REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SUPETRU

Posl. broj P-1982/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Supetru, po sutkinji tog suda Antoneli Franulić Pilj, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZĆ iz [adresa], Z, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Deanu Rahanu, odvjetniku u Supetru, protiv tuženika ad. 2) IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 3) KĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 4) ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 5) JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 6) ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po VĆ, očuhu, iz [adresa] i ad. 7) EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 3), ad. 4), ad. 5) i ad. 7) zastupani po punomoćnici Vesni Škare Ožbolt, odvjetnici u Zagrebu, nakon glavne i javne rasprave održane dana 23. rujna 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, tuženika ad. 5), te zamjenika punomoćnika tuženika ad. 3), ad. 4), ad. 5) i ad. 9) na ročištu radi objave presude, dana 24. listopada 2025.

p r e s u d i o j e :

I. Utvrđuje se da je tužiteljica ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], I [adresa], vlasnica nekretnina označenih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Supetar, kao č. zem. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica], ZK uložak: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u odnosu na tuženike, te je ovlaštena, temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti, u zemljišnim knjigama, zatražiti i ishoditi upis prava vlasništva na svoje ime uz istodobni izbris toga prava sa imena tuženika.

II. Nalaže se tuženima ad. 3) KĆ, ad. 4) ŽĆ, ad. 5) JĆ i ad.6) ĐĆ da, u roku od 15 dana, naknade tužiteljici ZĆ trošak parničnog postupka u iznosu od 1.556,12 eura.

Obrazloženje

1. Dana 28. svibnja 2024. godine zaprimljena je tužba tužiteljice ZĆ, protiv tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina u kojoj se navodi da su tuženici u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Međutim tužiteljica je stvarna vlasnica predmetnih nekretnina za cijelo koje je stekla nasljeđivanjem i diobom u obitelji, te dosjelošću. Prednik tužiteljice sada pok. OĆ da je još prije šezdesetak godina sa obitelji sada pok. HĆ mijenjao svoje nekretnine označene u zemljišnim knjigama kao čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] zv. "Crkveni prost" za nekretnine koje su predmetom ove tužbe, a koje su bile stvarno vlasništvo pok. HĆ. Tužiteljica da je u nesmetanom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina, koje u naravi predstavljaju poljoprivredno zemljište odnosno pašnjake, šumu, vinograde i sl. računajući posjed svojih pravnih prednika više od šezdeset godina, pa je vlasništvo na nekretninama stekla i dosjelošću.

2. Dana 4. srpnja 2024. godine zaprimljen je odgovor na tužbu tužene ad. 3) KĆ, ad. 4) ŽĆ, ad. 5) JĆ i ad. 7) DĆ kojim isti osporavaju sve navode iz tužbe kao neistinite i ničim dokazane.

3. Rješenjem od dana 23. rujna 2025. godine odbačena je tužba kao nedopuštena u odnosu na tuženika ad. 1) UĆ pok. UĆ.

4. U dokazne svrhe pregledani su izvadak iz zemljišne knjige, izvod iz katastarskog plana, izvod iz posjedovnog lista, geodetsko vještvo stalnog sudskog vještaka Petra Garmaza, te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice, tuženika ad. 5 i svjedoka LĆ, AĆ i SĆ.

5. Na temelju odredbe članka 284. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 96/08, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje ZPP), tužba je, zajedno s dokumentacijom koja prileži spisu, te pozivom na podnošenje pisanog odgovora na tužbu , uredno dostavljena na adresi tužene ad.2) IĆ, koje je sud u pozivu upozorio na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu (članak 331.b).

6. Sukladno odredbi članka 331.b. ZPP-a, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

1. ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

2. ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3. ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,

4. ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

7. Kako navedena tužena nije podnijela odgovor na tužbu u prekluzivnom roku od 30 dana, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te je udovoljeno i ostalim uvjetima iz odredbe čl. 331. b. ZPP-a, to su se stekli svi zakonski uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe u odnosu na navedenu tuženu.

8. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je, u odnosu na tuženike, vlasnica nekretnina označenih kao čest zem. 133 i čest zem. 199, ZU 580, k. o. [katastarska općina], uz ovlast tužiteljice da temeljem presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime u odnosu na tuženike.

10. Savjesno i brižljivo, ocjenjujući kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

11. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da su kao suvlasnici upisani UĆ, IĆ, KĆ, ŽĆ, JĆ, ĐĆ i DĆ.

12. Pregledom izvoda iz posjedovnog lista za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] katastarskog naziva "Strana od rasoh" u naravi pašnjak utvrđeno je da su kao posjednici upisani MĆ, CĆ, CĆ K, CĆ Ž, SĆ i SĆ J.

13. Pregledom izvoda iz posjedovnog lista za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] katastarskog naziva "Strana rasoh", u naravi pašnjak, utvrđeno je da su kao posjednici upisani MĆ, CĆ, CĆ K, CĆ Ž, SĆ i SĆ J.

14. Dana 1. srpnja 2025. godine zaprimljeno je geodetsko vještvo stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Garmaza u čijem nalazu se navodi da kč. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] predstavljaju zemljište ograđeno gomilom i žičanom ogradom. Zemljište je neobrađeno, pod niskom makijom, uz mjestimično vidljiva stara stabla maslina.

15. U odnosu na predmetno vještvo stranke nisu imale primjedaba, a sud isto u cijelosti prihvaća, iz razloga što je objektivno i sačinjeno u skladu s pravilima struke, te je u skladu sa izviđenim okolnostima

16. U svom iskazu tužiteljica ZĆ je navela da predmetna nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] je površinom veća, a nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] je površinom manja nekretnina, ali iste u naravi predstavljaju jednu cjelinu na terenu, odnosno dijeli ih samo poljski putić. Iste se nalaze na predjelu zv. "Rosoke", te su u cijelosti omeđene suhozidom i žičanom ogradom. Danas one u naravi predstavljaju neobrađeno zemljište pod niskom makijom, ali su još uvijek vidljiva stara stabla maslina, koja su posađena jako davno, sigurno unatrag 100 godina. Smatra se vlasnicom predmetnih nekretnina za cijelo iz razloga što ih je naslijedila iza smrti svog oca koji je umro 1999. godine. Ima dva brata AĆ i BĆ, te tri sestre ŠĆ, ČĆ i ZĆM. Međutim, između njih nema nikakva spora o tome da predmetne nekretnine pripadaju upravo njoj za cijelo, jer su se tako dogovorili nakon očeve smrti. Otac Đ, odnosno kako su ga svi zvali TĆ je postao vlasnikom predmetnih nekretnina tako da je prije šezdesetak godina sa sada pok. HĆ SĆ izvršio zamjenu nekretnina na način da je svoje nekretnine zv. "Crkveni prost" mijenjao za predmetne nekretnine u vlasništvu HĆ. To je bio njihov usmeni dogovor, jer se to u to vrijeme tako vršilo. Naime, nekretnine koje su bile vlasništvo oca su u naravi bile uređeni maslinik, a otac je trebao ove predmetne nekretnine kako bi na njima mogao napasati koze i konje zbog čega ih je u potpunosti omeđio farmerskom mrežom, te su mu bile i potrebne za brati drva za ogrjev, koje je kući nosio upravo na ovim konjima. Otac je na ovaj način koristio predmetne nekretnine sve do svoje smrti i nikada ga nitko nije tjerao odatle ili mu osporavao vlasništvo i posjed. Ne zna kako je HĆ postao vlasnikom predmetnih nekretnina. Otac je stekao predmetne nekretnine od HĆ upravo što je njega smatrao vlasnikom istih, odnosno HĆ se tako ponašao i isključivo je njega viđao da koristi predmetnu nekretninu, a o čemu će posvjedočiti i njegov sin SĆ koji je predložen za svjedoka. Živi na Jahorini, te od kada je otac umro rijetko dolazi na Brač, ali sada se sa svojom obitelji odlučila preseliti na Brač, pa zbog toga sređuje vlasništvo nekretnina koje je naslijedila od oca. Na pitanje p.z. tuženika i zam. pun. tuženika je li u posjedu diobenog ugovora kojeg je spomenula, te da opiše kako je izvršena dioba i između koga, navela je da je to već pojasnila u svom iskazu. Na pitanje od kuda joj saznanja o predmetnoj diobi, odgovorila je da od oca i od nasljednika HĆ koji će svjedočiti u ovom postupku. Na pitanje zašto nije dostavila rješenje o nasljeđivanju na koje se u tužbi poziva, odgovorila je da joj nije poznato zašto njen odvjetnik nije dostavio rješenje o nasljeđivanju iza njenog oca, ali da unutar njene obitelji ionako nije sporno da je ona nasljeđivanjem i diobom stekla predmetne nekretnine za cijelo.

17. Tuženik JĆ, star 70 godina, je naveo kako smatra da su predmetne nekretnine ovdje tuženika. Iste se nalaze u blizini mjesta Dol, a posljednji put je bio na njima 2005. godine, kada je sa pun. od tuženika ad. 6 ĐĆ uopće gledao gdje se nalaze nekretnine. Također je jedanput bio prije 50 godina na predmetnim nekretninama kada ga je majka vodila da vidi gdje se nekretnine nalaze. Ne sjeća se jesu li predmetne nekretnine obrađene, nije vidio nikakvu stoku da se napasa, već je vidio samo stara stabla maslina. Nitko od njih tuženika i nitko od njihovih prednika nije radio na predmetnim nekretninama. Pradjed UĆ je bio vlasnik ovih nekretnina i on je davao drugim ljudima da rade na predmetnim nekretninama. Pretpostavlja da su mu oni davali nekakvu naknadu za korištenje tih nekretnina. Nadalje se vlasništvo prenosilo temeljem rješenja o nasljeđivanjima koja su se prenosila u zemljišnoj knjizi, pa su danas oni upisani. Na pitanje pun. tužiteljice da li mu je poznato da su treće osobe upisani kao posjednici u katastarskom operatu, odgovorio je da mu to nije poznato. Na pitanje jesu li mu poznati susjedi međašnici predmetnih nekretnina, odgovorio je da nisu. Na pitanje zamj. pun. tuženika od kad se predmetne nekretnine nalaze u vlasništvu njegove obitelji, naveo je od 30tih godina kada su postali vlasništvo njegova djeda V. Na pitanje je li mu poznato da bi postojao nekakav diobeni ugovor za predmetne nekretnine, odgovorio je da nikad nije čuo. Na pitanje je li mu poznato da je postojao nekakav ugovor o zamijeni, odgovorio je da nije. Na pitanje zna li tko je UĆ pok. UĆ, odgovorio je da je to brat od njegova brata V koji je umro 1984 godine i nije imao djece, a u prilog čemu je dostavio rješenje o nasljeđivanju iza istog.

18. U svom iskazu svjedok LĆ, star 88 godina, je naveo da su mu predmetne nekretnine poznate iz razloga što cijeli svoj život prolazi pored istih kako bi pristupio nekretninama u svom vlasništvu. Tim prilikama uvijek bi vidio OĆ sa njegovim konjima na predmetnim nekretninama. Naime viđao bih ga kako bere drva za ogrjev na tim nekretninama i nikada nije ni čuo ni vidio da bi mu netko to branio, odnosno da postoji neka svađa u s vezi predmetnih nekretnina. Po pričanju mu je poznato da je OĆ postao vlasnikom predmetnih nekretnina tako što je izvršio zamjenu sa jednom obitelji iz Postira čiji je sin SĆ i to na način da su E toj obitelji u zamjenu dali jedan maslinik. U to vrijeme vlasništvo nekretnina se mijenjalo bez upisa u zemljišne knjige tako da onaj tko je bio stvarni vlasnik predmetne nekretnine nije bio upisan u zemljišne knjige. Cijeli život nikada nikog na predmetnim nekretninama nije vidio osim OĆ kako bere drva na istima i njegove konje, mazge koje je napasao na predmetnim nekretninama, s obzirom da je on imao konje kojima je orao nekretnine. Na pitanje pun. tužene kako je tužiteljica stekla predmetne nekretnine, odgovorio je da nasljeđivanjem i diobom unutar svoje obitelji. Na pitanje je li ikada vidio tužiteljicu na predmetnim nekretninama, odgovorio je da nju konkretno nije, ali njenog prednika je, kako je naveo. Je li mu poznato da je UĆ bio vlasnik predmetnih nekretnina, naveo je da nikad nije čuo za njega. Na pitanje kada je zadnji put vidio nekoga od OĆ na predmetnim nekretninama, naveo je da je OĆ umro prije cca 15 godina i da ga je do tada viđao, odnosno češće njegove konje koje je držao na predmetnim nekretninama. Zadnjih 20, 30 godina sin od OĆ napasa svoje ovce na predmetnim nekretninama.

19. Svjedok AĆ, star 66 godina je naveo da su mu predmetne nekretnine jako dobro poznate iz razloga što na istima napasa svoje ovce. Iste su vlasništvo njegove sestre ZĆ obzirom da ih je baš ona stekla diobom unutar njihove obitelji. Otac je stekao vlasništvo predmetnih nekretnina tako što ih je stekao zamjenom unatrag cca 45 godina i to sa IĆM koji je njemu dao ove predmetne nekretnine, a on je IĆM dao jedan maslinik zvan crkveni prodol. Naime, baš iznad ove dvije predmetne nekretnine otac je imao već uređeni maslinik tako da je maslina imao dovoljno, a nedostajalo mu je nekretnina za ispašu konja. Također otac je još na predmetu spora sjekao drva za ogrjev. Naveo je da je u potpunosti predmetne nekretnine omeđio farmerskom mrežom kako mu ne bi pobjegle ovce i poznat mu je svaki metar nekretnine. Nikada nitko njegovoj obitelji nije osporavao posjed i vlasništvo predmetnih nekretnina i od tu ih tjerao. Nikoga od tuženika nije vidio ni čuo niti da bi dolazili na predmetne nekretnine. Otac je predmetne nekretnine koristio sve do svoje smrti, a umro je 2000 godine i baš u tom polju. Nakon njegove smrti nastavio je koristiti ove nekretnine, te ih i dan danas koristi na način da na njima napasa svoje ovce. Na pitanje zamjenika pun. tuženika je li se tužiteljica nalazi u posjedu predmetnih nekretnina, odgovorio je da ona trenutno nije tu jer ne živi na Braču pa po njezinom dopuštenju on koristi. Na pitanje da li bio UĆ bio vlasnik predmetnih nekretnina, odgovorio je da ga ne poznaje. Je li mu poznato tko je upisan kao posjednik predmetnih nekretnina, odgovorio je da mu to nije poznato. Na pitanje zašto se u katastru nije upisao kao vlasnik, odgovorio je da se nije bavio papirologijom nego radom na imanju njegovih djedova i očeva.

20. Svjedok SĆ, star 66 godina, je naveo da se po pričanju oca IĆM sjeća da su predmetne nekretnine bile njihovo vlasništvo i da je tu uvijek držao svoje konje radi ispaše. Međutim unatrag 50-tak godina je njegov otac predmetne nekretnine zamijenio sa nekretninama u vlasništvu OĆ. Naime, OĆ je imao nekretnine koje su odmah bile u međi sa nekretninama koje su bile u njihovom (obitelji svjedoka) vlasništvu i na kojem su bile stabla maslina pa su njima više odgovarale te njegove nekretnine, a mi smo njemu dali ove predmetne obzirom da su mu trebale za ispašu konja koje je imao. Otac je i prije zamijene predmetne nekretnine držao sigurno 20 godina. Nikada nitko kako ocu IĆM, a tako ni kasnije OĆ nije osporavao vlasništvo i posjed predmetnih nekretnina. Nije mu poznato kako je otac IĆM stekao predmetne nekretnine, nije ga nikad pitao, a radi se o davnim događajima. Danas predmetne nekretnine koristi AĆ tako da na njima vrši ispašu ovaca, s time da je njegov otac OĆ do kraja svog života koristio predmetne nekretnine. Na pitanje zamjenika pun. tuženika je li mu poznato kako je tužiteljica stekla vlasništvo predmetnih nekretnina, odgovorio je da vjerojatno podjelom unutar njezine obitelji. Je li mu poznato da bi UĆ bio vlasnik nekretnina, odgovorio je da o tome nema pojma.

21. U parnici u kojoj tužitelji traži utvrđenje prava vlasništva na temelju dosjelosti potrebno je utvrditi početak i završetak razdoblja za koje sud smatra da je razdoblje u kojemu je pravo vlasništva stečeno dosjelošću.

22. S obzirom na navedenu činjenicu o početku tijeka dosjelosti i zasigurno od sredine prošlog stoljeća, u skladu s odredbom članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZVDSP), kojom je propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene, prestanka prva i njihovih pravnih učinaka, o zahtjevu tužitelja potrebno je odlučivati primjenom pravnih pravila bivšeg Općeg građanskog zakonika (OGZ).

23. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. bivšeg OGZ-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo je potrebno ostvarenje ovih pretpostavaka: a) sposobnost stjecatelja, b) sposobnost stvari da bude u vlasništvu, c) posjed određene kvalitete i d) vrijeme dospjelosti određeno zakonom (30 ili 40 godina, odnosno 20 godina sukladno Načelnom mišljenju proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda od 4. travnja 1960. godine).

24. Za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću posjed je trebao biti samo pošten, a izvanredno vrijeme dosjelosti je bilo trideset godina (pravno pravilo iz paragrafa 1477. bivšeg OGZ).

25. Dakle, za stjecanje vlasništva prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ-a, zahtijeva se pošten posjed. Pošten je prema pravnom pravilu iz paragrafa 328. bivšeg OGZ-a onaj tko iz vjerojatnih razloga drži stvar kao svoju. Mjerodavna je, dakle, dobra vjera u zakonitost izvršavanja posjeda, dakle, povjerenje u valjan naslov.

26. Dužnost je protivnika dosjedanja, a ne dosjedatelja, što proizlazi iz predmnjeve poštenja, kada je riječ o izvanrednoj dosjelosti iz pravnog pravila iz paragrafa 1477. OGZ-a o dokazanom nepoštenju, da dokaže da nije postojalo poštenje uzukapijskog posjednika za cijelo vrijeme dosjedanja. Poštenje koje je potrebno za dosjedanje otpada samo onda kada posjednik stekne pozitivno znanje da njegov posjed nije više zakonit, ili kada bi on barem trebao takve okolnosti steći koje daju povoda za sumnju u zakonitost njegova posjeda. Međutim, prema pravnom pravilu iz paragrafa 1463. bivšeg OGZ-a nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom slijedniku ili nasljedniku da započne dosjelost od dana svojega posjeda. Tko se poziva na izvanrednu dosjelost nije, dakle, dužan dokazivati zakonitost svojeg posjeda.

27. Kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je prednik tužiteljice i to njen otac, sada pok. Đ (Mate) Nejašmić (rođen 1928. umro 1999.) nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest zem. 199, ZU 580, k. o. [katastarska općina], posjedovao, od unatrag četrdeset i pet godina (kada je izvršio zamjenu nekretnina u svom vlasništvu sa predmetnim nekretninama koje su bile u stvarnom vlasništvu sada pok. IĆM), nesmetano i neprekidno kao svoje i za sebe, bez da se tome itko protivio i osporavao mu vlasništvo i posjed istih i to sve do svoje smrti 1999. godine, na način da je na istima ubirao drva za ogrjev, u potpunosti ih ogradio farmerskom mrežom, te je na njima napasao svoje konje i koze, a nakon čega je predmetne nekretnine nastavio posjedovati njegov sin AĆ (što čini još i dan danas) na način da na istima napasa svoje ovce, to ovaj sud nedvojbeno smatra utvrđenim da su se ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću, odnosno da je protekao propisani tridesetogodišnji rok dosjelosti za savjesnog posjednika, propisan pravnim pravilom iz paragrafa 1477. bivšeg OGZ-a.

28. Također, dugogodišnje iskorištavanje nekretnina i to sječa šume, omeđivanje nekretnine farmerskom mrežom, ispaša konja, koza i ovaca, a što proizlazi iz iskaza tužiteljice i saslušanih svjedoka LĆ, AĆ i SĆ koji godinama imaju neposredan uvid u predmet spora, upućuje na nedvojben zaključak da je objektivno bilo zamjetljivo izvršavanje posjeda na predmetu spora i da je svatko mogao vidjeti i znati, da je prednik tužiteljice, u posjedu predmeta spora.

29. Nadalje, iz iskaza tužiteljice i saslušanog svjedoka AĆ (brata tužiteljice) i LĆ nedvojbeno proizlazi da je Đ (Mate) AĆ od djece imao sinove AĆ i BĆ, te četiri kćeri ŠĆ, ČĆ, ZĆM i ZĆ, kao i da je nakon njegove smrti, unutar njihove obitelji, izvršena dioba na način da su predmetne nekretnine pripale za cijelo u vlasništvu upravo njegovoj kćeri, ovdje tužiteljici ZĆ, te da unutar njihove obitelji o tome nema spora.

30. Ovom sudu nije sporno da su upravo tuženici temeljem rješenja o nasljeđivanju iza svojih prednika upisani kao suvlasnici spornih nekretnina u zemljišnoj knjizi za KO [katastarska općina], međutim, ta okolnost nije zapreka da treće osobe, konkretno tužiteljicu, stekne pravo vlasništva putem instituta dosjelosti, obzirom da je, prema ocjeni ovog suda, u tijeku postupka, tužiteljica dokazala da je njen pravni prednik bio u poštenom posjedu spornih nekretnina u pravno relevantnom razdoblju tj. u razdoblju zasigurno duljem od 30 godina.

31. Naime, dosjelost je originalna osnova stjecanja prava vlasništva na tuđoj stvari njenim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Svrha instituta dosjelosti je da se ukloni trajni nesklad između posjeda i vlasništva jer je često slučaj da u zemljišnim knjigama upisana osoba kao vlasnik nije i stvarni vlasnik te nekretnine.

32. Činjenica da je netko u zemljišnoj knjizi upisan kao (su)vlasnik određene nekretnine predstavlja samo predmnjevu o vlasništvu te osobe, koja svakako otpada ako drugi, čije stjecanje nije upisano u zemljišnu knjigu, dokaže da ima valjanu osnovu i istinit način stjecanja te nekretnine. Ni okolnost da bi rješenjem o nasljeđivanju iza osobe koja je upisana kao (su)vlasnik nekretnine u zemljišnoj knjizi ta imovina raspoređena kao njena ostavinska imovina na nasljednike, iako nije predstavljala ostavinu ostavitelja, ne dovodi nasljednike u povoljniji položaj, budući nasljednici svoje pravo izvode iz prava svog prednika, a kojeg prava nema.

33. Slijedom svega navedenog, kako je tužiteljica vlasništvo predmetnih nekretnina stekla temeljem valjane pravne osnove i to dosjelošću putem pravnog prednika, te nasljeđivanjem i diobom, to je primjenom odredaba članka 388. stavka 2. ZVDSP-a, u svezi s pravnim pravilom iz paragrafa 1477. bivšeg OGZ-a, te članka 128. ZVDSP-a, valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

34. Tužiteljica je u potpunosti uspjela u ovom postupku u odnosu na tuženike ad.3), ad.4) ad. 5), ad.6) i ad.7) koji se usprotivili tužbi, pa joj je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 u daljnjem tekstu ZPP) i temeljem odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa), priznat opravdani parnični trošak za sastav tužbe od dana 28. svibnja 2024. godine – 100 bodova, zastupanje na ročištima od dana 20. ožujka 2025, 16. lipnja 2025 i 23. rujna 2025. – po 100 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura i uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.000,00 eura, te uvećano za sudsku pristojbu tužbe od 6,64 eura i troškove vještačenja u iznosu od 549,48 eura, sveukupni trošak tužiteljice iznosi 1.556,12 eura, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Supetru, dana 24. listopada 2025.

S U T K I NJ A:

Antonela Franulić Pilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Županijskom sudu roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a) Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Dostaviti:

- pun. tužiteljice Dean Rahan, odvj. u Supetru

- tužena ad. 2) IĆ, [adresa]

- pun. tuženika ad. 3), ad. 4), ad. 5) i ad. 7) Vesna Škare Ožbolt, odvj. u Zagrebu

- pun. tuženik ad.6) ĐĆ, VĆ, očuh, iz Šibenika, Ulica

[adresa]