REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-382/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Lovelu Boriću, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika-protutužitelja ĆMČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 12. siječnja 2024., poslovni broj: 137 P-841/21-11, u sjednici vijeća održanoj 24. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika-protutužitelja ĆMČ iz [adresa] odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 12. siječnja 2024., poslovni broj: 137 P-841/21-11.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku ĆMČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 25.750,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a za euro na dan isplate uvećan za zateznu kamatu koja teče od 7.11.2011. pa do isplate, po čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, te mu naknadi parnične troškove u iznosu od 4.500,00 eur zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tuženi-protutužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

Tuženi-protutužitelj je dužan platiti tužitelju-protutuženiku iznos od 328,500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose:

- 4.500,00 od 15.2.2008.

- 4.500,00 15.3.2008.

- 4.500,00 15.4.2008.

- 4.500,00 od 15.5.2008.

- 4.500,00 15.6.2008.

- 4.500,00 15.7.2008.

- 4.500,00 od 15.8.2008.

- 4.500,00 15.9.2008.

- 4.500,00 15.10.2008.

- 4.500,00 od 15.11.2008.

- 4.500,00 15.12.2008.

- 4.500,00 15.1.2009.

- 4.500,00 od 15.2.2009.

- 4.500,00 15.3.2009.

- 4.500,00 15.4.2009.

- 4.500,00 od 15.5.2009.

- 4.500,00 15.6.2009.

- 4.500,00 15.4.2009.

- 4.500,00 od 15.7.2009.

- 4.500,00 15.8.2009.

- 4.500,00 15.9.2009.

- 4.500,00 od 15.10.2009.

- 4.500,00 15.11.2009.

- 4.500,00 15.12.2009.

- 4.500,00 od 15.1.2010.

- 4.500,00 15.2.2010.

- 4.500,00 15.3.2010.

- 4.500,00 od 15.4.2010.

- 4.500,00 15.5.2010.

- 4.500,00 15.6.2010.

- 4.500,00 od 15.7.2010.

- 4.500,00 15.8.2010.

- 4.500,00 15.9.2010.

- 4.500,00 od 15.10.2010.

- 4.500,00 15.11.2010.

- 4.500,00 15.12.2010.

- 4.500,00 od 1.2011.

- 4.500,00 15.2.2011.

- 4.500,00 15.3.2011.

- 4.500,00 od 15.4.2011.

- 4.500,00 15.5.2011.

- 4.500,00 15.6.2011.

- 4.500,00 od 15.7.2011.

- 4.500,00 15.8.2011.

- 4.500,00 15.9.2011.

- 4.500,00 od 15.10.2011.

- 4.500,00 15.11.2011.

- 4.500,00 15.12.2011.

- 4.500,00 od 15.1.2012.

- 4.500,00 15.2.2012.

- 4.500,00 15.3.2012.

- 4.500,00 od 15.4.2012.

- 4.500,00 15.5.2012.

- 4.500,00 15.6.2012.

- 4.500,00 od 15.7.2012.

- 4.500,00 15.8.2012.

- 4.500,00 15.9.2012.

- 4.500,00 od 15.10.2012.

- 4.500,00 15.11.2012.

- 4.500,00 15.12.2012.

- 4.500,00 od 1.2013.

- 4.500,00 15.2.2013.

- 4.500,00 15.3.2013.

- 4.500,00 od 15.4.2013.

- 4.500,00 15.5.2013.

- 4.500,00 15.6.2013.

- 4.500,00 od 15.7.2013.

- 4.500,00 15.8.2013.

- 4.500,00 15.9.2013.

- 4.500,00 od 15.10.2013.

- 4.500,00 15.11.2013.

- 4.500,00 15.12.2013

- 4.500,00 od 15.1.2014.

- 4.500,00 15.2.2014.

- 4.500,00 15.3.2014.

pa do isplate po stopi određenoj na svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik-protutužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu u cijelosti zbog namjernog dovođenja prodavatelja u zabludu od strane kupca ĆM, s obzirom na namjeru stjecanja vlasništva nelegitimnim putem ili podredno da se odluku ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

2.1. U žalbi navodi da je nesporno da tužitelj nije ispunio ugovorne obveze iz predugovora o kupnji stana, kojim se u točki 4. obvezao sklopiti konačni kupoprodajni ugovor nakon što mu prodavatelj predoči valjani zemljišnoknjižni izvadak, da je tužitelj namjerno izbjegavao potpisivanje predugovora na štetu tuženika kao vlasnika građevinskog obrta [obrt] 1986., zatim da je tužitelj nije u roku od 15 dana od potpisivanja ugovorne obveze ispraznio stan od osoba i stvari te ga predao prodavatelju, nego je nastavio koristiti stan više godina, negirajući obveze iz potpisanog predugovora, zbog čega je tuženik morao pristupiti pravnom načinu ispražnjenja stana i pokrenuti ovrhu za iseljenje jer je tužitelj izbjegavao osobno isprazniti stan te da ga i dalje protuzakonito koristi. Dalje navodi da je 19. ožujka 2014. provedena ovrha od strane Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrs-193/12, da se u stan ušlo putem bravara, nakon čega je predan tuženiku i da je tuženik pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu podnio tužbu za naknadu štete te da je isti sud pod poslovnim brojem: P-154/13, donio presudu da se ovdje tuženiku, a u tom predmetu tužitelju, isplati šteta u iznosu od 110.594,46 kn, s kamatama te da je odbijen protutužbeni zahtjeva za isplatu iznosa od 25.750,00 eura.

2.2. Zaključno navodi da nema nikakve obveze prema tužitelju jer da je tužitelj svojim radnjama nanio štetu tuženiku kao prodavatelju, što je potvrdio Općinski građanski sud u Zagrebu u odluci P-154/13-28. Protivi se u cijelosti i dosuđenoj odvjetničkoj nagradi.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje ZPP), u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a tuženik ne ukazuje na neke druge povrede odredaba parničnog postupka. Prvostupanjski sud je za svoje pravne stavove dao jasno obrazloženje, koje nije u suprotnosti s provedenim dokazima te su raspravljene sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu pa je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom članka 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 27.750,00 eura na temelju članka IV. Međusobnog sporazuma od 7. studenog 2011. s osnova plaćenog predujma za kupnju stambenog prostora i garaže u Zagrebu.

6.1. Predmet spora je i protutužbeni zahtjev tuženika za isplatu najamnine za kuću u mjesečnom iznosu od 4.000,00 kn i za garažu u mjesečnom iznosu od 500,00 kn za razdoblje od dospijeća od 15. veljače 2008. do 15. ožujka 2014., u ukupno postavljenom iznosu od 328.500,00 kuna.

7. Iz prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da su tužitelj kao kupac i tuženik kao prodavatelj 1. veljače 2005. sklopili predugovor o kupoprodaji nekretnine i to: stambeni prostor površine 78,91 m2 i garažni prostor površine 14,92 m2, koji se nalaze u objektu sgrađenom na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao stara izmjera te kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao nova izmjera, sve u [adresa], za ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 85.400 eura te da se kupac ugovorom obvezao platiti kupoprodajnu cijenu na način da odmah plati 10% na ime kapare, 15% s danom stupanja u posjed, 10 % prilikom predočenja pravomoćne dopune građevinske dozvole i 65% prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora, koji se stranke obvezuju sklopiti odmah, pri predočenju od strane prodavatelja zemljišnoknjižnog izvatka s provedenim etažnim elaboratom i provedenom uknjižbom predmetne nekretnine,

- da su parnične stranke 7. studenog 2011. raskinule kupoprodajni ugovor i da su ovim raskidom utvrdile da je kupac na ime predmetne nekretnine isplatio iznos od 25.750,00 eura, da se ugovor raskida jer kupac nije u mogućnosti isplatiti preostalu kupoprodajnu cijenu i da se prodavatelj obvezuje kupcu vratiti iznos predujma za kupnju predmetnog stana u iznosu od 25.750,00 eura, nakon koje isplate kupac više nema nikakvih drugih potraživanje prema prodavatelju, a kupac se obvezuje predmetni stan osloboditi od osoba i stvari, nakon čega će prodavatelj isplatiti kupcu naznačeni iznos predujma,

- da su parnične stranke 7. studenog 2011. sklopile Međusobni sporazum, kojim su stranke uredile sva međusobna potraživanja, a između ostalog povrat predujma i predaju stana na isti način kako je to određeno u raskidu kupoprodajnog ugovora,

- da tuženik osporava povrat predujma jer tužitelj nije iselio iz stana pa da nije mogao raspolagati svojom nekretninom te da mu je s osnova najamnine pričinio štetu u iznosu od 207.460,00 kuna.

- da tuženik, kao protutužitelj, traži isplatu najamnine u ukupnom iznosu od 328.500,00 kn za razdoblje dospijeća od 15. veljače 2008. do 15. ožujka 2014.

- da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 17 P- 154/13-28 od 18. svibnja 2015., koja je potvrđena odlukom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 68 Gž-6672/15-2 od 12. lipnja 2018., osim za iznos od 3.932,10 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 2011. do isplate u kojem dijelu je odbačena tužba, naloženo tuženici AM platiti tužitelju ĆMČ iznos od 110.594,46 kn, na ime najamnine, sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa najamnine do isplate, zatim da je preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu najamnine za razdoblje dospijeća od 15. veljače 2008. do 15. studenog 2011. prema tuženici AM odbijen, da je ukupan tužbeni zahtjev za najamninu prema ĆM odbijen, kao i protutužbeni zahtjev AM prema tuženiku MM za isplatu iznosa od 25.750,00 eura,

- da je tužitelj u iskazu potvrdio da je s tužiteljem sklopio predugovor za kupnju stana, da je u predugovoru utvrđena dinamika plaćanja, da je taj stan preplatio, da tuženik nije ishodio papire koje je trebao s obzirom na terasu koju je nadograđivao i zatvarao zbog čega je tužitelj zatražio raskid ugovora, zatim da je s tuženikom sklopio Međusobni sporazum, da je njegova bivša supruga ostala u stanu i da ju je na žalost morao deložirati o svom trošku pa je tuženik 2014. preuzeo stan, međutim nikad mu nije vratio iznos od 25.750,00 eura, i da je tuženik nakon 2014. godine nestao pa s tuženikom nije mogao stupiti u kontakt.

8. Prvostupanjski sud na temelju ocjene provedenih dokaza i utvrđenih činjenica zaključuje da tuženik nije ispunio svoju obvezu iz predugovora, zbog čega je došlo do raskida predugovora i do međusobnog sporazuma, koji su stranke potpisale i ovjerile kod javnog bilježnika pa kako je tuženik iselio iz stana, a tuženik nije vratio novac prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja, a odbija protutužbeni zahtjev tuženika jer tuženik nije priložio niti jedan materijalni dokaz kojim bi se utvrdili činjenični navodi iz protutužbenog zahtjeva te se osim toga nije pojavljivao na sudskim ročištima kao niti ročištu na koje je pozvan radi saslušanja.

9. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da tužitelj nije u roku od 15 dana od dana potpisivanja Međusobnog sporazuma ispraznio stan od osoba i stvari i stan predao tuženiku te da ga je nastavio koristiti više godina, negirajući obveze iz potpisanog predugovora, s obzirom da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 17 P-154/13-28 od 18. svibnja 2015., koja je priložena u sudski spis, nesporno utvrđeno da je ĆM prije raskida predugovora i potpisivanja međusobnog sporazuma, odnosno 17. siječnja 2011., iselio iz predmetnog stana, da se u međuvremenu razveo od svoje supruge koja je nastavila živjeti u stanu i koja je na kraju prisilno deložirana na trošak tužitelja, zatim da je u tom postupku, bivša supruga tužitelja AM, obvezana platiti tuženiku najamninu u iznosu od 110.594,46 kn (umanjenu za iznos od 3.932,20 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 2011. do isplate u kojem dijelu je drugostupanjski sud odbacio tužbu) za razdoblje od 15. prosinca 2011. do 15. ožujka 2014., dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za razdoblje od 15. veljače 2008. do **.**.2011., ĆMČ, kao neosnovanim odbijen.

10. Parnične stranke su Međusobnim sporazumom od 7. studenog 2011., regulirale međusobne obveze i potraživanja te je tužitelj i prije potpisivanja predugovora iselio iz stana, a tuženik nije postupio po članku IV. Sporazuma i nije tužitelju vratio iznos od 25.750,00 kn., a da tuženik nije tužitelju isplatio navedeni novčani iznos u ovom postupku i nije sporno. Prema tome, nije tužitelj uzrokovao štetu tuženiku jer je ispunio svoj dio obveze, a zbog toga što njegova bivša supruga nije željela napustiti stan sve do deložacije, ne može pravne posljedice snositi tužitelj. Osim toga AM, pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 17 P-154/13-28 od 18. svibnja 2015., obvezana je platiti tuženiku najamninu za razdoblje korištenja predmetnog stana.

11. Obveza tuženika proizlazi i iz odredbe članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 36/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje ZOO) prema kojem su sudionici u obveznom odnosu dužni ispuniti svoje obveze i odgovaraju za njihovo ispunjenje.

12. U odnosu na navode da je tužbeni zahtjev tužitelja već pravomoćno odbijen u predmetu poslovni broj: P-154/13, za reći je da je iznos od 25.750,00 eura, kao protutužbeni zahtjev odbijen u odnosu na AM jer je u postupku utvrđeno da je predmetni iznos platio ĆM.

13. U ostalom dijelu prvostupanjska odluka nije činjeničnim navodima žalbe osporavana.

14. Slijedom navedenog ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda, kao i primijenjeno materijalno pravo pa je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalba tuženika odbijena kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena.

15. Odluka o naknadi parničnog troška osporena je u okviru osporavanja odluke o glavnoj stvari, a o primjeni materijalnog prava u odluci o parničnom trošku, drugostupanjski sud ne vodi računa po službenoj dužnosti.

16. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 24. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić