Republika Hrvatska
Općinski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 31
P-444/2024-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vukovaru po sucu Ivica Grubišić u pravnoj stvari tužitelja CO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku ZOU Glavaš & Šutalo; GO; VO, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank dioničko društvo, OIB 23057039320, Jadranski trg 3/a, 51000 Rijeka zastupanog po punomoćniku Odvjetničko društvo Metelko, Knežević & partneri društvo s ograničenom odgovornošću, radi Obvezno – ništetnost, nakon javno održane i zaključene glavne rasprave 9. listopada 2025. u prisustvu punomoćnika parničnih stranaka, 24. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženoj ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d. d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320, da tužitelju ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu novčane tražbine u iznosu od 7,44 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1. veljače 2015. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku 15. dana.
II. Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 957,91 eur sa zakonskom zateznom kamatom.
III. Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor radi prebijanja, te se utvrđuje nepostojanje tuženikove tražbine prema tužitelju s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu 289,89 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:
- 2,54 EUR od 02.02.2015. pa do isplate,
- 2,52 EUR od 02.03.2015. pa do isplate,
- 2,50 EUR od 02.04.2015. pa do isplate,
- 2,48 EUR od 02.05.2015. pa do isplate,
- 2,47 EUR od 02.06.2015. pa do isplate,
- 2,45 EUR od 02.07.2015. pa do isplate,
- 4,57 EUR od 02.08.2015. pa do isplate,
- 4,53 EUR od 02.09.2015. pa do isplate,
- 4,49 EUR od 02.10.2015. pa do isplate,
- 4,45 EUR od 02.11.2015. pa do isplate,
- 4,40 EUR od 02.12.2015. pa do isplate,
- 4,37 EUR od 02.01.2016. pa do isplate,
- 5,66 EUR od 02.02.2016. pa do isplate,
- 5,61 EUR od 02.03.2016. pa do isplate,
- 5,55 EUR od 02.04.2016. pa do isplate,
- 5,49 EUR od 02.05.2016. pa do isplate,
- 5,43 EUR od 02.06.2016. pa do isplate,
- 5,36 EUR od 02.07.2016. pa do isplate,
- 6,84 EUR od 02.08.2016. pa do isplate,
- 6,77 EUR od 02.09.2016. pa do isplate,
- 6,67 EUR od 02.10.2016. pa do isplate,
- 6,60 EUR od 02.11.2016. pa do isplate,
- 6,50 EUR od 02.12.2016. pa do isplate,
- 6,41 EUR od 02.01.2017. pa do isplate,
- 7,19 EUR od 02.02.2017. pa do isplate,
- 7,08 EUR od 02.03.2017. pa do isplate,
- 6,97 EUR od 02.04.2017. pa do isplate,
- 6,88 EUR od 02.05.2017. pa do isplate,
- 6,77 EUR od 02.06.2017. pa do isplate,
- 6,65 EUR od 02.07.2017. pa do isplate,
- 6,93 EUR od 02.08.2017. pa do isplate,
- 6,82 EUR od 02.09.2017. pa do isplate,
- 6,69 EUR od 02.10.2017. pa do isplate,
- 6,57 EUR od 02.11.2017. pa do isplate,
- 6,45 EUR od 02.12.2017. pa do isplate,
- 6,32 EUR od 02.01.2018. pa do isplate,
- 6,39 EUR od 02.02.2018. pa do isplate,
- 6,26 EUR od 02.03.2018. pa do isplate,
- 6,11 EUR od 02.04.2018. pa do isplate,
- 5,98 EUR od 02.05.2018. pa do isplate,
- 5,83 EUR od 02.06.2018. pa do isplate,
- 5,70 EUR od 02.07.2018. pa do isplate,
- 5,50 EUR od 02.08.2018. pa do isplate,
- 5,35 EUR od 02.09.2018. pa do isplate,
- 5,22 EUR od 02.10.2018. pa do isplate,
- 5,05 EUR od 02.11.2018. pa do isplate,
- 4,90 EUR od 02.12.2018. pa do isplate,
- 4,74 EUR od 02.01.2019. pa do isplate,
- 4,47 EUR od 02.02.2019. pa do isplate,
- 4,32 EUR od 02.03.2019. pa do isplate,
- 4,16 EUR od 02.04.2019. pa do isplate,
- 4,00 EUR od 02.05.2019. pa do isplate,
- 3,83 EUR od 02.06.2019. pa do isplate,
- 3,66 EUR od 02.07.2019. pa do isplate,
- 3,47 EUR od 02.08.2019. pa do isplate,
- 3,30 EUR od 02.09.2019. pa do isplate,
- 3,11 EUR od 02.10.2019. pa do isplate.
Obrazloženje
1. U tužbi od 13. 6.2019. navodi da su tužitelj i tuženik zaključili su dana 13. prosinca 2010. ugovor o kreditu, broj: 2402006-1031262160/51404607-5105512612, prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 30.000,00 eura prema srednjem tečaju Kreditora važećem na dan korištenja kredita. Predmetnim ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 10 godina u 120 anuiteta i ugovorena je kamatna stopa koja je promjenjiva, tokom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja.
1.1. Ističe da tuženik prilikom zaključenja ugovora o kreditu nije tužitelju nije uručena nikakva daljnja dokumentacija – opći uvjeti banke ili odluka o načinu obračuna
– izračuna kamatne stope niti mu je objašnjen mehanizam promjene kamatne stope odnosno parametri od kojih zavisi kretanje kamatne stope tijekom trajanja razdoblja otplate kredita. Tijekom otplate kredita banka je značajno povećavala kamatnu stopu ugovorenu bez da je omogućila tužitelju da pregovara o visini iste, a niti su tužitelju razjašnjeni objektivni parametri koji bi ukazivali na opravdanost promjene. Tuženik smatra da je odrednica u promjenjivoj kamatnoj stopi i promjena u istoj sadržajno u ugovoru neodređena odnosno ne odrediva i kao takva ništetna. Slijedom izloženog tužitelj traži povrat preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe po osnovu stjecanja bez pravne osnove.
1.2. Nadalje čl. 10. ugovora o kreditu ugovoreno je da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita u kojem slučaju mu se zaračunava naknada prema tarifi banke. Takva odredba ugovora je suprotna odredbi čl. 1024. st. 4. ZOO kojom je propisano da u slučaju vračanja kredita prije određenog roka banka ne može zaračunati kamate za vrijeme vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebao vratiti, a radi se o kogentnoj zakonskoj odredbi, a svaka ugovorna odredba suprotna prisilnim propisima je ništetna.
1.3. Tužitelj se poziva na odluke:
- Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-7129/13-4, od 13.06.2014.
- Visokog trgovačkog suda RH, broj: Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. godine
- te na odluke Ustavnog suda i odluke Europskog suda za ljudska prava.
2. Tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti.
2.1. Tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbe, dok će u pogledu visine se očitovati nakon što tužitelj postavi određeni tužbeni zahtjev. Tuženik navodi da je dostavio svu dokumentaciju tužitelju i da je bio dužan postaviti određeni tužbeni zahtjev.
2.2. Tuženik istišće prigovor promašene aktivne legitimacije jer pojedine uplate nisu izvršene od strane tužitelja već od strane FO koji nije sudionik u predmetnom ugovoru o kreditu. Tuženik ističe da tužitelj nema osnove pozivati se na presudu donesenu u sporu koji se povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača vodio pred TS u Zagrebu P-1401/12, a koji je pravomoćno okončan donošenjem presude VTS Pž-7129/13 jer se navedeni spor bavio zaštitom kolektivnih interesa potrošača za ugovore o kreditu čija je glavnica valutnom klauzulom vezana uz valutu CHF, a ne i neke druge valute. Tako tumačenje tuženik navodi da je zauzeo VSRH u presudi i rješenju Revt-249/14 od 9. 4. 2015.
2.3. Tuženik ne spori da su parnične stranke zaključile predmetni ugovor čija glavnica je vezana za valutu eur uz primjenu promjenjive kamatne stope.
2.4. Tuženik ističe prigovor zastare s obzirom na dan podnošenja predmetne tužbe. Tuženik ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisanima. Smatra da deklaratorna zaštita koju traži tužitelj usmjerena je na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa. Spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio tužitelju svojim postupanjem.
2.5. Tuženik ističe da nikada tužitelju nije naplaćena naknada za prijevremeni povrat kredita jer da bit bilo vidljivo na pregledu prometa po partiji kredita,
2.6. Tuženik je istakao prigovor radi prijeboja. Naime, tuženik predlaže sudu da utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju koja iznosi 296,36 eura u kunskoj protuvrijednosti.
2.7. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška.
3. Vrši se uvid i čita se: ugovor o kreditu, nalog za isplatu sredstava, zahtjev za dostavu poslovne dokumentacije, pregled prometa, metodologija utvrđivanja promjene kamatnih stopa, odgovor HNB-a i priopćenje za javnost MF, obavijest o usklađivanju visine kamatne stope, otplatni plan, povijesni izvadak iz sudskog registra, pismeni financijski nalaz i mišljenje vještaka Darija Dumančić, pismeno očitovanje vještaka od 8.11.2023. usmeni nalaz vještaka na raspravi od 28.12.2023. pismeno očitovanje vještaka od 29.12.2023. dopuna nalaza od 1. rujna 2025. i usmeni nalaz i mišljenje sa ročišta 9.10. 2025.
4. Predmet spora je utvrđivanje ništetnosti povrat preplaćenog iznosa od 965,35 eura temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
5. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovne oznake Gž- 2571/2024-2 od 1. listopada 2024. presuđeno je da se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda ovog suda poslovne oznake P-396/2019-49 od 21 ožujka 2024. u pobijanom dijelu točke I. i II. izreke, te je riješeno da se ukida ista presuda pod točkom III. u pogledu odluke o povratu preplaćenog iznosa po osnovi ništetne odredbe po promjenjivoj kamatnoj stopi, te odluka o parničnom trošku.
6. Kako iz osnovnog nalaza i mišljenja, usmenog nalaza i pismenih očitovanja vještaka nije se moglo pouzdano utvrditi da li je tužitelju obračunavana viša kamatna stopa od početno ugovorene to je ovaj sud rješenjem odredio dopunu vještačenja u kojoj je vještak trebao iskazati preplatu po promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na početno ugovoreno i iskazati razdoblja u kojima je kamata bila niža u odnosu na početno ugovorenu, te iskazati kada je odnosno u kojim razdobljima je tuženik dizao kamatnu stopu i navesti postotke i iznose koji su iz toga nastali.
7. Iz dopune nalaza i mišljenja od 1. rujna 2025. sud je utvrdio da je početno ugovorena kamatna stopa iznosa 9,350% godišnje i da se u vremenskom razdoblju od dana sklapanja ugovora 13. prosinca 2010. do 31. srpnja 2014. nije mijenjala kamatna stopa, da je tuženik u vremenskom razdoblju od 1. kolovoza 2014. do 31. siječnja 2015. povećao kamatnu stopu na 9,418%, te je tužitelj u tom vremenskom razdoblju na ime povećane kamatne stope više platio iznos od 7,44 eura, dok je u vremenskom razdoblju od 1. veljače 2015. pa nadalje kamatna stopa smanjivana u odnosu na početno ugovorenu, te je tužitelj u od 1. veljače 2015. pa nadalje ukupno manje platio iznos od 297,33 eura. Ako se uzme u obzir više i manje plaćeno dobije se iznos od 289,89 eura manje plaćeno.
8. Tuženik u podnesku od 2. listopada 2025. izjasnio se da ne prigovara matematičkom izračunu vještaka, dok je tužitelj u podnesku od 8. listopada 2025. izjasnio se da mu zaprimljeno vještačenje nije prihvatljivo jer da u dopuni nije izvršena razlika po osnovi promjene tečaja zbog čega predlaže dopunu vještačenja. Sud je na održanom ročištu odbio prijedlog tužitelja za dopunu vještačenja jer je iz navedene dopune sud utvrdio u kojem razdoblju je zbog rasta kamatne stope došlo do preplate, a utvrdio je i u kojim razdobljima je tuženik smanjio ugovorenu kamatnu stopu, te je tužitelj u tim razdobljima manje platio u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu. Tužitelj nije podnio zahtjev za povrat preplate po osnovi tečaja pa na tu okolnost sud nije dužan provoditi vještačenje. Kako je navedena dopuna izrađena sukladno pravilima struke i kreditnoj dokumentaciji sud je istu prihvatio u cijelosti.
9. Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao prigovor radi prijeboja na iznos od 296,38 eura, a nakon posljednje dopune na iznos od 289,89 eura.
10. Odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima st. 1. propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora.
11. Tužitelj je u podnesku od 8. listopada 2025. između ostalog istakao prigovor zastare na potraživanje tuženika i pri tom se tužitelj poziva na odredbi čl. 198. ZOO koja propisuje da se dug može prebiti sa zastarjelom tražbinom ako ona nije bila zastarjela u času kada su se stekle pretpostavke prijeboja. Stavak 2. čl. 198. ZOO-a propisuje da ako su pretpostavke prijeboja nastale pošto je jedna od tražbina zastarjela, prijeboj ne nastaje ako je dužnik zastarjele tražbine istakao prigovor zastare.
12. Dopunom vještačenja sud je utvrdio da je tužitelj plaćao niži iznos ugovorene kamate od 1. veljače 2015. do 1. listopada 2019. pa kako je prigovor radi prijeboja istaknut u odgovoru na tužbu 23. lipnja 2020. i kako je tražbina tužitelja povremeno potraživanje na koje se primjenjuje čl. 226. ZOO-a i zastarni rok od tri godine to proizlazi da je u zastari potraživanje do 22. lipnja 2017. u ukupnom iznosu od 149,55 eura koje je nastalo u razdoblju od 1. veljače 2015. do 1.lipnja 2017.
13. Osim toga za navesti je da je tuženik prema svojim odlukama od 2015. pa nadalje smanjivao ugovorenu kamatnu stopu bez pregovaranja sa tužiteljem što je imalo za posljedicu niže mjesečne anuitete koje je tužitelj plaćao i isti na taj način nije primio od tuženika iznose koje tuženik stavlja u prijeboj. Naime, manje platiti i primiti nije isto i kako tužitelj nije primio iznose koji se stavljaju u prijeboj po naravi stvari ne može vratiti ono što nije primio. Stoga se tuženik po ocjeni ovog suda ne može pozivati na odredbu čl. 323. ZOO-a.
14. Kada sud utvrdi postojanje tužiteljeve tražbine o postojanju tuženikove protutražbine odlučivat će se samo do iznosa do kojega je utvrđena tužiteljeva tražbina, što proizlazi iz svrhe tog prigovora kojem je cilj prebijanje utužene tražbine sa tuženikovom protutražbinom i odbijanje tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog o prigovoru koji nije istaknut u obliku samostalnog zahtjeva sud može odlučivati samo u granicama tužiteljevog zahtjeva. Tužitelj je navedenim podneskom od 15. prosinca 2023. postavio kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 965,35 eura, a kako je dopunom vještačenja utvrđena preplata od svega 7,44 eura tuženik neosnovano stavlja u prijeboj veći iznos. Dakle, da je prigovor osnovan valjalo bi staviti u prijeboj samo iznos od 7,44 eura.
15. Slijedom navedenih utvrđenja valjalo je tuženikov prigovor radi prijeboja utvrditi neosnovanim i odbiti tuženika sa prigovorom radi prijeboja za iznos od ukupno 289,89 eura sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose.
16. Tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora 10.001,00 kuna/1327,36 eura i kada je tužitelj postavio određeni tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 965,35 eura nije došlo do objektivne preinake tužbe jer nije postavljen zahtjev za isplatom većeg iznosa od 1.327,36 eura.
17. Danom donošenja presude kojom je utvrđena ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi otpočela je zastara teći na kondemnatorni zahtjev za isplatom, a to je bilo nakon podnošenja tužbe tako da prije podnošenja tužbe zastara nije niti počela teći pa nije niti nastupila. Stoga je prigovor zastare koji je istakao tuženik neosnovan.
18. Kako je navedenom presudom ovog suda utvrđena ništetnost dijela ugovorne odredbe iz čl. 8. predmetnog ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, valjalo je tužitelju dosuditi preplaćeni iznos od ukupno 7,44 eura, a odbiti ga za razliku 957,91 eur. Odluka se temelji na odredbi čl. 1111. ZOO-a.
19. Zatezna kamata na dosuđeni iznos teče od 1. veljače 2015. jer tuženik nije bio pošten stjecatelj pa je dužan platiti kamatu od dana stjecanja primjenom odredbe čl. 1115. ZOO-a.
20. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. ZPP-a.
21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.4. i čl. 164. ZPP-a VPS je 1.327,36 eura. Kako su stranke uspjele u približno jednakim dijelovima sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak.
U Vukovaru, 24. listopada 2025.
Sudac
Ivica Grubišić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Županijski sud. Žalba se podnosi u tri primjerka u roku 15 dana od dana objave presude putem ovog suda.
Dostaviti:
1. Tužitelju po punomoćniku VO
2. Tuženiku po punomoćniku OD Metelko, C i parnteri
