REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

Poslovni broj: 45 Psp-5/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sutkinji Gordani Mirosavljević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AGRO SOFT d.o.o. OSIJEK, OIB 36646142274, Osijek, Kapelska br. 43, zastupani po Artur Fišbah i Biljani Mikulić, odvjetnicima u Osijeku, protiv I. tuženika CORNUS COMMERCE d.o.o., OIB 38143262394, [adresa]. tuženika GH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oba zastupani po punomoćnicima AH i Hrvoju Petrović, odvjetnicima u [adresa], radi smetanja posjeda, dana 24. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I. Utvrđuje se da su tuženici smetali tužitelja AGRO SOFT d.o.o. OSIJEK, Kapelska br. 43 u posljednjem, faktičnom i mirnom posjedu poslovnog prostora – skladišne hale u Samoboru, Dobriše Cesarića br. 22 koja je izgrađena na kč. br. [katastarska čestica] i uknjižena u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način provalnim obijanjem vrata i stavljanjem drugih vrata, te nasilnim useljenjem u poslovni prostor treće osobe kao zakupnika ZH iz [adresa] i na taj način oduzimanjem posjeda onemogućili tužitelju korištenje poslovnoga prostora.

II. Nalaže se tuženicima odmah da najkasnije u roku od 24 sata i pod prijetnjom novčane kazne vrate tužitelju posjed poslovnog prostora iz stavka I. ovog rješenja uspostavom ranijega posjedovnoga stanja ili predajom tužitelju ključeva novougrađenih vrata, te se zabranjuje tuženicima svako daljnje smetanje tužitelja u posjedu poslovnoga prostora.

III. Tuženici CORNUS COMMERCE d.o.o., OIB 38143262394, [adresa] i KH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužni su naknaditi tužitelju AGRO SOFT d.o.o. OSIJEK, OIB 36646142274, Osijek, Kapelska br. 43, parnični trošak u iznosu od 1.668,66, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi navodi da se on kao podzakupnik i njegov prednik podzakupodavatelj stečajna masa IPK FOODMARK d.o.o. OSIJEK u stečaju, od izgradnje poslovnoga objekta u Samoboru na lokaciji Dobriše Cesarića br. 22 izgrađenoga na k. č. br. [katastarska čestica] i uknjiženoga u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 1987. nalazi u neprekinutom, posljednjem, faktičnom i mirnom posjedu poslovnog objekta.

Nadalje tužitelj navodi da je u srijedu 12. srpnja 2017. dolaskom na posao djelatnica tužitelja zatekla na poslovnom prostoru – skladišnoj hali promijenjena ulazna vrata sa novom bravom, na koji način je onemogućen ulazak u poslovni prostor i na radno mjesto.

Imenovana djelatnica o svemu je odmah izvijestila prokuristu tužitelja MH, koji je odmah sve prijavio Policijskoj postaji u Samoboru, koja je istoga dana obavila očevid i utvrdila stanje, a na licu mjesta je zatekla osobu imenom ZH iz [adresa], koja je iskazala da je promjenu vrata i brave izvršio II. tuženik.

Tužitelj ističe da su na opisani način tuženi svojim radnjama samovlasno smetali tužitelja u posljednjem, faktičnom i mirnom posjedu poslovnog prostora, pa tužitelj radi posjedovne zaštite i temeljem odredbe čl. 2 1Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima predlaže sudu donijeti rješenje o smetanju posjeda.

Prvotuženi i II. tuženi dali su odgovor na tužbu dana 21. rujna 2017. u kojem navode da protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

Ističu da je I. tuženik vlasnik predmetnog prostora na lokaciji Dobriše Cesarića br. 22 izgrađenoga na k. č. br. [katastarska čestica] uknjiženoga u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Navode kako tužitelj ničim nije dokazao faktično stanje posjeda, obzirom na činjenicu da isti nije na osnovu valjanog pravnog posla stekao posjed predmetnog poslovnog objekta.

Nadalje I. i II. tuženi osporavaju i tužiteljevo navodno neprekinuto trajanje posjeda.

Zaključno I. i II. tuženi predlažu da sud odbije tužbeni zahtjev te da obveže tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.

Sud je u dokaznom postupku saslušao svjedok MH, JH, ZH i IH.

