REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pn-2854/2021-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Grahovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa odvjetnik Alan HraniIović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženog Zavarovalnica Sava, Zavarovalna družba, d.d., Slovenija, [adresa], Sava osiguranje, d.d. - Podružnica Hrvatska, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, zastupanog po punomoćnicima mr. Dušanki Kuharić i Dejanu Kuhariću, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda mr. Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić u Ludbregu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 30. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, uz javnu objavu 24. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženom Zavarovalnica Sava, Zavarovalna družba, d.d., Slovenija, Maribor, Đ [adresa], Sava osiguranje, d.d. - Podružnica Hrvatska, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, da isplati tužiteljici ĐD iz [adresa] iznos od 876,65 eura (osamstosedamdesetšesteuraišezdesetpetcenti) sa zateznim kamatama od 31. srpnja 2021. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženom Zavarovalnica Sava, Zavarovalna družba, d.d., Slovenija, [adresa], Sava osiguranje, d.d. - Podružnica Hrvatska, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, da isplati tužiteljici ĐD iz [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.490,62 eura sa zateznim kamatama od 29. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za nadoknadom prouzročenog parničnog troška u iznosu od 437,50 eura odbija se kao neosnovan.

IV Nalaže se tužiteljici ĐD iz [adresa] da isplati tuženom Zavarovalnica Sava, Zavarovalna družba, d.d., Slovenija, [adresa], Sava osiguranje, d.d. - Podružnica Hrvatska, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9 prouzročeni parnični trošak u iznosu od 187,50 eura, u roku od 15 dana.

V U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 375,00 eura odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 19. lipnja 2020. nastradala kao vozač osobnog vozila registarske oznake [registarska oznaka] upravljajući vozilom kolnikom Kruge u Zagrebu kada je na zadnji kraj njezinog vozila radi neodržavanja potrebnog razmaka naletio automobil registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao VD čije je vozilo u tom trenutku bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 470727499. U prometnoj nezgodi tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede čime joj je narušeno tjelesno i duševno zdravlje iz čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15, 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO). Tužiteljica smatra da joj isplaćenom naknadom u mirnom postupku u iznosu od 2.654,46 eura (protuvrijednost od 20.000,00 kuna) nije u cijelosti nadoknađena šteta pa temeljem konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 10. srpnja 2025. traži od suda da nakon provedenog postupka obveže tuženika na naknadu neimovinske štete i isplatu imovinske nenovčane naknade za tuđu pomoć u daljnjem iznosu od 500,54 eura te na naknadu štete zbog izgubljene zarade iznos od 376,11 eura ili ukupno 876,65 eura sa zateznim kamatama od 31. srpnja 2021. do isplate uz naknadu prouzročenog parničnog troška u iznosu od 1.928,12 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, odgovornost za štetu te visinu štete na ime izgubljene zarade. Nesporno je i da je u mirnom postupku isplatio tužiteljici nesporni dio neimovinske štete i naknade za tuđu pomoć u iznosu od 2.654,46 eura (protuvrijednost od 20.000,00 kuna) ali drži da je tim iznosom nadoknadio tužiteljici tu štetu u cijelosti, zbog čega se protivi osnovi i visini daljnjeg potraživanja neimovinske štete i naknade za tuđu pomoć te se protivi osnovanosti zahtjeva za isplatom naknade štete na ime izgubljene zarade. Osporava zahtjev za isplatom zateznih kamata na ime naknade za tuđu pomoć kako ih tužiteljica potražuje. Ističe kako iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužiteljica stradala na putu za posao te se poziva na odredbu čl. 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 80/13., 137/13., 15/18. i 98/19 – dalje: ZOZO). Smatra da je propustila pokrenuti postupak utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu u kojem slučaju bi joj, prema čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 1127/17 i 98/19 – dalje: ZOR) poslodavac bio dužan isplaćivati naknadu plaće za bolovanje u slučaju ozljede na radu u iznosu od 100% od osnovice za naknadu plaće, čime bi bila izbjegnuta navedena šteta. Stoga traži od suda da tužbeni zahtjev odbije a tužiteljicu obveže na naknadu parničnog troška u iznosu do 1.000,00 eura. Tužiteljica je prilikom podnošenja konačnog tužbenog zahtjeva od 10. srpnja 2025. snizila prethodno postavljeni tužbeni zahtjev što se smatra djelomičnom povlačenjem tužbe s kojim povlačenjem se tuženik suglasio, ali je predložio da sud obveže tužiteljicu na naknadu parničnih troškova u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 562,50 eura.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dopis tuženika broj AO-1188/20-2 od 30. srpnja 2021. s povratnicom (list 5 – 6 spisa), u odštetni zahtjev od 26. srpnja 2021. s potvrdom o primitku preporučene pošiljke (list 8 – 10 spisa), u potvrdu MUP-a Pu zagrebačke I. PPP Zagreb od 6. srpnja 2020. (list 12 – 13 spisa), u medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 14 – 38 spisa), u izračun plaće s bolovanjem Osnovne škole Grigora Viteza u Zagrebu od 28. listopada 2020. (list 39 spisa), u obračunske isprave za isplatu plaće – naknade za razdoblje od prosinca 2019. do siječnja 2021. (list 57 – 74 spisa), u izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (list 75 – 78 spisa), u presliku osobnog zdravstvenog kartona tužiteljice (list 79 - 80 i 88 – 156 spisa), proveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Jakši Filipoviću - Čuguri od 30. lipnja 2025.

4. Uvidom u nalaz i mišljenje sudskoga vještaka doc. prim. dr. sc. Jakše Filipovića- Čugure od 13. siječnja 2025. koji je svoj nalaz dao temeljem uvida u sudski spis i priloženu medicinsku dokumentaciju te uvidom u zdravstveni karton tužiteljice proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila trzajnu ozljedu vrata. Po ozljeđivanju je pregledana u KBC Sestre Milosrdnice u Zagrebu gdje joj je verificirana navedena ozljeda. PVM je bila napeta i bolna, RTG bez prijeloma. Preporučeno joj je nošenje ovratnika, mirovanje, uzimanje analgetika te neurološka obrada po indikaciji. Bila je na kontrolnom pregledu kod kirurga 30. lipnja 2020. kada joj je preporučeno postepeno odstranjenje ovratnika, analgetik i pregled fizijatra. Proveden je pregled neurologa 20. lipnja 2020. radi vrtoglavice, mučnine i bolova u kralježnici. Ordinirana joj je analgetska terapija te preporučen pregled fizijatra koji je 13. srpnja 2020. indicirao fizikalnu terapiju radi reduciranih kretnji vrtne kralježnice. Po provedenoj terapiji 7. rujna 2020. je provedena kontrola kod fizijatra gdje je opisana redukcija kretnji za 1/3, GS šaka simetričan s parestezijama u jagodicama obje ruke, a 8. rujna 2020. kontrola kirurga kada nije nađen neurološki deficit. Provela je daljnju dijagnostičku obradu snimanjem EMNG GE te je nastavila liječenje po fizijatru, provela daljnju fizikalnu te kontrolu neurologa 2. listopada 2020., čime je liječenje okončano. Sudski vještak je zaključio da su se ozljede koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju mogle dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem, da je kod tužiteljice učinjena dijagnostička obrada i terapija, ali su po provedenom liječenju zaostale trajne posljedice uslijed redukcije kretnji vratne kralježnice koje umanjuju životnu aktivnost tužiteljice u omjeru od 3%.

5. Sudski vještak je utvrdio da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpjela fizičke boli jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana te manjeg intenziteta 50 dana kumulativno.

6. Sudski vještak je utvrdio da je tužiteljica kao posljedicu predmetnog događaja trpjela tzv. primarni strah u trenutku štetnog događaja koji je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i to jačeg intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana, dok se potom nastavljanja tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 40 dana kumulativno.

7. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć 2 sata dnevno kroz 45 dana kumulativno.

8. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka medicinske struke ocijenivši da je izrađen po svim pravilima struke te jasno obrazložen, a prihvatile su ga i obje parnične stranke koje na isti nisu imale primjedbi.

9. Uzevši u obzir sve navedene i utvrđene činjenice, trajanje i intenzitet fizičkih boli i straha, vrstu ozljede, činjenicu da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda imala imobiliziran vrat, da je morala mirovati i uzimati analgetike te da je provodila fizikalnu terapiju, po ocjeni ovog suda time joj je povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje.

10. Sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a prilikom odmjeravanja ukupne visine pravične novčane naknade (satisfakcije) sud će se rukovoditi jačinom i trajanjem pretrpljenih fizičkih bolova, straha i duševnih bolova izazvanih trajnim narušavanjem zdravlja.

11. Prema ocjeni ovoga suda svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu biti i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade tužiteljici. Stoga je radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u konkretnom slučaju potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužiteljici da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

12. Imajući u vidu utvrđeni stupanj umanjenja životnih aktivnosti tužiteljice od 3% u kojem omjeru će morati ulagati pojačane napore u svom životu i radu kao i dob tužiteljice u trenutku ozljeđivanja od 32 godine, sud drži da tužiteljici s te osnove pripada pravična novčana naknada u iznosu od 550,00 eura.

13. Cijeneći utvrđeni intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, lokalitet povrede te način liječenja koje je bilo popraćeno neugodnostima u vidu nošenja imobilizacije vrata, provođenjem fizikalne terapije, uzimanjem analgetika i potrebe za mirovanjem, sud drži da tužiteljici s te osnove pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.400,00 eura.

14. Cijeneći intenzitet pretrpljenog straha te njegovo trajanje u smislu okolnosti predmetnoga slučaja sud ocjenjuje da tužiteljici s te osnove pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 800,00 eura.

19. S obzirom na izloženo te na utvrđenje suda da težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju tužiteljici pravo na pravičnu novčanu naknadu (čl. 1100. st. 1. ZOO- a), sud zaključuje da joj pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 2.750,00 eura.

20. Primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a imajući u vidu cijenu jednog sata pružanja tuđe pomoći i njege po nekvalificiranoj osobi, utvrđenoj prema slobodnoj ocjeni i usporedbom sa cijenom jednog sata neto zarade nekvalificirane osobe u mjestu stanovanja tužiteljice u trenutku štetnog događaja od 4,50 eura, uz utvrđeno trajanje potrebe za tuđom pomoći i njegom tužiteljice (90 sati), sud je utvrdio da joj s te osnove pripada naknada u iznosu od 405,00 eura.

21. Ukupno utvrđeni iznos naknade neimovinske štete i imovinske novčane naknade za tuđu pomoć u iznosu od 3.155,00 eura sud je umanjio za nesporno isplaćeni iznos štete od 2.654,46 eura te dosudio tužiteljici daljnji iznos na ime naknade štete od 500,54 eura.

22. Prema odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

23. Uvidom u izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad koja prileže spisu proizlazi da je tužiteljica bila na bolovanju od 19. lipnja 2020. do 30. rujna 2020., koje je bolovanje prema nalazu sudskog vještaka u uzročnoj vezi sa štetnim događajem.

24. Uvidom u obračunske isprave za isplatu plaće – naknade za razdoblje od prosinca 2019. do siječnja 2021. te u izračun plaće s bolovanjem Osnovne škole Grigora Viteza u Zagrebu od 28. listopada 2020. proizlazi da je tužiteljici u periodu od lipnja do rujna 2020. isplaćena manja plaća od one koju bi primila da nije bila na bolovanju za iznos od 2.833,83 kune, što predstavlja protuvrijednost iznosa od 376,11 eura, koji iznos među strankama nije sporan.

25. Tuženik, međutim prigovara osnovanosti tog zahtjeva ističući da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužiteljica stradala na putu za posao te se poziva na odredbu čl. 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 80/13., 137/13., 15/18. i 98/19 – dalje: ZOZO). Smatra da je propustila pokrenuti postupak utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu u kojem slučaju bi joj, prema čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 1127/17 i 98/19 – dalje: ZOR) poslodavac bio dužan isplaćivati naknadu plaće za bolovanje u slučaju ozljede na radu u iznosu od 100% od osnovice za naknadu plaće, čime bi bila izbjegnuta navedena šteta.

26. Punomoćnik tužiteljice je na pripremnom ročištu 7. ožujka 2023. predao sudu na uvid rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 22. kolovoza 2020. kojim osiguranici ĐD nije priznato pravo zbog ozljede na radu te je molio rok radi dostave tog rješenja u spis putem e-komunikacije. Sud je tužiteljici dodijelio rok od 15 dana radi dostave navedenog rješenja u sudski spis putem e-komunikacije, što je ista propustila učiniti.

27. Kako tužiteljica nije dostavila u spis navedeno rješenje, nije na zakonom propisan način dokazala da je pokrenula postupak utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu.

28. Međutim, istovremeno tuženik nije predložio izvođenje niti jednog dokaza u cilju utvrđivanja činjenice da bi tužiteljici, u slučaju da je takav postupak pokrenula, bilo priznato pravo zbog ozljede na radu, čime bi šteta za njega bila manja ili bi bila izbjegnuta, a radi se o činjenici za utvrđivanje koje upravo na njemu leži teret dokaza. Tuženik se pozvao samo na podatak koji proizlazi iz medicinske dokumentacije koja ne predstavlja ispravu kojom se takva činjenica dokazuje, a tužiteljica je, pozivajući se na negativno rješenje nadležne institucije koja o takvom pravu odlučuje, očigledno tuženikov prigovor osporila.

29. Slijedom navedenog tužiteljica ima pravo na isplatu imovinske štete u vidu izgubljene zarade u iznosu koji je tuženik učinio nespornim u smislu odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

30. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a temeljem kojeg tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate na dosuđeni iznos pravične novčane naknade za neimovinsku štetu danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Uvidom u odštetni zahtjev utvrđeno je da se tužiteljica obratila tuženiku sa odštetnim zahtjevom 29. srpnja 2021., dok iz nalaza sudskog vještaka medicinske struke proizlazi da je liječenje tužiteljice okončano 2. listopada 2020. Slijedom obrazloženog tužiteljica osnovano potražuje zateznu kamatu na dosuđenu neimovinsku štetu od 31. srpnja 2021.

31. Sukladno odredbi čl. 12. st. 3. i 4. u vezi sa st. 1. istog članka Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. - dalje: ZOUP) koji je lex specialis u odnosu na opće odredbe ZOO-a, odgovorni osiguratelj je dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Odgovorni osiguratelj je dužan isplatiti iznos naknade štete u navedenom roku, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, dužan je oštećenoj osobi u istom roku isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam. U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Naknada za tuđu pomoć i njegu dospijeva u trenutku prestanka potrebe za tuđom pomoći, odnosno od dana kada je liječenje završeno. Prema nalazu sudskih vještaka medicinske struke liječenje tužiteljice je okončano 2. listopada 2020., dok je odštetni zahtjev podnesen 29. srpnja 2021. pa tužiteljica ima pravo tražiti zateznu kamatu na dosuđeni iznos imovinske nenovčane naknade za tuđu pomoć od 31. srpnja 2021.

32. Visina stope zateznih kamata na dosuđeni iznos od dana dospijeća do 29. prosinca 2023. temelji se na članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a u svezi s uvećanjem po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, budući da se ne radi o plaćanju iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava već o stopi zateznih kamata iz ostalih odnosa.

33. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, tako što je sud priznao tužiteljici pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odmjeren temeljem Tbr. 7.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. – dalje: OT) i to za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 32.1. OT), za sastav tužbe u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 7.1 OT), za sastav podnesaka od 16. ožujka 2022. i 7. rujna 2025. u iznosima od po 150,00 eura (Tbr. 8.1 OT), za sastav podnesaka od 21. ožujka 2023. u zatraženom iznosu od 20,00 eura i od 12. veljače 2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4 OT), za zastupanje na ročištima 7. ožujka 2023. i 30. rujna 2025. u iznosima od po 150,00 eura (Tbr. 9.1 OT), uvećan za PDV od 25%, trošak vještačenja u iznosu od 199,08 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,04 eura te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 40,00 eura, ili ukupno 1.490,62 eura.

34. Tužiteljica je 10. srpnja 2025. tužbeni zahtjev koji je glasio na iznos od 1.836,06 eura (13.833,83 kuna) snizila na iznos od 876,65 eura, dakle za iznos od 959,41 euro, koje sniženje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe kojem se tuženik nije protivio, ali je tražio naknadu parničnog troška za povučeni dio tužbe u iznosu od 562,50 eura.

35. Prema odredbi čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Pri tome se ističe da se o troškovima odlučuje prema uspjehu u sporu u odnosu na vrijednost predmeta spora sniženog tužbenog zahtjeva, s tim da tuženiku pripada pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi dijela tužbenog zahtjeva za koji je zahtjev smanjen neovisno o uspjehu u sporu, jer smanjenje tužbenog zahtjeva u biti predstavlja povlačenje tužbe u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, ali to samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva.

36. Tuženik je zatražio trošak za sastav odgovora na tužbu, zastupanja na ročištu od 7. ožujka 2023. i za sastav podneska od 3. rujna 2025. izračunat prema vrijednosti povučenog dijela tužbenog zahtjeva od 959,41 euro, uvećan za PDV od 25% ili ukupno 562,50 eura.

37. Prilikom odlučivanja o tom zahtjevu sud je utvrdio da bi tuženiku za navedene pravne radnje prema vrijednosti predmeta spora prvobitno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.836,06 eura, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23 – dalje OT) pripadala nagrada za sastav odgovora na tužbu u visini od 200,00 eura (Tbr. 8.1 OT), za zastupanje na ročištu od 7. ožujka 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1 OT) te za sastav podneska od 3. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1 OT), uvećan za PDV od 25% ili ukupno 750,00 eura.

38. Prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva od 876,65 eura tuženiku bi pripadala nagrada za sastav odgovora na tužbu u visini od 150,00 eura (Tbr. 8.1 OT), za zastupanje na ročištu od 7. ožujka 2023. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 9.1 OT) te za sastav podneska od 3. rujna 2025. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 8.1 OT), uvećan za PDV od 25% ili ukupno 562,50 eura.

39. Razlika navedenih troškova iznosi 187,50 eura (750,00 eura – 562,50 eura = 187,50 eura), što čini iznos parničnog troška na koji tuženik ima pravo s osnova povučenog dijela tužbenog zahtjeva.

U Zagrebu, 24. listopada 2025.

Sudac:

Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika