REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:P-374/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Irena Blauhorn, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Zagrebu, D.T.Gavrana 13, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 18. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja, z. punomoćnice tužitelja CT, odvjetničke vježbenice te z. punomoćnika tuženika Ivana Bandića, odvjetnika u Zagrebu, 24. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena odredba čl. II. Ugovora o kreditu broj 00359 od 18.4.2007. zaključenog između Porsche Mobiliti d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, u svojstvu davatelja kredita te JT iz [adresa] Selo, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u svojstvu korisnika kredita, solemniziranog 20.4.2007. kod javnog bilježnika Željka Kaića iz Karlovca pod brojem OV-7468/2007, u dijelu u članku II. u kojem se navodi „IZNOS KREDITA: kunska protuvrijednost iznosa od 15.912,74 CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja.“ te odredba članka III. istog Ugovora u dijelu u kojem se navodi: „Iznos mjesečnog obroka kredita 231,23 CHF; Ukupni iznos svih mjesečnih obroka kredita 19.423,32 CHF“, kao i odredba čl. 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu, koji su sastavni dio prethodno citiranog Ugovora o kreditu, a koja glasi „ Sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja“.

II. Nalaže se tuženiku Porsche Leasing d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576 isplatiti tužitelju JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenog tečaja u CHF, po kreditu podignutom u CHF, iznos od 2.558,45 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi:

