Poslovni broj P-1630/2023-25
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Maršala Tita 4
51410 Opatija
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Denisu Putiću, u pravnoj stvari tužiteljice JL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vaić i Dvorničić d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženika Privredne banke d.d. Zagreb, iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne i rasprave zaključene 16. listopada 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ML, odvjetničke vježbenice iz Rijeke i zamjenice punomoćnika tuženika Radijane Trobonjača, odvjetnice iz Opatije te objave 24. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
1. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u članku 6. i ugovorna odredba sadržana u članku 11. Ugovora o kreditu broj: 9012458726, solemniziranog 28. travnja 2007. g. od stane javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, pod brojem ovjere OV-15842/2007, sklopljenog između tužiteljice JL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, u dijelu u kojem se otplata kredita vrši u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, u dijelu u kojem korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF te u djelu kojim potvrđuje da je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.
2. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 da isplati tužiteljici JL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.856,87 EUR sa zateznom kamatom od plaćanja svakog pojedinog obroka otplate pa do isplate po stopi koja se određuje za razdoblje od 15.01.2008. g. do 31.07.2015. g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena; za razdoblje od 01.08.2015. g. do 31.12.2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište , uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; te od 01.01.2023. g. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena kako slijedi:
na iznos od 2,94 EUR od 15.01.2008. pa do isplate,
na iznos od 1,35 EUR od 15.02.2008. pa do isplate,
na iznos od 9,12 EUR od 17.03.2008. pa do isplate,
na iznos od 7,37 EUR od 15.04.2008. pa do isplate,
na iznos od 1,29 EUR od 16.06.2008. pa do isplate,
na iznos od 7,56 EUR od 15.10.2008. pa do isplate,
na iznos od 14,27 EUR od 17.11.2008. pa do isplate,
na iznos od 5,19 EUR od 15.12.2008. pa do isplate,
na iznos od 28,79 EUR od 15.01,2009. pa do isplate,
na iznos od 28,94 EUR od 16.02.2009. pa do isplate,
na iznos od 23,14 EUR od 15.04.2009. pa do isplate,
na iznos od 23,14 EUR od 15.04.2009. pa do isplate,
na iznos od 21,96 EUR od 02.06.2009. pa do isplate,
na iznos od 19,83 EUR od 15.06.2009. pa do isplate,
na iznos od 21,60 EUR od 15.07.2009. pa do isplate,
na iznos od 18,54 EUR od 17.08.2009. pa do isplate,
na iznos od 21,86 EUR od 15.09.2009. pa do isplate,
na iznos od 18,23 EUR od 15.10.2009. pa do isplate,
na iznos od 21,09 EUR od 16.11.2009. pa do isplate,
na iznos od 20,08 EUR od 15.12.2009. pa do isplate,
na iznos od 26,51 EUR od 15.01.2010. pa do isplate,
na iznos od 29,40 EUR od 15.03.2010. pa do isplate,
na iznos od 35,38 EUR od 09.04.2010. pa do isplate,
na iznos od 41,43 EUR od 17.05.2010. pa do isplate,
na iznos od 38,96 EUR od 28.05.2010. pa do isplate,
na iznos od 42,14 EUR od 15.06.2010. pa do isplate,
na iznos od 52,00 EUR od 15.07.2010. pa do isplate,
na iznos od 51,92 EUR od 16.08.2010. pa do isplate,
na iznos od 69,24 EUR od 15.09.2010. pa do isplate,
na iznos od 58,82 EUR od 15.10.2010. pa do isplate,
na iznos od 72,89 EUR od 15.12.2010. pa do isplate,
na iznos od 73,89 EUR od 17.01.2011. pa do isplate,
na iznos od 75,58 EUR od 18.01.2011. pa do isplate,
na iznos od 69,74 EUR od 15.02.2011. pa do isplate,
na iznos od 73,37 EUR od 15.04.2011. pa do isplate,
na iznos od 78,93 EUR od 09.05.2011. pa do isplate,
na iznos od 91,53 EUR od 26.05.2011. pa do isplate,
na iznos od 95,96 EUR od 15.06.2011. pa do isplate,
na iznos od 112,97 EUR od 15.07.2011. pa do isplate,
na iznos od 134,81 EUR od 16.08.2011. pa do isplate,
na iznos od 102,63 EUR od 15.09.2011. pa do isplate,
na iznos od 91,90 EUR od 17.10.2011. pa do isplate,
na iznos od 92,60 EUR od 15.11.2011. pa do isplate,
na iznos od 94,73 EUR od 15.12.2011. pa do isplate,
na iznos od 103,25 EUR od 16.01.2012. pa do isplate,
na iznos od 102,60 EUR od 15.03.2012. pa do isplate,
na iznos od 102,57 EUR od 12.04.2012. pa do isplate,
na iznos od 103,82 EUR od 07.05.2012. pa do isplate,
na iznos od 104,30 EUR od 15.05.2012. pa do isplate,
na iznos od 106,36 EUR od 15.06.2012. pa do isplate,
na iznos od 103,34 EUR od 16.07.2012. pa do isplate,
na iznos od 101,87 EUR od 16.08.2012. pa do isplate,
na iznos od 102,35 EUR od 15.10.2012. pa do isplate,
na iznos od 103,52 EUR od 06.11.2012. pa do isplate,
na iznos od 104,92 EUR od 15.11.2012. pa do isplate,
na iznos od 99,75 EUR od 15.01.2013. pa do isplate,
na iznos od 99,12 EUR od 15.02.2013. pa do isplate,
na iznos od 102,60 EUR od 15.03.2013. pa do isplate,
na iznos od 103,34 EUR od 19.03.2013. pa do isplate,
na iznos od 104,33 EUR od 15.04.2013. pa do isplate,
na iznos od 93,57 EUR od 17.06.2013. pa do isplate,
na iznos od 91,64 EUR od 03.07.2013. pa do isplate.
3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.750,00 EUR, sa zateznom kamatom od 24. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.
r i j e š i o j e
Dopušta se preinake tužbe iz podnesaka tužiteljice od 3. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom sklopila ugovor o kreditu od 28. travnja 2007. na iznos od 26.022,60 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeći na dan korištenja kredita te uz promjenjivu redovnu kamatnu stopu koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 5,10 % godišnje. Ugovorena je otplata kredita u roku od 73 mjeseca. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4.7.2013.god. utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana. Dakle, navodi tužiteljica da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli kojima je CHF ugovoren kao valuta uz koju se veže visina glavnice kredita i visina anuiteta, radi primjene kojih ugovornih odredbi su korisnici kredita zbog promjene deviznog tečaja i kamatnih stopa plaćali povećane iznose anuiteta kredita. Nadalje je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj: Pž-6632/17, od 14.4.2018., u točki I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj: P- 1401/12 od 4.7.2013. o ništetnosti valutne klauzule. U slučaju ništetnosti, sukladno odredbi članka 323. Zakona o obveznim odnosima, svaka je ugovorna strana dužna drugoj vratiti sve što je temeljem takvog ugovora stekla i stoga je tuženik dužan vratiti tužiteljici sve što je temeljem ništetnih odredaba stekao. Ističe da se je između istih stranaka kod ovog suda vodio postupak radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovora o kreditu koji se odnosi na ništetnost promjenjive kamatne stope i valutne klauzule te radi isplate u kojem postupku je prihvaćen tuženi zahtjev za utvrđenje ništetnosti kamatne stope i valutne klauzule te posljedično tome isplate. U ovom postupku tužiteljica traži isplatu s osnova ništetnosti valutne klauzule za vrijeme otplate kredita u cijelosti.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je netočno da je nezakonito stavljanje u opticaj iznosa kredita u valuti CHF. Također je netočno da je takva ugovorna odredba nepoštena jer je tuženik putem svojih djelatnika koji su bili u izravnom kontaktu s tužiteljicom, istu upoznali s rizikom od eventualnog rasta tečaja. Tužba se temelji na presudi Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 i odluci Vrhovnog suda Revt- 249/14, a utvrđenja Vrhovnog suda u presudama povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuju niže sudove u parnicama za naknadu štete dok se ovom tužbom traži vraćanje stečenog bez osnove i stoga se ne mogu primijeniti ova utvrđenja u ovome postupku. Ugovor je i solemniziran od strane javnog bilježnika i stoga je neoboriva pretpostavka da je tužitelj znao što potpisuje i sve ugovorne odredbe je prihvatio. Na kraju, tuženik ističe i prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu parničnih troškova tuženiku.
3. Tijekom postupka proveden je uvid u otplatni plan, pregled prometa za klijenta, ugovor o kreditu zaključen između stranaka 28. travnja 2007., otplatnu tablicu, pregled uplata po kreditu za 17. travnja 2019., knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš, saslušanjem svjedoka EL i saslušanjem tužiteljice.
4. Nesporna je činjenica da su tužiteljica, kao korisnica kredita i tuženik, kao davatelj kredita sklopili 28. travnja 2007. ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezao staviti tužiteljici na raspolaganje iznos od 26.022,60 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita, dok se tužiteljica obvezala isti iznos vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom u roku od 73 mjeseca, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF na dan plaćanja. Nije sporno da se radilo o tipskom ugovoru, kakav je tuženik u to vrijeme sklapao s većim brojem korisnika kredita.
5. Temeljem odredbe čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se, te temeljem čl. 327. ZOO-a, na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana stranka, a tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog postupka, iako je kredit otplatio, jer istim uz utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi, traži vraćanje iznosa koje je preplatio temeljem ništetnih odredbi ugovora. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja ugovora, pri čemu ništetne odredbe ugovora niti ne postoje, te otplatom kredita ništetne ugovorne odredbe nisu postale valjane, a kako tužitelj uz zahtjev za utvrđenje ništetnosti postavlja i zahtjev za isplatu, zbog ništetnih odredbi ugovora, to on ima pravni interes za vođenje ovog postupka.
6. Prigovor zastare nije osnovan. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., koje pravno stajalište prihvaća i ovaj sud, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a to je 13. lipnja 2014.g., za zahtjev na ime razlike preplaćenih iznosa kamate, odnosno od 14.06.2018.g, za zahtjev zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Kako je predmetna tužba podnesena 9. lipnja 2023., a tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača podnesena je 4. travnja 2012., došlo je do prekida zastare. Presuda je pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske potvrđena u dijelu koji se odnosi na ništetnost odredbi o ugovorenoj kamati 13. lipnja 2014., a u dijelu koji se odnosi na ništetne i nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli 14.06.2018.g., pa kako se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina, to je predmetna tužba podnesena unutar zastarnog roka, uslijed čega se istaknuti prigovor zastare ima smatrati neosnovanim.
7. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012, kojom je, između ostalog, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
8. Nakon što je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), Vrhovni sud Republike Hrvatske je 03. rujna 2019. donio presudu poslovni broj Rev-2221/2018-11 kojom je, između ostalog, odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.g., u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženi postupio protivno odredbama, tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 97/07, 12/15, 75/09, 79/09, 89/09, 33/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
9. Pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta , uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
10. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ( NN 41/14,110/15,14/19) ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da su ništetne odredbe tuženika o valutnoj klauzuli.
11. Sukladno odredbi čl. 232. ZOO-a tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF. Dakle u konkretnom slučaju radi se o standardnom ugovoru tuženika, koji je kao takav opisan u presudi povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, u kojem ugovoru je sadržana odredba o valutnoj klauzuli. Prema mišljenju ovog suda pobijane odredbe iz Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 28. travnja 2007. je ništetna, jer je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a tuženik tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu evidentno nije tužiteljicu u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke vezano uz valutnu klauzulu jer se radi o standardnom tipskom ugovoru, bez dodatnog pregovaranja.
12. Ugovorna odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak je prosječnom potrošaču nerazumljiva, nepoštena, pa prema tome ništetna, jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati tužiteljicu kao korisnicu kredita i potrošača o važnim činjenicama: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule.
13. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, te je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Načelo savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO) općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužne međusobno postupati obzirno, uvažavati interese obiju strana, prilikom zasnivanja obveznog odnosa biti otvoreni i iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi. Stoga je sud utvrdio da je ništetan dio predmetnog ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF. Kako su odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula ništetna, to tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koje je platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju HNB-a i izračuna iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF, budući da je tečaj CHF na dan sklapanja ugovora o kreditu bio jedini tečaj koji je tužitelju bio poznat.
14. Temeljem čl.323. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna je vratiti drugoj strani sve što je primila na temelju ništetnih odredbi ugovora, pa je stoga tuženik dužan tužiteljici vratiti novčane iznose koje je primio temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Radi utvrđivanja kolika je razlika u mjesečnim anuitetima kredita između iznosa koji je tužiteljica preplatila zbog valutne klauzule, u odnosu na iznose da je kroz čitavo ugovoreno vrijeme tečaj CHF bio kao na dan puštanja kredita, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš, iz čijeg nalaza i mišljenja je utvrđeno da je razlika obveza u razdoblju otplate kredita, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CH, primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita iznosi 3.856,87 Eur.
15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, budući je isti izrađen po pravilima struke, temeljem vjerodostojne dokumentacije. Vještak je nalaz i mišljenje izradio prema zadatku koji mu je dao sud te je isti jasan, logičan i detaljno obrazložen, a stranke istome nisu prigovarale, osim što se tuženik protivio davanju rečenog zadatka vještaku.
16. Kako se imovina tuženika bez osnove povećala, to je tuženik dužan tužiteljici vratiti ove iznose zajedno s kamatom, koja je u skladu s čl. 1115. ZOO-a, teče na svaki pojedini mjesečni preplaćeni iznos anuiteta od dana stjecanja (plaćanja pojedinog anuitete), a kako je to navedeno u nalazu vještaka, te u točki II. izreke presude.
17. Tuženik je nepošten stjecatelj od dana stjecanja svakog preplaćenog iznosa, budući je on navedene iznose stekao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi, koje su utvrđene ništetnim. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29.st. 2. ZOO-a.
18. Sud nije od dosuđenog iznosa oduzeo za određene mjesece kada je tužiteljica plaćala manje iznose obzirom na tečaj CHF, jer tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije u odnosu na taj dio postavio tužbeni zahtjev, niti je istaknuo prigovor prijeboja eventualno manje plaćenih iznosa. Međutim, po shvaćanju suda tuženik ni u kom slučaju nema pravo na povrat tih iznosa, niti umanjenje potraživanje tužiteljice s ove osnove, jer je tužiteljica platila tuženiku sve ono što je bila dužna po ugovoru te tužiteljica nema što vratiti tuženiku s osnova manje plaćenih iznosa cijeneći odredbu o ništetnosti ugovora kada je svaka strana dužna vratiti ono što je primila po tom ugovoru, a tužiteljica u konkretnom slučaju nije ništa primila od tuženika već je isključivo ispunjavala svoju obvezu iz ugovora o kreditu i plaćala anuitete mjesečno. Činjenica je da svaka stranka mora vratiti ono što je stekla temeljem ništetne odredbe, ali se takav zahtjev mora postaviti u okviru odredbi ZPP-a i ZOO-a. Stoga nije umanjeno potraživanje tužiteljice.
19. Sud je dopustio preinake tužbe tužiteljice iz podnesaka od 3. listopada 2025. primjenom odredbe čl. 190 st. 3 ZPP-a jer smatra da bi to bilo svrsishodno za končano rješenje odnosa među strankama. Tužiteljica je tužbom podnesenom 9. lipnja 2023. potraživala iznos od 3.806,85 EUR, da bi podneskom od 3. listopada 2025. preinačila tužbu na način da je potraživala iznos od 3.856,87 EUR nakon što je vještak knjigovodstvene struke izradio pisani nalaz i mišljenje te je tužiteljica potraživala iznos od 3.856,87 EUR sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Sud smatra da se radi o dopuštenoj preinaci, da je to svrsishodno za rješenje odnosa među stranaka u vezi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.
20. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela s tužbenim zahtjevom, valjalo je temeljem odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, tuženiku naložiti da joj naknadi parnični trošak. Tužiteljici su, kao potrebni priznati troškovi zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koji se sastoje od: sastava tužbe po Tbr. 7/1 u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na četiri ročišta po Tbr. 9/1 za svako ročište 200,00 EUR, za podneske kojima tužiteljica odgovara na navode iz odgovora na tužbu tuženika i očituje se na nalaz i mišljenje vještaka po Tbr. 8/1 za svaki od dva podneska po 200,00 EUR, a što ukupno iznosi 1.400,00 EUR, te je priznat PDV od 25% u iznosu od 350,00 EUR. Nadalje su tužiteljici priznati trošak vještačenja u iznosu od 350,00 Eur, tako da ukupni iznos parničnog troška dosuđenog tužiteljice iznosi 1.750,00 EUR.
21. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 27. veljače 2024. i 10. siječnja 2025. jer primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a jer isti nisu bili nužni za vođenje parnice. Također tužiteljici isu priznati troškovi izbivanja iz pisarnice i putni troškovi punomoćnika na ročište obzirom da su tužiteljici priznati troškovi pristupa na raspravu, a tužiteljica je mogla angažirati punomoćnika iz sjedišta suda gdje se održava rasprava pa putni trošak ne može pasti na teret protivne strane, već isključivo na teret zastupane osobe. Tužiteljici nije dosuđen trošak sudskih pristojbi jer je temeljem Zakona o sudskim pristojbama oslobođena plaćanja sudskih pristojbi.
U Opatiji, 24. listopada 2025.
Sudac:
Denis Putić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom u tri primjerka.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženog
