REPUBLIKA HRVATSKA

P-2153/2025

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Marko Popović odvj. u Splitu, protiv tuženika ANASTAZIA NEKRETNINE d.o.o. [adresa], OIB: 02492054409, zastupan po pun. Hrvoje Alajbeg odvj. u Splitu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane dana 02. listopada 2025. god., u prisustvu pun. tužitelja Marko Popović odvj. u Splitu, i pun. tuženika Hrvoje Alajbeg odvj. u Splitu, dana 24. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Nalaže se tuženiku Anastazia nekretnine d.o.o. [adresa], OIB: 02492054409, da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju LĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 4.568,22 Eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 06. listopada 2022. god., pa do 31.12.2022. god., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. god., pa do 30.12.2023. god., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. god., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

U odnosu na više zatražene zakonske zatezne kamate, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.138,20 Eur uvećane za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 24. listopada 2025. god., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

Pravni prednik tužiteljice BĐ iz [adresa], dana 03. veljače 2023. god., podnio je ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je temeljem pravomoćnog i ovršnog Rješenja o ovrsi donesenog od strane javnog bilježnika Teo Karabotić-Milovac, dana 5. siječnja 2016.g. pod poslovnim brojem OVRV-2486/15, ovdje tuženik (kao ovrhovoditelj) od ovdje tužitelja (kao ovršenika) naplatio iznos od ukupno 34.419,29 kn. (21.071,67 kn + 1.905,61 kn + 7.254,42 kn + 4.184,59 kn).

Temeljem prijedloga predlagatelja (ovdje tužitelja) BĐ za ukidanjem klauzule pravomoćnosti, Općinski sud u Splitu u predmetu poslovni broj R1- 140/2017, dana 10. lipnja 2022.g, donio je rješenje kojim se odbija prijedlog predlagatelja za ukidanje klauzule pravomoćnosti na rješenje o ovrsi koje je donio javni bilježnik u Splitu Teo Karabotić-Milovac pod poslovnim brojem Ovrv-2486/15 dana 5. siječnja 2016.godine.

Županijski sud u Zadru uvažio je žalbu predlagatelja i 19. rujna 2022.g. pod poslovnim brojem Gž-958/2022-2, donio je rješenje kojim je uvažena žalba predlagatelja i preinačeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-140/2017 od 10. lipnja 2022.g., na način da je ukinuta potvrda pravomoćnosti Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je donio javni bilježnik u Splitu Teo Karabotić- Milovac pod poslovnim brojem Ovrv-2486/15 dana 5. siječnja 2016.godine.

Iz naprijed navedenog, razvidno je kako donošenjem rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-958/2022 naknadno otpala osnova naplate (condictio ob causam finitam). te je nastala obveza tuženika za vraćanjem stečenog bez osnove.

Čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO) propisuje: „Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednosti postignute koristi“.

Čl. 1111. st. 3. ZOO-a propisuje: „Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala“.

Iz naprijed navedenog, razvidno je kako je u konkretnom slučaju došlo do stjecanja bez osnove, obzirom da su se ispunile sve zakonom propisane pretpostavke.

Tužitelj je 10.11.2022.g. uputio tuženiku zahtjev za povrat naplaćenog iznosa, a na koji poziv se tuženik oglušio, iako je svjestan da je otpala osnova temeljem koje je naplaćen navedeni iznos.

Slijedom naprijed navedenog, pravni prednik tužiteljice je predložio sudu da donese odluku kako slijedi;

"I. Nalaže se tuženiku ANASTAZIJA NEKRETNINE d.o.o. Trstenik 7, Split, OIB: 02492054409, da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju BĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.568,22 € (34.419,29 kn) zajedno sa zakonskim zateznom kamatama koje teku na:

- iznos od 28,16 € (212,20 kn) od 02.01.2017.g.;

- iznos od 433,50 € (3.266,24 kn) od 01.03.2017.g.;

- iznos od 1.056,55 € (7.960,57 kn) od 02.10.2017.g.;

- iznos od 1.440,82 € (10.855,85 kn) od 03.12.2018.g.;

- iznos od 1.608,80 € (12.121,43 kn) od 01.04.2020.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena."

U odgovoru na tužbu od 26. lipnja 2023. god., tuženik navodi da je tužbeni zahtjev neosnovan. Tuženik je predmetni iznos naplatio temeljem pravomoćnog i ovršnog Rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-2486/15 od 05. 01. 2016. godine, a koje je donijeto budući da ovršenik, ovdje tužitelj nije dobrovoljno isplatio tražbinu ovrhovoditelja, ovdje tuženika br. 49 Posl 1/1. Isti račun je izdan dana 07.09. 2015. god., na iznos od 25.070,50 kn s dospijećem dana 15.09.2015. god., na ime usluge agencijskog posredovanja prodaj stana, temeljem Ugovora o posredovanju sklopljenog između ovdje tuženika kao posrednika, te ovdje tužitelja kao nalogodavca, dana 11.03.2014. godine.

Isto rješenje je postalo pravomoćno i ovršno dana 19.04.2016. god., a u prijedlogu za ukidanje potvrde pravomoćnosti istog ovdje tužitelj je naveo kako je na predmetni račun ovdje tuženika uložio pisanu reklamaciju dva puta, vratio mu ga, i da ga nije prihvatio. Za predmetno rješenje o ovrsi je naveo kako mu isto nije uredno dostavljeno, i to jer je odselio sa adrese gdje mu je bilo prijavljeno prebivalište.

Naime, ovdje tužitelj je bio prijavljen na adresi u [adresa] do prosinca 2016. god., nakon čega se prijavljuje na adresu u [adresa]. Dakle, dostava tužitelju je izvršena/pokušana na adresu na kojoj je uredno bio prijavljen i više od pola godine nakon što je dostava predmetnog pismena izvršena/pokušana.

Usto, i nakon preseljenja na novu adresu tužitelj je (kako je sam u prijedlogu za ukidanja potvrde pravomoćnosti naveo) o istoj obavijestio novu vlasnicu i poštara kako bi mu proslijedili eventualna pismena koja su za njega. Vlasnica stana je u svom iskazu kao svjedok u predmetu posl. br. R1-140/17 izjavila kako je svu poštu gosp. BĐ koja joj je bila dostavljena, istome odnosila, a isto su činile i njene kćeri koje su se poslije nje u isti stan uselile.

Stoga je prvostupanjski sud Rješenjem od 10.06. 2022. god., posl. br. R1- 140/17 odbio prijedlog za ukidanje potvrde pravomoćnosti Rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-2486/15 od 05.01.2016. god., budući je predmetno rješenje o ovrsi sukladno čl. 8 Ovršnog zakona, javni bilježnik Teo Karabotić Milovac iz Splita dva puta pokušao izvršiti na prebivališnu adresu ovdje tužitelja – [adresa], a sve sukladno zakonom propisanoj proceduri dostave, kako je razvidno iz javnobilježničkog spisa posl. br. Ovrv-2468/2015.

Dakle, uređujući javni bilježnik je izdavanja potvrde pravomoćnosti za Rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-2486/15 od 05.01.2016. god., postupao pravilno, u skladu sa Zakonom o javnom bilježništvu, te Ovršnim zakonom, a time je i ovdje tuženik u dobroj vjeri, temeljem valjane osnove – vjerodostojne isprave i pravomoćnog Rješenja o ovrsi naplatio svoje potraživanje prema ovršeniku, ovdje tužitelju.

Štoviše, naplata je provedena temeljem Izravnog zahtjeva za naplatu putem FINA-e, koja bi da isti nije bio podoban za ovrhu, odbacila, odnosno ne bi provela ovrhu na sredstvima ovršenika, ovdje tužitelja.

Dakle, ne može se smatrati da je došlo do stjecanja bez osnove, jer osnova stjecanja predmetnog iznosa nesumnjivo postoji – ovdje tuženik je bio posrednik prilikom kupoprodaje nekretnine ovdje tužitelja, a o čemu svjedoči valjani Ugovor o posredovanju i izdani Račun za obavljene usluge agencijskog posredovanja.

Ukidanje potvrde pravomoćnosti valjanog Rješenja o ovrsi ne čini nevaljanim vjerodostojnu ispravu temeljem koje je predmetno rješenje donijeto, a koja je i osnova stjecanja predmetnog iznosa.

Tuženik je predložio sudu da nakon održane glavne rasprave donese odluku kojom se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

Prednik tužiteljice u podnesku od 19. listopada 2023. god., navodi da se predmetna tužba temelji na činjenici da je tuženik od tužitelja naplatio određeni novčani iznos temeljem Rješenja o ovrsi donesenog od strane javnog bilježnika Teo Karabotić- Milovac dana 5. siječnja 2016.g., pod poslovnim brojem OVRV-2486/15.

Prednik tužiteljice navodi kako je Županijski sud u Zadru donio rješenje poslovni broj Gž-958/2022, kojim je ukinuta potvrda pravomoćnosti predmetnog rješenja o ovrsi, čime je otpala osnova naplate.

Navodi da tuženik svojim odgovorom na tužbu ne spori da je tuženik od tužitelja naplatio predmetni iznos temeljem Rješenja o ovrsi donesenog od strane javnog bilježnika Teo Karabotić-Milovac pod poslovnim brojem OVRV-2486/15, a niti da je naknadno otpala osnova naplate donošenjem Rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-958/2022.

Slijedom svega naprijed navedenog, uzimajući u obzir da je tuženik u odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice, neovisno o tome što je isti osporio tužbeni zahtjev, prednik tužiteljice navodi kako su ispunjenje pretpostavke iz čl. 332.a Zakona o parničnom postupku, te predlaže da Naslovni sud donese presudu bez održavanja rasprave kojim se usvaja tužbeni zahtjev u cijelosti uz osudu tuženika na snošenje parničnog troška.

Tužiteljice je podneskom od 19. veljače 2025. god., konačno postavila tužbeni zahtjev, te predložila sudu da donese odluku kako slijedi;

"I. Nalaže se tuženiku ANASTAZIA NEKRETNINE d.o.o. [adresa], OIB: 02492054409, da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju LĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 4.568,22 € (34.419,29 kn) zajedno sa zakonskim zateznom kamatama koje teku na:

- iznos od 28,16 € (212,20 kn) od 02.01.2017.g.;

- iznos od 433,50 € (3.266,24 kn) od 01.03.2017.g.;

- iznos od 1.056,55 € (7.960,57 kn) od 02.10.2017.g.;

- iznos od 1.440,82 € (10.855,85 kn) od 03.12.2018.g.;

- iznos od 1.608,80 € (12.121,43 kn) od 01.04.2020.g,

do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do 30.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

Tužiteljica je zatražila parnični trošak.

Sud je u dokazne svrhe pregledao Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje OVRV-2486/15A Fina, Sektor poslovne mreže, RC Split od 07. studenog 2022. god., Rješenje Županijskog suda u Zadru posl. br. 8 Gž-958/2022-2 od 19. rujna 2022. god., Poziv za povrat od 07. studenog 2022. god., Povratnicu-Obavijest o prijemu od 21. 11. 2022. god., Potvrdu o primitku od 10. 11. 2022. god., Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje OVRV-2486/15 Fina, Sektor poslovne mreže, RC Split od 07. studenog 2022. god., Račun br.49/Posl 1/1 od 07.09.2015. god., Ugovor o posredovanju od 11. 03. 2014. god., Smrtni list Matičnog ureda Split od 26.01. 2024. god., Rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Ve3sna Ogorevc kao povjerenika ovog suda posl. br. O-489/2024, UPP/OS-22/2024 od 03. prosinca 2024. god., te spis predmeta ovog suda posl. br. R1-140/2017.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbama čl. 1111, da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (st. 1). Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (st. 2). Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3).

Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115 ZOO-a).

Stjecatelje se smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten (čl. 1117 st. 2 ZOO-a).

Među parničnim strankama nije sporno da je temeljem pravomoćnog i ovršnog Rješenja o ovrsi donesenog od strane javnog bilježnika Teo Karabotić-Milovac, dana 5. siječnja 2016.g., pod poslovnim brojem OVRV-2486/15, tuženik (kao ovrhovoditelj) od pravnog prednika tužiteljice pok. NĐ (kao ovršenika) naplatio iznos od ukupno 4.568,22 Eur (34.419,29 kn), i to iznos od 28,16 Eur (212,20 kn) dana 02.01.2017.g., iznos od 433,50 Eur (3.266,24 kn) dana 01.03.2017.g., iznos od 1.056,55 Eur (7.960,57 kn) dana 02.10.2017.g., iznos od 1.440,82 Eur (10.855,85 kn) dana 03.12.2018.g., te iznos od 1.608,80 Eur (12.121,43 kn) dana 01.04.2020.godine.

Nije sporno niti da je po prijedlogu pravnog prednika tužiteljice Županijski sud u Zadru donio rješenje posl. br. Gž-958/2022-2, od 19. rujna 2022. god., kojim rješenjem je uvažio žalbu pravnog prednika tužiteljice i preinačio Rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-140/2017 od 10. lipnja 2022.g., na način da je ukinuo potvrda pravomoćnosti Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je donio javni bilježnik u Splitu Teo Karabotić-Milovac pod poslovnim brojem Ovrv-2486/15 dana 5. siječnja 2016.godine.

Tuženik tijekom postupka osnovano navodi da samo ukidanje potvrde pravomoćnosti Rješenja o ovrsi ne čini pravno nevaljanom vjerodostojnu ispravu temeljem koje je predmetno rješenje donijeto, jer je tuženik bio posrednik prilikom kupoprodaje nekretnine pravnog prednika tužiteljice, a o čemu svjedoči sklopljeni Ugovor o posredovanju 11. 03. 2014. god., i izdani Račun za obavljene usluge agencijskog posredovanja br.49/Posl 1/1 od 07.09.2015. godine.

Međutim, donošenje Rješenja Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-958/2022 od 19. rujna 2022. god., a kojim rješenjem je ukinuta potvrda pravomoćnosti predmetnog Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Teo Karabotić-Milovac posl. br. Ovrv- 2486/15 od 05. siječnja 2016.god., čini pravno nevaljanom provedenu ovrhu na novčanim sredstvima pravnog prednika tužiteljice naplatom iznosa od ukupno 4.568,22 Eur (34.419,29 kn), i to iznosa od 28,16 Eur (212,20 kn) dana 02.01.2017.g., iznosa od 433,50 Eur (3.266,24 kn) dana 01.03.2017.g., iznosa od 1.056,55 Eur (7.960,57 kn) dana 02.10.2017.g., iznosa od 1.440,82 Eur (10.855,85 kn) dana 03.12.2018.g., te iznosa od 1.608,80 Eur (12.121,43 kn) dana 01.04.2020. god., od strane Financijske agencije, Sektor poslovne mreže, RC Split.

Pregledom spisa predmeta ovog suda posl. br. R1-140/2017, utvrđeno je da je ovaj punomoćnik tuženika, donijeto Rješenje Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž- 958/2022 od 19. rujna 2022. god., zaprimio dana 05. listopada 2022. god., pa se sukladno citiranoj odredbi čl. 1117 st. 2 ZOO-a, tuženik smatra nepoštenim stjecateljem bez pravne osnove koja je kasnije otpala, i to od dana 05. listopada 2022. godine.

Tuženik je stoga sukladno citiranim odredbama čl. 1111 st. 1 i st. 3, kao stjecatelj bez valjane pravne osnove obvezan da vrati tužiteljici kao pravnom slijedniku pok. NĐ naplaćeni iznos u visini od 4.568,22 Eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja sukladno citiranoj odredbi čl. 1117 st. 2 ZOO-a, teče od dana 06. listopada 2022. god., pa do isplate, dok je u odnosu na više zatražene zakonske zatezne kamate, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Radi svega navedenog, valjalo je donijeti odluku kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 3 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23). Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, i to za sastav tužbe 100 bod., sastav jednog podneska 100 bod., pristup na jedno ročište 50 bod., sastav jednog podneska 50 bod., i pristup na dva ročišta po 100 bod., sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljici su priznati i troškovi za sudske pristojbe, i to pristojbe tužbe u iznosu od 46,07 Eur, i pristojbe presude u iznosu od 92,13 Eur, sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 37/23), pa tako priznati ukupni parnični troškovi tuženika pod 1 i pod 5 iznose 1.138,20 Eur.

U Splitu, 24. listopada 2025. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika