REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU
Ulica Andrije Hebranga 9, Metković
Poslovni broj Pn-10/2021-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Damiru Ujduru, u pravnoj stvari tužiteljice OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krešimir Biočić, odvjetnik u Imotskom, Bruna Bušića 37, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., za upravljanje, građenje i održavanje autocesta, Širolina 4, Zagreb, OIB: 57500462912, zastupane po predsjedniku uprave dr. sc. ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i članu uprave ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene dana 22. rujna 2025. godine u nazočnosti tužiteljice OČ, punomoćnika tužiteljice Krešimira Biočića, odvjetnika u [adresa] i punomoćnika tuženika - djelatnika ZČ, dana 24. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 1.822,12 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2018. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa do isplate.
II. Dužan je tuženik u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 2.420,47 € sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate po stopi do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 25. travnja 2018. na 446-om kilometru i 400-om metru kolnika autoceste A-1 došlo do prometne nezgode, u kojoj je na automobilu u vlasništvu tužiteljice OČ, a kojim vozilom je upravljao VČ, došlo do naleta divljači - zeca na vozilo tužiteljice reg. oznake [registarska oznaka], marke "Renault", tipa "Megane", a koja materijalna oštećenja su utvrđenja procjenom ovlaštenog procjenitelja društva osiguranja "HOK osiguranje d.d." Tužiteljica se obratila tuženiku sa zahtjevom za naknadu imovinske štete na mirno od 24. studenog 2020. Materijalna oštećenja nastala na osobnom automobilu marke "Renault", tipa "Megane" reg. oznaka [registarska oznaka], vlasništvo tužiteljice, razvidna su iz fotodokumentacije izvida štete, kao i zapisnika PP Vrgorac. Iz zapisnika o očevidu PP Vrgorac je razvidno kako je PP Vrgorac podnijela optužni prijedlog protiv tuženika, popravak oštećenja na vozilu je prema kalkulaciji štete od Auto servisa " O", vlasništvo JČ iznosio je 18.095,88 kuna. Tuženik je na pisani zahtjev odgovorio tužiteljici kako je za predmetni štetni događaj osiguran kod Croatia osiguranje d.d., koja je otklonilo odgovornost za štetu. S obzirom na činjenicu da je vozač vozila u vrijeme nastanka nezgode vozio propisanom i prilagođenom brzinom, uvjetima vožnje te s obzirom na daljnju činjenicu kako je tuženik s tužiteljem sklopio tzv. teretni ugovor, tj. preuzeo određene obveze, a što uključuje sigurnu vožnju i za to naplatio cijenu u formi cestarine, a za nastanak nezgode ne postoji krivnja vozača, niti njegov doprinos nastanka šteti, to tuženik za nastalu štetu odgovara po načelu objektivne odgovornosti, i u obvezi je nadoknaditi štetu tužiteljici koja je nastala na vozilu. Činjenica da je divlji zec ušao na kolnik autoceste ukazuje na propuste tuženika u održavanju iste, odnosno očito je da tuženik nije postupio ili održavao ogradu na način da je osiguravao zaštitu prometa na autocesti od divljači (u konkretnom slučaju divljeg zeca). Stoga, tužiteljica predlaže Sudu da prihvati tužbeni zahtjev.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava odgovornost i uzročno- posljedičnu vezu između postupanja tuženika i predmetne prometne nesreće koja se dogodila dana 25. travnja 2018. godine na autocesti A1, naletom osobnog vozila reg. ozn. [registarska oznaka] na zeca. Iz ovako postavljenog tužbenog zahtjeva nije razvidno u čemu bi se točno sastojao propust tuženika radi kojeg bi došlo do prometne nesreće. Sama činjenica kako se zec nalazio na kolniku autoceste sama po sebi ne znači i ne može značiti da tuženik nije u potpunosti u svemu postupio sukladno zakonskim propisima i pravilima struke. Ističe se, kako je tuženik u cijelosti postupio sukladno Zakonu o cestama (NN 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14), Pravilniku o održavanju cesta (NN 90/14) te Pravilniku o ophodnji javnih cesta (NN 75/14). Iz radne dokumentacije za predmetni dan nadležne Tehničke jedinice održavanja, koju je tuženik dužan voditi, proizlazi kako je ophodnja dionice autoceste organizirana i obavljena u redovitim ophodnjama kojom prigodom nisu uočeni bilo kakvi nedostaci kako na kolniku tako niti na zaštitnoj ogradi niti je uočena bilo koja životinja unutar ograđenog prostora autoceste. Dojava o životinji nije bilo te je nastanak prometne nesreće bilo prvo saznanje o životinji na autocesti. Također se napominje, kako je Zaštitna žičana ograda na predmetnoj dionici postavljena sukladno propisima i uredno je održavana. Zaštitna ograda je postavljena u skladu s općim tehničkim uvjetima i projektnom dokumentacijom te je za autocestu, što uključuje i zaštitnu ogradu izdana uporabna dozvola. Tijekom očevida nisu uočena bilo kakva oštećenja zaštitne žičane ograde niti je pronađeno mjesto koje bi omogućilo pristup životinji u ograđeni prostor autoceste. Iz zapisnika o prometnoj nesreći proizlazi da je vozač nakon nesreće došao na odmorište Raščane i zvao policiju, a nakon obavijesti ophodnja je došla na lice mjesta i našla pregaženu životinju na 446,800 LS. Iz svih dokaza nesporno proizlazi kako je tuženik poduzeo sve mjere za omogućavanje sigurnog odvijanja prometa autocestom, u potpunosti sukladno propisima i pravilima struke. Naime, navedenim propisima definirana je svaka radnja (mjera i rok izvršenja) koje su osobe nadležne za održavanje autoceste dužne poduzeti prilikom održavanja javne ceste odnosno način na koji vode brigu i poduzimaju primjerene mjere radi omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa na javnoj cesti kao i uspostava i učestalost ophodarske službe te tko je odgovoran za prekršaj zbog nepoštivanja istih propisa u svakom trenutku na svim dijelovima autoceste. Ovo upravo iz razloga što djelatnost održavanja kolnika autoceste nije moguće urediti na način da na svakom metru stoji po jedan radnik te da odmah po nastanku opasnosti ukloni izvor opasnosti, a i u tom slučaju nije u cijelosti izvjesno da bi se prometne nesreće u potpunosti mogle izbjeći. Ophodnje i popravci na autocesti organizirani su svakodnevno od 0:00 do 24:00 sati, na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu i konstatira uočene nedostatke. Na takav način bila je organizirana ophodnja i predmetnog dana te su poduzete sve mjere kako bi se osiguralo sigurno i nesmetano odvijanje prometa. Iz putnog radnog lista proizlazi da je ophodarska služba tim dijelom dionice prošla zadnji puta između 22:50 i 23:30 sati. Slijedom navedenog, tužitelj ničim nije dokazao da bi tuženi propustili voditi brigu i poduzimati mjere za sigurno odvijanje prometa što bi za posljedicu imalo prometnu nezgodu odnosno izostaje uzročno posljedična veza između prometne nezgode s postupanjem odnosno propuštanjem tuženika. Nalet na zeca na spornoj dionici autoceste ne može se pripisati neredovnom odnosno protupravnom postupanju tuženika. Ističe se, kako je člankom 50. Zakona o cestama stavkom 1. propisano kako se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje dok je st. 2. propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. čl. 50. Zakona o cestama, nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Međutim, tuženik nije od lovačkog društva koje upravlja lovištem, a niti od nadležne policijske uprave dobio zahtjev za postavljanjem znaka "divljač na cesti". U predmetnom slučaju autocesta je bila opremljena odgovarajućom zaštitnom žičanom ogradom. Dakle, pojava životinje na kolniku po kojem se kretalo vozilo tužitelja je nenadani događaj koji tuženik u danim okolnostima, imajući u vidu sve mjere koje je poduzeo za osiguranje nesmetanog i sigurnog odvijanja prometa na predmetnoj cesti, nije mogao spriječiti, čime je dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje. Pogrešan je pravni stav tužitelja da bi plaćanjem cestarine došlo do zasnivanja dodatne ugovorne obveze glede sigurnosti vožnje. Plaćanjem cestarine tužitelj je stekao pravo vožnje autocestom. Navedeno potvrđuje presuda OS Slavonski Brod br. Pn-161/2017 od 7. siječnja 2019. Nadalje, Zakonom o obveznim odnosima kao općim propisom je propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njezin imatelj po načelu objektivne odgovornosti što tuženik zasigurno nije dok cesta sama po sebi nije opasna stvar. Ističe se doprinos vozača vozila odnosno njegova isključiva odgovornost jer je bio u obvezi brzinu kretanja prilagoditi osobinama i stanju na cesti odnosno isključiva odgovornost vozača po kriteriju objektivne odgovornosti kao imatelja opasne stvari-vozila u pokretu. U prilog navedenom govori recentna sudska praksa primjerice: presuda VTS RH br. Pž- 7228/2019 od 24. veljače 2021, ŽS br. Gž-/2019 od 10. ožujka 2021. i dr. S obzirom na ne postojanje odgovornosti tuženika visinu štete nije potrebno posebno analizirati te se samo navodi kako tužitelj nje dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi se objektivno utvrdila visina štete. Ističe se prigovor tijeku zateznih kamata jer nije vidljivo da bi vozilo bilo popravljeno. U vrijeme štetnog događaja tuženik je imao zaključen ugovor o osiguranju od opće odgovornosti na predmetnoj dionici kod osiguravajućeg društva Croatia osiguranje d.d. pa se predlaže naslovnom sudu sukladno čl. 211. Zakona o parničnom postupku, obavijestiti o parnici naznačeno osiguravajuće društvo s dostavom tuženikovog odgovora na tužbu s prilozima kako bi isto moglo sukladno čl. 206. Zakona o parničnom postupku stupiti u parnicu kao umješač. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te da naloži tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak.
3. Punomoćnik tužiteljice je podneskom od 14. srpnja 2025. sukladno nalazu i mišljenju vještaka Sretana Ugrine uredio tužbeni zahtjev kao u izreci ove presude.
4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem i pregledavanjem zahtjeva za naknadu štete – opomene pred tužbu (list 4-5 spisa), dopisa HAC-a od 2. prosinca 2020. (list 6 spisa), zapisnika o očevidu od 25. travnja 2018. (list 7-12 spisa), kalkulacije štete Auto servisa "Keko" od 5. studenog 2020. (list 13 spisa), preslike prometne dozvole (list 14-15 spisa), dnevnika rada HAC-a (list 29-30 spisa), putnog radnog lista (list 31-34 spisa), ophodarskog dnevnika (list 35-36 spisa), zapisnika o prometnoj nesreći HAC-a (list 37-39 spisa), fotografija (list 94-124 spisa), zapisnika o očevidu, situacijskog plana, zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola i službene zabilješke (list 196-203 spisa), nalaza i mišljenja vještaka Sretana Ugrine od 17. lipnja 2025. (list 207-223 spisa), saslušanjem svjedoka PČ (list 184-185 spisa), IČ (list 185 spisa), MČ (list 186 spisa), DČ (list 186 spisa) te saslušanjem vještaka Sretana Ugrine (list 238-239 spisa).
5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete - popravka vozila oštećenog u prometnoj nezgodi na autocesti, uslijed udara u divlju životinju.
6. Među strankama nije sporno:
- da se dana 25. travnja 2018. na 446-om kilometru i 400-om metru kolnika autoceste A-1 dogodila prometna nezgoda u kojoj je na automobil u vlasništvu tužiteljice došlo do naleta divljači - zeca na vozilo tužiteljice reg. oznake [registarska oznaka], marke "Renault", tipa "Megane", kojim je upravljao VČ.
7. Sporno je da li postoji odgovornost tuženika, odnosno osnov i visina tužbenog zahtjeva.
8. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023– dalje: ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.
9. Na temelju izvedenih dokaza sud je izveo slijedeće zaključke:
- da je odgovornost za nastanak štete isključivo na strani tuženika,
- da vozač osobnog automobila Renault nije imao realne mogućnosti da na bilo koji način izbjegne sudar s divljim zecom.
- da šteta na automobilu tužiteljice iznosi 1.822,12 €.
10. Sud je te zaključke izvukao analizirajući pojedinačno te u njihovoj ukupnosti, dokaze kako slijedi.
11. Iz nalaza i mišljenja vještaka Sretana Ugrine od 17. lipnja 2025. (list 207-223 spisa) proizlazi da se prometna nesreća dogodila se 25. travnja 2018. godine oko 01:30 sati u mjestu Rašćane kod Vrgorca, na kolniku autoceste A1 (km oznaka 464 plus 400 m), smjer kretanja vozila istok – zapad. Osobni automobil «Renault» ([registarska oznaka]) kojim je upravljao VČ kretao se autocestom cestom A1 iz smjera Vrgorca prema Splitu (istok-zapad). Brzina kretanja automobila «Renault» 0,4 sekundi prije sudara (A0.4) i u točki sudara na poziciji A0 bila je jednaka i iznosila je 90 km/h. Životinja – divlji zec kretao se poprečno preko autoceste A1 iz smjera juga prema sjeveru. Brzina kretanja divljeg zeca 0,4 sekundi prije sudara (B0.4) i u točki sudara B0 bila je jednaka i iznosila je oko 50 km/h. Prilikom štetnog događaja automobil «Renault» udario je prednjim srednjim dijelom u desnu stranu tijela divljeg zeca i tada se dogodio potpuni čeoni sudar. Pozicija sudara automobila «Renault» s divljim zecom nalazila se uzdužno na udaljenosti od oko 9,10 metara od početne točke mjerenja (PTM) u smjeru zapada i poprečno na udaljenosti od oko 5,4 metara od PTM u smjeru juga. Da je vozač automobila «Renault» (A0.4) poduzeo reakciju intenzivnog kočenja unutar intervala puta od 10,0 metara do točke sudara, izbjegao bi sudar da se kretao brzinom od oko 24 km/h, kao i svakom nižom od navedene. Vozač osobnog automobila «Renault» s obzirom na iskazane noćne uvjete vožnje, brzinu kretanja od 90 km/h i poprečno kretanje divljeg zeca koja mu dolazi s lijeve strane brzinom od oko 50 km/h, nije imao realne mogućnosti da na bilo koji način izbjegne sudar s divljim zecom. Uzimajući u obzir troškove popravka prema online katalogu "Audatex", zatim izvršenu provjeru iznosa totalne štete, smatra da u ovom slučaju nije ekonomski opravdano popravljati osobni automobil "Renault", odnosno da je na istom nastupila totalna šteta. Ukupna visina štete na oštećenom automobilu "Renault" registracijske oznake [registarska oznaka], kojem je bila vlasnica OČ iz [adresa] iznosi: 1.822,12 €.
11.1. Vještak Sretan Ugrina je iskazao da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja koji je izrađen za potrebe ovog postupka.
11.2. Odgovarajući na posebna pitanja pun. tuženika da li je žica i visina ograde postavljena po pravilima prometne struke vezano konkretno za karakterizaciju ove ceste i da li je po mišljenju imenovanog vještaka ona odgovara i standardu EU odgovorio je da ako je zaštitna mreža postavljena dužinom cijele ceste A1 stvarajući neprekidnu prepreku i u predmetnu slučaju radi se o dionici koja je puštena u upotrebu prije nekoliko godina što ukazuje na to da je imala sve uporabne dozvole za uporabu. Ako se u međuvremenu promijenio standard on nije sa tim upoznat, ali to su svakako normativi koje trebaju ispunjavati Hrvatske autoceste.
11.3. Na posebno pitanje pun. tuženika odakle vještaku saznanja o veličini odnosno težini zeca koji se spominje u vještu, vještak je odgovorio da se na stranici 4 vještva nalaze podaci o stradaloj životinji tako da su ti podaci uzeti kao prosjek za divljeg zeca prema najpoznatijem Europskom institutu koji se bavi problemima sudara sa divljim životinjama prema institutu für Wildunfall - Analyse iz Njemačke.
11.4. Na upit pun. tuženika koja bi funkcija zaštitne ograde na autoputu bila, vještak je odgovorio da je glavna funkcija zaštitne mreže fizički blokirati kretanje životinja sa okolnih područja prema asfaltnome kolniku prometnice. To se odnosi prvenstveno na divlje životinje od manjih poput lisice i zečeva pa do krupnije divljači kao što su vukovi i divlje svinje. Osim što ih sprječava da uđu na autocestu, mreža također usmjerava životinje prema sigurnom prijelazu, poput zelenih mostova čime se čuvaju životinje i vozači. Prema njegovim saznanjima najbliži prijelaz za životinje od mjesta nastanka prometne nezgode je zeleni most zvani "Lendići". U konkretnom slučaju smatra da zaštitna mreža nije održavana na način da ispuni svoju svrhu kako je prethodno objašnjeno i to je po njegovom mišljenju glavni uzrok nastanka prometne nesreće.
11.5. Vještak je sukladno nalogu suda jasno i precizno izradio svoj nalaz i mišljenje te je u svom iskazu uspješno otklonio prigovore tuženika, pa je sud navedeni nalaz i mišljenje prihvatio jer je isti dan prema pravilima struke, znanosti i iskustva.
12. Iz iskaza svjedoka PČ, policijskog službenika, proizlazi da se isti događaja koji je predmet spora ne sjeća, jer je bio dosta davno. Zna da je o događaju sastavljen zapisnik o očevidu na licu mjesta koji je sastavio kolega ŠČ i tu su zabilježene činjenice koje su tom prilikom utvrđene.
13. Svjedok IČ, ophodar tuženika, je iskazao da je zaposlenik Hrvatskih autocesta te radi kao vozač i ophodar. S obzirom da je događaj bio vrlo davno on se konkretnog događaja baš i ne sjeća. Ono što zna da oni kao ophodari redovno obilaze autocestu dva puta u smjeni te iz vozila između ostalog vizualno pregledavaju i zaštitnu žičanu ogradu. Koliko se sada može sjetiti te noći su napravili ophodnju, ništa im nije bilo sumnjivo te su imali dojavu o događaju te su izašli na intervenciju, tj. otišli su na odmorište na kojem se nalazilo vozilo koje je dojavilo događaj. Mjesto na kojem je došlo do udarca zeca u vozilo je bilo prije odmorišta te su otišli do tog mjesta gdje su našli mrtvog zeca. Oni godišnje dva puta fizički tj. pješice prođu uz ogradu cijelom dionicom, a kao što je već rekao redovno iz vozila zaustavnim trakom brzinom do 40 km/h vizualno pregledavaju između ostalog i zaštitnu ogradu.
13.1. Odgovarajući na posebna pitanja pun. tužitelja da li prilikom sličnih prometnih nesreća pregledavaju zaštitnu ogradu i u kojoj duljini, svjedok je odgovorio da pregledavaju otprilike do 1 km u jednom i drugom smjeru.
13.2. Na poseban upit pun. tužitelja da li je prilikom ophodnje vozilom moguće vidjeti oštećenje žice kroz koje bi se zec mogao provući, svjedok je odgovorio da i nije, imali su iskustva da prilikom tjeranja zeca sa autoceste isti prođe kroz ogradu.
13.3. Na poseban upit pun. tužitelja svjedok je odgovorio da na ovom području gdje se dogodila nesreća ne postoji električni pastir na žici – zaštitnoj ogradi, a niti se takav vid zaštite koliko je njemu poznato ne koristi na autocesti. Svjedok nadalje navodi da se znalo dogoditi da bi se nekoliko dana nakon događaja na puno većoj udaljenosti od nezgode znala pronaći primjerice rupa koju bi jazavac prokopao a što se iz auto ne bi moglo vidjeti.
14. Svjedok MČ, ophodar, zaposlenik tuženika, je iskazao da on nije radio u vrijeme kada se predmetni događaj dogodio te može jedino iskazivati kako oni inače rade prilikom ophodnje. Imaju tijekom noćne smjene dvije redovne ophodnje od 20 do 23 sati, a druga od 04 do 06 sati. Također izlaze na lice mjesta po dojavama. Noćna ophodnja se vrši na način da se vozilom zaustavnom trakom brzinom do 40 km/h reflektorom vizualno iz vozila pregledava između ostalog i zaštitna ograda, a dva puta godišnje žicu pješice pregledavaju cijelom dionicom za koju smo zaduženi.
14.1. Odgovarajući na posebna pitanja pun. tužitelja da li se prilikom takve noćne ophodnje može uočiti oštećenje na žici ili eventualno rupa ispod žice kroz koju bi se zec mogao provući, svjedok je odgovorio teško, gotovo nemoguće.
14.2. Na poseban upit pun. tužitelja svjedok je odgovorio da je imao iskustva kada su istjerivali zeca jednostavno prođe kroz žicu na način da se nekoliko puta zaleti prema žici i onda izleti izvan žice.
15. Svjedok DČ, vozač, zaposlenik tuženika, je iskazao da se konkretnog događaja ne sjeća.
15.1. Odgovarajući na posebna pitanja pun. tužitelja, je odgovorio da on kao vozač vozi ophodara koji mu je na neki način nadređen te isti vrši nadzor na stanju autoceste.
15.2. Na posebno pitanje pun. tužitelja je li se prilikom dnevne ili noćne ophodnje može vidjeti oštećenje na žici rupa ili procjep kroz koju bi se zec mogao provući, je odgovorio da bi se danju moglo vidjeti, ali noću ne. Dodaje da oni inače u vozilu uvijek imaju određenu količinu žice s kojom bi po potrebi mogli popraviti istu ukoliko bi bila oštećena.
15.3. Na posebno pitanje pun. tužitelja, je odgovorio da se vozilo kretalo 40 km/h a govori o vremenu kad se je predmetni događaj dogodio. Sada je postupanje drugačije te se vozi brzinom oko 70 km/h.
15.4. Na poseban upit pun. tužitelja svjedok je odgovorio da je udaljenost zaštitne žičane ograde od traka kojim se kreće ophodarsko vozilo negdje 5, a negdje i do 20 m.
16. U konkretnom slučaju tuženik odgovara za štetu po načelu krivnje, a kako je to propisano odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO). Dakle, prema navedenoj odredbi, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
17. Naime, odredbom članka 50. stavak 1. Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19, dalje ZC) za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač, odgovara se po osnovi krivnje. U konkretnom slučaju radi se o stupnju obične nepažnje u smislu članka 1045. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO), koji stupanj ne tolerira ekskulpaciju tuženika za štetu koja je nastala tužitelju u svezi sraza tužiteljičinog vozila sa pojavnosti divlje životinje na autocesti.
18. U konkretnom slučaju, a obzirom da se radi o autocesti, ista nije bila obilježena prometnim znakovima koji bi se odnosili na divljač, nego je autocesta ograđena žičanom ogradom koja bi trebala sprječavati izlazak divljači na cestu. Međutim, nesporno je da je do prometne nezgode došlo na način da je pod vozilo tužiteljice izletjela divljač – zec pa sama činjenica da se zec našao na kolniku autoceste ukazuje na to da je u žičanoj ogradi postojala rupa ili procjep ili da zaštitna ograda nije bila pravilno održavana, odnosno pravilno postavljena. Ukoliko je žičana ograda pravilno postavljena i održavana, tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na kolniku autoceste, a činjenica da su ophodari navedenog dana izvršili ophodnju autoceste ne znači da ne postoji odgovornost tuženika niti pak da nije bilo propusta u održavanju zaštitne ograde. Iako je tuženik vršio ophodnje autoceste konkretnog dana, ipak se na autocesti pojavila divlja životinja zec, koja nije trebala biti na autocesti, koja pojavnost je opasnost za vozače na autocesti. Dakle, za naknadu štete nastale naletom vozila, odnosno naletom životinje (bila ona divlja ili domaća) na vozilo na autocesti, odgovara pravna osoba koja upravlja autocestom po načelu predmnijevanje krivnje. Budući da je tuženik provedenim postupkom, poglavito vještačenjem po sudskom vještaku za cestovni promet i vozila te revizoru cestovne sigurnosti, potvrdio svoje tvrdnje da je postupao na način kako je propisano sukladno Pravilniku o ophodnji javnih cesta, što i nije sporno između stranaka, ali i unatoč tomu ostvarila se pojavnost divlje životinje zeca na autocesti, čija pojavnost je onemogućila vozača VČ ostvariti nesmetani i siguran promet na autocesti. Kako vozač tužiteljičinog vozila nije vozio nedopuštenom brzinom na autocesti, niti je protiv vozača tužitelja podnesen prekršajni nalog, a po provedenom vještačenju vozač vozila tužiteljice nije mogao izbjeći sraz sa divljom životinjom na autocesti.
19. Odredbom članka 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. U ovom postupku sud je visinu štete tužiteljici dosudio sukladno izračunu sudskog vještaka koju visinu je sudski vještak obračunao u pisanom vještvu te je utvrdio da ista iznosi 1.822,12 €.
20. Na tako dosuđenu štetu, tužitelju je dosuđena zatezna kamata od dana nastanka štetnog događaja kako je to zahtijevala tužiteljica i to po stopi koja je propisana odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a, a primjenjuje se u ostalim odnosima. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
21. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. i čl. 155. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Tužiteljici su priznati troškovi sastava tužbe, sastava podnesaka od 28. lipnja 2022., zastupanja na ročištima 29. lipnja 2022., 3. kolovoza 2022., 28. svibnja 2024., 14. srpnja 2025. i 22. rujna 2025., od po 200,00 eura, uvećano za PDV 25 %, trošak vještačenja u iznosu od 600,00 eura te sudskih pristojbi za tužbu i presudu u iznosu od 70,47 eura, sveukupno iznos od 2.420,47 eura.
22. Zbog svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Metković, 24. listopada 2025.
S u d a c :
Damir Ujdur
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud.
DNA:
1. Krešimir Biočić, odvjetnik u Imotskom, Bruna Bušića 37
2. Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina 4