Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
- 1 - Revd 2746/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o. Z., OIB … , zastupanog po punomoćnici D. V., odvjetnici u S., protiv tuženika: 1. S. Ž., iz S., OIB … , i 2. I. G., iz S., OIB: … , zastupanih po punomoćnici V. M., odvjetnici u S., radi iseljenja i predaje u posjed, te po protutužbi tuženika radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-302/2023-4 od 1. ožujka 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-208/2015 od 11. studenog 2022. na sjednici održanoj 27. rujna 2023.,
r i j e š i o j e:
Tuženicima se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-302/2023-4 od 1. ožujka 2023. u odnosu na slijedeće pravno pitanje:
„Je li sud u sporovima radi iseljenja/predaje nekretnine u posjed dužan po istaknutom prigovoru povrede prava na dom provesti test razmjernosti i iznijeti razloge radi li se u konkretnom slučaju o pravu koje podliježe zaštiti u smislu čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?“
Obrazloženje
1. Tuženici su predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-302/2023-4 od 1. ožujka 2023. kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-208/2015 od 11. studenog 2022., postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1. Je li sud kod donošenja odluke dužan, po prigovoru tuženika-protužitelja da bi joj iseljenjem i predajom nekretnine označene kao čest. zem. 9030/5 opisanu kao dvor površine 540 m2 upisane u ZU 5249 K.O. S., koja nekretnina u naravi predstavlja dvorište na kojem je u jugozapadnom dijelu smješten manji prizemni objekt, anagrafske oznake … , S., u neposredan, samostalan, miran i zakonit posjed, slobodnu od svih osoba i stvari, tužitelju-protutuženiku, bilo povrijeđeno pravo na dom, temeljem članka 8. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ispitati radi li se o pravu koji spada pod doseg tog članka, dolazi li iseljenjem do miješanja u njezino pravo na dom, je li to miješanje u skladu sa zakonom, je li to miješanje u skladu s nekim od legitimnih ciljeva navedenih u čl. 8. St. 2. Konvencije te je li to miješanje razmjerno i nužno u demokratskom društvu?
2. Može li Županijski sud bez razmatranja troškova ulaganja (nužnih i korisnih) odbiti zahtjev za naknadu tih troškova obzirom na nedvojbeno poštenje posjeda od strane tuženika-protutužitelja?
3. Može li Županijski sud usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja-protuženika i naložiti tuženicima-protutužiteljima predaju u posjed nekretnine označenu kao čest. zem.v9030/5 opisanu kao dvor površine 540 m2 upisane u ZU 5249 K.O. S., koja nekretnina u naravi predstavlja dvorište na kojem je u jugozapadnom dijelu smješten manji prizemni objekt, anagrafske oznake … , S., u neposredan, samostalan, miran i zakonit posjed, slobodnu od svih osoba i stvari, obzirom da nije uopće razmatrao činjenicu da je tužitelj-protutuženik je bio u u zloj vjeri (nepošten) u trenutku stjecanja predmetne nekretnine temeljem ugovora o kupoprodaji od 8. svibnja 2007.g. jer je znao da je predmetna nekretnina već predana u samostalni posjed tuženicima-protutužiteljima?
4. Da li su nižestupanjski sudovi pri odlučivanju o predmetu protutužbenog zahtjeva pravilno primjenili odredbe članka 24-26 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91 u daljnjem tekstu: ZOVO), koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 388. stavak 2. ZV-a. kada su utvrđivali pretpostavke za stjecanje vlasništva po osnovi građenja i sukladno tome odbiti protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja?
5. Da li je Županijski sud pravilno primijenio odredbe članka 166. stavak 2. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a kada je naložio tuženicima-protužiteljima naknaditi parnični trošak tužitelju-protuženiku u ukupnom iznosu d 35.370,76 EUR sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate?''
navodeći da pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda pozivajući se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 913/15-2 od 26. studenog 2019., Revd 3316/2021-2 od 26. siječnja 2022., Rev x 877/2017-3 od 12.2.2019., Rev 3316/2018-2 od 9. lipnja 2020., Rev x 763/2014-2 od 26.11.2014., Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-3774/2012 od 10. prosinca 2015., U-III-46/2007 od 22. prosinca 2010, U-III-405/2008 pd 21. veljače 2012., U-III-1422/2006 od 6.lipnja 2012., U-III-2184/2009 od 13.studenog 2014., kao i na presude Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) Bjedov protiv RH (zahtjev broj 42150/09), Orlić protiv RH (zahtjev broj 48833/07), Ćosić protiv RH (zahtjev broj: 28261/06), Županijskog suda u Splitu pos. br. Gžst-134/2015 od 15. listopada 2015.
2. Ujedno podnose prijedlog za dopuštenje revizije pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da su im pobijanom presudom zbog osobito teških povreda parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljena ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske "Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) i to prava na dom (čl. 34. st. 1. Ustava), ustavno pravno na jednakopravnost pred sudovima (čl. 14. st. 2. Ustava), ustavno pravo na pravično suđenje (čl. 29. st. 1. Ustava) te na povredu prava zajamčenih čl. 6. st. 1. Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija)
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 80/22, 114/22 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je zaključio da prvo postavljeno pravno pitanje udovoljava pretpostavkama za dopuštenost revizije propisanim čl. 385.a st. 1. ZPP jer pravno shvaćanje (da nije potrebo provoditi test razmjernosti) na kojem se temelji pobijana presuda odstupa od prakse revizijskog suda, Ustavnog suda Republike Hrvatske, kao i pravnih shvaćanja iznijetih u odlukama Europskog suda za ljudska prava – ESLJP (na koje se kao razloge važnosti u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženici i pozivaju).
4. Stoga je odlučeno kao u izreci, dok se u odnosu na preostala pravna pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava iz prijedloga smatra da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen (čl. 389.b st. 3. ZPP).
Zagrebu, 27. rujna 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.