REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4817/2022-26.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Odvjetničko društvo Čogurić i Matak, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Leko i partneri, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 29. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 24. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, da tužitelju ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.116,26 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1,24 EUR od 31.03.2008. pa do isplate,

- na iznos od 9,66 EUR od 31.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 0,92 EUR od 30.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 10,24 EUR od 31.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 11,67 EUR od 31.01.2009. pa do isplate,

- na iznos od 12,29 EUR od 28.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,33 EUR od 31.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,64 EUR od 30.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 8,08 EUR od 31.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od 5,90 EUR od 30.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 6,39 EUR od 31.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 8,10 EUR od 31.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,51 EUR od 30.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 6,31 EUR od 31.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,95 EUR od 30.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,19 EUR od 31.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 12,83 EUR od 31.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 12,14 EUR od 28.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 15,54 EUR od 31.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 14,80 EUR od 30.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 16,35 EUR od 31.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 26,65 EUR od 30.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 24,45 EUR od 31.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 30,39 EUR od 31.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 28,48 EUR od 30.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 23,41 EUR od 31.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 32,38 EUR od 30.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 41,99 EUR od 31.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 35,28 EUR od 31.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 34,65 EUR od 28.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 34,44 EUR od 31.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 47,94 EUR od 30.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 48,82 EUR od 31.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 60,05 EUR od 30.06.2011. pa do isplate,

- na iznos od 54,60 EUR od 31.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 48,60 EUR od 31.08.2011. pa do isplate,

- na iznos od 47,85 EUR od 30.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 47,85 EUR od 31.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 47,32 EUR od 30.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 49,96 EUR od 31.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 52,86 EUR od 31.01.2012. pa do isplate,

- na iznos od 52,94 EUR od 29.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od 51,08 EUR od 31.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od 51,54 EUR od 30.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od 51,49 EUR od 31.05.2012. pa do isplate,

- na iznos od 51,95 EUR od 30.06.2012. pa do isplate,

- na iznos od 51,95 EUR od 31.07.2012. pa do isplate,

- na iznos od 51,18 EUR od 31.08.2012. pa do isplate,

- na iznos od 49,12 EUR od 30.09.2012. pa do isplate,

- na iznos od 51,29 EUR od 31.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 52,44 EUR od 30.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 48,62 EUR od 31.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 49,25 EUR od 31.01.2013. pa do isplate,

- na iznos od 51,49 EUR od 28.02.2013. pa do isplate,

- na iznos od 50,20 EUR od 31.03.2013. pa do isplate,

- na iznos od 46,62 EUR od 30.04.2013. pa do isplate,

- na iznos od 45,17 EUR od 31.05.2013. pa do isplate,

- na iznos od 45,58 EUR od 30.06.2013. pa do isplate,

- na iznos od 47,23 EUR od 31.07.2013. pa do isplate,

- na iznos od 49,66 EUR od 31.08.2013. pa do isplate,

- na iznos od 50,04 EUR od 30.09.2013. pa do isplate,

- na iznos od 50,04 EUR od 31.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 50,33 EUR od 30.11.2013. pa do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, da tužitelju ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.033,22 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 7. studenog 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 9012077922 kojim je tuženik kao kreditor, odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita, kredit u iznosu od 15.463,99 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Dalje navodi da je Ugovorom određen rok otplate kredita od 84 mjeseca (7 godina) i da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja Ugovora tuženik tužitelja nije informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke u svezi sklapanja Ugovora. Tužitelj se pri tome poziva na utvrđenja iz presuda donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita te slijedom svega navedenog predlaže da sud naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.116,26 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta pa do isplate te da mu nadoknadi parnične troškove zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u cijelosti spori osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare. Smatra da se tužitelj može pozivati na pravna utvrđenja iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača samo u posebnim parnicama za naknadu štete. Navodi kako je valutna klauzula izričito dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je ista uvjetovana valutnom strukturom štednih depozita velike većine hrvatskih štediša. Navodi kako u ugovoru jasno stoji da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. Ističe kako ni ugovor ni otplatna tablica niti u jednom svom dijelu ne navode iznos anuiteta u kunama kao obvezu tužitelja. Ukazuje na to da je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika te da ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta. Tvrdi da tužitelj prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza, a što dokazuje da spornih odredbi nije bilo i da se tužitelj svjesno odlučio za predmetni ugovor sa svim njegovim uvjetima i odredbama jer je sam ocijenio kako mu, sukladno njegovim potrebama i mogućnostima, takav ugovor najviše odgovara. Slijedom svega iznesenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev i traži da mu tužitelj nadoknadi prouzročene parnične troškove.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave, provedeno je financijsko vještačenje te je saslušan tužitelj. Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga da se kao svjedoci saslušaju osobni bankar i javni bilježnik. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

4. Nije sporno da su stranke 7. studenog 2006. ugovorile kredit za kupnju vozila, da je kredit ugovoren u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 15.463,99 CHF po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita i da se tužitelj obvezao otplatiti kredit u jednakim mjesečnim anuitetima koji su iskazani u valuti CHF a isplaćuju se u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan plaćanja. Isto tako, nije sporno da je kredit u cijelosti otplaćen.

5. Među strankama je sporno je li ugovorna odredba kojom je otplata kredita vezana uz tečaj CHF (valutna klauzula) protivna pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno je li takva ugovorna odredba nepoštena i ništetna. Posljedično tome sporno je ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koje je platio tuženiku zbog primjene valutne klauzule i rasta tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali je sporan njihov učinak i značaj za ovaj spor. Sporno je i to jesu li prije podnošenja predmetne tužbe protekli zakonom propisani rokovi zastare.

6. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTSRH) poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kojima je odlučeno o kolektivnoj tužbi (tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita) protiv više banaka, pravomoćno je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time naznačena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. - ZZP 03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP 09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

7. Iz sadržaja navedenih presuda jasno proizlazi da ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i to tijekom pregovora i u vrijeme sklapanja tih ugovora o kreditu, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

8. Suprotno tvrdnjama tuženika, sukladno odredbi čl. 502.c ZPP ovaj sud je vezan za utvrđenja sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača. Takav zaključak proizlazi i iz odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14) kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. istog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da se utvrđenja iz presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača korisnika kredita, ne bi mogla primijeniti na konkretan ugovorni odnos.

9. Na temelju iskaza tužitelja utvrđeno je da se radi o potrošačkom ugovoru budući da je kredit ugovoren radi kupnje automobila koji se koristi isključivo za osobne potrebe. Iz iskaza tužitelja proizlazi da su ga u prodajnom salonu uputili na tuženika, da mu je u banci ponuđen jedino kredit u CHF, da o ponuđenim uvjetima nije mogao pregovarati i da nitko nije spomenuo nikakve rizike niti mogućnost značajnijih promjena tečaja CHF. Tužitelj je iskazao kako je bio sretan što je dobio kredit i kako je na temelju otplatnog plana prema tečaju koji je bio na snazi u vrijeme ugovaranja kredita ocijenio da mu je ponuđeni kredit prihvatljiv. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivao uvjerljivo i životno logično, a njegov iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima.

10. Budući da je presudama koje su sudovi donijeli povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita utvrđeno da su sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao suprotno, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) te su ugovorne odredbe ništetne. S obzirom na to da ništetnost navedenih ugovornih odredaba u konkretnom slučaju ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, predmetni ugovor je djelomično nišetan u smislu čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) te isti u tom dijelu nema učinak. Posljedica ništetnosti jest ta da je tuženik, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO, dužan vrati tužitelju iznose koji su mu isplaćeni temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli zbog povećanja tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj u vrijeme isplate kredita.

11. Stalni sudski vještak za financije, računovodstvo i vrijednosne papire IB, dipl. oec. (Darfin d.o.o.) izračunao je da ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita, za anuitete za koje je utvrđen više plaćeni iznos, ukupno iznosi 15.944,99 HRK, odnosno 2.116,26 EUR.

12. Sud je prihvatio mišljenje sudskog vještaka kao stručno i objektivno jer je nalaz detaljno obrazložen, svi izračuni su pregledni i jasni, a tuženik svojim prigovorima nije doveo u sumnju pravilnost provedenog vještačenja. Prigovori tuženika odnose se u suštini na pravna pitanja o kojima se sud već izjasnio, a tuženik je na glavnoj raspravi izjavio da nema primjedbi u odnosu na sam matematički izračun vještaka i da njegovo očitovanje, odnosno saslušanje nije potrebno.

13. Vezano za izračun tzv. negativnih razlika treba istaknuti da tužitelj traži isplatu iznosa koje je prilikom otplate kredita tuženiku više platio zbog porasta tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj koji se primjenjivao na dan isplate kredita, a tuženik nije postavio odgovarajući zahtjev u odnosu na anuitete plaćene po tečaju CHF prema HRK nižem od tečaja na dan isplate kredita. Sud je stoga uzeo kao mjerodavan izračun bez tzv. negativnih razlika, odnosno isključivo razlike nastale zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji se primjenjivao na dan isplate kredita. U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s potplaćenim iznosima, odnosno tzv. negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita. Navedeni pravni stav zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u proširenom vijeću na sjednici održanoj 18. prosinca 2023. (Rev 549/2023-4).

14. Sukladno odredbi čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Kada se imaju u vidu odredbe čl. 502.a - 502.h ZPP kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, zastara predmetnog restitucijskog zahtjeva bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a rok za zastaru počela je ponovno teći od dana pravomoćnosti odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/2012, u dijelu kojim je utvrđena nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe o jednostranoj promijeni kamatne stope, postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. dok je u odnosu na valutnu klauzulu presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. Takav pravni stav potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom pravnom shvaćanju od 15. studenog 2021. (Su-IV-16/2021-19). Budući da za povrat stečenog bez osnove nije propisan posebni rok zastare, primjenjuje se opći petogodišnji rok (čl. 225. ZOO). Imajući u vidu sve prethodno izneseno, sud je ocijenio da prigovor zastare nije osnovan.

15. Slijedom svega navedenog, tuženiku je naloženo da tužitelju vrati preplaćene iznose anuiteta zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta. Sukladno čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Tuženik je bio nepošten već u trenutku sklapanja ugovora i to iz razloga što se radi o ugovoru kakve je tuženik kao banka uobičajeno sklapao u okviru svoje djelatnosti te je stoga morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima.

16. Stopa zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana je Uredbom o visini stope zatezne kamate dok se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. stopa zatezne kamate određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/2022), a od 30. prosinca 2023. nadalje sukladno odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

17. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 10. ožujka 2023., 19. ožujka 2024. i 28. travnja 2025. (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima 30. ožujka 2023., 18. siječnja 2024. i 29. rujna 2025. (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 7/1) u iznosu od u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih radnji što uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46) iznosi ukupno 1.750,00 EUR. Ostali podnesci nisu bili potrebni u smislu čl. 155. ZPP iz razloga što se u podnesku od 20. lipnja 2023. u bitnome ponavljaju ranije izneseni navodi, dok je podneskom od 17. siječnja 2024. tužbeni zahtjev specificiran prije financijskog vještačenja pa je isti naknado izmijenjen, odnosno konačno je uređen podneskom od 19. ožujka 2024. Tužitelju je priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 250,00 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,22 EUR.

U Zagrebu 24. listopada 2025.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnicima

2. Tuženiku po punomoćnicima