Poslovni broj: Us I-2938/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Vesne Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice AM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Orlić, Ljubičić i partneri u Dubrovniku, Vukovarska 26, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćeniku LM (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi priznavanja prava na obiteljsku mirovinu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 25. rujna 2025. u prisutnosti opunomoćenika tuženika i u odsutnosti tužiteljice, 24. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-03/24- 01/03108758939, Urbroj: 341-99-05/3-24-3886 od 11. studenog 2024. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Dubrovniku, Klasa: UP/I 140-03/24-01/03108758939, Urbroj: 341-05-05/3-24-7692 od 7. lipnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužiteljica pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II 140-03/24-01/03108758939, Urbroj: 341-99-05/3-24-3886 od 11. studenog 2024. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Dubrovniku, Klasa: UP/I 140-03/24-01/03108758939, Urbroj: 341-05-05/3-24-7692 od 7. lipnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu iza smrti oca EM kao na zakonu neosnovan.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja tužiteljica u bitnom navodi da je rođena **.**.1971., te da je17.02.2023. podnijela nadležnom nositelju mirovinskog osiguranja zahtjev za priznanjem prava na obiteljsku mirovinu iza smrti oca EM koji je preminuo **.**.2013. Tužiteljica da je nezaposlena te je živjela s roditeljima u zajedničkom kućanstvu, odnosno nakon smrti oca samo s majkom. Tužiteljica da je korisnica invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti počevši od 4. travnja 2017. te joj je priznato pravo na invalidsku mirovinu pravomoćnim rješenjem Područnog ureda u Dubrovniku, broj: 24807 od 31. listopada 2017., OB: 03457439424 prema članku 56. i 59. ZOMO zbog potpunog gubitka radne sposobnosti nastale zbog 100% bolesti. Povodom žalbe tužiteljice na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Dubrovniku, KLASA: UP/I 140-03/23-01/03108758939, urbroj: 341- 05-05/3-23-3226 od dana 27. listopada 2023.g. pribavljen je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda, Klasa: 140-03/23-01/132, URBROJ: 426-04-01/10-24-7, evidencijski broj vještačenja: 1005234 od 01. ožujka 2024. Nadležno tijelo je pravilno povodom pribavljenog nalaza i mišljenja Vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Splitu, Izdvojeno mjesto rada Dubrovnik u postupku utvrdilo da je temeljem nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda, KLASA: 140-03/23-01/132, URBROJ: 426-04-01/10-24-7, evidencijski broj vještačenja: 1005234 od dana 01. ožujka 2024. nesporno postojao potpuni gubitak radne sposobnosti, i na dan prije smrti EM, oca podnositeljice zahtjeva tj. 07.04.2013.g. Također je revizijom Samostalni sektor za reviziju nalaza i mišljenja u Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, vještak-revizor svojim mišljenjem od dana 12. ožujka 2024.g. KLASA: 140- 01/17-02/1499, URBROJ: 524-12-24-4, evidencijski broj revizije: 27791 potvrdilo nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda, KLASA: 140- 03/23-01/132, URBROJ: 426-04-01/10-24-7, evidencijski broj vještačenja: 1005234 od dana 01. ožujka 2024.g., odnosno potvrdilo da kod podnositeljice zahtjeva postoji potpuni gubitak radne sposobnosti od 07.04.2013.g. odnosno da je potpuni gubitak radne sposobnosti nastao prije očeve smrti. Tužiteljica da dugi niz godina boluje od dugotrajnog shizoafektivnog poremećaja te je zbog navedenog na liječenjima i kontrolama kod liječnika psihijatra još od 2006. Tužiteljica je od 2006.g. bila zaposlena kao profesorica talijanskog jezika u OS Marin Getaldić do 2017. kada joj je utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti te je umirovljena na dan vještačenja, odnosno 04.04.2017. Međutim kao što je utvrđeno u nalazu i mišljenju Vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od dana 01. ožujka 2024. tužiteljica praktički ne radi od 2011., te je unatoč tome što je u radnom odnosu bila na dugotrajnom bolovanju. U tijeku svog liječenja više puta je bila hospitalizirana temeljem pogoršanja psihičkog stanja čega su česti katalizatori upravo bili događaji na radnom mjestu. Prema medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu, a i prema gore navedenom mišljenju vještaka tužiteljici se još od 2007. preporuča pošteda od rada i izbjegavanje stresogenih situacija uslijed smanjene sposobnosti za rad, a iz kasnijih nalaza i mišljenja stručnjaka vidljivo je da tužiteljica nije bila sposobna obavljati posao za koji se školovala. Tužiteljica citira i poziva se na odredbu članka 39. st. st. 4. i članka 40. Zakona o mirovinskom osiguranju. U svezi s navedenim ističe odredbu čl. 69. st. 5. ZOMO-a, te navodi da tuženik nije naveo razloge zbog kojih smatra da nisu ispunjeni ni ostali zakonom propisani uvjeti iz čl. 69 Zakona o mirovinskom osiguranju za priznanje prava na obiteljsku mirovinu, odnosno nije obrazloženo niti su navedene činjenice i dokazi na kojima je tijelo utemeljilo zaključak da nisu ispunjeni ostali uvjeti za priznanje prava na obiteljsku mirovinu iz č. 69 st. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju. U pobijanom drugostupanjskom rješenju nadležno tijelo navodi kako tužiteljevi navodi u žalbi vezani za povredu načela sudjelovanja stranke u postupku nisu mogli biti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. Naime, kao što tužiteljica ističe u žalbi na prvostupanjsko rješenje, potvrda Porezne uprave od dana 22.04.2024. KLASA: 034-04/24-05/12, UR BROJ: 513-07-19-01-24-2 se nalazi u spisu, a iz nje proizlazi da je u 2013. podnositeljica AM ostvarila dohodak u iznosu od 55.007,12 kn. Navedeni dokaz nije nikada proveden, odnosno ispitan niti je dostavljen podnositeljici na očitovanje, čime je povrijeđeno načelo sudjelovanja stranke u postupku. U prvostupanjskom rješenju nije obrazloženo niti se da zaključiti da je Upravno tijelo uopće utvrđivalo činjenicu je li tužiteljica bila uzdržavana od strane pok. oca izvođenjem drugih dokaza, već je zaključak donijelo na temelju Potvrde Porezne uprave na koju se poziva, a koja kao što je već navedeno uopće ne prileži spisu. Drugostupanjsko tijelo se u vezi ovih žalbenih navoda generički poziva na članak 84. Zakona o upravnom postupku bez detaljnog obrazloženja. Naslovno tijelo je također u postupku propustilo utvrditi u svjetlu okolnosti konkretnog slučaja predstavlja li ostvareni dohodak uistinu stalni prihod u smislu čl. 23 ZOMO-a, a imajući na umu utvrđivanje činjenica je li ostvareni prihod kontinuiran i redovan odnosno smatra li se prihod redovnim ukoliko je podnositeljica bila na dugotrajnom bolovanju te je odmah po završetku bolovanja umirovljena s utvrđenom potpunom nesposobnosti za rad. U skladu sa shvaćanjem Ustavnog suda RH u odluci U-III/1112/2021, kojeg u bitnom iznosi, navodi da je naslovno tijelo navedenim pristupom pogrešno utvrdilo činjenično stanje te slijedom toga primijenilo materijalno pravo na štetu podnositeljice. Obzirom na navedeno, pokušaji i želja tužiteljice da ostane na tržištu rada unatoč svojoj nesposobnosti za rad ne može ići na njenu štetu. Upravo ovakvim postupanjem tuženog da su povrijeđena legitimna očekivanja tužiteljice o priznanju prava na obiteljsku mirovinu, a sve s obzirom da tužiteljica od 03.04.2017. nije u radnom odnosu, ne prima plaću niti ikakve novčane naknade proizišle iz radnog odnosa, a već više od 10 godina, kao što je utvrđeno novim nalazom i mišljenjem vještaka nije faktički sposobna za rad. Temeljem svega navedenog, tužiteljica predlaže Sudu donijeti presudu kojom se poništava osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te se nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici troškove upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana, da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Navodi i razlozi izneseni u tužbi da nisu osnovani odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. U pobijanom rješenju da je pravilno obrazloženo da tužiteljica ne ispunjava uvjete iz članka 69. stavka 3 Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015 120/2016, 18/2018 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/2018, 115/2018, 102/2019 84/2021 119/2022-skraćeno: ZOMO), a u vezi članka 23. ZOMO. Naime, prema evidentiranim podacima tužiteljica je bila u radnom odnosu sve do 17. lipnja 2017. i to od 1. rujna 2006. do 16. lipnja 2017. kod poslodavca Osnovna škola Marina Getaldića, Dubrovnik (3,8 sati) te od 1. rujna 2008. do 17. lipnja 2017. kod poslodavca - ugostiteljski obrt [obrt], [adresa] (4,2 sata). Prema zaprimljenoj potvrdi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik, Ispostava Dubrovnik, KLASA: 034-04/24-13/54, URBROJ: 513-07-19-01-24-2 od 5. lipnja 2024. utvrđeno je da je tužiteljica u ožujku 2013. ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 4057,59 kn. Nadalje, prema potvrdi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik Ispostava Dubrovnik, KLASA: 034-04/24-05/12, URBROJ: 513-07-19-01-24-2 od 22. travnja 2024. utvrđeno je da je tužiteljica u 2013. ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 48.691,08 kn. S obzirom da navedeni iznos od 4057,59 kn prelazi iznos od 66% svote najniže mirovine određene za 15 godina mirovinskog staža (članak 23. ZOMO), pravilno je odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje prava na obiteljsku mirovinu nakon smrti oca EM. Vezano uz tužbene navode o primjeni članka 69. stavka 5. ZOMO kojim je određeno da iznimno od odredbi stavaka 1. do 4. ovoga članka, pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti roditelja ima i dijete sa statusom osobe s invaliditetom s preostalom radnom sposobnosti utvrđenom prema propisima o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, neovisno o tome je li ga osiguranik ili korisnik prava uzdržavao do svoje smrti, napominjemo kako tužiteljica nije u zahtjevu navela da tražila priznanje prava prema navedenom članku niti je priložila dokumentaciju kojom dokazuje navedeni status. Tuženik napominje kako je člankom 69. stavkom 9. ZOMO određeno da se status djeteta osobe s invaliditetom s preostalom radnom sposobnošću iz stavka 5. ovoga članka dokazuje pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela o pravu na osposobljavanje za rad ili rješenjem o pravu na posebne programe odgoja i obrazovanja prema posebnim propisima. S obzirom na navedeno tuženik smatra da su pravilno primijenjene odredbe ZOMO-a te je pravilno odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje prava na obiteljsku mirovinu. Slijedom navedenog, predlaže donošenje presude kojom će Sud odbiti tužbeni zahtjev.

5. U sporu je održavanjem rasprave 25. rujna 2025. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS), a na koje nije pristupila uredno pozvana tužiteljica pa je isto održano u njezinoj odsutnosti, a na kojoj je opunomoćenik tuženika u bitnom ostao pri navodima iznesenim u odgovoru na tužbu i obrazloženju osporenog rješenja.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, i pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja donesenih u povodu zahtjeva tužiteljice od 17. veljače 2023. za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu iza smrti oca OM, koji je umro **.**.2013.

10. Među strankama nije sporno da je tužiteljica korisnica invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti počevši od 4. travnja 2017. kojoj je priznato pravo na invalidsku mirovinu pravomoćnim rješenjem Područnog ureda u Dubrovniku, broj: 24807 od 31. listopada 2017., zbog potpunog gubitka radne sposobnosti nastale zbog 100% bolesti.

10.1. Isto tako među strankama nije sporno da je kod tužiteljice utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti i na dan prije očeve smrti tj. 7. travnja 2013. , te da je tužiteljica živjela s pokojnim ocem u zajedničkom domaćinstvu.

11. Sporno je među strankama isključivo je li tužiteljicu otac u trenutku svoje smrti uzdržavao, a time i ispunjava li tužiteljica zakonske uvjete za priznavanje traženog prava.

12. Odredbom članka 69. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22; dalje: ZOMO) propisano je da dijete ima pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti roditelja i može se tim pravom koristiti i nakon navršene 15. godine života u razdobljima kada nije zaposlen, ali najduže do 18. godine života.

12.1. Stavkom 3. istog članka propisano je da dijete kod kojega nastupi potpuni gubitak radne sposobnosti nakon dobi do koje se djeci osigurava pravo na obiteljsku mirovinu iz stavka 1. ovoga članka, a prije smrti osiguranika ili korisnika prava, ima pravo na obiteljsku mirovinu ako ga je osiguranik ili korisnik prava uzdržavao do svoje smrti.

13. Prema članku 23. stavku 1. točki 1. ZOMO-a smatra se da je osiguranik, odnosno korisnik mirovine uzdržavao člana obitelji ako je član obitelji živio s njime u zajedničkom kućanstvu i nema vlastitih prihoda dovoljnih za uzdržavanje, jer nema dohodak od poljoprivrede i šumarstva ili ako mu drugi stalni prihod u trenutku smrti osiguranika ili korisnika mirovine nije bio veći od 66% svote najniže mirovine određene za 15 godina mirovinskog staža prema ovome Zakonu.

14. Prema podacima spisa predmeta tužiteljica je bila u radnom odnosu od 21. listopada 2023. do 17. lipnja 2017., a od 1. rujna 2006. do 16. lipnja 2017. kod poslodavca Osnovna škola Marina Getaldića, Dubrovnik (3,8 sati) i od 1. rujna 2008. do 17. lipnja 2017. kod poslodavca - ugostiteljski [obrt], [adresa] (4,2 sata).

15. Prema spisu priležećoj potvrdi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik, Ispostava Dubrovnik, KLASA: 034-04/24-13/54, URBROJ: 513-07-19-01-24-2 od 5. lipnja 2024. tužiteljica je u ožujku 2013. ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 4.057,59 kn.

16. Nadalje, prema potvrdi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik Ispostava Dubrovnik, KLASA: 034-04/24-05/12, URBROJ: 513-07- 19-01-24-2 od 22. travnja 2024. tužiteljica je u 2013. ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 48.691,08 kn.

17. Svota najniže mirovine za 15 godina radnog staža u trenutku smrti oca tužiteljice iznosila je 877,08 kn/116,40 EUR[1] (svota najniže mirovine za jednu godinu mirovinskog staža od 58,47kn/7,76 EUR prema Odluci o aktualnoj vrijednosti mirovine od 1. siječnja 2013., Narodne novine broj 40/13, pomnožena s 15 godina radnog staža), od čega 66% iznosi 578,85 kn/76,83 EUR.

17. S obzirom na podatke spisa predmeta, te među strankama nesporne činjenice, a imajući u vidu citirane zakonske odredbe, prema ocjeni ovog Suda, pravilno i zakonito je drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

18. Naime, kako je prema podacima spisa predmeta tužiteljica u trenutku smrti oca ostvarila prihod od nesamostalnog rada odnosno plaću u iznosu od 4.057,59 kn/538,53 EUR, a koja dakle, prelazi cenzus od 578,85 kn/76,83 EUR, to su pravilno upravna tijela utvrdila da nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava na obiteljsku mirovinu iz članka 23. stavka 1. točke 1. i članka 69. stavka 3. ZOMO-a.

19. Pri tome, u svezi prigovora tužiteljice da je pogrešno tumačenje tuženika da se u konkretnom slučaju radi o stalnom prihodu tužiteljice a kako je to predviđeno odredbom članka 23. stavka 1. točke 1. ZOMO-a, za navesti je da isti ovaj Sud nalazi neosnovanim obzirom da iz podataka spisa predmeta nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica bila u kontinuiranom radnom odnosu u razdoblju od 21. studenog 2003. pa do 17. lipnja 2017., dok navodi tužiteljice o njezinom dugotrajnom bolovanju nisu od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

20. Isto tako neosnovano je pozivanje tužiteljice na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-1112/2021 od 8. svibnja 2024. obzirom da se u predmetnom postupku radi o bitno različitom činjeničnom stanju.

21. Nadalje, u pogledu tužbenih prigovora glede primjene članka 69. stavka 5. ZOMO-a u konkretnom slučaju, a kojim je određeno da iznimno od odredbi stavaka 1. do 4. tog članka, pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti roditelja ima i dijete sa

1 Fiskni tečaj konverzije: 7,53450 kn

statusom osobe s invaliditetom s preostalom radnom sposobnosti utvrđenom prema propisima o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, neovisno o tome je li ga osiguranik ili korisnik prava uzdržavao do svoje smrti, za navesti je da tužiteljica u predmetnom zahtjevu na temelju kojeg je pokrenut predmetni upravni postupak nije navela da traži priznavanje prava po navedenoj odredbi niti je uz zahtjev niti tijekom postupka priložila dokumentaciju kojim dokazuje navedeni status (pravomoćno rješenje nadležnog tijela o pravu na osposobljavanje za rad ili rješenjem o pravu na posebne programe odgoja i obrazovanja prema posebnim propisima u skladu s člankom 69. stavkom 9. ZOMO-a).

22. Naposljetku, u pogledu prigovora tužiteljice o povredi načela sudjelovanja stranke u postupku, a koji je ujedno bio i žalbeni prigovori ovaj Sud u cijelosti kao pravilno prihvaća obrazloženje osporenog rješenja tuženika.

23. U svemu izloženom, po ocijeni ovog suda, osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje su pravilni i zakoniti, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenih rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je pravilno primijenjen materijalni propis, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

24. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09,110/21), na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

25. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao pod točkom I. izreke presude.

26. Tužiteljici, u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu troškova spora koji je izgubila, a radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 24. listopada 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici, po opunomoćeniku

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.