Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 482/2021-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. M. iz D., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici M. K., Ž. R. i S. K. M., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. K., Ž. R. i S. K. M. u K., protiv tuženika U. N. P., S., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici M. G. i J. G., odvjetnici u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1198/2019-2 od 27. veljače 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj Pn-305/2015-52 od 10. listopada 2019., u sjednici održanoj 27. rujna 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„Nalaže se tuženiku U. N. P., iz S., OIB: ... da tužitelju B. M., iz D., OIB: ..., isplati iznos od ukupno 10.001,00 kn, s osnova naknade neimovinske štete zbog povrede prava na čast, ugled i dostojanstvo, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od 09. listopada 2015., kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate, kao i da mu nadoknadi parnični troškove u iznosu od 5.693,40 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. listopada 2019., do isplate, sve u roku od 15 dana.“.
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„I.Prihvaća se djelomično žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj Pn-305/2015-52 od 10. listopada 2019. na način da se sudi:
"Nalaže se tuženiku - U. N. P., iz S., OIB: ... da tužitelju - B. M., iz D., OIB: ..., isplati iznos od ukupno 5.000,00 kn, s osnova naknade neimovinske štete zbog povrede prava na čast, ugled i dostojanstvo, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od 09. listopada 2015., kao dana podnošenja tužbe te da mu naknadi parnični trošak u iznosu 2.578,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. listopada 2019., sve u roku 15 dana.
U preostalom dijelu u iznosu 5.001,00 kn odbija se zahtjev tužitelja kao neosnovan.“
II.Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu 590,63 kn, u roku 15 dana, a u preostalom dijelu u iznosu 1.771,87 kn odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.“.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 1465/2020-2 od 4. studenog 2020. tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja:
„1. Je li u sporovima radi naknade štete nastale objavom informacije u medijima sud dužan prilikom donošenja odluke ispitati relevantne čimbenike koji se s jedne strane odnose na pravo na slobodu izražavanja, a s druge strane na pravo na poštovanje osobnog života drugih, te obrazložiti, dajući dostatne i pravno relevantne razloge, je li ograničenje slobode mišljenja i izražavanja misli prijeko potrebno u demokratskom društvu u smislu čl. 38. Ustava Republike Hrvatske i čl. 10. Konvencije za zaštitu ljudski prava i temeljnih sloboda te je li dosuđivanje pravične novčane naknade razmjerno legitimnom cilju koji se time želi postići?,
2. Je li jedan od kriterija visine dosuđene pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na dostojanstvo, ugled i čast odvraćajući učinak te naknade na štetnika?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu sukladno revizijskim navodima, podredno ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je neosnovana.
7. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP). U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi neimovinsku štetu koja mu je nastala uslijed objave na internet portalu odnosno elektroničkoj publikaciji www... članka pod naslovom „D. - H. (...): Ima jedna duga cesta“.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je članak objavljen ..., s člankom je upoznata široka javnost, te je na zahtjev tužitelja objavljen ispravak informacije ...,
- da je članak komentar nogometne utakmice i suđenja tužitelja koji je bio glavni sudac,
-da se glede suđenja tužitelja u članku navodi: „Još kad A. ima „dozvolu za ubijanje“ omogućenu od B. M., najslabijeg pojedinca meča“, odnosno „…iako je B. M. posljednjih 7-8 minuta dvoboja odsudio zločinački“,
- da iz izvješća kontrole suđenja H. n. s. od ... proizlazi da je suđenje tužitelja na utakmici G. D. i H. H. održanoj dana ... na stadionu M. s rezultatom ..., ocijenjeno kao dobro suđenje na očekivanoj razini te da je isti spreman za suđenje slijedećih utakmica,
- da iz iskaza tužitelja slijedi da su ga poznanici i kolege suci kontaktirali u svezi s tim člankom, da je bio lošeg raspoloženja i patio od nesanice, da je otac troje djece te ga takav način pisanja uznemirava a koje se raspoloženje prenosi i na njegovu obitelj, da je bio fizički napadnut nakon objave članka te da smatra da ovakvi članci daju razlog da netko misli da postoji dozvolu za ubijanje, ili za fizičko obračunavanje s tužiteljem.
10. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da se je radilo o iznošenju vrijednosnog suda tuženika glede obavljanja profesionalne zadaće tužitelja kao nogometnog suca u konkretnoj utakmici, međutim da isto ne ekskulpira tuženika u smislu odredbe čl. 21. st. 4. al. 6. Zakona o medijima („Narodne novine“, broj 59/04, 84/11, 81/13 - dalje ZM), obzirom da takav vrijednosni sud tuženik nije činjenično potkrijepio, a iz izvješća kontrole suđenja H. n. s. slijedi da je konkretno suđenje tužitelja ocijenjeno dobrim i na očekivanoj razini. Pritom je na tuženiku teret dokaza da je objava upravo ovakve informacije o suđenju tužitelja izražene kroz ovakav vrijednosni stav bila u javnom interesu i da je bila u dobroj vjeri, a tuženik to nije dokazao. Obrazlažući da se je radilo o gruboj i teškoj kvalifikaciji profesionalnog rada tužitelja koja je dala osnove za zaključak čitateljima da se je radilo o iznimno nekorektnom i samovoljnom suđenju, sudovi su ocijenili da je ista tužitelju prouzročila duševne boli u smislu povrede vlastitog osjećaja vrijednosti i osjećaja vrijednosti, ugleda, u društvu i obitelji.
10.1. Stoga je prvostupanjski sud, primjenom odredbi čl. 22. st. 1. ZM i čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO) te čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, ocijenio da je tužitelju predmetnim navodima narušena njegova čast, ugled i dostojanstvo, zbog čega je pretrpio duševnu bol te smatra primjerenom naknadu u zatraženom iznosu 10.0001,00 kuna.
10.2. Drugostupanjski sud je, pošavši od toga da je prvostupanjski sud propustio vrednovati da je tuženik objavio ispravak, te da se je radilo o ocjeni obnašanja profesionalne dužnosti tužitelja kao nogometnog suca, koji je javna osoba te mora biti spreman očekivati kritike svoga rada i prihvaćati ih u određenoj mjeri, preinačio prvostupanjsku presudu i dosudio tužitelju pravičnu novčanu naknadu u iznosu 5.000,00 kuna.
11. Vezano uz prvo postavljeno pitanje, valja reći da je drugostupanjski sud ukazao na nužnost provođenja testa razmjernosti u vezi s odredbom čl. 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 9/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 - dalje: Konvencija) te odredbom članka 38. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) zajamčene slobode izražavanja misli, što obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.
12. Europski sud za ljudska prava (a što je u mnogim odlukama prepoznao i Ustavni sud Republike Hrvatske) u nizu odluka je izrazio pravno shvaćanje da sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja odnosi se ne samo na „informacije“ ili „ideje“ koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema „demokratskog društva“. Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena (usporedi s predmetima ESLJP-a Guja protiv Moldavije [Vv], br. 14277/04, § 69., presuda od 12. veljače 2008.; i Bédat protiv Švicarske [Vv], br. 56925/08, § 48., presuda od 29. ožujka 2016.).
12.1. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe „zahtjev“ za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge (Satakunnan Markkinapörssi Oy i Satamedia Oy protiv Finske [Vv], br. 931/13). Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane (Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, br. 25333/06, § 54.).
12.2. Priroda i ozbiljnost nametnute sankcije također su čimbenici koje treba uzeti u obzir pri ocjenjivanju razmjernosti/nužnosti miješanja u pravo na slobodu izražavanja. Dosuđivanje naknade štete oštećenoj osobi mora biti u razumnom odnosu razmjera s pretrpljenim narušavanjem ugleda (Narodni list d.d. protiv Hrvatske, gore citirano, § 70.; Kwiecień protiv Poljske, br. 51744/99, § 56., presuda od 9. siječnja 2007.; Tolstoy Miloslavsky protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 18139/91, § 49., presuda od 13. srpnja 1995.; i Europapress holding d.o.o., gore citirano, § 54.).
12.3. Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, ESLJP je u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke [Vv] (br. 39954/08, presuda od 7. veljače 2012.), naveo sljedeće okolnosti prema kojima načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava: a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; i f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chilling effect).
13. Ustavni sud Republike Hrvatske je u nizu svojih odluka prihvatio takvo pravno shvaćanje i ta načela koja je u osnovi definirao Europski sud za ljudska prava i dodatno je kroz sudsku praksu razradio mehanizam ocjene - test nužnosti (tako, npr., recentnija - U-III-2944/2018 od 26. lipnja 2019. § 21.-26.).
14. Imajući u vidu sadržaj postavljenog revizijskog pitanja, razvidno je da ono polazi od dva kriterija testa nužnosti utvrđenog i kroz praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i to (prvi) je li ograničenje slobode mišljenja i izražavanja misli prijeko potrebno u demokratskom društvu i (drugi) je li dosuđivanje pravične novčane naknade razmjerno legitimnom cilju.
15. Ovaj revizijski sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju test nužnosti u okviru tih kriterija valjano primijenjen od strane drugostupanjskog suda.
16. Naime, drugostupanjski sud je pravilno zaključio da je u konkretnom slučaju došlo do miješanja države u jamstvo slobode mišljenja i izražavanja misli propisano čl. 38. st. 1. i 2. Ustava, da je isto bilo utemeljeno na zakonu i da je imalo legitimni cilj - što bi se odnosilo na zaštitu ugleda i prava tužitelja, primjenom odredbi čl. 19. ZOO i čl. 1100. ZOO.
16.1. Nadalje, drugostupanjski sud je pravilno ocijenio da je u konkretnom slučaju miješanje bilo nužno, uzimajući pritom u obzir izraze korištene u članku („zločinačko suđenje“ i „dozvola za ubijanje“) koji, iako napisani u kontekstu sudačkog preferiranja jedne nogometne momčadi u odnosu na drugu momčad, predstavljaju neprimjereno korištenje takvih (nepodobnih) izraza glede tužitelja kao nogometnog suca. Drugostupanjski sud je ocijenio i okolnosti koji se odnose na percepciju tužitelja u javnosti kao javne osobe koja stoga mora imati veći stupanj tolerancije na kritiku svojeg rada, zaključivši da kritika rada nogometnog suca, čiji rad je označen „zločinačkim“ i s „dozvolom za ubijanje“ predstavlja takvo korištenje neadekvatnih izraza koje je podobno da kod tužitelja stvore osjećaj vlastite manje vrijednosti, nesigurnosti, umanjenja vlastitog osjećaja osobne časti i ugleda u društvu, te mu je stoga odmjerena pravična novčana naknada u dosuđenom iznosu. Slijedom navedenog, drugostupanjski sud je ocijenio, primjenjujući kriterije za mehanizam ocjene uspostavljen testom nužnosti, koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, zaključivši da nije došlo do povrede prava tuženika na slobodu mišljenja i izražavanja misli.
17. Stoga, iako je odgovor na prvo pitanje naznačeno u reviziji potvrdan, ocjena ovog suda je da je drugostupanjski sud u konkretnom slučaju valjano primijenio kriterije testa nužnosti miješanja države u jamstvo slobode mišljenja i izražavanja misli u smislu čl. 38. Ustava i čl. 10. Konvencije, uzimajući pritom u obzir sve relevantne čimbenike te je za svoje zaključke dao dostatne i pravno relevantne razloge.
18. Što se tiče drugog postavljenog pitanja, odgovor na to pitanje glasi da odvraćajući učinak naknade na štetnika nije jedan od kriterija za odmjeravanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na dostojanstvo, ugled i čast.
18.1. Odredbom čl. 1100. ZOO je propisano da će slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (st. 1.). Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (st. 2.).Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (st.3.).
18.2. Slijedom navedenog, odluka o visini pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti ovisi o kriterijima (kvalifikatornim okolnostima - čl. 1100. ZOO) koje sud ocjenjuje, uzimajući u obzir težinu povrede i okolnosti slučaja. Odvraćanje štetnika od budućeg neprimjerenog postupanja nije jedan od kriterija koje će sud vrednovati pri odlučivanju o visini dosuđene pravične novčane naknade. Naime, treba imati na umu da pravična novčana naknada ima funkciju satisfakcije, te da zakonskim odredbama u građanskopravnom smislu nije predviđen njezin preventivan učinak.
18.3. Iako je drugostupanjski sud pri odmjeravanju visine pravične novčane naknade, među ostalim kriterijima, naveo i njezin „obeshrabrujući učinak“ na štetnika, ocjena ovog suda je da obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja i težinu povrede, visina pravične novčane naknade u iznosu 5.000,00 kuna je pravilno odmjerena.
19. Slijedom iznesenog, budući da ovaj sud nije našao postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava na kojeg se odnose postavljena pitanja, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.
Željko Šarić, v.r.