Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4179/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćniku Ivanu Tomljanoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o., protiv tuženika JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Iskrenu Rošiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Povrv-442/2021-25 od 19. lipnja 2024., dana 24. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Povrv-442/2021-25 od 19. lipnja 2024. u točki I. izreke u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba, Ulica Matije Mrazovića 6/l od 18. listopada 2016., posl.br. Ovrv-12790/16 i odbijen tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju 147,07 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i sudi:

„Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba, Ulica Matije Mrazovića 6/l od 18. listopada 2016., posl.br. Ovrv-12790/16, kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju 147,07 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku:

- na iznos od 12,25 EUR od 16. veljače 2014. do isplate,

- na iznos od 12,25 EUR od 16. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 12,25 EUR od 16. travnja 2014. do isplate,

- na iznos od 12,25 EUR od 16. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 12,25 EUR od 16. lipnja 2014. do isplate,

- na iznos od 12,25 EUR od 16. srpnja 2014. do isplate,

- na iznos od 12,25 EUR od 16. kolovoza 2014. do isplate,

- na iznos od 12,25 EUR od 16. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 12,25 EUR od 16. listopada 2014. do isplate,

- na iznos od 12,25 EUR od 16. studenoga 2014. do isplate,

- na iznos od 12,25 EUR od 16. prosinca 2014. do isplate,

- na iznos od 12,25 EUR od 16. siječnja 2015. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje pobijana presuda u točki I. izreke u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka od 19,31 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III. Preinačava se pobijana presuda u točki II. i III. izreke i sudi:

„1. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka od 334,32 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka od 78,12 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba, Ulica Matije Mrazovića 6/I od 18. listopada 2016. posl.br. Ovrv-12790/16 kojim se nalaže tuženiku JB da plati tužitelju Gradu Zagrebu iznos glavnice od 147,07 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana dospijeća pojedinog iznosa do isplate, kao i troškove ovršnog postupka od 19,31 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti (točka I. izreke), točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka od 151,54 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u roku 15 dana, a točkom III. izreke pobijane odluke odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj te istu pobija u cijelosti zbog žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), predlažući da se ista preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška prvostupanjskog postupka i troška žalbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 147,07 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ime naknade koristi od neovlaštenog korištenja stana u [adresa] u [adresa] u razdoblju od siječnja 2014. do prosinca 2014., iz čega slijedi da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. stavka 1. ZPP-a.

5. Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane odluke navodi da je pregledom spisa utvrđeno kako je tužitelj protiv tuženika podnio tužbu radi iseljenja iz nekretnine na adresi [adresa] u [adresa], koji se nalazi na I. katu zgrade, stan broj 3, površine 34,20 m[2] , a koji je stan kao nositelj stanarskog prava koristio pokojni KB, koji ga je temeljem ugovora o zamjeni stanova zaključenog s TB od 19. rujna 1992. ustupio na korištenje. Tuženiku, koji je odvjetnik u Zagrebu, izdana je punomoć od TB te je tuženik predmetni stan preuzeo kao ovlašteni punomoćnik TB kao tadašnjeg nositelja stanarskog prava. Nadalje, sud prvog stupnja zaključuje kako u spisu nema dokaza na okolnost postojanja bilo kakvog pravnog odnosa između stranaka glede tog stana te da je uvidom u izjavu zatečenog podstanara utvrdio da je isti naveo da nema kontakta s TB, ali da najamninu plaća supruzi tuženika, a sam ugovor o najmu da je sklopljen i potpisan kod tuženika, koji kao odvjetnik ima punomoć TB. Nastavno na navedeno, prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik tijekom postupka u smislu odredbe čl. 221.a ZPP-a dokazao da nije bio u ugovornom odnosu s tužiteljem u svezi navedene nekretnine u razdoblju od siječnja 2014. do prosinca 2014. godine, a što je utvrđeno uvidom u spis predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-61/13, u kojem je postupak okončan donošenjem rješenja o povlačenju tužbe od dana 29. srpnja 2015., te na temelju ostalih dokaza. Stoga je sud uvažio tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije i utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

6. U žalbenoj fazi postupka sporna je pasivna legitimacija tuženika, odnosno je li isti u utuženom razdoblju bio stvarni korisnik (posjednik) predmetne nekretnine, a posljedično i je li isti dužan platiti tužitelju naknadu na ime koristi koju je imao od posjedovanja tužiteljeve stvari.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Međutim, osnovano tužitelj ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da o odlučnoj činjenici postojanja pravnog odnosa između stranaka postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava koje prileže priklopljenom spisu predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Ps-61/2023 koji se vodio između ovdje tužitelja i tuženika radi predaje u posjed predmetne nekretnine i samih tih isprava. Naime, sud prvog stupnja iz činjenice da je tuženik u navedenom postupku priznao činjenicu da je tužitelju nakon ročišta od 1. listopada 2014. predao predmetnu nekretninu u posjed, izvodi pogrešan zaključak da je time tuženik dokazao negativnu činjenicu nepostojanja ugovornog odnosa s tužiteljem u svezi predmetne nekretnine u utuženom razdoblju, pri čemu za takav zaključak ne daje odgovarajuće obrazloženje. Ujedno, pobijana presuda nema razloga o odlučnoj činjenici je li tuženik u utuženom razdoblju koristio predmetnu nekretninu i je li posljedično tužitelju dužan naknaditi korist koju je od toga imao. Međutim, opisana povreda može se otkloniti primjenom čl. 373.a st. 1. točke 2. u svezi st. 3. ZPP-a jer je bitne činjenice moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.

9. Prema odredbi čl. 10. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/2000, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14; dalje: ZV), osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik. Odredbom čl. 11. st. 1. i 2. ZV-a propisano je da je nesamostalni posjednik onaj tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednoga posjednika, a tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava, samostalni je posjednik, s time da će se posjed smatrati samostalnim ako se ne dokaže suprotno. Sukladno odredbi čl. 14. st. 1. ZV- a, posjed se prenosi predajom same stvari ili sredstva kojim stjecatelj ima vlast na stvari, a predaja je izvršena čim se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju izvršavati vlast glede stvari. Također, prema odredbi čl. 18. st. 3. ZV-a, posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Ujedno, prema odredbi čl. 165. st. 1. ZV-a, nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, pri čemu je stavkom 2. istog članka propisano da vlasnikovo traženje predmetne naknade zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana.

10. Nastavno na navedeno, u pravu je tužitelj kada tvrdi da pravna osnova predmetnog tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz ugovornog odnosa parničnih stranaka, već da se tuženik neovlaštenim korištenjem stana u vlasništvu tužitelja, bez plaćanja naknade tužitelju, stekao nepripadnu korist u iznosu koji odgovara visini najamnina u utuženom razdoblju, a koju je korist dužan vratiti tužitelju. Kako je prvostupanjski sud ispitao samo postojanje ugovornog odnosa, zanemarujući citirane odredbe čl. 10., 11. st. 1. i 2., 14. st. 1., 18. st. 3. i 165. st. 1. i 2. ZV-a, slijedi da je osnovan i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava budući da prvostupanjski sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti.

11. Iz spisa predmeta proizlazi sljedeće:

- da je tuženik kao odvjetnik i punomoćnik TB, u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ps-907/96 radi iseljenja te u ovršnom predmetu koji se pred istim sudom vodio pod poslovnim brojem Ovrs-150/2002 radi izvršenja, 10. lipnja 2003. od dotadašnjeg nositelja stanarskog prava preuzeo stan u [adresa] u [adresa]

- da iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju bio vlasnik iste

- da je među strankama pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ps-61/13 vođen parnični postupak radi iseljenja tuženika iz predmetnog stana, kojem spisu predmeta prileži zapisnik od 3. travnja 2006. iz kojeg slijedi da je u trenutku očevida u predmetnom stanu zatečen UB koji se predstavio kao podstanar i naveo da s TB nema kontakt, da najamninu plaća ĐB te da je ugovor o najmu sklopio i potpisao kod supruga imenovane, ovdje tuženika JB koji je odvjetnik i ima punomoć od TB

- da je tuženik tužitelju 30. prosinca 2014. predao ključeve predmetnog stana, o čemu je sastavljen zapisnik o primopredaji stana u kojem je tuženik naveden kao bespravni korisnik, uz napomenu da odvjetnik Iskren Rosić izjavljuje da predmetni stan predaje zastupajući tuženika koji ključeve stana predaje u ime TB, nakon čega je tužitelj povukao tužbu u predmetu poslovni broj Ps-61/13 te je postupak okončan pravomoćnim rješenjem suda od 29. srpnja 2015.

- da iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 15. lipnja 2016. proizlazi visina pojedinog mjesečnog iznosa od 92,34 kn, odnosno 12,25 eura[1] s dospijećem svakog pojedinog iznosa petnaestog dana sljedećeg mjeseca, te visina ukupnog dugovanja tuženika u iznosu 147,07 eura.

12. S obzirom na izneseno, slijedi da je tužitelj protiv ovdje tuženika JB **.**.2013. pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu podnio tužbu radi iseljenja tuženika iz predmetnog stana u [adresa] u [adresa], u vlasništvu tužitelja, a koju je tužbu tužitelj povukao nakon što mu je tuženik 30. prosinca 2014. predao ključeve stana u tužiteljevom vlasništvu. Dovodeći u vezu navedeno s utvrđenjem prvostupanjskog suda da je zatečeni podstanar u svojoj izjavi naveo da nema kontakt s TB ali da najamninu plaća supruzi tuženika, a sam ugovor o najmu da je sklopljen i potpisan kod tuženika koji kao odvjetnik ima punomoć TB, slijedi da je tuženik u utuženom razdoblju, odnosno tijekom 2014. godine, bio posjednik predmetnog stana u smislu odredbe čl. 10. ZV-a, budući da je držanjem ključeva stana ostvarivao faktičnu vlast glede istog, a koji je posjed stana tuženik predao tužitelju u smislu odredbe čl. 14. st. 1. ZV-a tek 30. prosinca 2014. godine. S obzirom na to da tuženik nije tvrdio da bi mu pripadalo pravo na posjed niti takvo njegovo pravo proizlazi iz provedenih dokaza, isti je utvrđen nepoštenim posjednikom u smislu odredbe čl. 18. st. 3. ZV-a, stoga sukladno odredbi čl. 165. st. 1. ZV-a mora tužitelju naknaditi sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja tužiteljeve stvari. Budući da je tuženiku predmetni stan predan 30. prosinca 2014., a predmetni je postupak pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 14. listopada 2016., dakle u roku od tri godine u smislu odredbe čl. 165. st. 2. ZV-a, u cijelosti je neosnovan tuženikov prigovor zastare potraživanja.

1 prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR=7,5345 kn

13. Visina potraživanja utvrđena je sukladno odredbi čl. 10. Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine ("Narodne novine" broj 40/97, 117/05, dalje: Uredba) prema kojoj se visina minimalne mjesečne zaštićene najamnine izračunava prema formuli: Nz = P x Ce x 0,54% / 12, pri čemu je (P) neto korisna površina stana koja sukladno zemljišnoknjižnom izvatku iznosu 34,20 m2, (Ce) podatak o etalonskoj cijeni građenja koja je sukladno Podatku o etalonskoj cijeni građenja („Narodne novine“ broj 100/12) donesenog na temelju Zakona o društveno poticajnoj stanogradnji ("Narodne novine" broj 109/04, 82/04, 76/07, 38/09 i 86/12) u utuženom razdoblju iznosila 6.000,00 kuna, odnosno 796,34 eura[2] , dok 0,54% predstavlja postotak od posebnog dijela (stana) kojeg su suvlasnici godišnje dužni uplaćivati kao sredstva zajedničke pričuve, a 12 broj mjeseci u godini. Sukladno navedenom, mjesečni iznos najniže zaštićene najamnine za predmetni stan iznosi 12,25 EUR, koliko tužitelj kao vlasnik stana potražuje za svaki mjesec tuženikovog bespravnog posjedovanja istog tijekom 2014. godine. Budući da tuženik tužitelju u utuženom razdoblju nije plaćao nikakvu naknadu, isti je za vrijeme posjedovanja predmetnog stana ostvario korist u smislu odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a koju je dužan naknaditi tužitelju, pri čemu visina tako ostvarene koristi nedvojbeno obuhvaća navedene iznose najniže zaštićene najamnine, odnosno ista iznosi najmanje 147,07 EUR koliko tužitelj u ovom postupku potražuje.

14. Budući da je tužitelj dokazao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, utvrđeno je da isti od tuženika osnovano potražuje iznos od 147,07 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), stoga je valjalo, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a, održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba, Ulica Matije Mrazovića 6/l od 18. listopada 2016., posl.br. Ovrv-12790/16, u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju 147,07 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od sljedećeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog utuženog iznosa pa do isplate.

15. Sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

16. Tuženik nema pravo na naknadu troška parničnog postupka budući da je glede glavne stvari u cijelosti izgubio u sporu u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a. S druge strane, tužitelj koji je glede glavne stvari u cijelosti uspio u sporu ima pravo na naknadu troška prvostupanjskog postupka, i to na ime javnobilježničke nagrade i troškova dostave rješenja o ovrsi iznos od 19,05 EUR, na ime nagrade za sastavljanje žalbe od 12. ožujka 2021. protiv rješenja o prekidu postupka zatraženi iznos od 20,74 eura, za sastavljanje obrazloženog podneska od 27. travnja 2023. 25 bodova, odnosno 62,50 eura sukladno Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi

2 prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR=7,5345 kn

troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa), za sastavljanje podneska od 28. kolovoza 2018. i 24. travnja 2024. po 6,25 bodova po podnesku, odnosno 31,26 eura sukladno Tbr. 8.4. Tarife, za zastupanje na ročištima 5. svibnja 2023., 11. ožujka 2024. i 28. svibnja 2024. po 25 bodova po ročištu, odnosno 187,50 eura sukladno Tbr. 9.1. Tarife te na ime naknade troška sudske pristojbe na presudu 13,27 EUR, što sveukupno iznosi 334,32 eura s PDV-om, sve u smislu odredaba čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 166. st. 2. ZPP-a u svezi Tbr. 46., Tbr. 52.3. i Tbr. 54. Tarife i čl. 7. i 9. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj: 9/21, 18/22, 154/22). Tužitelj nema pravo na nagradu za sastavljanje podneska od 28. kolovoza 2018., kojim se dostavlja punomoć uz zahtjev za dostavu pismena izabranom punomoćniku te podneska od 24. travnja 2024., kojim se obavještava sud o prestanku punomoći, iznad dosuđenog iznosa od 15,63 eura budući da isti ne predstavljaju obrazložene podneske u smislu Tbr. 8.1. Tarife. Također, tužitelj nema pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu jer mu navedeni trošak nije nastao.

17. Slijedom svega navedenog, primjenom odredaba čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I. izreke, primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a kao pod točkom III. izreke, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a kao pod točkom II. izreke ove odluke.

18. Budući da je tužitelj u pogledu glavne stvari u cijelosti uspio sa žalbom, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 2. ZPP-a ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 78,12 EUR na ime sastavljanja žalbe sukladno Tbr. 10.1., Tbr. 46., Tbr. 52.3. i Tbr. 54. Tarife, dok tužitelj nema pravo na naknadu troška sudske pristojbe na žalbu jer spisu ne prileži dokaz da bi navedena pristojba bila plaćena, stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu 24. listopada 2025.

Sutkinja:

Ksenija Jakovčević