- 1 -              Rev 435/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 435/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. T., Z., OIB …, koju zastupaju punomoćnici M. R. i N. G. R., odvjetnici u Z., protiv tuženika H. d.d., Z., OIB …, kojega zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-504/2020-2 od 15. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3179/2019-43 od 30. travnja 2020., u sjednici održanoj 27. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o    j e:

 

I. Uvažava se revizija tužiteljice, ukida presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-504/2020-2 od 15. rujna 2022., u dijelu kojim je njome potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3179/2019-43 od 30. travnja 2020. u t. III. i V. izreke i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3179/2019-43 od 30. travnja 2020. u t. III. i V. izreke i predmet u tome dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

 

„I/ Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka tuženika-protutužitelja broj UB-160601-3 od 1. lipnja 2016. o opozivu mandata tužiteljici, te Odluka o redovitom otkazu broj UB-160601-2 od 1. lipnja 2016.

 

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice-protutužene koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku-protutužitelju da tužiteljicu-protutuženu vrati na radno mjesto koje je obavljala prije otkaza Ugovora o radu, tj. na radno mjesto izvršnog direktora Sektora upravljanja financijama.".

 

III/ Određuje se kao dan prestanka radnog odnosa, dan 6. srpnja 2016.

 

IV/ Nalaže se tuženiku-protutužitelju isplatiti tužiteljici-protutuženoj naknadu štete zbog sudskog raskida radnog odnosa u iznosu od 120.000,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 30. travnja 2020. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

V/ Svaka stranka snosi svoje troškove.“

 

2. Drugostupanjskom presudom je odlučeno:

 

„Odbijaju se žalba tužiteljice-protutužene protiv točke II., III., IV. i V. izreke i žalba protutužiteljice-tužene protiv točke I. i V. prvostupanjske izreke kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3179/2019-43 od 30. travnja 2020.“

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), dopuštenu joj rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 5027/2022-2 od 11. siječnja 2023. zbog pravnoga pitanja: „Može li se sudski raskid na zahtjev poslodavca odrediti s datumom prije postavljanja samog takvog zahtjeva, odnosno zavisno od konkretnih okolnosti prije donošenja prvostupanjske presude?“. S obzirom na sadržaj dopuštenoga i postavljenoga pitanja, proizlazi da se revizija može odnositi samo na dio drugostupanjske presude kojom je njome odbijena žalba tužiteljice i prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu kojim je, po protutužbi, odlučeno o tuženikovu zahtjevu za sudski raskid ugovora o radu između parničnih stranaka, dakle, samo na dio drugostupanjske presude kojim je prvostupanjska presuda potvrđena u t. III. njene izreke te t. V. izreke kojom je odlučeno o zahtjevima za naknadu troškova postupka, jer ta odluka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku.

 

4. Tuženik na reviziju nije odgovorio.

 

5. Ovaj je sud, na temelju čl. 391. st. 3. ZPP, drugostupanjsku presudu ispitao samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga Zakona zbog kojega je dopuštena.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora u revizijskome stadiju postupka zahtjev je tuženika, poslodavca, da se sudski raskine ugovor o radu, po protutužbi podnesenoj u parnici u kojom tužiteljica, radnica, tužbom zahtjeva utvrđenje nedopuštenosti tuženikovih odluka o redovitome otkazu ugovora o radu i o opozivu mandata te da se tuženiku naloži da ju vrati na radno mjesto. Prihvativši tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti tuženikovih odluka o otkazu ugovora o radu i opozivu mandata, prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev za vraćanje tužiteljice na rad kod tuženika, odredivši, po protutužbi, kao dan prestanka radnoga odnosa tužiteljice 6. srpnja 2016., kako je tuženik to zatražio, a što je dan kada je tužiteljici istekao otkazni rok, obrazloživši da je tuženik dokazao činjenicu da nastavak radnoga odnosa nije moguć, u skladu s čl. 125. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17), te je tuženiku naložio da tužiteljici na ime naknade štete zbog sudskoga raskida ugovora o radu plati 120.000,00 kn sa zateznim kamatama i odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.

 

8. Tužiteljica u reviziji navodi da je, što se tiče odluke o sudskome raskidu radnoga odnosa, materijalno pravo pogrešno primijenjeno, ukazujući na pravno shvaćanje izraženo u određeno navedenim odlukama ovoga suda i Ustavnog suda Republike Hrvatske, prema kojem se sudski raskid po zahtjevu poslodavca ne može odrediti prije dana kada je zahtjev postavljen, a tuženik ga je postavio 26. rujna 2016.

 

9. Na sjednici Građanskoga odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 4. travnja 2022. doneseno je pravno shvaćanje koje glasi:

 

„Kad se u parnici utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten dan sudskog raskida ugovora o radu iz čl. 125. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj br. 93/14, 127/17 i 98/19.) na zahtjev poslodavca ne može se odrediti retroaktivno (za razliku od radnikovog zahtjeva iz st. 1.), odnosno unatrag od dana kada je u parnici podnesen zahtjev tuženog poslodavca za sudski raskid ugovora o radu već najranije od dana podnošenja tog zahtjeva.“

 

10. Iz spisa predmeta doista proizlazi da je tuženik zahtjev za sudski raskid radnoga odnosa postavio u podnesku od 26. rujna 2016. Kako je drugostupanjskom presudom potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prvostupanjskom presudom dan sudskoga raskida određen retroaktivno u odnosu na podneseni zahtjev, takva je odluka donesena protivno navedenome pravnom shvaćanju ovoga suda, zbog čega je tužiteljici revizija i dopuštena.

 

11. S obzirom na navedeno revizija je osnovana te je na temelju čl. 391. st. 7. ZPP valjalo nižestupanjske presude djelomično ukinuti i predmet u tome dijelu vratiti prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje (t. I. izreke ovoga rješenja).

 

12. U nastavku postupka prvostupanjski će sud ponovno odlučiti o zahtjevu za sudski raskid ugovora o radu glede određivanja s kojim se danom ugovor raskida, vodeći računa, nakon što ocijeni sve odlučne okolnosti, da taj raskid može odrediti samo s nekim od dana koji slijede nakon dana kada je tuženik zahtjev postavio. 

 

 

 

13. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP (t. II. izreke).

 

Zagreb, 27. rujna 2023.