 12. i 13.4 Okvirnog ugovora 2020/1 te 11. i 12.7. Okvirnog ugovora 2020/2 stoga da predmet ovog postupka ne može biti utvrđivanje povrede i/ili neispunjenje odredaba Okvirnih ugovora, jer je za to Tužitelj dužan pokrenuti odgovarajući postupak pred nadležnim sudom u Mađarskoj primjenom mjerodavnog mađarskog prava, da su prema odredbi članka 1. Okvirnog ugovora 2020/1 okvirni komercijalni uvjeti prodaje i isporuke robe ugovoreni Okvirnim ugovorom 2020/1, dok konkretni uvjeti mogu biti ugovoreni ponudom i prihvatom ponude čime se smatra sklopljen pojedinačni kupoprodajni ugovor stoga da su navodi Tužitelja da nisu ispunjene odredbe Okvirnih ugovora neutemeljene jer je 1. Tuženik prihvatom ponude sklopio takve ugovore dok s druge strane, članak 2. Okvirnog ugovora 2020/2 propisuje kako će ugovorne strane sklopiti kupoprodajne ugovore u obliku ovjerene privatne isprave međutim da se ne radi o javnobilježničkoj ovjeri privatne isprave kako to propisuje hrvatsko pravo, već o pravilima mađarskog prava koje je primjenjivo na Okvirne ugovore i da prema mađarskom pravu, nije riječ o javnobilježničkoj ovjeri već o potpisu ovlaštenih stranaka, što je samo po sebi i logično jer nije životno niti poslovno prihvatljivo u poslovnom odnosu između trgovaca tražiti javno-bilježničku ovjeru za svaku isporuku robe i da je za svaku pojedinačnu narudžbu 1.Tuženika, 2.Tuženik 1.tuženiku izdao račun koji sadrži sve odredbe pojedinačnog kupoprodajnog ugovora u smislu predmeta kupoprodaje i njegove cijene stoga da je prihvatom računa i robe 1.Tuženik je sklopio s 2.Tuženikom svaki pojedinačni kupoprodajni ugovor a 1. Tuženik je imao mogućnost odbiti navedenu robu u slučaju postojanja bilo kakvih nepravilnosti u ispunjenju Okvirnih ugovora od strane 2. Tuženika, kao što je imao i mogućnost slanja pritužbe nakon izvršene isporuke robe (vezano uz količinu i kvalitetu robe i drugim nepravilnostima) te podnošenja prigovora na izdane račune ali da nijedna isporuka nije ni odbijena niti osporena od strane 1. Tuženika, kao što nije podnesen niti jedan prigovor na izdane račune iz čega nedvojbeno proizlazi da su nastali ugovorni odnosi u svakom pojedinom slučaju isporuke robe čime su tužiteljevi argumenti o neizvršenju obveze 2.Tuženika da sklopi pojedinačne kupoprodajne ugovore potpuno neutemeljeni i irelevantni za predmetni spor te služe samo kao loš argument za otežavanje i sprječavanje ovrhe na njegovoj Nekretnini.

8. Podneskom od 6.lipnja 2023. tužitelj je isticao da su sastavni dio Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 24.02.2020. hrvatske verzije okvirnih ugovora, a ne mađarske, uslijed čega kod pojave novog saznanja i u pogledu toga da su u odnosu na Okvirni ugovor o kupoprodaji i suradnji (broj: 2020/2) postojale dvije verzije Okvirnog ugovora o kupoprodaji i suradnji (broj: 2020/2), jedna na mađarskom jeziku, a druga na hrvatskom te da se primjenjivala mađarska verzija unatoč (značajnoj) razlici u obračunu cijene živih životinja to je potpuno razvidno da je i u tom dijelu tužitelj doveden i održavan u zabludi kod zaključenja Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 24.02.2020. jer način određivanja cijene također predstavlja jedan od ključnih elemenata za ocjenu visine rizika koji je tužitelj preuzeo davanjem hipoteke na svoju nekretninu. Ponavlja da je tužitelj kao hipotekami dužnik potvrdio postojanje i valjanost okvirnih ugovora (u Ugovoru o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 24.02.2020. zbirno: Kupoprodajnih ugovora) i svih tražbina koje proizlaze iz njih pa je u tom smislu bio suglasan s osnivanjem i obvezao se osnovati hipoteku na svojoj nekretnini u korist drugotuženika kao sredstvo osiguranja osiguranih tražbina temeljem i u svezi s tim okvirnim ugovorima. Zaključno, ukoliko bi sud našao da nisu osnovani ni zahtjev za poništajem, niti eventualno kumulirani zahtjev za utvrđenjem Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 24. veljače 2020. godine ništetnim, po pravilima eventualne kumulacije ističe sljedeći po redu zahtjev za utvrđenjem da Ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 24.02.2020. nije ni nastao, odnosno da je nepostojeći sve imajući u vidu da iz dostupnog iskaza ČZ danog pred nadležnim sudom u Republici Mađarskoj proizlazi kako ni sam nije znao da hrvatska i mađarska verzija Okvirnog ugovora o kupoprodaji i suradnji (broj: 2020/2) nisu identične, a da je za njega mjerodavna bila ona mađarska verzija, dok je za tužitelja, a prema svemu sudeći i za prvotuženika, bila mjerodavna hrvatska verzija tog ugovora, koji ugovor je sastavni dio Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 24.02.2020., pri čemu se te dvije verzije bitno razlikuju u odnosu na članak 3. – način određivanja cijene živih životinja, to je izvjesno da je o bitnom sastojku Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 24.02.2020. – onoga što se osigurava takvim ugovorom postojao nesporazum, a za koju preinaku je 2.tuženik u podnesku od 7.listopada 2023. istaknuo da ne pristaje na istu dok je u odnosu na isticanje između mađarske i hrvatske verzije Okvirnih ugovora mjerodavna mađarska verzija.

9. Između stranaka nije sporno da su tužitelj, kao hipotekarni dužnik i tuženici 24. veljače 2020. zaključili Ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretnini, solemniziran po javnom bilježniku Nikoli Tadiću iz Zagreba pod poslovnim brojem: OV-855/2020, temeljem kojeg je uknjiženo založno pravo (hipoteka) drugog prvenstvenog reda radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 549.000,00 EUR (petsto četrdeset i devet tisuća eura) u kunskoj protuvrijednosti izračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na datum ovrhe, uvećano za zatezne kamate, naknade, izdatke i troškove, kao i sve troškove koji nastanu Hipotekarnom vjerovniku u vezi sa zaštitom ili ovrhom njegovih odnosnih prava uključujući, bez ograničenja, odgovornost za naknadu štete, u korist tuženika a koji ugovor je zaključen na traženje 1. tuženika, brata tužitelja, koje traženje opet ima osnov u traženju 2. tuženika, u tom trenutku poslovnog partnera 1. tuženika osnovom Okvirnog ugovora o kupoprodaji (broj: 2020/1) od 15. siječnja 2020. i Okvirnog ugovora o kupoprodaji i suradnji (broj: 2020/2) od 20. siječnja 2020. koji ugovori su navedeni u preambuli Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 24. veljače 2020. Također nije sporno, a što proizlazi i iz iskaza samih stranaka, kako tužitelja tako i 1.tuženika i zz 2.tuženika, te je navedene iskaze u tom dijelu cijenio istinitim jer nije našao razloga sumnjati u istinitost istih, da je postojala razlika između hrvatske i mađarske verzije Okvirnog ugovora o kupoprodaji i suradnji (broj: 2020/2) a koji ugovor je bio osnov za zaključivanje predmetnog Ugovora o zasnivanju založnoga prava na nekretnini tužitelja jer je u mađarskoj verziji predmetnoga ugovora u članku 3. nadodana rečenica (i to samo u mađarskom prijevodu ugovora) – plus bonus za kvalitetu, dakle da je člankom 3. Okvirnog ugovora 2020/2 ugovoreno da će kupoprodajna cijena živih životinja biti utvrđena u pojedinačnim ugovorima – temeljem tržišnih i kotacijskih cijena kako slijedi: „Bazično osnovna cijena Nord West za osnovnu težinu od 25 kg aktualno u lotu 700 kom s Q S certifikatom i uniformnom genetikom. Nadalje cijene su podložne promjeni u slučaju ako je težina manja ili veća od 25 kg.", dok verzija na mađarskom jeziku iz ovog članka 3. koji je citiran ima nadodanu rečenicu (i to samo u mađarskom prijevodu ugovora) – plus bonus za kvalitetu.

10. Poništenje ugovora može zahtijevati ugovorna strana ako je pri njegovom sklapanju postojala mane volje. U postupku je utvrđeno da je tužitelj pročitao Okvirni ugovor o kupoprodaji i suradnji (broj: 2020/2) na hrvatskom jeziku koji je bio prilog Ugovoru o zasnivanju založnog prava na nekretnini i u kojem članku 3. okvirnog ugovora je ugovoreno da će kupoprodajna cijena živih životinja biti utvrđena u pojedinačnim ugovorima temeljem tržišnih i kotacijskih cijena i to bazična, osnovna cijena Nordwest ponude za osnovnu težinu od 25 kg aktualno u lotu od 700 komada s QS certifikatomi uniformnom genetikom a koje cijene su podložne promjeni u slučaju ako je težina manja ili veća od 25 kg odnosno da nije pisala rečenica plus bonus za kvalitetu a koji ugovor je također pročitao i njegov brat, ovdje 1.tuženik i obzirom da ne poznaju mađarski jezik nisu niti mogli pročitati mađarsku verziju istoga a stoga niti primijetiti da postoje razlike u istim te slijedom navedenoga tužitelj nije imao razloga sumnjati da mađarska verzija navedenoga ugovora nije identična hrvatskoj verziji istoga zbog čega je i potpisao gore navedeni Ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretnini a da je prethodno sa bratom, ovdje 1.tuženikom provjerio isplativost sklapanja navedenih ugovora odnosno mogućnost ostvarivanja dobiti. Tužitelj je dao svoju nekretninu u zalog ne kako bi se iz nje založni dužnik, ovdje 2.tuženik namirio i potencijalno ostao bez svoje djedovine nego iz razloga kako bi pomogao svome bratu na način da mu omogući pokretanje poslovne suradnje sa ovdje 2.tuženikom i to na temelju pomno izvršenog obračuna isplativosti takvog ulaganja a koji obračun je vršen na osnovi sadržaja okvirnih ugovora posebno čl. 3 Okvirnog ugovora o kupoprodaji i suradnji, a koji ugovori su sastavni dio Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini i čije je postojanje i valjanost tužitelj potvrdio, s tim da je tužitelj potvrdio postojanje i valjanost okvirnih Ugovora koje je pročitao i koji su sastavni dio predmetnom Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini s tim da bi obračun isplativosti ulaganja zasigurno bio drugačiji da je znao da će 2.tuženik sukladno mađarskoj verziji obračunavati dodatno plus bonus na kvalitetu, a koji bonus nije niti bio ugovoren a niti je iznos bio određen koliki je i u kojem slučaju tužitelj ne bi pristao potpisati Ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretnini. Navode 2.tuženika da su 2.tuženik i 1. tuženik usmeno dogovorili zaračunavanje bonusa za kvalitetu 2.tuženik nije ničim dokazao a niti je dokazao da bi tužitelj imao ikakvo saznanje o postojanju takvog dogovora. Dakle, tužitelj nije imao razloga sumnjati da način određivanja cijene kako je to ugovoreno u članku 3. Ugovora o kupoprodaji i suradnji na način da će kupoprodajna cijena živih životinja biti utvrđena u pojedinačnim ugovorima temeljem tržišnih i kotacijskih cijena i to bazična, osnovna cijena Nordwest ponude za osnovnu težinu od 25 kg aktualno u lotu od 700 komada s QS certifikatomi uniformnom genetikom a koje cijene su podložne promjeni u slučaju ako je težina manja ili veća od 25 kg, nije jednak u mađarskoj i hrvatskoj verziji okvirnog ugovora i obzirom je pročitao i Ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretnini i priležeće okvirne ugovore, proizlazi da je tužitelj i pri sklapanju ugovora postupao sa pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva. Slijedom svega navedenoga, zaključak je ovoga suda da je tužitelj bio u zabludi a koja zabluda je bitna i što je utjecalo na donošenje odluke o davanju u zalog nekretnine koja je u njegovom vlasništvu a koju je netom prije uredio i obnovio za život svoje obitelji jer da je znao da će 2. tuženik obračunavati cijenu kako je to navedeno u mađarskoj verziji ugovora, zasigurno ne bi sklopio navedeni ugovor, dakle zabluda je bitno utjecala na njegovo donošenje odluke o sklapanju Ugovora o založnom pravu na nekretnini, stoga je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke.

11. Kada je postavljeno više eventualno kumuliranih zahtjeva sukladno odredbi čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 115/23 u daljnjem tekstu: ZPP), sud mora odlučivati o zahtjevima onim redoslijedom kako su postavljeni, u ovom slučaju kako ih je postavio tužitelj u tužbi, tako da obzirom je sud prihvatio prvi tužbeni zahtjev nije ni odlučivao o sljedećim.

12. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a. Na ročištu od 25.kolovoza 2025. punomoćnik tužitelja je zatražilo nadoknadu parničnih troškova i to trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (tbr. 7. t. 1. u vezi s tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj 142/12, dalje: OT), zastupanja na ročištima održanim 21. ožujka 2023., 17. listopada 2023., 27. veljače 2024., 3. srpnja 2024., 15. listopada 2024. i 25.kolovoza 2025. u iznosu od po 200,00 EUR (tbr. 9. t. 5), te za sastav podneska od 6. lipnja 2023. u iznosu od 200,00 EUR, u ukupnom iznosu od 1.600,00 EUR te troškove sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od po 26,55 EUR koje troškove je sud priznao u cijelosti stoga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

U Dubrovniku, dana 24. listopada 2025.

Sutkinja:

Ines Bračanov Čuljat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćnicima tuženika