Svjedok MH je na ročištu dana 26. studeni 2019. iskazao da je radio u poduzeću IPK Robni promet od 1980.g. Poslije IPK Robnog prometa osnovano je poduzeće IPK Foodmark, ali sa istim ljudima, a poslije je kontinuitet nastavilo poduzeće AGRO SOFT d.o.o. Dakle, poduzeće AGRO SOFT d.o.o. po svojim prednicima u kontinuiranom posjedu je bilo skladišnih prostora i ureda u Ul. Dobriše Cesarića 22 u Samoboru na kčbr. [katastarska čestica]/, a ima i još jedna čestica osim ove u naravi. Radi se o skladištu i uredima od 1500 m[2] . Dakle posjed je bio neprekinut i kontinuiran od 1987.g. pa do srpnja 2017.g. kada je došlo do smetanja posjeda jer kad je njihova djelatnica EH došla na radno mjesto nije mogla ući jer su vrata bila promijenjena, dakle vrata, brava, ključ, nije mogla ući. Svjedok navodi da je EH o tome izvijestila njega, a on se tada nalazio u Osijeku i odmah je došao u Samobor. Prethodno na lice mjesta došli su djelatnici MUP-a i sačinili očevid. Poznato mu je da je Cornus commerce d.o.o. postao vlasnik 14.03.2017. Navodi da od srpnja nitko od djelatnika AGRO SOFTA ne može ući u prostor Dobriše Cesarića 22 u Samoboru. Iskazuje da se tvrtka AGRO SOFT d.o.o. nalazila u ovom poslovnom prostoru prema Ugovoru o podzakupu sa IPK Foodmark d.o.o. iz Osijeka.

Svjedok EH, saslušana na istom ročištu je navela da je ona djelatnica AGRO SOFTA od 1993.g. a tada se zvao IPK Osijek. Sada je djelatnica AGRO SOFTA d.o.o. i nije nikada bila direktor. Radila je u ovom prostoru u Ul. Dobriše Cesarića bb, sada 22 od 1997. dok nije provaljeno, odnosno do početka srpnja 2017.g. Ističe da ovaj poslovni prostor u stvari predstavlja 2 skladišta, jedno veće i jedno manje, 5 ureda, 2 sanitarna čvora i kuhinja koja se nije koristila. Ne zna koji je pravni temelj odnosno na koji način je AGRO SOFT u posjedu tog prostora, da li je to neki ugovor ili nešto drugo, o tome ne zna ništa. Ona je samo djelatnica i nije nikada bila direktor. O tome ne zna i ne može ništa iskazati. Početkom srpnja 2017. kad je došla na posao oko 8.00 sati jer putuje iz Zagreba, vidjela je da su provaljena vrata, stavljena su nova vrata i dva nova prozora i željezne šipke i dva čovjeka su bila unutra, ne zna tko su oni jer nisu imali nikakve oznake, oni joj nisu dali da uđe. Zvala je djelatnike MUP-a ali ni oni nisu mogli ući. Djelatnici MUJP-a su došli, međutim nisu mogli ući. Svjedokinja navodi da je o navedenom obavijestila SH koji je došao iz Osijeka nakon 2-3 sata. Drugo nema što za iskazati, stvari su joj zaplijenjene, samo navodi da nikada do danas nije mogla ući u taj prostor.

Kada sudac predočava Ugovor o podzakupu poslovnog prostora koji je predan na ročištu od tužiteljske strane između IPK Foodmark i AGRO SOFT d.o.o., svjedokinja iskazuje da se ne može sjetiti jer je to bilo 2009.g.

Svjedok ZH je na ročištu dana 14. svibnja 2025. iskazao da nije djelatnik tvrtke AGRO SOFT d.o.o. niti tvrtke Cornus Comerce d.o.o. samo zna da je jedne godine ali ne zna prije koliko točno sklopio s GH Ugovor o zakupu poslovnog prostora, u stvari to je bio hangar. Unutra je bilo dosta smeća, WC školjki za prodaju, ali je to sve bilo toliko uništeno. Sjeća se da je s GH sklopio taj Ugovor ali ne zna da li je to u ulici Dobriše Cesarića u Samoboru, zaboravio je godinu i ulicu.

Svjedok nadalje navodi da je drugi ili treći dan kad je ušao u taj prostor ujutro negdje 10,00 ili 11,00 sati došla jedna gospođa koja je pokušala ući i tvrdila je da on mora izaći van i da je to objekt od jednog gospodina iz Osijeka. Međutim, on, njegov brat i prijatelj su samo odškrinuli vrata i razgovarali samo s njom preko odškrinutih vrata, nisu je pustili unutra, a ona je tvrdila da je taj objekt vlasništvo gospodina iz Osijeka. Svjedok navodi da joj je rekao da ima ugovor o zakupu s GH i da nema ništa s tim. Oni nisu zvali policij i ne zna tko je zvao policiju, a policija je došla nakon nekih 20-tak minuta, pola sata. Navodi da je u tom prostoru bio neka tri mjeseca a bio je tako kratko jer je shvatio da to financijski ne može "izgurat".

U toj hali je bila hrpa toga, sada se točno ne sjeća što je sve bilo. Platio je da se sve to izvuče van. Dva kamiona su došla po te stvari, to smeće i te WC školjke. Tog dana je pozvao GH kad je ta gospođa htjela ući i rekla da je to od nekog iz [adresa] i KH je razgovarao sa tom gđom koja je željela ući u prostor, ali svjedok iskazuje da se ne sjeća da li su razgovarali sa policijom oboje.

Nadalje svjedok iskazuje da nisu htjeli otvoriti vrata toj gospođi zato što ona nije samo kucala nego je bila agresivna, a bila je agresivna iz razloga što je rekla da oni nemaju tu što tražiti. Svjedok iskazuje da ne zna što su ta gospođa i KH razgovarali, ne zna sadržaj razgovora, ne zna što su govorili jer je on bio unutra sa bratom koji je sad pokojni i prijateljem HH.

Zaključno iskazuje da mu je KH rekao da je on na sudu sa nekim drugim i da se to rješava, da je to u tijeku i da on o tome ne vodi brigu. Taj objekt kojeg je iznajmio bio je stari, oronuli objekt, ali što se tiče vrata da li su bila novija ili starija, to ne može reći, a također ne sjeća se brave, ali zna da je zgrada bila oronula. Poslije tog incidentnog događaja nije vidio gospođu koja je bila.

Svjedokinja IH je u svom iskazu navela da je bila stečajna upraviteljica u IPK Foodmark d.o.o. Osijek i da je ta tvrtka bila zakupoprimac prema IPK Thermes, a prema AGRO SOFT d.o.o. zakupodavac i koliko se sjeća ona je zatekla stanje krajem 90-tih, početkom 2000. godine. AGRO SOFT d.o.o. je bio u podzakupu. Stečaj na IPK Foodmark je završen 2013. i IPK Foodmark d.o.o. Osijek je brisan iz Sudskog registra. Svjedokinja pojašnjava da se to radilo o jednoj velikoj hali u Ul. D. Cesarića 22 u Samoboru i da se radilo o još jedno dvije tri kancelarije što je držala tvrtka. Tu nije bio samo AGRO SOFT d.o.o. nego i IPK Foodmark. Sjeća se da su tamo bile i police od AGRO SOFTA ali nije tamo ulazila pošto je to bila velika hala. Ovo što je ona gledala bilo je od Daewoo d.o.o. koja je držala rezervne dijelove jer su bili distributeri i vodio se protiv njih ovršni postupak ovdje kod Općinskog suda u Samoboru, a ovrhovoditelj je bio IPK Foodmark d.o.o. u stečaju. Navodi da su oni sa tom ovrhom i u ovrsi nitko nije te predmete od Daewoo htio kupiti i oni su otišli u stečajnu masu a oni su ih preuzeli kao stečajni vlasnici. Kad je se pita o smetanju posjeda koje se dogodilo 2017. godine u ovom prostoru Dobriše Cesarića 22 iskazuje da ne može ništa iskazati jer joj ništa o tome nije poznato. Živi u [adresa], tako da ne zna što se dogodilo. Jedna gđa G koja je radila u IPK Foodmark je ostala u tvrtci AGRO SOFT i ona joj je jednom spomenula da su došli neki ljudi ali ona osobno to nije propitkivala i nije ju to više uopće zanimalo.

U tim kancelarijama je u jednoj sjedila gđa G koja je sad postala djelatnica AGRO SOFTA, a svjedokinja kad je došla sa sudom nije tog dana nikog zatekla u tim kancelarijama, a to je bilo 2012. godine.

Sud je u svrhu dokazivanja saslušao i II. tuženog GH koji je iskazao da nije nazočio incidentnom događaju koji se dogodio 12. srpnja 2017. godine. Navodi da je njegova supruga vlasnica CORNUS COMMERCE d.o.o. tj. I. tuženika i ona je sklopila kupoprodajni ugovor sa tvrtkom Termes Grupa, a to je bilo otprilike drugi ili treći mjesec, a godinu ne zna, da li 2016. ili 2017. Zna da su ljudi koji su ovlašteni iz Termes Grupe rekli da postoje neke dvije firme koje su u odnosu sa njima, ali nisu to definirali, rekli su da će oni to riješiti. Iako je supruga bila vlasnica I. tuženika II. tuženik navodi da je on bio nazočan prilikom preuzimanja osobno. II. tuženi iskazuje da ne zna ništa o događaju smetanja posjeda iz srpnja 2017., nije bio nazočan. Navodi da ga policija o tome nije obavijestila. Za ZH navodi da je bio osoba kojem je njegova supruga iznajmila jedan dio prostora kad su ušli u posjed nakon sklapanja ugovora sa Termes Grupom. Taj posao s DH je trajao vrlo kratko, manje od godinu dana, a II. tuženi navodi da on s tim čovjekom nema nikakvog kontakta. Navodi da on osobno nije ni na koji način smetao tužitelja, nije izvršio nikakvu provalu, obijanje brave, odnosno provalno obijanje vrata i stavljanje drugih vrata te nasilno useljenje.

Po čl. 22 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima( u daljnjem tekstu ZVDSP) sud pruža zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

Odredbom čl. 20 st. 2 ZVDSP-a propisano je: Tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava samovlasno je smetao njegov posjed.

Prema čl. 21 st. 1 ZVDSP-a: Koga drugi samovlasno smeta u posjedu bilo da ga uznemirava u posjedu li mu ga je oduzeo ima pravo na zaštitu posjeda.

Temeljem provedenog dokaznog postupka iz iskaza MH utvrđeno je da je isti radio u poduzeću IPK Robni promet od 1980. godine. Poslije IPK Robnog prometa osnovano je poduzeće IPK Foodmark ali sa istim ljudima a poslije kontinuitet nastavilo poduzeće AGRO SOFT d.o.o. – tužitelj.

Nadalje, svjedok MH je naveo da je poduzeće AGRO SOFT po svojim prednicima u kontinuiranom posjedu skladišnih prostora i ureda u Ulici Dobriše Cesarića 22 u Samoboru na č.k.br. 4491/6 …

Iz iskaza svjedoka MH dakle utvrđeno je da je posjed tužitelja AGRO SOFT d.o.o. bio neprekinut i kontinuiran od 1987. godine pa do srpnja 2017. kada je došlo do smetanja posjeda u trenutku kada je djelatnica EH došla na radno mjesto nije mogla ući već su vrata bila promijenjena, odnosno vrata, brava i ključ, te se nije moglo ući. Svjedok je naveo da ga je EH izvijestila a kako se nalazi u Osijeku, odmah je došao u Samobor.

Iz iskaza svjedokinje EH utvrđeno je da je ista djelatnica AGRO SOFT-a od 1993. godine. Navodi da je radila u ovom prostoru u Ulici Dobriše Cesarića b, sada 22 od 1997. godine dok nije provaljeno odnosno do početka srpnja 2017. godine. Svjedokinja EH je navela: Početkom srpnja 2017. kad je došla na posao oko 8,00 sati jer putuje iz Zagreba vidjela je da su provaljena vrata, stavljena su nova vrata i dva nova prozora i željezne šipke i dva čovjeka su bila unutra za koje nije znala tko su te joj isti nisu dali da uđu. Navodi da su djelatnici MUP-a došli, međutim, nisu mogli ući. Svjedokinja je iskazala da su se ključevi od 1997. kad se zaposlila pa do 2017. nalazili kod nje i kod MH. Svjedokinja je sasvim određeno iskazala da je samo ona imala ključeve te da je bila svaki dan na poslu. Također je navela da je AGRO SOFT dao dio prostora firmi MAK ali je isključivo ona imala ključeve.

Svjedok ZH u svom iskazu na ročištu 14. svibnja 2025. naveo je da nije djelatnik niti AGRO SOFTA niti Cornus Commerca. Ističe da je jedne godine sa GH sklopio Ugovor o zakupu poslovnog prostora, a to je bio hangar. Ističe da je zaboravio godinu i ulicu. Navodi da kada je ušao u taj prostro ujutro negdje oko 10 ili 11 sati došla je jedna gospođa koja je pokušala uži i tvrdila je da moraju zaći van i da je to objekt od jednog gospodina iz Osijeka. Navodi da su samo odškrinuli vrat, njegov brat, prijatelj i vrata te su s njom razgovarali preko odškrinutih vrata te je nisu pustili unutra, ali ona je ostala pri tvrdnji da je objekt vlasništvo gospodina iz Osijeka. Navodi da nisu zvali policiju ali je policija došla nakon nekih 20 minuta, pola sata. Svjedok ističe da je u prostoru bio samo tri mjeseca jer to financijski nije mogao "izgurati".

Svjedok je pojasnio da ga je KH uveo unutra te mu je KH dao ključ. Na poseban upit svjedoku da je izjavio policiji da je ulazna vrata promijenio KH, svjedok je iskazao da se toga ne sjeća.

Sud je saslušao svjedokinju IH na ročištu 6. listopada 2025. godine. Svjedokinja je navela da je bila stečajna upraviteljica u IPK Foodmark d.o.o. Osijek. Svjedokinja nije bila očevidac incidentnog događaja ali je navela da je jedna gospođa G koja je radila u IPK Foodmark ostala u tvrtci AGRO SOFT, te joj je jednom prilikom spomenula da su došli neki ljudi, ali svjedokinju ju nije propitkivala. Na poseban upit suca da li joj je poznato ime EH, svjedokinja iskazuje da je to G koju je spominjala i za nju je čula da je otišla raditi u AGRO SOFT d.o.o. i to joj je bilo drago da je zadržana tamo i da ima kontrolu nad tim pokretninama. Svjedokinja je pojasnila da je skladišni prostor bio odvojen na dva dijela, u jednom dijelu je bio AFGO SOFT a u drugom dijelu IPK Foodmark. Ističe da su joj pokazali kada je došla gdje su Daewoo dijelovi, a u drugom to nije.

U svom iskazu II. tuženik KH naveo je da ništa ne zna o događaju smetanja posjeda iz srpnja 2017. godine te je istakao da nije bio nazočan. Navodi da je njegova supruga vlasnica CORNUS COMMERCE d.o.o. – I. tuženika i ista je sklopila kupoprodajni ugovor sa Termes Grupa i to negdje u 2. ili 3. mjesecu a godinu ne zna da li je bila 2016. ili 2017. Svjedok se sjeća da su ljudi koji su ovlašteni iz Termes Grupe rekli da postoje neke dvije firme koje su u odnosu s njima, ali nisu to definirali te su rekli da će to riješiti.

Sud je izvršio uvid u potvrdu RH MUP, PU Zagrebačka, PP Samobor od 12. srpnja 2017. godine.

U potvrdi se navodi: U razgovoru sa SH isti je izjavio da je netko tijekom noći promijenio brave na vratima. Također, isti izjavljuje da poduzećže "Termes grupa" iako nisu posjednici, da su u 2. mjesecu ove godine prodali objekt poduzeću "Unikommerce" iz [adresa].

Na mjestu događaja u samom objektu zatečen je ŽH, rođen **.**.1971.g. iz [adresa]., koji je izjavio da je 10.7.2017. godine zakupio objekt od poduzeća "Unikommerce" iz [adresa], te istom prilikom predočio kopiju ugovora koji je od strane njega i direktorice "Unikommerca", PH potpisan i ovjeren kod javnog bilježnika Frković Gordane – Ljubica Jožinec, u Samoboru, Također, isti izjavljuje da je ulazna vrata poduzeća promijenio KH, vlasnik poduzeća "Unikommerce".

Po čl. 22 ZVDSP-a sud pruža zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

U konkretnom slučaju utvrđeno je da je tužitelj bio u posljednjem posjedu skladišne hale a u koju dana 12. srpnja 2017. nije mogla ući njegova djelatnica EH prilikom dolaska na posao.

Nadalje, nedvojbeno je utvrđeno iz potvrde MUP-a, PU Zagrebačka, PP Samobor od 12. srpnja 2017. godine da je na mjestu događaja zatečeni ŽH izjavio: "Ulazna vrata poduzeća promijenio je KH vlasnik poduzeća Unicommerce."

Dakle, iz naprijed navedenog nedvojbeno je utvrđeno da je II. tuženi KH promijenio ulazna vrata tako da djelatnica tužitelja EH nije mogla ući na radno mjesto.

Odredbom čl. 20 st. 2 ZVDSP-a propisano je tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedu uznemirava samovlasno je smetao njegov posjed.

Prilikom iskaza II. tuženi KH na ročištu 22. studenog 2024. naveo je da je njegova supruga vlasnica Cornus Commerce d.o.o. odnosno I. tuženika i ista je sklopila kupoprodajni ugovor sa tvrtkom Termes Grupa.

Nadalje je naveo da iako je supruga bila vlasnica I. tuženika, isti je prilikom preuzimanja bio osobno nazočan.

Nadalje, II. tuženik je naveo: ZH je bio osoba kojem je njegova supruga iznajmila jedan dio prostora kad su ušli u posjed nakon sklapanja ugovora sa Termes Grupom.

Dakle, iz naprijed navedenog razvidno je da je Cornus Commerce d.o.o. iznajmila DH jedan dio prostora kad su ušli u posjed, a nakon sklapanja ugovora sa Termes Grupom.

U postupku je utvrđeno da se ZH sa dvije druge osobe nalazio u tom dijelu koje je iznajmio od I. tuženika Cornus Commerca i kako je sam naveo pred djelatnicima policije ulazna vrata poduzeća promijenio je KH – II. tuženik.

Dakle, iz naprijed navedenog nedvojbeno je utvrđeno da je II. tuženik KH promijenio ulazna vrata koja su do tad bila i na taj način smetao tužitelja u posjedu poslovnog prostora koji je kontinuirano i nesmetano koristio za obavljanje svoje poslovne djelatnosti u razdoblju od 1987. do 12. srpnja 2017. godine.

U postupku smetanja posjeda sud ne utvrđuje vlasništvo a također ne utvrđuje niti posljednji posjed ostalih zakupaca.

Za ovaj predmet odlučujuće je da je tužitelj smetan od strane tuženika.

Uobzirujući sve naprijed navedeno ovaj sud smatra da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti osnovani.

Svojim činom I. i II. tuženi su smetali tužitelja AGRO SOFT d.o.o. u posljednjem faktičnom i mirnom posjedu poslovnog prostora u kojem je do tada nesmetano radila njihova djelatnica EH.

Temeljem čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku sud je odlučio o troškovima parničnog postupka imajući pritom u vidu Tbr. 7 toč. 2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika gdje stoji da odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova u postupcima radi smetanja posjed. Kako je 1 bod = 2,00 Eura to tužiteljskoj strani pripada za prvostupanjski postupak 500,00 Eura, zatim sastav žalbe od 25. studenog 2022. po Tbr. 10. toč. 2 Tarife u iznosu od 200,00 Eura, zatim trošak postupka Psp-5/2024 obzirom da se sukladno Tbr. 7 toč. 2 Tarife postupak povodom ukidne odluke smatra novim postupkom i to u iznosu od 500,00 Eura, te izviješće stranci po rješenju sukladno Tbr. 37 Tarife u iznosu od 50,00 Eur, što sveukupno iznosi 1.250,00 Eura, što uvećano za PDV od 25% a koji iznosi 312,50 Eura, iznosi 1.562,50 Eura.

Sud je tužitelju priznao i materijalni trošak i to pristojbu na tužbu u iznosu 26,54 Eura, žalbu od 25.11.2022. po Tbr. 3 Tarife u iznosu od 53,08 Eura, te pristojbe na rješenje po Tbr. 2 Tarife u iznosu od 26,54 Eura. Dakle, materijalni trošak iznosi 106,16 Eura.

Kad se parničnom trošku od 1.562,50 Eura doda materijalni trošak od 106,16 Eura dobije se ukupan trošak od 1.668,66 Eura.

U Samoboru, 31. listopada 2025.

SUDAC:

Gordana Mirosavljević

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužiteljica po pun. A. Fišbah, odvj.

2. I. tuženi AH, odvj.

3. II. tuženi po pun. H. Petrović, odvj.