- 3,38 EUR od 23.4.2008. pa do isplate,

- 3,22 EUR od 23.5.2008. pa do isplate,

- 1,45 EUR od 24.11.2008. pa do isplate,

- 8,24 EUR od 18.12.2008. pa do isplate,

- 6,26 EUR od 23.1.2009. pa do isplate,

- 13,84 EUR od 19.2.2009. pa do isplate,

- 15,81 EUR od 23.3.2009. pa do isplate,

- 16,70 EUR od 22.4.2009. pa do isplate,

- 14,46 EUR od 25.5.2009. pa do isplate,

- 13,31 EUR od 23.6.2009. pa do isplate,

- 11,31 EUR od 24.7.2009. pa do isplate,

- 9,73 EUR od 21.8.2009. pa do isplate,

- 9,73 EUR od 21.9.2009. pa do isplate,

- 11,42 EUR od 20.10.2009. pa do isplate,

- 10,42 EUR od 20.11.2009. pa do isplate,

- 10,36 EUR od 18.12.2009. pa do isplate,

- 10,99 EUR od 22.1.2010. pa do isplate,

- 13,31 EUR od 24.2.2010. pa do isplate,

- 14,84 EUR od 22.3.2010. pa do isplate,

- 14,97 EUR od 22.4.2010. pa do isplate,

- 19,80 EUR od 20.5.2010. pa do isplate,

- 17,68 EUR od 21.6.2010. pa do isplate,

- 19,73 EUR od 19.7.2010. pa do isplate,

- 27,49 EUR od 20.8.2010. pa do isplate,

- 24,79 EUR od 20.9.2010. pa do isplate,

- 33,55 EUR od 19.10.2010. pa do isplate,

- 29,69 EUR od 16.11.2010. pa do isplate,

- 26,54 EUR od 20.12.2010. pa do isplate,

- 35,82 EUR od 18.1.2011. pa do isplate,

- 44,57 EUR od 22.2.2011. pa do isplate,

- 38,44 EUR od 18.3.2011. pa do isplate,

- 40,80 EUR od 20.4.2011. pa do isplate,

- 35,01 EUR od 25.5.2011. pa do isplate,

- 38,38 EUR od 14.6.2011. pa do isplate,

- 50,79 EUR od 12.7.2011. pa do isplate,

- 46,83 EUR od 22.8.2011. pa do isplate,

- 69,83 EUR od 15.9.2011. pa do isplate,

- 74,21 EUR od 19.10.2011. pa do isplate,

- 50,54 EUR od 14.11.2011. pa do isplate,

- 52,50 EUR od 16.12.2011. pa do isplate,

- 51,55 EUR od 13.1.2012. pa do isplate,

- 53,96 EUR od 10.2.2012. pa do isplate,

- 56,73 EUR od 12.3.2012. pa do isplate,

- 55,98 EUR od 11.4.2012. pa do isplate,

- 54,70 EUR od 15.5.2012. pa do isplate,

- 55,20 EUR od 14.6.2012. pa do isplate,

- 56,56 EUR od 16.7.2012. pa do isplate,

- 55,52 EUR od 14.8.2012. pa do isplate,

- 55,78 EUR od 21.9.2012. pa do isplate,

- 54,16 EUR od 16.10.2012. pa do isplate,

- 53,03 EUR od 12.11.2012. pa do isplate,

- 55,03 EUR od 19.12.2012. pa do isplate,

- 53,92 EUR od 17.1.2013. pa do isplate,

- 55,39 EUR od 14.2.2013. pa do isplate,

- 52,04 EUR od 20.3.2013. pa do isplate,

- 53,49 EUR od 5.4.2013. pa do isplate,

- 54,49 EUR od 18.4.2013. pa do isplate,

- 53,52 EUR od 13.5.2013. pa do isplate,

- 50,37 EUR od 19.6.2013. pa do isplate,

- 48,75 EUR od 18.7.2013. pa do isplate,

- 50,93 EUR od 22.8.2013. pa do isplate,

- 52,18 EUR od 19.9.2013. pa do isplate,

- 54,17 EUR od 10.10.2013. pa do isplate,

- 53,00 EUR od 18.11.2013. pa do isplate,

- 54,04 EUR od 13.12.2013. pa do isplate,

- 54,12 EUR od 21.1.2014. pa do isplate,

- 56,12 EUR od 17.2.2014. pa do isplate,

- 56,59 EUR od 14.3.2014. pa do isplate,

- 56,39 EUR od 8.4.2014. pa do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje do 31.7.2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena odredba čl. II. Ugovora o kreditu broj 00359 od 18.4.2007. zaključenog između Porsche Mobiliti d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, u svojstvu davatelja kredita te JT iz [adresa] Selo, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u svojstvu korisnika kredita, solemniziranog 20.4.2007. kod javnog bilježnika Željka Kaića iz Karlovca pod brojem OV-7468/2007, u dijelu u kojem se navodi „Iznos kredita uključuje i troškove zaključenja Ugovora u visini navedenoj u toč. III. Ugovora o kreditu, a isplaćuje se trgovcu navedenom u toč. I. ovog ugovora, uz prethodno umanjenje za iznos troškova zaključenja Ugovora“, te odredba članka III. istog Ugovora u dijelu u kojem se navodi: „Troškovi zaključenja Ugovora“ (uklj. 22% PDV-a) 538,12 CHF.

IV. Nalaže se tuženiku Porsche Leasing d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576 isplatiti tužitelju JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova ništetne odredbe iz točke III. ove presude iznos od 196,82 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24.4.2007. do isplate, sve po stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne Novine" 153/04) za razdoblje do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Porsche Leasing d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576 nadoknaditi tužitelju JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu 1.713,70 EUR sa zateznom kamatom od 24.10.2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tuženika Porsche Leasing d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576 za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 17.1.2024. navodi da je 18.4.2007. sklopio s tuženikom ugovor o kreditu za iznos 15.912,74 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju CHF za devize na dan plaćanja kod Raiffeisenbank Austria d.d., da mu je ponuđen kredit isključivo u CHF i nije imao mogućnost utjecati na valutu ili bilo koju drugu ugovornu odredbu, da nije bio informiran o nikakvim mogućim rizicima odnosno svim potrebnim parametrima bitnim za zaključenje tog ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu te da iznos kredita uključuje i troškove zaključenja ugovora koji su mu prilikom isplate kredita 24.4.2007., a na ime „ prihoda od obrade ugovora“, naplaćeni u iznosu 325,78 CHF / 196,82 EUR, o kojoj odredbi i visini tih troškova se nije pojedinačno pregovaralo niti je iz ugovora ili otplatnog plana vidljivo na što se točno ti troškovi, koje je on u cijelosti snosio, uopće odnose, slijedom čega ta odredba nije jasna, određena niti odrediva i stoga tužitelj predlaže donošenje presude kojom se utvrđuju ništetnim i bez pravnog učinka odredbe tog ugovora pobliže opisane u stavku III. izreke presude odnosno odredbe vezane uz valutnu klauzulu u CHF u dijelu u čl.II. i čl.III. ugovora, pobliže opisano u stavku I. izreke presude, uz nalog tuženiku da mu po osnovi ništetnih odredbi veznih uz CHF isplati iznos od 1.500,00 EUR sa kamatama od plaćanja svakog pojedinog iznosa do ispate, a po osnovi ništetne odredbe o troškovima zaključenja ugovora iznos od 196,82 EUR s kamatama od 24.4.2007. do isplate, sve pozivom na Zakon o zaštiti potrošača.

1.2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, nakon izrade nalaza i mišljenja vještaka na okolnost visine zahtjeva, tužitelj predlaže odlučiti kao u stavcima I., II., III. i IV. izreke presude odnosno naložiti tuženiku da mu na iznos od 196,82 EUR isplati zateznu kamatu za razdoblje od 24.4.2007. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom prethodnog postupka ističe prigovor zastare i nedostatka aktivne legitimacije, osporava visinu i osnov zahtjeva odnosno tvrdnju tužitelja da bi bilo koja odredba predmetnog ugovora bila nepoštena ili ništetna odnosno da bi postupanjem tuženika bila uzrokovana znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka i navodi da sve ugovore u okviru svog poslovanja on sklapa u dobroj vjeri te u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama, da su sve odredbe predmetnog ugovora u dijelu u kojem se odnose na valutnu klauzulu u CHF i troškove zaključenja ugovora jasne, lako razumljive i uočljive, slijedom čega da nisu ispunjeni osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti istih te da je tužitelj imao mogućnost sklopiti ugovor i s valutnom klauzulom u drugoj valuti, ali je svojevoljno odabrao upravo CHF. Tuženik također navodi da nije bio stranka u postupku pokrenutom temeljem kolektivne tužbe potrošača, slijedom čega da se utvrđenja i odluke iz tog postupka na njega ne odnose, kao i da tužitelj nije dokazao da bi upravo on plaćao obroke po predmetnom ugovoru odnosno da je automobil koji je kupljen koristio isključivo u privatne svrhe.

2.1. U odnosu na konačno postavljen tužbeni zahtjev tuženik ističe protivljenje preinaci tužbe povišenjem zahtjeva.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u financijsku dokumentaciju, predmetni ugovor o kreditu i sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva, proveo vještačenje po vještaku dipl.oec. Petri Blašković te saslušao tužitelja.

3.1. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

3.2. U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbe povišenjem zahtjeva ističe se da je tužitelj u podnesku od 25.2.2025. djelomično preinačio tužbu povećanjem zahtjeva nakon nalaza i mišljenja vještaka, slijedom čega je takva preinaka dopuštena u smislu čl.190.st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje:ZPP).

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje:ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovan.

5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

-da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen 18.4.2007. ugovor o kreditu br. 00359 sa svrhom financiranja troškova kupnje vozila pobliže opisanog u ugovoru uz primjenu valutne klauzule CHF kojim je tuženik stavio na raspolaganje iznos 15.912,74 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb za CHF važećem na dan isplate, uz rok otplate u 84 mjesečna anuiteta od po 231,23 CHF i redovnu kamatu za koju je tijekom postojanja obveze dana mogućnost promjenjivosti, time da troškovi zaključenja ugovora iznose 538,12 CHF (uključen pdv), koji troškovi su obuhvaćeni iznosom kredita odnosno iznos kredita uključuje spomenute troškove zaključenja ugovora, sve uz primjenu odredaba pobliže opisanih u Uvjetima ugovora, pa je tako odredbom toč.6.2. Uvjeta ugovora određena promjenjivost visine mjesečnih obroka odnosno kamatne stope, dok je toč. 9.1. određeno kako visina mjesečnih obroka kredita podliježe „prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji" kao i da se pod navedenim uvjetima mijenja godišnja kamatna stopa na kredit i realna godišnja kamatna stopa na kredit,

-da su strane zaključile i sporazum radi osiguranja novčane tražbine iz gore navedenog ugovora prijenosom vlasništva na pokretnini – automobilu,

-da su u financijskoj dokumentaciji precizno navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja istih.

6. Iz iskaza tužitelja, prihvaćenog u potpunosti kao iskren i neposredno uvjerljiv te u skladu s dokumentacijom u koju je izvršen uvid, proizlazi da je predmetni kredit bio prvi koji je u životu uzeo i nema iskustva po pitanju bankarskog poslovanja, kretanja valuta na tržištu, dionice i sl., da je ugovor zaključen u CHF jer je postojala mogućnost zaključenja istog samo u toj valuti, da mu nije dana nikakva projekcija kretanja tečaja CHF, usporedba s nečim drugim niti su objašnjeni kakvi rizici, da ne zna što su troškovi zaključenja ugovora, nije mu rečeno zašto postoje i o čemu ovise, a nitko mu nije ponudio mogućnost da dobije novac bez tih troškova, da nije mogao utjecati na sadržaj odredaba ugovora niti se "cjenkati", a kada je tamo došao ugovor ga je već čekao radi potpisa, da je ugovor čitao, ali ga nije baš razumio, da je kredit upotrijebio upravo za kupnju vozila i koristio ga je za osobne potrebe te da mu je rata jako narasla, pred sam kraj dvostruko i da je znao da se to može desiti kredit ne bi uzimao.

6.1. Tuženik je tijekom postupka predložio da se kao dokaz koristi izjava njegovog djelatnika FT, koji prijedlog sud nije prihvatio jer isti nije osobno sudjelovao u postupku obrade i sklapanja ugovora o kreditu s tužiteljem, a saznanja zaposlenika tuženika na okolnost mogućih općih procedura pri sklapanju ugovora po svojoj dokaznoj vrijednosti nije prikladno za utvrđivanje obavijesti koje su dane konkretnom potrošaču.

7. U trenutku sklapanja spornog ugovora 18.4.2007. na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03; dalje: ZZP/03), koji je u odredbi čl.3. definirao potrošača kao svaku fizičku osobu koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

7.1. Imajući u vidu dokumentaciju u koju je izvršen uvid i prihvaćeni iskaz tužitelja sud nalazi da je tužitelj imao status potrošača, dok u odnosu na prigovor da nije dokazano da bi plaćao obroke valja uputiti na financijsku dokumentaciju te nalaz i mišljenje vještaka iz kojih jasno proizlazi da je kredit otplaćen odnosno da je tuženik sve uplate primio i očito knjižio kao ispunjenje tužiteljeve obveze po kreditu, pa se i taj prigovor ukazuje neosnovanim.

8. Prema čl.81. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i smatra se da nije bilo pojedinačnog pregovaranja ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a ukoliko trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

8.1. Prema čl.84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, dok iz čl.87. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

8.2. Iz sadržaja odredaba ugovora uz Uvjete ugovora o kreditu po pitanju valutne klauzule vezane uz CHF i prihvaćenog iskaza tužitelja za zaključiti je da se o istima, koju je unaprijed formulirao tuženik, nije pojedinačno pregovaralo odnosno da tužitelj nije imao utjecaja na njihov sadržaj, kao i da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora.

8.3. Sud nadalje nalazi da je tužitelju trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbe ugovora o valutnoj klauzuli kako bi mogao predvidjeti posljedice koje iz tog ugovora za njega proizlaze proizlazi, što podrazumijeva i odgovarajuće odredbe Uvjeta ugovora o kreditu o kojima tužitelj nije bio u poziciji pregovarati. Dakle, tužitelju je trebalo biti objašnjeno zašto, kako i konkretno temeljem čega te u kojem smjeru će se u budućnosti njegova mjesečna obveza kretati, posebno imajući u vidu i činjenicu mogućnosti promjene kamatne stope, a time i visine mjesečnog obroka, s obzirom na formulaciju čl.9. Uvjeta ugovora koja glasi:"Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju sličan učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit", time da nigdje u ugovoru nisu navedeni kakvi objektivni parametri o kojima ovisi promjena, što pak upućuje na daljnji zaključak da je tuženik mogao jednostrano donositi odluke i mijenjati mjesečnu obvezu u smislu promjene kamatne stope, pa ugovor sadrži dva promjenjiva bitna elementa – spornu valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu.

8.4. Dakle, tuženik, kao trgovac koji je unaprijed pripremio sporni ugovor, kao tipski, bio je dužan maksimalno odgovorno pristupiti tužitelju, kao potrošaču, i pomoći mu da se, u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti, koristi njegovim uslugama, ali ne i na štetu samom sebi. Znanje i iskustvo tuženika je zasigurno superiorno u odnosu na znanje prosječnog potrošača i zato je tuženik bio dužan tužitelja ozbiljno informirati o smislu i sadržaju svih odredaba odnosno Uvjeta ugovora, pa tako i odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF te mu skrenuti pozornost i objasniti parametre o kojima ovisi visina njegove buduće mjesečne obveza, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Posebno se napominje da nije dovoljno da je određena odredba potrošaču samo gramatički razumljiva, već je potrebno da potrošaču budu na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti mogućeg načina promjene visine njegove mjesečne obveze tako da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice na svoju financijsku situaciju.

8.5. Slijedom navedenog sud nalazi da tuženik nije tužitelja u potpunosti i jasno informirao o svim rizicima ugovaranja obveze vezane uz valutu CHF, što je pak imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, što je sve u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja odnosno sud nalazi da su odredbe predmetnog ugovora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF nepoštene i ništetne u smislu čl.81. i čl.87.st.1. ZZP/03, čl. 3-4., čl.269., čl.272. i čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO-a) te Direktivw Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29; dalje: Direktiva) i stoga je odlučeno kao u stavku I. izreke presude.

9. U odnosu pak na odredbu ugovora pobliže opisanu u stavku III. izreke presude koja se odnosi na trošak zaključenja ugovora, valja napomenuti da je upravo na tuženiku teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o uvjetima - navedenoj spornoj odredbi, pa kako prihvaćeni iskaz tužitelja i stipulacija te odredbe, koja je očito standardna, proizlazi da se o sadržaju nije pojedinačno pregovaralo, to sud nalazi da tuženik nije uspio dokazati suprotno.

9.1. Također valja istaći i to da su navedene odredbe, same po sebi, uočljive i gramatički razumljive, međutim, to ne znači da su poštene.

9.2. Sud je, prilikom ocjene da li su sporne odredbe poštene, uzeo u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi u vrijeme kad je sklopljen te ostale okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora odnosno razmatrao je pitanje da li bi tuženik, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tužiteljem, mogao razumno očekivati da bi tužitelj prihvatio takve ugovorne odredbe da se o njima pojedinačno pregovaralo. Kada se uzme u obzir činjenica da sporne odredbe ne sadrže nikakve podatke o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima na koje se odnose, niti ima dokaza da bi tužitelju bilo dano usmeno obrazloženje o postojanju opravdanosti naplate tih usluga / troškova, to nema mjesta zaključku da bi tuženik mogao razumno očekivati da bi tužitelja pristao na tu odredbu u pojedinačnim pregovorima.

9.3. U odnosu pak na ispitivanje postojanja znatnije neravnoteže valja istaći da nije moguće niti utvrditi na što se konkretno ti troškovi odnose, a da bi se moglo eventualno kvantitativno ekonomski ocijeniti i usporediti ukupan iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi i troškova koji terete potrošača.

9.4. Osim toga, značajna neravnoteža može proizlaziti i iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je stavljen potrošač u smislu nametanja dodatne obveze koja nije predviđena zakonskim pravilima.

9.5. S obzirom da sporne odredbe ne sadrže konkretan opis troškova ili usluga koji se naplaćuju kroz naknadu za trošak zaključenja ugovora, a sud nalazi da ti troškovi ili usluge koje se pružaju u zamjenu za spornu naknadu nisu sami po sebi razumljivi, a isto tako nalazi da nema mjesta zaključku da su ti troškovi, koji su na ovaj način u cijelosti prebačeni na tužitelja, na bilo koji način razmjerni u odnosu na visinu u kojoj su stvarno nastali, to proizlazi daljnji zaključak da tuženik ničim nije dokazao visinu i opravdanost troškova zaključenja ugovora (koji se vjerojatno odnose na njegove troškova poslovanja).

9.6. Dakle, ne radi se o samorazumljivim troškovima, već je na tužitelja spornom odredbom prenesena obveza plaćanja troškova za koje nema dokaza da bi odgovarali stvarno pruženim uslugama ili troškovima i stoga sud nalazi da su te okolnosti utjecale na pravni položaj tužitelja i stvorile značajnu neravnotežu na njegovu štetu, što je u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere jer tuženik nije dokazao da sporna naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

9.10. Slijedom navedenog, kako se radi o ugovoru kojeg je prethodno pripremio tuženik odnosno tipskom ugovoru te iz rezultata cjelokupnog postupka proizlazi da se o spornim odredbama koje se odnose na troškove zaključenja ugovora nije pregovaralo, to je prouzročena značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača – tužitelja, što upućuje na daljnji zaključak da su te odredbe nepoštene odnosno ništetne u smislu čl. čl.81. i čl.87.st.1. ZZP/03, čl. 3-4., čl.269., čl.272. i čl. 323. ZOO-a te Direktive i stoga je odlučeno kao u stavku III. izreke presude.

10. Nadalje, u odnosu na visinu zahtjeva ističe se da iz nalaza i mišljenja vještaka, prihvaćenog u potpunosti jer je izrađen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, kao relevantno proizlazi da preplata zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 2.558,45 Eur te da je tužitelju 24.4.2007. obračunata i naplaćena i naknada za troškove zaključenja ugovora u iznosu 538,12 CHF / 325,78 Eur, pri čemu su pojedini iznosi i datumi dospijeća / plaćanja vidljivi u tablici na l.65.-67. spisa.

11. Po pitanju prigovora zastare ističe se da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. odnosno 31. siječnja 2022.).

11.1. Dakle, zastara u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. U konkretnom bi slučaju to značilo od pravomoćnog okončanja predmetne parnice, pa se prigovor zastare ukazuje neosnovanim.

12. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora po osnovi valutne klauzule u CHF, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da preplata zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 2.558,45 Eur, pri čemu su pojedini iznosi i datumi dospijeća / plaćanja vidljivi u tablici na l.65.-67. spis, dok je na ime troškova zaključenja ugovora tužitelj 24.4.2007. platio 538,12 CHF / 325,78 Eur, to je tužbene zahtjeve usmjerene na isplatu valjalo prihvatiti i odlučiti kao u st. II. i IV. izreke presude temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl.1115. i čl.29. ZOO-a.

13. Tužitelj je imao troškove postupka odmjerene u skladu s čl.154.st.1. ZPP-a, vrijednosti predmeta spora, Tbr.7-9 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe i podnesaka od 22.3.2024. i 25.2.2025. te pristup na ročišta 2.10.2024. i 18.9.2025. po 200,00 Eur, uz pdv u iznosu 250,00 Eur, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,55 Eur i presudu u iznosu 37,16 Eur (ukoliko bude plaćena u roku 3 dana od dana elektroničke dostave odluke) i trošak vještačenja u iznosu 399,99 Eur - sveukupno 1.713,70 Eur s pripadajućom kamatom temeljem čl. 29.st.2. ZOO i čl.151.st.3. ZPP-a.

13.1. S obzirom na gore navedenu odluku o troškovima postupka u smislu čl.154.st.1. ZPP-a tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova postupka.

U Zagrebu, 24. listopada 2025.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana od dana primitka, putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika