- 1 -              Rev 902/2020-2

 

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 902/2020-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja i predlagatelja osiguranja I. d.o.o. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G.1, G.2, P.1 i P.2 u Z., protiv tuženika i protivnika osiguranja V. S., trgovačko društvo sa sjedištem na adresi V. L. G., C. (PD) Italija, OIB:  ..., kojeg zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i radi osiguranja nenovčane tražbine, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7761/2016-3 od 18. prosinca 2018., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1960/16-31 od 29. rujna 2016., u sjednici održanoj 27. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7761/2016-3 od 18. prosinca 2018. odbija se.

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7761/2016-3 od 18. prosinca 2018. odbacuje se.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I Proglašava se nedopušten ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-eu-4/15 od 05. svibnja 2015. godine doneseno po prijedlogu ovrhovoditelja - ovdje tuženika V. S., trgovačkog društva sa sjedištem na adresi V. L. G., ... C. (PD) Italija, ..., OIB: ..., protiv ovršenika - ovdje tužitelja I. d.o.o. Z., ..., OIB:..., i to pljenidbom novčane tražbine po svim ovršenikovim računima kunskim i deviznim, te oročenim novčanim sredstvima koje ima kod svih banaka prema osobnog identifikacijskom broju ovršenika.

 

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od  392.475,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počem od 29. rujna 2016. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana."

 

2. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

 

"I Donosi se rješenje o osiguranju slijedećeg sadržaja:

 

1. Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja I. d.o.o., Z., ..., OIB:... - deblokade svih računa i oročenih novčanih sredstava predlagatelja osiguranja u svim bankama, prema podacima iz Jedinstvenog registra računa koji se vode pri Financijskoj agenciji, te naplate po Rješenju o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl.br. Ovr-eu-4/15 od 05. svibnja 2015. godine, donesenog na prijedlog protivnika osiguranja V. S., trgovačko društvo sa sjedištem na adresi V. L. G., ... C. (PD), Italija, PDV broj ..., OIB: ...,

 

o d r e đ u j e   s e   p r i v r e m e n a   m j e r a

 

- deblokadom svih računa i oročenih novčanih sredstava predlagatelja osiguranja u svim bankama, prema podacima iz Jedinstvenog registra računa koji se vode pri Financijskoj agenciji, nastale temeljem Rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl.br. Ovr-eu-4/15 od 05. svibnja 2015. godine, donesenog na prijedlog protivnika osiguranja V. S., trgovačko društvo sa sjedištem na adresi V. L. G., ... C. (PD), Italija, PDV broj ..., OIB:..., protiv predlagatelja osiguranja I. d.o.o., Z., ..., OIB: ...;

 

- zabranom Financijskoj agenciji, da u korist protivnika osiguranja V. S., trgovačko društvo sa sjedištem na adresi V. L. G., ... C. (PD), Italija, PDV broj ..., OIB:..., odnosno bilo koje treće osobe po njegovom nalogu izvrši daljnju pljenidbu i prijenos bilo kojeg daljnjeg novčanog iznosa s računa predlagatelja osiguranja u svim bankama, prema podacima iz Jedinstvenog registra računa koji se vode pri Financijskoj agenciji, temeljem Rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl.br. Ovr-eu-4/15 od 05. svibnja 2015. godine, donesenog na prijedlog protivnika osiguranja V. S., trgovačko društvo sa sjedištem na adresi V. L. G., ... C. (PD), Italija, PDV broj ..., OIB:..., protiv predlagatelja osiguranja I. d.o.o., Z., ..., OIB:....

 

2. Privremena mjera se smatra provedenom danom dostave ovog rješenja Financijskoj agenciji

 

3. Predlagatelju osiguranja dopušta se raspolaganje sa novčanim sredstvima na svim računima i sa oročenim novčanim sredstvima u svim bankama, prema podacima iz Jedinstvenog registra računa koji se vode pri Financijskoj agenciji.

 

4. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja parnice u ovom predmetu.

 

II Nalaže se tužitelju-predlagatelju osiguranja da tuženiku-protivniku osiguranja nadoknadi trošak postupka po prijedlogu za donošenje rješenja o osiguranju u iznosu od 54.175,00 kn, u roku od 15 dana."

 

3. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

4. Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba protivnika osiguranja kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

 

5. Protiv drugostupanjske presude i rješenja tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti drugostupanjske odluke na način da se usvoji žalba tuženika te odbije kao neosnovan u cijelosti tužbeni zahtjev kao i prijedlog za osiguranje tužitelja i predlagatelja osiguranja, podredno nižestupanjske odluke ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, ali pred drugim sucem pojedincem. Tuženik je zatražio trošak revizije.

 

6. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

7. Revizija protiv drugostupanjske presude nije osnovana, dok je protiv drugostupanjskog rješenja nedopuštena.

 

8. Prema odredbi čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo u okviru razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U odnosu na reviziju protiv presude:

 

9. Neosnovano tuženik ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer obrazloženje pobijane presude sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, pa tako i o tome da je predmetna tražbina ovdje tuženika nastala prije pokretanja postupka predstečajne nagodbe, a koji razlozi kao takovi ne proturječe sadržaju spisa.

 

10. Tužitelj u reviziji navodi da je u postupku pred drugostupanjskim sudom učinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, ali pritom ne navodi u čemu se ista sastoji, pa u skladu s odredbom čl. 392. st. 1. ZPP ovaj revizijski razlog nije bilo moguće uzeti u razmatranje.

 

11. Navode revizije kojima se preocjenjuju izvedeni dokazi i prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja također nije bilo moguće uzeti u razmatranje jer to prema odredbi čl. 385. ZPP nisu razlozi zbog kojih je dopušteno podnijeti reviziju.

 

12. Predmet spora je zahtjev da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-eu-4/15 od 5. svibnja 2015.

 

13. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da su tužitelj kao kupac i tuženik kao prodavatelj 10. rujna 2009., sklopili kupoprodajni ugovor kojim tuženik prodaje tužitelju sustav za obranu od tuče,

 

- da sustav za obranu od tuče tuženik nije isporučio tužitelju jer tužitelj nije tuženiku platio ugovorenu kupoprodajnu cijenu,

 

- da iz preslike odluke Suda u Padovi od 3. veljače 2015., prevedene po sudskom tumaču za talijanski jezik, na listu 47-53 spisa, proizlazi da je u parnici pokrenutoj 23. kolovoza 2010., po ovdje tuženiku kao tužitelju protiv ovdje tužitelja kao tuženika, radi naknade štete u iznosu od 1.606.441,76 EUR, zbog neispunjenja ugovorne obveze od strane ovdje tužitelja kao kupca zbog čega da je ... "po volji izrečenoj u dopisima od 2. studenog 2009. i 20. srpnja 2010., došlo do raskida ugovora" te da se sud "definitivno očitovao o prijedlozima iznesenim sudskim pozivom od 23. kolovoza 2010.", od strane tužitelja ovdje tuženika tako da se određuje i izriče raskid ugovora o kupoprodaji od 10. rujna 2009., zbog neispunjenja od strane kupca, da postoje uvjeti predviđeni Bečkom konvencijom iz 1980., za korištenje takvog rješenja i da se prema tome presuđuje da tuženik (ovdje tužitelj) podmiri na ime naknade pretrpljene štete tužitelju (ovdje tuženiku)  zbog neispunjenja obveza, iznos od 1.606.441,76 EUR dok je odbio ostale njegove tražbine,

 

- da je navedena presuda pohranjena u pismohrani na dan 23. veljače 2015.,

 

- da je prema Prilogu V. sastavljenog u Padovi, 20. ožujka 2015., potpisanom po raspravnoj sutkinji, na listu 109 ovog spisa, odluka izvršiva u Izvornoj Državi (članak 38. i 58. Uredbe o sudskim odlukama i transakcijama, Uredba (CE) broj 44/2001 od 22. prosinca 2000., protiv u tom postupku tuženika (ovdje tužitelja),

 

- da je rješenjem Nagodbenog vijeća Fine klasa UP-I/110/07/14-01/67/00, Ur. broj 04-06-14-6700-22 od 16. srpnja 2014., na listu 120 i 121 spisa, na temelju članka 50. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" broj 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13 – dalje: ZFPPN) pod točkom I. izreke, otvoren postupak predstečajne nagodbe nad dužnikom, ovdje tužiteljem, pod točkom III. izreke, pozvani su vjerovnici da u roku od 30 dana od objave oglasa o pozivanju vjerovnika na stranici Financijske agencije prijave svoje tražbine Nagodbenom vijeću podneskom u dva primjerka s dokazima kojima dokazuju postojanje i visinu tražbine a pod točkom VIII. izreke, naloženo dužniku, da sukladno članku 41. stavku 3. ZFPPN u roku od 15 dana od dana dostave tog rješenja dostavi Nagodbenom vijeću popis obveza sa stanjem na dan otvaranja postupka predstečajne nagodbe,

 

- da tuženik kao vjerovnik nije prijavio Nagodbenom vijeću predmetnu tražbinu,

 

- da tužitelj kao dužnik nije dostavio Nagodbenom vijeću u popisu obveza sa stanjem na dan otvaranja postupka predstečajne nagodbe i obvezu prema tuženiku, odnosno da ju nije uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima (članak 66. stavak 3. ZFPPN),

 

- da je predstečajna nagodba sklopljena 16. ožujka 2015.

 

14. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev u bitnom uz obrazloženje da tuženik u postupku predstečajne nagodbe nije prijavio svoju tražbinu neovisno o tome što je riječ o nedospjeloj tražbini, a niti je istu tužitelj uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima iz čl. 60. st. 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj 108/12, 81/13, 112/13, 71/15 i 78/15 – dalje: ZFPPN), ukazujući na odredbu čl. 72. ZFPPN prema kojoj odredbi se prijavljuju i nedospjele tražbine kao dospjele, te se konačno pozivaju na odredbu čl. 81. st. 1. i 2. ZFPPN, pa da iz tih razloga tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, slijedom čega je tužitelj dokazao postojanje razloga zbog kojih je upućen na parnicu (čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona – "Narodne novine", broj 112/12, 25/13 i 93/14 - dalje: OZ).

 

15. I prema ocjeni ovoga suda pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev prihvatili.

 

16. Odredbom čl. 81. st. 1. ZFPPN propisano je da se na temelju predstečajne nagodbe dužnik oslobađa obveze da vjerovniku isplati iznos koji je veći od postotka prihvaćenog u predstečajnoj nagodbi, a rokovi plaćanja odgađaju se u skladu s predstečajnom nagodbom. U tom se opsegu dužnik oslobađa obveze prema osobama kojima pripada pravo na regres (jamci).

 

17. Nadalje, stavkom 2. istog članka je propisano da nakon sklapanja predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje ovršnog upravnog ili parničnog postupka protiv dužnika radi utvrđivanja i ostvarivanja tražbine koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a u tom postupku nije prijavljena od strane vjerovnika niti je tu tražbinu dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima iz čl. 60. st. 3. tog Zakona.

 

18. Polazeći od činjeničnih utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji te imajući na umu odredbe čl. 81. st. 1. i 2., čl. 72. i čl. 60. st. 3. ZFPPN, time da pravilnost zaključka nižestupanjskih sudova da je riječ o tražbini nastaloj prije pokretanja postupka predstečajne nagodbe nad tužiteljem nije dovedena u sumnju, pa jer ju vjerovnik – ovdje tužitelj nije prijavio u postupku predstečajne nagodbe, a niti je tuženik postupio u skladu s odredbom čl. 60. st. 3. ZFPPN, to i prema ocjeni ovoga suda tužitelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, a time je dokazano i postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ zbog kojih je tužitelj upućen na parnicu, a kako su to uostalom pravilno ocijenili i nižestupanjski sudovi.

 

19. Na navode revizije da se radi o tražbini u odnosu na koju se primjenjuje talijansko materijalno pravo pa da učinke te presude treba ocijeniti sa aspekta talijanskih propisa, treba reći, da Uredba (EZ) br. 1346/2000 u stečajnom postupku (SL L 160, 30.6.2000 – dalje: Uredba br. 1346/2000), uz ispunjenje određenih pretpostavki, omogućuje  da se učinci "glavnog" stečajnog postupka, pokrenutog u onoj državi članici na čijem području je središte glavnih interesa stečajnog dužnika, protegnu na preostalo područje Unije. Kako bi predstečajni postupak, reguliran ZFPPN i pokrenut na području Republike Hrvatske mogao proizvesti takav učinak potrebno je, između ostalog, da takav predstečajni postupak ulazi u područje primjene i pojam "stečajnog postupka" navedene Uredbe i da je na prijedlog Republike Hrvatske, naveden kao stečajni postupak u prilogu A navedene Uredbe.

 

20. Čl. 1. st. 1. u vezi čl. 2.a Uredbe br. 1346/2000 određuje primjenu te Uredbe na one stečajne postupke koji imaju za posljedicu djelomičnu ili potpunu prodaju imovine dužnika i imenovanje stečajnog upravitelja. U odnosu na tako definirano područje primjene, predstečajni postupak prema ZFPPN ima drugu svrhu (čl. 20. ZFPPN), a to je financijsko restrukturiranje dužnika te povoljnije namirenje vjerovnika u usporedbi s namirenjem u stečajnom postupku, zbog čega ne ulazi u područje primjene navedene Uredbe br. 1346/2000. Nadalje, Republika Hrvatska nije ni predložila da se predstečajni postupak prema ZFPPN navede kao stečajni postupak u prilogu A Uredbe br. 1346/2000 kako bi bio obuhvaćen takvom uredbom.

 

21. Iz navedenog slijedi da su učinci predstečajne nagodbe prema ZFPPN bili ograničeni na područje Hrvatske, zbog čega su relevantni za vjerovnika koji ostvaruje tražbinu na imovini dužnika na području Hrvatske, dok izvan područja Hrvatske ograničenja predviđena ZFPPN ne važe, osim primjerice u situaciji ako dužnik ima imovinu u Italiji tada glede naplate na toj imovini ne važe ograničenja iz ZFPPN.

 

22. Obzirom na izloženo, niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovan.

 

23. Stoga je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci presude.

 

U odnosu na reviziju protiv rješenja:

 

24. Prema odredbi čl. 12. st. 1. OZ u postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

25. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da prema stavku 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

26. Iz sadržaja podnesene revizije proizlazi da protivnik osiguranja (tuženik) nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg ju je podnio. Naime, da bi neko pravno pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano do te mjere da ne ostavlja nikakve dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ, a revizijski sud nije ovlašten sam prepoznati ili ispitivati nazire li se možda u navodima revidenta neko važno pravno pitanje i kako ono zapravo glasi (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

27. Prema tome, podnesena revizija protiv drugostupanjskog rješenja ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopustivost izvanredne revizije, koje prema odredbi iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP moraju biti kumulativno ispunjene.

 

28. Iz tih je razloga, na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. i st. 4. ZPP, reviziju valjalo odbaciti i odlučiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 27. rujna 2023.