REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-1065/2024-3.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sveučilište u Osijeku, Fakultet turizma i ruralnog razvoja u Požegi, OIB: 11614501047, Vukovarska 17, Požega, zastupan po punomoćniku po zaposlenju GD, protiv tuženika PD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupan po punomoćniku Milanu Piperu odvjetniku iz [adresa], radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi od 15. studenog 2024., poslovni broj: Povrv-18/2024-13., u sjednici vijeća održanoj 24. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika PD se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Požegi od 15. studenog 2024., poslovni broj: Povrv- 18/2024-13.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marija Včelika, [adresa], poslovni broj Ovrv-2697/2023 od 6.studenog 2023., a u kojem je naloženo tuženiku PD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao ovršeniku, da tužitelju kao ovrhovoditelju, namiri tražbinu u ukupnom iznosu od 13.439,21 eura, uvećanu za ugovorne zatezne kamate koje teku od 15.07.2023. pa do isplate, ugovorna kamatna stopa: 3% godišnje, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 203,43 EUR obračunatom do 14.07.2023., na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR01, s pozivom na broj 34-70237, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.

II Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marija Včelika, [adresa], poslovni broj Ovrv2697/2023 od 6.studenog 2023., a u kojem je naloženo ovršeniku PD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da ovrhovoditelju, u roku od 8 dana naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 110,49 eura uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR01, s pozivom na broj 34-70237, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.

III Nalaže se tuženiku PD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], G [adresa], da tužitelju Sveučilište u Osijeku, Fakultet turizma i ruralnog razvoja u Požegi, OIB: 11614501047, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 361,68 eura od dana presuđenja, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR01, s pozivom na broj 34-70237, u roku od 15 dana."

2. Protiv dosuđujućeg dijela presude i odluke o troškovima parničnog postupka (točka I. i III. izreke) tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 90/17, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP). U žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 299. ZOO-a, kada je u točki 22. obrazloženja presude naveo da je tuženik tek na glavnoj raspravi od 26. rujna 2024. istaknuo prigovor da se ugovorna kamata ne može obračunavati od 8. siječnja 2023., već od 10. siječnja 2023., pa o tome nije niti raspravljano, jer da je tuženik taj prigovor trebao istaknuti najkasnije do zaključenja pripremnog ročišta. Ističe da je još od odgovora na tužbu osporavao tužbeni zahtjev u cijelosti, a na ročištu održanom 26. rujna 2024. samo je ukazao na tekst Ugovora o školovanju na poslijediplomskom doktorskom studiju od 8. siječnja 2019. Na ovaj način tuženik je ukazao da je tužitelj pogrešno obračunao ugovorenu kamatu, a što je sadržano u računu kao vjerodostojnoj ispravi. Nadalje ističe da prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje da predmetna tražbina nije u nikakvoj vezi sa ravnopravnim statusom tuženika i u tom dijelu činjenično stanje pogrešno utvrđuje. Naime, iz članka 5. točka 3. Ugovora o školovanju na poslijediplomskom studiju od 8. siječnja 2019. jasno proizlazi da je obveza tuženika bila da će ostati raditi na Veleučilištu osam godina od dana stjecanja akademskog stupnja doktora znanosti. Naprijed rečeno ukazuje da činjenica da zbog statusnih promjena na strani tužitelja za vrijeme ispunjenja ugovora, a na koju tuženik nije imao mogućnost utjecati, nastaju okolnosti u kojima nema smisla ustrajati na izvršenju obveze tuženika, jer u svakom slučaju svrha stipendiranja ne bi bila ostvarena. Ističe da se u konkretnom slučaju nije mogao izdati račun, već je tužitelj mogao ići samo tužbom za nadoknadu štete. Predlaže da se žalba prihvati i da se prvostupanjska presuda preinači na način da se ukine platni nalog u cijelosti i da se tužitelj odbije sa tužbenim zahtjevom ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Trošak sastava žalbe ne traži.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno navodima žalbe, prilikom donošenja pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 299. ZPP-a, kada je odbio utvrđivati činjenice po prigovoru tuženika istaknutog na ročištu za glavnu raspravu održanu 26. rujna 2024. vezano za obračun ugovorene kamate, prema kojem prigovoru je tužitelj pogrešno obračunao ugovorenu kamatu, jer je istu računao od 8. siječnja 2023., a ne od 10. siječnja 2023.

6. Naime, iz prvostupanjskog spisa jasno proizlazi da je pripremno ročište održano 9. svibnja 2024., na kojem je prvostupanjski sud jasno upozorio parnične stranke na obvezu iznošenja činjenica i predlaganja dokaza.

6.1. Iz prvostupanjskog spisa jasno proizlazi da punomoćnik tuženika niti u odgovoru na tužbu, a niti do zaključenja pripremnog ročišta nije osporavao matematičku točnost obračuna ugovorene kamate u iznosu od 203,43 eura, niti je osporavao dospijeće ugovorene kamate, već visini obračunate ugovorene kamate prigovara tek na ročištu za glavnu raspravu.

6.2. Pri tome vezano za navode žalbe potrebno je odgovoriti da prigovori tuženika u odgovoru na tužbu i do zaključenja pripremnog ročišta nisu ukazivali da tuženik osporava točnost obračuna ugovorene kamate, već da prigovara da nije u obvezi podmiriti dug zbog zastare potraživanja, zbog nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja i zbog činjenice što smatra da se u konkretnom slučaju od njega nije mogao potraživati navedeni iznos temeljem računa kao vjerodostojne isprave, jer potraživanje ne proizlazi iz cijene usluge i prodane robe, u kojem slučaju se može izdati račun.

7. Vezano za prigovor tuženika da se u konkretnom slučaju nije mogao izdati račun, te da račun koji je izdao tuženik ne predstavlja valjanu vjerodostojnu ispravu u smislu članka 31. OZ, jer se ne radi o isporuci robe ili pružanju usluge, već o povratu troška školovanja koji je tužitelj kao poslodavac platio za tuženika.

7.1. Ovaj sud prihvaća da se u konkretnom slučaju nije mogao izdati račun sam, jer se predmetna tražbina ne temelji na trgovačkom odnosu, niti na isporuci dobara ili usluga.

7.2. Međutim, kako je tuženik pravodobno uložio prigovor protiv rješenja o ovrsi, to je sukladno članku 58. stavku 1. OZ rješenje o ovrsi ukinuto u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak se nastavio kao parnica.

7.3. U ovoj parnici sud ne ocjenjuje više valjanost vjerodostojne isprave kao takve, već osnovanost same tražbine koju tužitelj potražuje od tuženika.

7.4. Slijedom navedenoga, prigovor tuženika o nevaljanosti računa kao vjerodostojne isprave nije odlučan za ishod ove parnice, budući se u ovoj fazi postupka odlučuje o samoj osnovanosti tražbine, a ne o formalnim pretpostavkama za izdavanje rješenja o ovrsi.

8. Slijedom navedenoga, a imajući u vidu izvedene dokaze i razloge navedene u pobijanoj presudi, po ocjeni ovoga suda prvostupanjska presuda ima dovoljno jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima.

8.1. Stoga prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koje se također ukazuje navodima žalbe, a nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a.

10. Suprotno navodima žalbe, iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj pogrešno obračunao ugovorenu kamatu do 13. srpnja 2023., a tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije prigovarao matematičkoj točnosti obračunate ugovorene kamate.

11. Suprotno navodima žalbe, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu ne oslobađa tuženika obveza vraćanja plaćene školarine za njega, tužitelju kao poslodavca. Naime, tuženik je otkaz ugovora o radu dobio jer kod tužitelja više nije bila potrebe za njegovim radom s obzirom na završeno obrazovanje u trenutku donošenja Odluke o otkazu.

12. U konkretnom slučaju Ugovor o poslijediplomskom doktorskom studiju od 8. siječnja 2019. doista nije ugovor o novaciji u smislu članka 145. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 dalje: ZOO), kako to navodi tuženik.

13. Naime, člankom 145. stavkom 2. ZOO propisano je da sporazum vjerovnika i dužnika kojim se mijenja ili dodaje odredba o roku, o mjestu ili načinu ispunjenja, zatim naknadni sporazum o kamatama, ugovornoj kazni, osiguranju ispunjenja ili o kojoj drugoj sporednoj odredbi, a i sporazum o izdavanju nove isprave o dugu ne smatraju se obnovom.

13.1. Člankom 5. točkom 1. Ugovorom o školovanju na poslijediplomskom doktorskom studiju od 8. siječnja 2019. (dalje: Ugovor o 8. siječnja 2019.) ugovoreno je da će tuženik u roku od 4 godine od dana potpisivanja ovog Ugovora položiti sve propisane ispite i obraniti doktorsku dizertaciju, a člankom 6. je ugovoreno da će tužitelj obustaviti i zatražiti od tuženika povrat cjelokupnog iznosa uplaćenih troškova školarine, koja prema članku 4 tog Ugovora iznosi ukupno 99.725,00 kuna, uvećano za ugovorenu kamatu od 3% godišnje, ako tuženik ne ispuni obveze iz članka 5. Ugovora.

14. Slijedom navedenog, Ugovorom od 8. siječnja 2019. je utvrđeno već postojeće stanje u vezi plaćene školarine od 99.725,00 kuna od strane prednika tužitelja kao poslodavca za doktorski studij tuženika kao zaposlenika, te je izmijenjen rok u kojem tuženik trebao završiti poslijediplomski studij.

15. Obveza tuženika na vraćanje školarine, iako je školarina plaćana u više navrata u razdoblju do 2015., nije nastala sve do trenutka dok god je tužitelj kao poslodavac, odnosno njegov prednik, produžavao rok za završetak doktorskog studija tuženiku.

15.1. Pri tome je potrebno istaknuti da je Ugovor o školovanju prvi potpisan između tužitelja i tuženika 2. ožujka 2011. i da je školovanje trebalo biti završeno u roku od 5 godina od dana potpisivanja tog Ugovora, potom je potpisan Aneks Ugovora o školovanju od 15. prosinca 2015. po kojem je rok za završetak navedenog školovanja bio produžen, te je iznosio 7 godina od dana potpisivanja Ugovora, zatim je 1. ožujka 2018. potpisan Aneks II Ugovora o školovanju, prema kojem je rok za dovršetak školovanja produžen od 30. rujna 2018. i na kraju je sklopljen Ugovor o školovanju od 8. siječnja 2019., prema kojem je rok za dovršetak studija određen u roku od 4 godine od dana potpisivanja tog Ugovora, pa je zaista obveza na vraćanje školarine dospjela 9. siječnja 2023., što znači da nije osnovan prigovor zastare što ga je istaknuo tuženik, jer je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku 25. rujna 2023.

16. Obzirom na navedeno neosnovani su žalbeni navodi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

17. Temeljem pravilno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava utvrdio da je tuženik dužan tužitelju vratiti školarinu plaćenu za njega i platiti ugovorenu kamatu, sukladno članku 2., 4., 6. i 9. ZOO.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je donesena sukladno članku 154. stavku 1. i članku 155. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/4, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22).

21. Slijedom navedenoga žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena pod točkom I. i III. izreke, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

23. U nepobijanom odbijajućem dijelu (točka II. izreke), prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Slavonski Brod, 24. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak