REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1024/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Klaudiu Čurinu, odvjetniku iz Zagreba, Ilica 29, protiv tuženika DUKAT d.d. mliječna industrija d.d., Zagreb, Ulica Marijana Čavića 9, OIB: 25457712630, zastupanog po punomoćniku Mojmiru Ostermannu, odvjetniku iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 284, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Klaudia Čurina, i punomoćnika tuženika odvjetnika Mojmira Ostermanna, dana 24. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.279,30 eura bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 126,52 eura od dana 11. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 160,59 eura od dana 11. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 167,47 eura od dana 9. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 59,02 eura od dana 9. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 135,53 eura od dana 8. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 147,25 eura od dana 8. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 83,14 eura od dana 8. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 85,87 eura od dana 8. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 135,23 eura od dana 7. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 72,04 eura od dana 8. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 57,04 eura od dana 8. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 49,60 eura od dana 8. travnja 2022. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za početkom tijeka zateznih kamata na dospjele mjesečne iznose razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, kako je tužitelj naznačio u konačnom tužbenom zahtjevu, jer je tuženik došao u zakašnjenje prvog idućeg dana nakon isplate plaće za pojedini mjesec.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1525,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 24. listopada 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je radnik zaposlen kod tuženika, te da je tuženik u razdoblju od 2019. do 2024. neispravno obračunavao naknade plaće za godišnji odmor, budući da ih nije obračunavao u skladu s odredbom čl. 81. Zakona o radu (NN, br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023 – dalje: ZR).

Naime, odredbom čl. 81. ZR-a propisano je da radnik za vrijeme godišnjeg odmora "… ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). …". Visina naknade plaće ne može se nikakvim drugim aktima (kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i sl.), utvrditi u visini nepovoljnijoj od one koja proizlazi iz odredbe čl. 81. 5. ZR-a, s obzirom na temeljno načelo primjene za radnika najpovoljnijeg prava, uređeno odredbama čl. 9. st. 2. i 3. ZR-a, koje glase, "… (2) Poslodavac, udruge poslodavaca i sindikati mogu kolektivnim ugovorom ugovoriti uvjete rada nepovoljnije od uvjeta određenih ovim Zakonom, samo ako je ovim ili drugim zakonom to izričito propisano.

(3) Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. …".

Ni jedna odredba ZR-a ne propisuje mogućnost ugovaranja naknade plaće za godišnji odmor na način nepovoljniji od onog koji je propisan odredbama ZR-a (čl. 81. ZR-a). Slijedom izloženog, naknada plaće za godišnji odmor morala je biti obračunata u skladu s citiranom odredbom čl. 81. ZR-a. Uslijed potpuno pogrešnog obračuna naknade plaće za godišnji odmor, tužitelju je u razdoblju od 2019. do obračuna za mjesec ožujak 2022. s dospijećem 7. travnja 2022., manje isplaćen iznos od 1.221,13 eura.

U skladu s navedenim, tužitelj ima pravo na isplatu razlike naknade plaće za navedeni period, u skladu s odredbom čl. 81. ZR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća za isplatu svake pojedine naknade plaće, kako je specificirano u tužbenom zahtjevu, te u priloženom obračunu razlike naknada za godišnji odmor. Napominje se da su dospijeća pojedinih iznosa i tijek zakonske zatezne kamate određeni u skladu s datumom isplate plaće i naknade plaće evidentiranim na obračunskim listama za pojedine mjesece za koje je naknada plaće za godišnji odmor nezakonito umanjena zbog nepravilnog obračuna.

Tužitelj podneskom od 1. srpnja 2025. uređuje tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje bruto iznos od 1.279,30 eura, kao i parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističući da tužitelj u tužbi navodi da je tuženik neispravno obračunavao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora jer je istu obračunavao protivno odredbi čl. 81. Zakona o radu, ali ne navodi u kojem dijelu je tuženikov obračun naknade plaće protivan odredbi čl. 81. Zakona o radu. Drugim riječima, tuženik smatra da se tužba temelji na cirkularnom argumentu da je tuženikov obračun naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora pogrešan jer je protivan primjenjivoj zakonskoj odredbi, bez pobližeg određenja iz kojeg bi bilo vidljivo što konkretno tužitelj spori, a na što bi tuženik mogao i konkretno odgovoriti.

Radi izbjegavanja dvojbe, tuženik ističe da osporava pravilnost obračuna (tabličnog prikaza) navodne razlike naknade za godišnji odmor, iz kojeg nije jasno ni tko ga je izradio niti po kojoj metodologiji je obračun izrađen. Nadalje, tuženik također ističe da je tužitelj u tužbenom zahtjevu pogrešno postavio zahtjev za isplatu zateznih kamata na utužene iznose. Naime, kad bi i postojala razlika naknade plaće, ista bi dospijevala 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec (čl. 92. Zakona o radu), zbog čega zatezna kamata može početi teći tek od 16. dana u mjesecu za prethodni mjesec, a ne od dana isplate plaće i naknade plaće kako je to zatražio tužitelj. Dodatno se napominje da prema poreznim propisima tužitelj nema pravo tražiti zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza sadržane u utuženim bruto iznosima (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-805/2021 od 29. ožujka 2022.).

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, kao i naknaditi mu parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o radu na neodređeno vrijeme, obračune razlike naknade za godišnji odmor, platne liste (str. 8- 107 spisa), kao što je provedeno i financijsko vještačenje po vještaku ing. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (nalaz i mišljenje od 20.05.2025., str. 119-123 spisa, usmeno očitovanje na ročištu od 09.09.2025., str. 135-137 spisa) te je izvršen uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. ZPP-a (NN, 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.,- dalje: ZPP). Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja u djelomično osnovan iz sljedećih razloga.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatom razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju od kolovoza 2019. do ožujka 2022., sve zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

6. Među parničnim strankama nije sporno postojanje ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika u utuženom razdoblju, sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno činjenica je li tuženik tužitelju u utuženom razdoblju pravilno obračunavao i isplatio naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isto kao i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

7. S obzirom da je tuženik u odgovoru na tužbu osporio u tužbi postavljenu visinu tužbenog zahtjeva na prijedlog stranaka provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku ing. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. iz Zagreba.

8. U svom nalazu i mišljenju od 20. svibnja 2025. (str. 119-123 spisa) sudski vještak ing. Zrinko Ručević iz Ručević vještačenja d.o.o. navodi, a u skladu s postavljenim zadatkom, kao i na temelju pregledane dokumentacije, te prema utvrđenjima i izračunima iz nalaza, da proizlazi kako visina neisplaćene bruto plaće tužitelja u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. ožujka 2024. s osnova naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iznosi ukupno 1.279,30 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika) te su pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'k’ Tabele 1. iz nalaza. Datumi dospijeća pojedinih iznosa razlika dani su u stupcu ‘l’ Tabele 1. iz nalaza (str. 123 spisa).

9. Tužitelj se na nalaz i mišljenje vještaka očitovao podneskom od 1. srpnja 2025., navodeći kako je s istim suglasan u cijelosti, te je u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka konačno uredio tužbeni zahtjev naprijed citiranim podneskom od 1. srpnja 2025. godine.

10. Nalazu i mišljenju vještaka prigovarao je tuženik podneskom od 11. lipnja 2025. navodeći da je zadatak vještaka bio previše neprecizno definiran, što je dovelo do situacije u kojoj je vještak morao zadirati u pravna pitanja, osobito u utvrđivanje koja primanja s platne liste predstavljaju plaću i naknadu plaće. Nadalje navodi da iz sadržaja nalaza i mišljenja nije razvidno kojom se metodologijom vještak koristio pri izračunu potencijalne naknade plaće, niti je detaljno objasnio na temelju kojih kriterija je određena primanja uključio u izračun. Tuženik tako smatra da je nalaz i mišljenje manjkavo obrazložen, što ga čini nejasnim te onemogućava tuženika da se na njega na odgovarajući način očituje, te s obzirom na navedene nedostatke, mišljenja je da takav nalaz i mišljenje ne može biti valjan temelj za bilo kakvo odlučivanje suda te tuženik predlaže da se vještak na ročištu očituje na prigovore.

11. Povodom prigovora tuženika na nalaz i mišljenje sud je pozvao vještaka na ročište dana 9. rujna 2025. koji je iskazao da je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju izrađenom u ovom predmetu ističući s jedne strane da je zadatak bio neprecizno definiran pogotovo u dijelu toga koja primanja iskazana na platnim listama predstavljanju plaću ili naknadu plaće, a osim toga tuženik prigovara da u danom nalazu i mišljenju nije razvidna metodologija kojom se služio prilikom izračuna potencijalne naknade plaće.

U odgovoru na navedeno, vještak je istaknuo kako je u danom nalazu i mišljenju jasno naveo kako će prosjeke plaća isplaćenih u prethodnom mjesecu, a koji su temelj za izračun potencijalnih naknada plaća za godišnji odmor, izračunati na temelju isplaćenih bruto plaća, dakle ukupnog iznosa bruto plaća na koje su obračunani obvezni doprinosi.

Navodi da prigovori tuženika zapravo idu za time da bez obzira što je tužitelju u jednom mjesecu obračunata bruto plaća u nespornom iznosu koji podliježe obračunu doprinosa, poreza i prireza, da takav polazni podatak nije nužno adekvatan za izračun potencijalnih naknada plaća za godišnji odmor, pri čemu tuženik ukazuje na pojedine odredbe Zakona o radu.

Kako se dakle zapravo radi o prigovoru koji stavlja u koliziju definiciju plaće za određeni rad prema Zakonu o radu sa definicijom plaće sa poreznim propisima, navodi da se radi o pravnom pitanju o kojem bi trebao odlučiti sud, pa ako se utvrde elementi s obračunskih lista plaća tužitelja koji u pojedinim mjesecima jesu bili iskazani u sklopu bruto plaće u smislu poreznih propisa, a s druge strane ne predstavljaju naknadu za rad tog mjeseca (npr. jubilarne nagrade u oporezivom iznosu, isplaćene jednokratne ili slične naknade i pomoći u oporezivom iznosu i dr.) dakle nakon identifikacije takvih iznosa odnosno osnova koje bi trebalo izuzeti iz izračuna prosjeka na temelju kojeg se utvrđuje naknada plaće za vrijeme godišnjih odmora, tada po točnom preciziranju tih elementa koje treba izdvojiti, bi bio u mogućnosti sačiniti dodatni izračun u tom smislu.

Na upit punomoćnika tuženika da vještak pojasni napomene koje se tiču situacije u kojoj je radnik prije mjeseca korištenja godišnjeg odmora bio na bolovanju zašto nije u takvoj situaciji izračunata pretpostavljena plaća koju bi radnik ostvario da je radio, vještak je naveo kako je tome pristupio na način da je uzeo u obzir one mjesece u kojima postoje podaci o isplaćenoj plaći, te da naknada za bolovanje nije plaća. Što se tiče prijedloga tuženika da se u toj situaciji radi izračun pretpostavljene plaće koju bi radnik ostvario, vještak ističe kako bi taj izračun trebao uzeti u obzir sve oblike rada koje je tužitelj uobičajeno ostvario u mjesecima kada je radio, pa bi se dakle ta pretpostavljena plaća mogla izračunati na bazi prosjeka tri mjeseca ili šest mjeseci koje je tužitelj ostvario prije nego je bio na bolovanju, što bi po mišljenju vještaka dovelo do gotovo identičnog izračuna kakav je i sačinio.

12. I nakon saslušanja vještaka tuženik je ostao kod svojih svih navoda i prigovora, ali nije predlagao da se eventualno provede dokaz novim financijskim vještačenjem, pa sud u tom smislu nije odredio provođenje dokaza.

13. Sud je nalaz i mišljenje vještaka od 20. svibnja 2025., kao i usmeno očitovanje, prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan, izrađen temeljem spisu priležeće dokumentacije, te u skladu s pravilima struke. Vještak je u skladu s dobivenim zadatkom izvršio izračun potraživanja tužitelja, te je podrobno u nalazu i mišljenju, kao i usmenom očitovanju, objasnio na koji način je izvršen izračun, pri čemu je koristio dokumentaciju u spisu uključujući isplatne liste tužitelja za utuženo razdoblje.

14. U ovom postupku je nadalje utvrđeno da je u čl. 81. Zakona o radu (NN, br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR) propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili Ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna 3 mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

15. U čl. 90. Zakona o radu propisano je da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada, a prema čl. 92. st. 4. Zakona o radu propisano je, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do 15. -og dana u idućem mjesecu. Plaća i naknada plaće, u smislu tog Zakona, je plaća i naknada plaće u bruto iznosu (čl. 95. st. 8. Zakona o radu).

16. Iako tuženik i nadalje prigovara nalazu i mišljenju vještaka, po mišljenju ovog suda ti su prigovori neosnovani jer je vještak detaljno obrazložio kojom se metodologijom koristio prilikom izračuna tužiteljeva potraživanja u ovom postupku, a što je dodatno obrazložio i u usmenom očitovanju na prigovore tuženika.

17. Kako je tužitelj u cijelosti uskladio tužbeni zahtjev s utvrđenjima iz nalaza vještaka, isti je trebalo u cijelosti prihvatiti i dosuditi mu s osnove razlike naknade plaće za godišnji odmor ukupan iznos od 1.279,30 eura, te je slijedom navedenoga odlučeno kao u izreci. Pri tome, a u odnosu na navode tuženika kako je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio za 58,17 eura treba reći kako je sud dopustio takvu preinaku smatrajući istu svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama pri čemu je važno imati u vidu da se radi o uređenju odnosno povećanju tužbenog zahtjeva nakon izrade nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka. U odnosu na tijek zatezne kamate na dosuđeni iznos po preinačenom tužbenom zahtjevu valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 9. srpnja 2021. zauzet stav da kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno tužbe, a koji stav prihvaća i ovaj sud. Naime, radi se o jedinstvenom zahtjevu o visini o kojem se odlučuje u trenutku presuđenja i koja se ne može cjepkati na dijelove.

18. Visina zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a što je pobliže navedeno u izreci presude pod točkom I. Početak tijeka zateznih kamata na dospjele mjesečne iznose razlike naknade plaće je prvi idući dan iza dana u kojem je plaća tužitelju bila isplaćena za prethodni mjesec. Po tom obrascu naznačen je početak tijeka zateznih kamata na svaki mjesečni iznos razlike naknade plaće jer ako je plaća isplaćena dana x, onda je poslodavac u zakašnjenju od dana koji slijedi nakon dana x, bez obzira što u Zakonu o radu/14 stoji da se plaća može isplatiti do 15. -og u mjesecu, za prethodni mjesec (točka II izreke).

19. Obzirom na čl. 45. st. 1. i 2. u svezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04 i drugi), te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05 i drugi), plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, a što je pobliže označeno u izreci presude pod I " izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak".

20. Odluka o parničnom trošku u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku, odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09).

21. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Odvjetničkoj tarifi i zatraženom trošku i to: za sastav tužbe od 19.07.2024. (100 bodova po tbr. 7/1 OTH), za pristup na ročište održano 04.02.2025. (100 bodova po tbr. 7/1 OTH), za sastav podneska od 02.07.2025. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 09.09.2025. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), te za pristup na ročište za objavu 24.10.2025. (50 bodova po tbr. 9/5 OTH), što uvećano za pripadajući PDV (Tbr. 42. OT) po stopi od 25% u skladu s tbr. 42. OTH iznosi 1.125,00 eura. Kada se navedeni iznos uveća za trošak financijskog vještačenja od 400,00 eura koji je bio neophodan za vođenje postupka, sveukupno priznati trošak tužitelju iznosi 1525,00 eura.

22. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12, 25/13 i 93/14) koja propisuje da zatezne kamate na troškove postupka teku od dana donošenja odluke pa do isplate.

23. Iz svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 24. listopada 2025.

Suda c

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu. Presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4. - 6., 8.-11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika