REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] I 5

Poslovni broj: Us I-1538/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi prava na invalidsku mirovinu, 23. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/24-03/03245019078, URBROJ: 341-99-06/2- 24-7806 od 1. srpnja 2025. i predmet se vraća tuženiku na ponovan postupak , u kojem ponovljenom postupku je tuženik obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama izraženim u obrazloženju ove odluke.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/24-03/03245019078, URBROJ: 341-99-06/2-24-7806 od 1. srpnja 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli – Pola, KLASA:UP/I 141-02/24-03/03245019078, URBROJ: 341-13-06/2-24- 6698 od 30. listopada 2024., kojem je tužitelju, kao pripadniku borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane odbijen zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu prema odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23, u nastavku teksta ZOHBDR).

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/24-03/03245019078, URBROJ: 341-99-06/2-24-7806 od 1. srpnja 2025., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu, koja je kod ovoga Suda zaprimljena 14. kolovoza 2025., pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojem je tužitelj u bitnome naveo da javnopravna tijela u obrazloženjima navedenih rješenja nisu navela iz kojeg razloga je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu prema odredbama ZOHBDR-a, već je telefonskim putem od zaposlenika tuženika dobio informaciju da je zahtjev odbijen, jer nije priložio medicinsku dokumentaciju koja potvrđuje da je bolest bubrega temeljem kojeg je dobio priznatu invalidnost iz rata prisutna i dalje. Smatra da je tuženik bio dužan pozvati tužitelja kao neuku osobu na dostavu dodatne medicinske dokumentacije radi ostvarenja njegovog prava, a što je tuženik propustio učiniti, pa je tužitelj uz tužbu dostavio Uvjerenje Federalnog ministarstva za pitanje boraca i invalida obrambenog oslobodilačkog rata Bosne i Hercegovine, broj 07/82-45/3-1-14/24 od 18. siječnja 2024. da je bio pripadnik oružanih snaga BiH - HVO od 3. svibnja 1992. do 14. srpnja 1993. i od 10. svibnja 1994. do 19. travnja 1996., Uvjerenje o pripadnosti borbenom sektoru HVO-a koje je izdalo Ministarstvo obrane Bosne i Hercegovine 21. lipnja 1997., rješenje nadležnog tijela Bosne i Hercegovine – Službe stručnih, općih poslova i društvenih djelatnosti općine Usora, Broj: 05-03-41-612/07., o priznavanju tužitelju svojstva ratnog vojnog invalida HVO-a IX (devete) grupe sa 30 % vojnog invaliditeta, trajno, po osnovi oboljenja, koje se manifestiralo i pogoršalo u ratu, zadobivene kao pripadnik HVO-a od 8. svibnja 2007., povijest bolesti od 26. studenog 2024. kojeg je izdao dr.med. specijalist urolog ZF, iz Poliklinike Salus u Puli, a u kojem je navedena dijagnoza nephrolithiasis dex i pyelonephritis chr dex, BPH, koja potvrđuje kroničnu boelst bubrega te nalaz i mišljenje i ultrazvuk abdomena od **.**.2024., dr. med. NF, spec. radiologije i subspec. ultrazvuka u kojem je također potvrđena kronična upala oba bubrega s redukcijom širine parenhima i obostranom neopstruktivnom nefrolitijazom te kortikalnim cistama, inicijalna BHP, kao i laboratorijski nalaz Opće bolnice Pula od 22. studenog 2024. koji potvrđuje krvarenje u mokraći izazvano bolesti bubrega.

3. Stoga je tužitelj napomenuo da bolest bubrega koju ima trajno od 1994., nije izliječena, već mu redovne terapije i lijekovi mogu donekle pomoći, da nije sposoban za rad niti po toj dijagnozi niti po dijagnozi Parkinsa, jer je od 2016. korisnik invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti te napominje da ima 67 godina života i da više nije radno sposoban, zbog čega bi mu trebalo priznati pravo na invalidsku mirovinu prema odredbama ZOHBDR-a. Tvrdi da je do oboljenja bubrega došlo 1994., a funkcionalna oštećenja bubrega koje ima, da izazivaju nenajavljene nepodnošljive bolove i onemogućuju ga u kretanju, sjedenju što je povezano s bolovima i u kičmi, nekontroliranom mokrenju, krvarenju prilikom mokrenja, izazivaju umor i iscrpljenost, gubitak apetita te neuhranjenost, a konstantno pojavljivanje kamenaca i drugih posljedičnih tegoba ograničavaju ga u svakodnevnim aktivnostima.

4. Ističe da se do 2012. liječio kod specijalista u BiH gdje je i živio, a iz dokumentacije koju je dostavio uz tužbu, da je vidljiv kontinuitet liječenja bolesti bubrega počev od 1994. do danas. Ukazuje, da je iz nalaza i mišljenja specijaliste urgentne medicine, prof. dr. LF, Medicus, od 5. kolovoza 2025. o povijesti bolesti razvidno ,da tužitelj boluje od dijagnoze nephrolithiasis dex i peyelonephrtitis ustanovljene 1994. koje su i dalje prisutne, a isto da potvrđuje ultrazvuk gornjeg abdomena i urotrakta od 5. kolovoza 1995., zbog čega smatra Nalaz i mišljenja Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda od 24. lipnja 2025. neispravnim, jer da je upravo iz medicinske dokumentacije, kao i ostale dokumentacije koju je priložio uz tužbu razvidno, da je tužitelj liječen tijekom rata od navedenih bolesti, zadobivenih u ratu i da mu je kod nadležnog tijela u Bosni i Hercegovini utvrđena invalidnost 30 % trajno. Ističe da se liječi od depresije te da se zbog pogoršanja zdravstvenog stanja nakon rata zbog Parkinsonove bolesti koja se prvi put pojavila neposredno nakon rata i depresije, voljan podvrgnut pregledima kako bi dokazao navode iznesene u tužbi i u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja.

5. Stoga je tužitelj predložio da se na okolnosti navedene u tužbi u ovom upravnom sporu sasluša, dok je u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 1. srpnja 2025., kao i prvostupanjsko rješenje od 30. listopada 2024. te usvoji zahtjev tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu prema odredbama ZOHBDR-a.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovoga Suda 10. rujna 2025. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/24-03/03245019078, URBROJ: 341-99-06/2-24-7806 od 1. srpnja 2025. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje područnog ureda u Puli - Pola od 30. listopada 2024., a kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu prema odredbama ZOHBDR-a, jer tužitelju nije utvrđena invalidnost po osnovi bolesti te da tužitelj stoga nije osoba navedena u čl. 142. st. 2. ZOHBDR-a.

7. Nastavno, tuženik je istaknuo, da se osporavano rješenje tuženika temelji na nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju, zapošljavanje osoba s invaliditetom u drugostupanjskom postupku, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 24. lipnja 2025., u obrazloženju kojeg je zaključno navedeno, da postoji potpuni gubitak radne sposobnosti od 30. rujna 2024. čiji je uzrok Parkinsonova bolest te degenerativne promjene lokomotornog aparata koje nisu posljedica sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta i nisu predmet ocjene sukladno odredbi čl. 142. ZOHBDR-a, pa s obzirom da u skladu s navedenim nalazom i mišljenjem Vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 24. lipnja 2025. ne postoji gubitak radne sposobnosti tužitelja uzrokovan bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, to da je pravilno odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu prema čl. 142. ZOHBDR-a. Stoga je tuženik predložio da se obije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

8. U ovom upravnom sporu 16. listopada 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti tužitelja i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu sa odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora nakon čega je odbijen dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem, jer su odlučne činjenice bitne za rješavanje ove upravne stvari medicinske prirode te se ne bi mogle utvrditi saslušanjem stranaka pa je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

9. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu prema odredbama ZOHBDR-a pokrenut povodom zahtjeva tužitelja podnesenom prvostupanjskom tijelu 9. veljače 2024., te je prvostupanjskim rješenjem od 30. listopada 2004. odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu prema odredbama ZOHBDR-a, uz obrazloženje da tužitelju nije utvrđena invalidnost po osnovi bolesti te da tužitelj nije osnovan navedenom čl. 142. st. 2. ZOHBDR-a. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 1. srpnja 2025. na način, da je odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, a sve nakon što je u žalbenom postupku pribavljen Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 4. lipnja 2025. u obrazloženju kojega je zaključno navedeno, da postoji potpuni gubitak radne sposobnosti od 30. rujna 2024. čiji je uzrok Parkinsonova bolest te degenerativne promjene lokomotornog aparata koje nisu posljedica sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta i nisu predmetom ocjene sukladno odredbi članka 142. ZOHBDR-a. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost rješenja tuženika tužitelj pokrenuo upravni spor, koji se pred ovim sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan iz niže obrazloženih razloga.

11. Naime, nije sporno da je rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, Službe stručnih, općih poslova i društvenih djelatnosti općine Usora broj: 05-03-41- 612/07 od 8. svibnja 2007. tužitelju priznato svojstvo ratnog vojnog invalida IX. grupe sa 30 % vojnog invaliditeta trajno po osnovi oboljenja, koje se manifestiralo i pogoršalo u ratu, zadobivene kao pripadnik HVO-a počevši od 1. travnja 2007., a prema Uvjerenju federalnog Ministarstva za pitanje branitelja i invalida Domovinskog rata, Samostalnog izvršitelja za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze za područje općine Usora, broj 07/82-45/3-26-8/24 od 23. rujna 2024., tužitelj je bio pripadnik HVO-a u razdoblju od 3. svibnja 1992. do 14. srpnja 1993. i od 10. svibnja 1994. do 9. travnja 1996. i obolio je 1994. godine.

12. Prema članku 142. stavku 1. ZOHBDR, pripadnici borbenog sektora HVO- a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju, ako mu tijela stručnog vještačenja u Republici Hrvatskoj utvrde postojanje invalidnosti po navedenoj osnovi, umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine i ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

13. Odredbom članka 142. stavka 2. ZOHBDR, propisano je, da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine.

14. Prema stavku 4. navedenog članka ZOHBDR-a, pravo iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ostvaruje se pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i postupkom određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

15. Odredbom članka 13. st. 1. Uredbe o metodologiji vještačenja („ Narodne novine“ broj 96/23) propisano je, da Vijeće vještaka na temelju uvida u medicinsku i drugu dokumentaciju daje nalaz i mišljenje o ocjeni radne sposobnosti osobe koja se vještači bez neposrednog pregleda osobe.

16. Iznimno, od stavka 1. ovoga članka, Vijeće vještaka može obaviti neposredni pregled osobe koja se vještači, ako se uvidom u medicinsku i drugu dokumentaciju ne može u potpunosti utvrditi činjenično stanje (članak 13. st. 2.).

17. Osnovano tužitelj u tužbi ukazuje da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje za sada nepotpuno utvrđeno, jer iz nalaza mišljenja Vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 24. lipnja 2025. proizlazi, da tužitelj ima priznat RVI radi bolesti bubrega, kao bolest koja se pogoršala u sudioništvu,ali nalazi nisu potkrijepljeni odgovarajućom medicinskom dokumentacijom, zbog čega da bez relevantne medicinske dokumentacije iz razdoblja sudioništva u obrani suvereniteta se ne može predmetna bolest ili njeno pogoršanje povezati sa ratnim aktivnostima pa je po mišljenju tuženika uzrok invalidnosti Parkinsonova bolest i degenerativne promjene lokomotornog aparata koje nisu posljedica sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta i nisu predmet ocjene sukladno odredbi čl. 142. ZOHBDR-a.

18. Međutim, tužitelj je uz tužbu dostavio medicinsku dokumentaciju iz 1994. kao i noviju medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da se tužitelj i nadalje liječi zbog bolesti bubrega i u to vrijeme je bio pripadnik postrojbe Hrvatskog vijeća obrane kako je to razvidno iz Uvjerenja federalnog Ministarstva za pitanje branitelja i invalida Domovinskog rata, Samostalnog izvršitelja za pitanje evidencije iz oblasti vojne obveze za područje općine Usora broj: 07/82-45/3-26-8/24 od 18. siječnja 2024,. dok se u nalazu Doma zdravlja Usora od 14. listopada 1994. navodi dijagnoza nephrolithiasis l dex. na kojoj je zbog bolovanja bio do 28. listopada 1994., uputnica specijalisti HVO Usura 110 brigade Sanitetske službe od 17. listopada 1994., nalaz i mišljenje ljekara specijaliste od 14. rujna 2005., 7. veljače 2007., 28. veljače 2007., a u svezi koje se tuženik ni jednom riječju u odgovoru na tužbu nije očitovao pa je ostalo upitno postoji li kod tužitelja smanjenje radne sposobnosti, uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti uzrokovan bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, koja se odnosi na bolest bubrega, a za koju tužitelj tvrdi da ima trajno od 1994. i liječi se od tada, a u svezi čime je i priložio medicinsku dokumentaciju uz tužbu dostavljenu ovome sudu, koja govori o osnovanosti tužbenih navoda.

19. Pri takvom stanju stvari tuženik, odnosno Vijeće viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu nije moglo donijeti pravilnu ocjenu niti zaključak o postojanju ili nepostojanju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti tužitelja, već je trebao pozvati tužitelja kao neuku osobu na dostavu dokumentacije koja je Vijeću viših vještaka potrebna kako bi pravilno utvrdilo činjenično stanje, te tek na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, trebalo je donijeti nalaz i mišljenje, odnosno zaključak o njegovom zdravstvenom stanju, uz postojanje ili nepostojanje radne sposobnosti, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, a što je tuženik u konkretnom slučaju propustio učiniti, kao i prvostupanjsko tijelo.

20. Stoga će tuženik u ponovnom postupku, postupku izvršenja presude vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda u roku od 60 ( šezdeset) dana od primitka presude zatražiti od tužitelja dostavu cjelokupne medicinske dokumentacije kojom raspolaže te će uvažavajući medicinsku dokumentaciju koju je tužitelj uz tužbu priložio, a koju je ovaj sud uz tužbu tužitelja izvanraspravnim rješenjem suda od 22. kolovoza 2025. dostavio tuženiku na odgovor, zatražiti nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu, nakon čega će biti u mogućnosti donijeti novo i zakonito rješenje, koje će u cijelosti biti sastavljeno u skladu sa odredbom članka 98. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/069, 110/21, u nastavku teksta: ZUP), a njegovo obrazloženje u skladu s čl. 98. st. 5. ZUP-a.

21. Slijedom navedenog na temelju članka 117. st. 1. ZUS-a valjalo je odlučiti kao u izrijeci ove presude.

U Rijeci 23. listopada 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- tužitelju DF u [adresa]

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi,

Zagreb, A. Mihanovića 3