Poslovni broj: Pn-2973/2022-54

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalista SV, u pravnoj stvari tužitelja GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Hajdek, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Sava osiguranje, d.d. - Podružnica Hrvatska, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, kojeg zastupa punomoćnik NV, zaposlenik tuženika, dipl. iur., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 09. rujna 2025. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 24. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.316,58 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 21. rujna 2022. godine do isplate, kao i naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 3.219,37 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. listopada 2025. godine do isplate, i to do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu, kao i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 22. studenog 2022. godine podnio tužbu protiv tuženika pred ovim sudom radi naknade štete u iznosu od 7.671,38 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21.09.2022.g. te naknade troška parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate. Iz navoda u tužbi proizlazi da je dana 25. 08. 2022. god., u Zagrebu, na raskrižju Ksaverske ceste – Mirogojske ceste – Gupčeve zvijezde, došlo do prometne nezgode u kojoj je oštećeno osobno vozilo reg. ozn. [registarska oznaka], u vlasništvu tužitelja. Za nezgodu je odgovoran osiguranik tuženika RV iz [adresa], koji je osobnim vozilom reg. ozn. [registarska oznaka] prolaskom kroz crveno svjetlo na semaforu oduzeo prednost prolaska gore navedenom vozilu tužitelja, te na taj način izazvao sudar, a vozilo štetnika je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici br. [broj police]. Kako je u nezgodi na tužiteljevom osobnom vozilu marke „Chrysler 300C 5.7 V8“ god. proizvodnje 2005., nastala totalna šteta, slijedom čega tužitelj potražuje naknadu imovinske štete na ime totalne štete na vozilu u iznosu od 57.800,00 kn / 7.671,38 EUR. Kako se tužitelj u mirnom postupku dana 20. 09. 2022. god., odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, koji je isti otklonio, to isti predlaže usvojiti tužbeni zahtjev sa pripadajućom kamatom, uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje štetni događaj, pasivnu legitimaciju te činjenicu da je vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 470861121 kojim je upravljao RV. Tuženik osporava odgovornost osiguranika za prometnu nezgodu, te osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, obzirom i iz same potvrde I postaje prometne policije Zagreb proizlazi kako su sudionici prometne nesreće dali kontradiktorna priopćenja, te kako je protiv osiguranika tuženika izdan Obvezni prekršajni nalog koji prema saznanjima tuženika još uvijek nije pravomoćan. Podredno, a u odnosu na visinu tuženik ističe kako je ista previsoko obračunata, navodeći da nije sporno da je na vozilu tužitelja nastupila totalna šteta, te je tuženik cijenio stvarnu vrijednost vozila na 53.369,38 kn, dok je vrijednost spašenih dijelova 19.746,67 kn, stoga bi totalna šteta iznosila 33.622,71 kn. Tuženik se ne protivi predloženim dokazima tužitelja, no protivi se tužbenom zahtjevu tužitelja smatrajući ih paušalno određenima te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tužitelj podneskom od 15.07.2024.g. precizira tužbeni zahtjev sukladno rezultatima prometnog vještačenja na način na način da potražuje od tuženika platež iznosa od 6.316,58 eura sa naslova imovinske štete sa pripadajućom kamatom tekućom od 21.09.2022.g., uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate.

4. Kako je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao iznos od 6.316,58 eura sa pripadajućom kamatom, dok je tužbom potraživao iznos od 7.671,38 eura, te obzirom da se tuženik u daljnjem tijeku postupka nije usprotivio snižavanju tužbenog zahtjeva izvršenog podneskom od 15.07.2024.g., te obzirom na pravno shvaćanje zauzeto na 3. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) održane 26. travnja 2021. kojim je izražen stav da snižavanje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe i da je za isto potreban pristanak tuženika, sud je nastavio postupak po tužbenom zahtjevu istaknutom podneskom od 15.07.2024.g.

5. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je saslušao tužitelja te svjedoke BV, FV i RV te je izvršio uvid u potvrdu MUP-a povodom štetnog događaja (list 5-6 spisa), izvid štete (list 7-8 spisa), CD medij sa fotografijama štetnog događaja, skicu mjesta događaja i dokumentaciju MUP-a (list 54 spisa), plan rada semafora (list 87-94 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Provedeno je također prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete koji je dana 01.07.2024.g. dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje, kao i dopunu nalaza dana 01.04.2025.g., a ujedno je i provedeno i saslušanje imenovanog vještaka radi otklanjanja prigovora koje je istaknuo tuženik. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP). Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je ocijenio da konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, slijedom čega je odlučeno kao u točci I izreke presude.

6. Kako je među parničnim strankama sporan način nastanka štetnog događaja, a time i odgovornost tuženika, sud je saslušao tužitelja i svjedoke BV, FV i RV te je proveo dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i visine oštećenja na vozilu tužitelja.

7. Iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi da se nezgoda zbila poslije njegovog godišnjeg, misli da je bio 25. ili 26. kolovoza i išao je na posao, a radi kao teniski trener na Maloj Šalati. Išao je iz smjera Sljemena prema gradu, bio je u traci za lijevo, prema Mirogojskoj cesti. Sjeća se da je prvo bilo upaljeno crveno svjetlo na semaforu, pa je stao i čekao da se upali zeleno svjetlo. Kada se je upalilo zeleno svjetlo, on je krenuo i već je skoro bio poravnat sa Mirogojskom cestom kada je odjedanput nešto puklo, vrtio se je s autom i pokušao zaustaviti. U početku on uopće nije shvatio što se dogodilo nego tek kada se je zaustavio i pogledao, onda je shvatio da ga je netko udario. Prvo je pokušao izaći van kroz svoja vrata, no nije mogao, pa je pokušao izaći na suvozačka vrata. Također je pogledao da li je sve u redu sa psom koji je bio sa njim u autu. U tom momentu je do njega dotrčao jedan mlađi dečko, vidjelo se da je u formi i počeo ga je ispitivati da li je sve u redu i da li mu treba pomoć da izađe van iz auta i on mu je pomogao. U tom trenutku nije znao da je to dečko koji ga je udario. On je tada počeo govoriti: "Oprosti, oprosti, nisam ja odavde, studiram vani.". Tužitelj se sjeća da su u konverzaciji rekli da će zvati policiju, sada se ne može sjetiti čija je to bila ideja. Zvali su policiju i policija je brzo stigla. Sa tim dečkom su bila još tri dečka, koliko je shvatio, bili su mlađi kao i on. Taj dečko je otišao do svojih prijatelja, on je tada vidio BV, on je bio u nekom crnom autu i on me pitao tada: "Jesi u redu, što je sa tim dečkima, jesu nadrogirani?". Na poseban upit suda tužitelj je naveo da on poznaje BV iz viđenja iz kvarta gdje radi kao teniski trener jer ga je znao viđati kako sa sinom dolazi igrati tenis a, koliko se sjeća, i njegov sin je trenirao tenis na Šalati, napomenuvši da mu je u tom trenutku bilo čudno što ga tamo vidi na mjestu događaja. U vrijeme nezgode on nije znao njegovo puno ime i prezime, znao je samo da se zove BV. Kada je došao policajac, pitao ga je da li je ozlijeđen, on mu je rekao da ga jako boli koljeno ali da je OK. Zbog toga je policajac zvao hitnu pomoć koja ga je odvela u bolnicu. Dok je čekao rentgen radi snimanja koljena, došao je policajac i rekao mu je: " S, je l ti prolaziš kroz crveno?", on mu je na to rekao da on nije prošao kroz crveno, već da je to drugi dečko i da mu se on ispričavao na licu mjesta. Policajac je rekao da je drugi dečko rekao da je tužitelj prošao kroz crveno, on je rekao policajcu da to nije točno i da ima svjedoka koji to može posvjedočiti. To je bio BV, tada nije znao kako se preziva, no onda je zvao kolegu koji je trenirao njegovog sina i kada je saznao njegovo prezime, tada je njegovo ime i prezime dao policajcu koji ga je kontaktirao. On je uoči sudara bio prvi po redu na semaforu. Auto je pretrpio jako veliku štetu, pokušao ga je popraviti, no stalno ispliva neki kvar, to je jako skupo, tako da pretpostavlja da će ga morati prodati za dijelove. Auto je i dalje kod dečka koji ga je odšlepao. On se uoči sudara vozio malom brzinom, misli oko 30 km/h. Na upit da li zna koliko je vremena prošlo od početka kretanja do trenutka sudara, navodi da bi to moglo biti oko četiri sekunde. On nije vidio auto koji ga je udario prije sudara, no pretpostavlja da je on bio u toj krajnjoj desnoj traci jer nije od nikuda mogao doći. Koliko se sjeća, prije sudara bio je auto u srednjoj traci koji je stajao, a traka krajnje desno je bila prazna. On misli da se auto osiguranika tuženika nalazio u traci koja ide iz smjera grada prema Sljemenu, njegova krajnja desna traka, a to se njemu čini kao lijeva traka, a tužitelj misli da se sudar dogodio u njegovoj desnoj traci. On može samo pretpostaviti koje je svjetlo na semaforu bilo za osiguranika tuženika, ako je tužitelju bilo zeleno svjetlo onda je njemu trebalo biti crveno svjetlo. Misli da je hitna došla kojih dvadeset minuta po pozivu policajca.

8. Iz iskaza svjedoka BV u bitnome proizlazi da zna zašto je pozvan kao svjedok, riječ je o prometnoj nezgodi. Koliko se sjeća, to je bilo u popodnevnim satima, on je bio u autu ispred semafora na kojem je bilo crveno svjetlo, s tim da sam ja bio četvrti u redu, a gospodin GV je bio prvi u redu na raskrižju ispred semafora. Svi su stajali čekajući da se upali zeleno svjetlo. Nakon što se upalilo zeleno svjetlo na semaforu, svi su krenuli, napomenuvši da je to bilo skretanje gore prema Mirogojskoj cesti. Prvo čega se sjeća nakon toga je veliki prasak i tada je vidio da je auto od gospodina GV udaren i okrenuo se nasred ceste, a drugi auto koji je udario gospodina GV je bio na rubu ceste odnosno kolnika. To je bio veliki šok za njih jer je bio jaki prasak i jaki udarac. Nije izlazio iz auta, no spustio je prozor da pogleda da vidi da li je sve u redu. On gospodina GV zna i od prije prometne nezgode jer ga je viđao na teniskim terenima na Maloj Šalati i prepoznao ga je kada je pogledao iz auta što se dešava. On je vidio dečke koji su izašli iz auta koji je udario gospodina GV, bilo ih je trojica ili četvorica, bio ih je pun auto, s time da je riječ o mlađim dečkima, a i oni su bili u šoku. Prije udarca nije primijetio auto koji je udario tužitelja, no napominje da se sve to dogodilo u vrlo kratkom vremenskom periodu, mi smo krenuli i odjedanput se samo dogodio udarac. Na poseban upit da li svjedok zna gdje se nalazio auto koji je udario auto tužitelja, svjedok je iskazao da on prije udarca nije primijetio taj auto i sada stvarno ne može znati gdje se on nalazio. Zna da su on i gospodin GV bili u traci iz smjera Sljemena prema gradu i to u lijevoj traci koja skreće za Mirogojsku cestu i to je ono što je siguran. On ne zna koje je svjetlo bilo na semaforu za auto koji je udario tužitelja.

9. Iz iskaza svjedoka FV u bitnome proizlazi da se sjeća štetnog događaja koji se zbio u ljeto 2022. On je bio suvozač, vozio je RV, a na stražnjem sjedalu bila su tri Matkova prijatelja iz Irske, budući da RV sada radi i živi u [adresa]. Oni su bili u krajnjoj desnoj traci na križanju kod Gupčeve zvijezde i išli su u smjeru Sljemena. Ako se dobro sjeća, za njihov smjer kretanja je bila upaljena zelena dopunska strelica za ravno te su prošli semafor kada se drugi auto zabio u njihovu lijevu vozačevu stranu. Njima su se upalili zračni jastuci i svi su izašli van iz auta. Gospodin koji je bio u autu koji se zabio u njih je također izašao iz auta i išli su međusobno provjeriti da li je sve u redu. Koliko se sjeća, gospodina je boljela noga. Na mjesto događaja je došao jedan policajac, no on nije bio službeno pozvan već je bio u prolazu pa je pozvao svoje kolege da naprave očevid. Došla je policija napraviti očevid i uzeli su iskaze od njega i RV koji je vozio auto, a gospodina koji se zabio u nas je odvela hitna jer ga je boljela noga pa, koliko zna, od njega nisu uzeli iskaz na licu mjesta. Na poseban upit suda da li svjedok zna iz kojeg smjera je auto koji ih je udario dolazio, svjedok je odgovorio da ne zna točno, no sjeća se da je vidio kroz prozor vozača da dolazi auto s lijeve strane. Ne zna točno kojom brzinom je vozio RV uoči sudara, no bila je uobičajena brzina, unutar dozvoljene, sigurno nije jurcao. Na poseban upit koje je mišljenje svjedoka zašto je došlo do nezgode, svjedok navodi da ne zna, možda postoji mogućnost greške kod rada semafora jer on zna da je njima bila upaljeno zeleno svjetlo, a gospodin koji ih je udario također tvrdi da je i njemu bilo upaljeno zeleno svjetlo na semaforu. On nije siguran da li je tužitelj na mjestu događaja rekao da je njemu bilo upaljeno zeleno svjetlo, no sjeća se da im je tužitelj na mjestu događaja rekao "Dobro ste me počastili sa sudarom.", pa svjedok iz toga zaključuje da tužitelj misli da su oni krivi za nezgodu. Na poseban upit da li svjedok zna kolika je dozvoljena brzina na mjestu štetnog događaja, svjedok navodi da misli da je uobičajena, odnosno 40 km/h. On ne može reći da li je bilo vozila koja su se kretala ispred njihovog vozila jer se ne sjeća. Također se ne sjeća koliko je bilo prometnih traka u smjeru u kojem su se oni kretali. Ne zna da li je bilo još vozila koja su se kretala paralelno sa njihovim vozilom. Ne sjeća se da li je njegov prijatelj kočio. Ne sjeća se da li je njegov prijatelj izmicao vozilom lijevo-desno da izbjegne sudar. Na poseban upit navodi da se ne može decidirano očitovati gdje se nalazio semafor kroz koji su prošli kroz zeleno svjetlo, sjeća se da je bio postavljen sa desne strane, na stupu koji je držao gore više semafora. Koliko se sjeća, bilo je upaljeno više zelenih svjetala kada je i njima bilo upaljeno zeleno svjetlo na tom semaforu kroz koji su prošli. Bili su jako blizu semaforu kada smo vidjeli da je upaljeno zeleno svjetlo. Bilo je još vozila osim njihovog auta koji su prošli kroz taj semafor. Ta vozila su bila u istom smjeru kao i njihovo vozilo, no ne i u istoj traci, već misli da su bili u traci sa lijeve strane. Ne zna točno da li je riječ o prvoj lijevoj traci ili drugoj lijevoj traci jer se ne može sjetiti koliko je ukupno bilo traka, no sjeća se da je bilo drugih vozila. On bi rekao da je prošla sekunda od trenutka od kada je vidio auto tužitelja da dolazi do samog udarca. Nije vidio da bi iza vozila tužitelja išli drugi auti, vidio je samo taj jedan auto. Oni su nakon nezgode izašli van iz auta i išli su pogledati semafore kroz koje su prošli i pretpostavlja da su radili ispravno.

10. Dopunski saslušan u daljnjem tijeku postupka, svjedok KV je iskazao na predočenje fotografije koja prileži listu 3 nalaza i mišljenja vještaka ing. Jakoplića (list 109 spisa) da potvrđuje da je riječ o mjestu štetnog događaja i da se auto u kojem se on vozio kretao Gupčevom zvijezdom iz smjera grada prema Sljemenu. On je bio na mjestu suvozača, auto je bio u krajnjoj desnoj traci i navodi da misli da je mjesto sudara otprilike kako je to naznačio vještak na fotografiji nalaza i mišljenja koja prileži listu 109 spisa. Na poseban pit suda navodi da je njihovom autu bilo upaljeno zeleno svjetlo na semaforu i ne može se sjetiti da li je koje vozilo bilo ispred njihovog. Na poseban upit navodi da se sjeća da je na tom stupu sa semaforima bilo više semafora, no sada se ne može sjetiti koji je od tih semafora imao zeleno svjetlo da oni mogu proći. Prije sudara vidio je vozilo tužitelja kroz lijevi vozačev prozor, rekao bi da je to bilo par sekundi prije sudara. Ne može se sjetiti kojom je točno brzinom vozio njegov prijatelj. Koliko se sjeća, nije primijetio nikakve pješake sa niti sa njegove lijeve niti desne strane. On se ne može sjetiti da li je na stupu sa semaforima bio upaljen samo jedan semafor sa zelenim svjetlom ili više njih. Ne sjeća se da sam vidio druge aute iza vozila tužitelja. On ima položen vozački ispit i imao ga je u vrijeme štetnog događaja. On se ne sjeća da li je bilo ili nije bilo drugih vozila iza vozila tužitelja. Na poseban upit i predočenje fotografije i skice mjesta događaja iz nalaza i mišljenja vještaka koje prileži listu 109 i 110 spisa, svjedok je iskazao da može potvrditi da je vozilo kojim je upravljao RV i u kojem se on vozio, marke Opel, da je nakon sudara završilo više u desno, otprilike na mjestu kako je to prikazano na skici mjesta događaja. Misli da policija nije pogriješila prilikom skiciranja gdje je završio njihov auto. Njihovo je vozilo nakon što je odbačeno nije udarilo, srećom, u neko drugo vozilo. Misli da su čekali policiju najmanje deset minuta, nije siguran, a nakon dolaska policije i kada su sve obavili što su trebali vozilo je maknuto, no ne zna kada je to bilo, odnosno ne može se sjetiti kada su ga točno maknuli. On smatra da se nakon dolaska policije nije stvarala gužva na mjestu gdje je njihovo vozilo bilo odbačeno. Misli da su bili otprilike udaljeni pet metara od semafora kada su vidjeli da im je upaljeno zeleno svjetlo na semaforu. Na poseban upit da li je bilo upaljeno zeleno svjetlo kada je prvi puta pogledao svjetlo na semaforu, svjedok navodi da je bilo upaljeno. Na poseban upit da li je cijelo vrijeme bilo upaljeno zeleno svjetlo sve do prolaska kroz semafor, svjedok navodi da bi trebalo biti upaljeno. Na poseban upit da razjasni da li je bilo upaljeno ili je trebalo biti upaljeno zeleno svjetlo, svjedok navodi da je bilo upaljeno zeleno svjetlo, s time da on zna da mu je bilo zeleno svjetlo kada su prolazili. Od trenutka kada je vidio zeleno svjetlo do samog sudara, misli da je prošlo par sekundi. Ne sjeća se da li je bilo drugih vozila koja su prolazila raskrižje zajedno sa njihovim vozilom. Vjerojatno je da se je više sjećao detalja prometne nezgode godinu-dvije prije nego danas. Na poseban upit da li je osiguranik tuženika mijenjao stil vožnje približavajući se semaforu (usporavao, mijenjao brzine, kočio) svjedok navodi da, koliko mu se čini, nije mijenjao stil vožnje. On se ne može sjetiti da li je bilo kojeg auta iza njihovog ili kod tužitelja, možda je i bilo, ali se on toga ne sjeća.

11. Iz iskaza svjedoka RV u bitnome proizlazi da zna o čemu se radi u ovom postupku. On je vozio auto, na suvozačkom mjestu je sjedio TV, a još su u autu bila tri njegova prijatelja iz Irske. Ne zna točno nazive ulica gdje se dogodila nezgoda, no zna da je bio na cesti iz smjera grada prema Sljemenu, u krajnjoj desnoj traci. Uoči nezgode bio je u pokretu i na njihovom semaforu je bilo upaljeno zeleno svjetlo. Riječ je o dva semafora, jedan je bio za smjer lijevo, a drugi za ravno i desno. On je išao ravno jer su išli prema Sljemenu kojeg je htio pokazati prijateljima i za njihov smjer kretanja je bilo upaljeno zeleno svjetlo. Uoči sudara je vozio oko 40 km/h. Uoči ulaska u križanje samo je osjetio udarac i onda je držao volan jer se je fokusirao da ne udari kojeg pješaka. Nije vidio taj auto koji ga je udario prije sudara. Nakon sudara je provjerio da li su svi u autu u redu i vidio je da gospodin GV izlazi van iz auta četveronoške kroz suvozačka vrata pa je pretpostavljao da nije bio vezan. Izašao je vidjeti da li je on u redu, no gospodin je bio jako nervozan i psovao je pa ga je pustio na miru da situacija ne eskalira. Koliko se sjeća, normalno je hodao. Na mjesto događa je prvo došla hitna pa policija. Na poseban upit suda napominje da prije sudara nije morao čekati da se upali zeleno svjetlo na semaforu, već je bilo upaljeno i on se je normalno kretao. On nije kočio, a nije niti trubio, niti se izmicao vozilom. On je brzo nakon nezgode morao ići u Irsku, a kako je to bio bratov auto, popravak i prijavu štete je prepustio ocu i bratu. Koliko zna, auto je u međuvremenu popravljen ali ne zna na koji način. Koliko zna, protiv njega nije vođen prekršajni postupak, s time da jesam bio na jednom ročištu u ožujku 2023., to je bilo na sudu u Aveniji Dubrovnik 8, no misli da on nije bio okrivljenik. Ispred njega se kretalo više vozila, kojih dvadesetak metara od njegovog vozila. Ne sjeća se da bi bilo koje vozilo paralelno sa njegovim vozilom s lijeve strane, a ne sjeća se ni da bi bilo neko vozilo iza njega. Za njegov smjer kretanja su bila dva semafora, odvojena stupićem, jedan je bio za smjer ravno i skretanje desno, a drugi za skretanje lijevo. Ne može se sjetiti koje je drugo svjetlo bilo na drugim semaforima, zna samo za svoje. On se je fokusirao na semafor za smjer ravno, koji je njemu trebao. Pretpostavlja da su se druga vozila ispred njega kretala brzinom otprilike kao i njegovo vozilo. Njegov suvozač mu nije rekao, odnosno nije ga upozorio "pripazi, ide auto".

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka Igora Jakoplića proizlazi utvrđenje da se nezgoda dogodila u pravilnom četverokrakom semaforiziranom raskrižju s ispravnim semaforima i u funkciji, tijekom koje je tužitelj u vozilu CHRYSLER reg. oznake [registarska oznaka] raskrižju prilazio iz smjera sjevera s namjerom skretanja u lijevo prema istoku, a osobno vozilo osiguranika tuženika OPEL reg. oznake [registarska oznaka] se kroz raskrižje kretalo ravno u smjeru jug-sjever. Sudarna brzina tužitelja je iznosila oko 25 km/h. Brzinu kretanja neposredno prije nezgode nije moguće utvrditi tehničkim načinima, a tehnički je vjerojatno da nije premašivala sudarnu brzinu. Sudarna brzina vozila osiguranika tuženika je iznosila oko 55 km/h. Tehničkim načinima nije moguće utvrditi kojom se brzinom vozilo osiguranika tuženika kretalo neposredno prije nezgode i na koji je način ušlo u raskrižje. Tehničkim načinima na temelju utvrđenih tragova nije moguće utvrditi u kojoj sekundi ciklusa izmjene svjetlosnih signala semafora je došlo do sudara, a prema iskazu svjedoka CV proizlazi da je neposrednim uvidom uočio vozilo tužitelja ispred sebe kao prvo u nizu i da je tužitelj počeo ulaziti u raskrižje iz mirovanja kad mu se uključilo zeleno svijetlo za njihov smjer kretanja. Iz iskaza bi slijedilo da se sudar dogodio tijekom 86. sekunde ciklusa izmjene svjetlosnih signala. Dalje bi slijedilo da je vozilo osiguranika tuženika u raskrižje ušlo tijekom 82. sekunde ciklusa svjetlosnih signala, dakle 42. sekunde nakon gašenja zelenog svijetla za svoj smjer kretanja. Nema primjedbi na opseg štete utvrđen od strane tuženika. Popravak vozila nije bio isplativ jer je trošak popravka vozila prelazio 75% vrijednosti neoštećenog vozila na dan utvrđivanja štete. Štetu je dakle bilo potrebno riješiti kao ekonomsku totalnu štetu. Tržna vrijednost osobnog vozila tužitelja CHRYSLER 300 C je na dan utvrđivanja štete zajedno s uključenim državnim davanjima iznosila oko 67.989,00 HRK, dok je vrijednost ostatka oštećenog vozila iznosila od 20.396,70 HRK, a stvarnu štetu na vozilu predstavlja razlika između tržne vrijednosti neoštećenog vozila i vrijednosti ostatka oštećenog vozila, što je zajedno s uključenim PDV-om iznosilo oko 47.592,30 HRK ili 6.316,58 EUR-a.

13. Nadalje, na prijedlog tuženika sud je proveo dokaz saslušanjem vještaka Igora Jakoplića koji je na ročištu održanom dana 10.12.2024.g. iskazao na prigovore tuženika da je pogrešna tvrdnja tuženika da bi on poklanjao vjeru pojedinom svjedoku jer je u svom nalazu jasno napisao da i u iskazu svjedoka FV ne nalazi tehnički neodrživih dijelova. Želi pojasniti da opsežni iskazi zahtijevaju opsežniju analizu, a opskurdni ili kratki iskazi kratku analizu. Iskaz koji se bazira na neposrednom uočavanju semaforskog svjetla bez ikakvih dodatnih informacija, koji ne uključuje nikakve parametre, nije podoban za tehničku analizu. Vezano na vrijednost vozila, vještak odgovara da je sam tuženik utvrdio da je vozilo tužitelja do trenutka nesreće prevalilo samo 134.888 km, a tuženik prilaže oglase s vozilima koja su prevalila od 170.000 do 270.000 kilometara. Kada se uvaži da je vozilo tužitelja bilo staro 17 godina i pet mjeseci, a da prosječna godišnja kilometraža za ovu kategoriju vozila iznosi oko 240.000 kilometara, dobije se da je vozilo tužitelja prevalilo daleko ispod prosječan broj kilometara. Vezano na oglase koje tuženik prilaže uz prigovor vidljivo je, dakle, da se radi o vozilima s bitno većim brojem prijeđenih kilometara, a osim toga radi se o oglasima za dva vozila sa dizel motorima i dva vozila s 2,7 litarskim benzinskim motorima od snage 142 kW, dok je vozilo tužitelja, može se reći, gotovo raritetno jer je opremljeno s pogonskim benzinskim motorom V8 od 5,7 litara zapremine i snage od 250 kW, kakvih uopće nema u ponudi rabljenih u Hrvatskoj, već se eventualno može naći u Njemačkoj. Konkretna marka i tip vozila je slabo zastupljena na našem tržištu, ponuda je vrlo slaba, a potražnju procjenjuje proporcionalno ponudi. U cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Na pitanje kakvo je svjetlo bilo osiguraniku tuženika ako su se s njegove krajnje lijeve strane nalazila vozila koju su skretala na raskrižju u lijevo i kojima je u trenutku sudara bilo uključeno zeleno svjetlo za njihov smjer kretanja, vještak odgovara da je osiguraniku tuženika u takvom slučaju bilo uključeno crveno svjetlo. Tužitelj je u toj situaciji imao zeleno svjetlo. Na pitanje vještak navodi da nije moguće istovremeno biti više zelenih svjetala za lijeve skretače od juga prema zapadu i za vozila koja prolaze ravno kroz raskrižje od juga prema sjeveru na semaforu na kojem je bio osiguranik tuženika. Na pitanje obzirom da za jug - sjever postoje dvije prometne trake, u slučaju da je uz vozilo osiguranika tuženika bilo još vozila koja su se kretala susjednom prometnom trakom u istom smjeru kao osiguranik tuženika da li bi ta vozila došla u kontakt s vozilom tužitelja, vještak odgovara da bi, ili bi eventualno vozači morali poduzeti izbjegavanje sudara.

14. Nastavno, sud je pozvao prometnog vještaka na dopunu nalaza i mišljenja obzirom na dopunski iskaz svjedoka FV, kao i na iskaz svjedoka RV koji j dat nakon izrade nalaza i mišljenja, a obzirom na činjenicu da je sud na prijedlog tuženika po saslušanju prometnog vještaka telefonskim putem kontaktirao vještaka Igora Jakoplića koji je iskazao da se ne može izvršiti dopuna nalaza i mišljenja po iskazima osiguranika tuženika i FV jer njihovi iskazi nisu dovoljni detaljni za prometno-tehničku analizu, a na što se osvrnuo u usmenom očitovanju na ročištu održanom 10.12.2024.g. no nije decidirano naveo da se to odnosi na njihove iskaze (navod vještaka u dijelu u kojem je iskazao: "Iskaz koji se bazira na neposrednom uočavanju semaforskog svjetla bez ikakvih dodatnih informacija, koji ne uključuje nikakve parametre, nije podoban za tehničku analizu" se odnosi na iskaze osiguranika tuženika i svjedoka FV).

15. Iz dopune nalaza i mišljenja prometnog vještaka Igora Jakoplića od 01.04.2025.g. proizlazi utvrđenje da u iskazima RV i FV ne nalazi tehnički neodrživih dijelova. Navodi da u iskazima nema opisa sporednih događaja čiji se trenutak dešavanja može smjestiti unutar plana rada semafora i pomoću kojih bi se dalje moglo utvrditi u kojoj sekundi ciklusa izmjene svjetlosnih signala je došlo od sudara, odnosno koji je od sudionika sudara u raskrižje ušao dok mu je bilo uključena crveno svijetlo na semaforu.

16. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Igora Jakoplića, kao i njegovo i usmeno očitovanje te je isti ocijenio stručnim obzirom je dan od strane stručnjaka koji je obrazložio i potkrijepio sve svoje zaključke te izradio nalaz u skladu s pravilima struke, a nakon uvida u cjelokupnu dokumentaciju kojom je sud raspolagao u odnosu na dinamiku štetnog događaja i visinu štete, a koju činjenicu potvrđuju i stranke koje nisu imale primjedbe na vještački nalaz i mišljenje nakon njegovog saslušanja i dopune nalaza.

17. Prema stavu ovog suda predmet spora valja raspraviti temeljem odredbe čl. 1072. st. 1. ZOO-a prema kojoj proizlazi da se u slučaju nezgode izazvane motornim vozilom u pokretu koja je uzrokovana isključivom krivnjom jednog imaoca, primjenjuju pravila o odgovornosti po osnovi krivnje. Stoga, da bi tužitelj u ovom postupku mogao od tuženika osnovano zahtijevati naknadu štete mora dokazati da se štetni događaj dogodio na način kao što to tužitelj opisuje u tužbi, te da je zbog nekog skrivljenog ponašanja - prometne nezgode došlo krivnjom osiguranika tuženika na način da je ušao u raskrižje na znak crvenog svijetla za njegov smjer kretanja, dok je tužitelju na semaforu za njegov smjer kretanja bilo upaljeno zeleno svijetlo, da u trenutku prometne nezgode oba vozača nisu mogli istovremeno imati upaljen znak zelenog ili crvenog svijetla na semaforu. Takav stav je zauzela i mnogobrojna sudska praksa (primjerica presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1404/11 od 15.12.2015.g.)

18. Teret dokazivanja jest dužnost određenog procesnog subjekta pružiti sudu obavještenja o dokaznim sredstvima pomoću kojih se sud može uvjeriti u istinitost određene tvrdnje. Odredbom članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, (NN 117/03, stupio na snagu 01.12.2003.g.) napušteno je načelo po kojem je sud dužan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice te ovlašten izvesti dokaze koje stranke nisu predložile (uz iznimku iz čl. 3. st. 3. ZPP-a i čl. 435. st. 2.ZPP-a). Odredbom čl.7. st.1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima te činjenice utvrđuju, a sukladno odredbi čl. 219. st.1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, uz izričito propisanu iznimku na strankama je isključiva inicijativa na predlaganju dokaza. U smislu odredbe čl. 221 a ZPP-a ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice sud će zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

19. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja koja proizlaze iz vještačkog nalaza i mišljenja iz kojeg je razvidno da tehničkim putem nije moguće utvrditi pod kojim svijetlom semafora se dogodila nezgoda, te obzirom da iz iskaza tužitelja, kao i saslušanog svjedoka CV proizlazi da je osiguraniku tuženika bilo upaljeno zeleno svijetlo na semaforu, a čije je iskaze sud u cijelosti prihvatio kao istinite i vjerodostojne i kojima je u cijelosti poklonio vjeru, budući su tužitelj i svjedok BV iskazivali životno, logično, uvjerljivo i bez zastajkivanja, to je stav ovog suda kako je tužitelj dokazao odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja u smislu odredbe čl. 60 st. 1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN broj 105/04; dalje u tekstu: ZSPC), obzirom da analiza provedenih dokaza upućuje na zaključak da je za nastanak štetnog događaja isključivo kriv osiguranik tuženika koji je ušao na raskrižje dok mu je bilo upaljeno crveno svijetlo na semaforu.

20. Naime, kao što je i sam tužitelj upirao tijekom postupka, sud nalazi da postoje određene kontradiktornosti u iskazima svjedoka FV i osiguranika tuženika RV koji su u svojim iskazima pred sudom naveli kako je za njihov smjer kretanja bilo upaljeno zeleno svijetlo na semaforu uoči sudara sa vozilom tužitelja.

21. Tako iz iskaza svjedoka FV na ročištu održanom 12.04.2024. god proizlazi da je po njegovom sjećanju za njihov smjer kretanja je bila upaljena zelena dopunska strelica za ravno, a što je kontradiktorno sa dijagramom rada semafora iz kojeg je razvidno da nije moguća situacija u kojoj je upaljeno više zelenih svjetala za više smjerova kretanja. Dopunska strelica za ravno ne postoji, već samo za skretanja u lijevo ili desno. Navedeno je potvrdio i prometni vještak koji je u svojem iskazu na pitanje tužitelja naveo da nije moguće istovremeno biti više zelenih svjetala za lijeve skretače od juga prema zapadu i za vozila koja prolaze ravno kroz raskrižje od juga prema sjeveru na semaforu na kojem je bio osiguranik tuženika. Dakle, ili je lijevim skretačima bilo upaljeno crveno svijetlo, a osiguraniku tuženika zeleno ili je lijevim skretačima bilo upaljeno zeleno, a osiguraniku tuženika crveno. Istovremeno zeleno za osiguranika tuženika i za lijeve skretače kako to navodi svjedok KV nije moguće.

22. Nadalje, iz iskaza svjedoka RV sa ročišta održanog dana 09.09.2024. proizlazi da se ne sjeća da bi bilo koje vozilo paralelno sa njegovim vozilom s lijeve strane, a ne sjeća se ni da bi bilo neko vozilo iza njega, a koji je iskaz kontradiktoran iskazu svjedoka FV koji je iskazao da je bilo vozila koja su se kretala paralelno s njihovim. Nadalje, iz iskaza svjedoka RV proizlazi da se ispred njega kretalo više vozila, kojih dvadesetak metara od njegovog vozila, što je kontradiktorno iskazu svjedoka FV koji je iskazao kako je bilo više vozila ali ne u istoj traci kao i njihovo.

23. Nadalje, iz iskaza svjedoka FV proizlazi kako je bilo drugih vozila koja su se kretala paralelno u istom smjeru s njima, ali nije siguran da li su ta vozila bila u srednjoj traci (prva lijeva od njih gledano u njihovom smjeru kretanja) ili u krajnjoj lijevoj traci (druga lijeva traka od njih). Ako se prihvati iskaz svjedoka FV da je u srednjoj traci (prva lijevo od osiguranika tuženika) bilo drugih vozila koja su se kretala u istom smjeru kao i osiguranik tuženika, te da im je na semaforu bilo upaljeno zeleno svjetlo (a tužitelju crveno), onda se postavlja pitanje što se u tom slučaju događa s vozilom tužitelja i tim vozilima koja se kreću pored osiguranika tuženika. Na to je pitanje odgovorio prometni vještak Igor Jakoplić koji je u svojem iskazu da na pitanje obzirom da za jug - sjever postoje dvije prometne trake, u slučaju da je uz vozilo osiguranika tuženika bilo još vozila koja su se kretala susjednom prometnom trakom u istom smjeru kao osiguranik tuženika da li bi ta vozila došla u kontakt s vozilom tužitelja, iskazao da bi (došla u kontakt sa tužiteljevim vozilom), ili bi eventualno vozači morali poduzeti izbjegavanje sudara. U kontekstu gore navedenog, odnosno u pogledu radnji izbjegavanja sudara i načina vožnje osiguranika tuženika, svjedok KV je iskazao na ročištu održanom dana 12.04.2024. da se ne sjeća se da li je njegov prijatelj kočio i ne sjeća se da li je njegov prijatelj izmicao vozilom lijevo-desno da izbjegne suda dok je u dopunskom saslušanju na ročištu održanom dana 11.03.2025.g. da koliko mu se čini osiguranik tuženik nije mijenjao stil vožnje približavajući se semaforu (usporavao, mijenjao brzine, kočio). Iz navedenog je razvidno kako osiguranik tuženika niti jednom svojom radnjom nije mijenjao stil vožnje niti je poduzeo bilo kakvu radnju za izbjegavanje predstojeće opasnosti. Budući da, osim s vozilom osiguranika tuženika, nije došlo do kontakta vozila tužitelja i eventualno bilo kojeg drugog vozila, te da osiguranik tuženika nije poduzeo bilo kakvu radnju izbjegavanja sudara niti su na mjestu događaja zabilježeni bilo kakvih tragovi kočenja, tehnički je nemoguće da je u srednjoj traci (prva lijevo od osiguranika tuženika) bilo drugih vozila koja su se kretala raskrižjem paralelno s osiguranikom tuženika.

24. U slučaju da se prihvati iskaz svjedoka FV da je u krajnjoj lijevoj traci (druga lijevo od osiguranika tuženika) bilo drugih vozila koja su prošla kroz semafor na zeleno u istom trenutku kada i vozilo osiguranika tuženika, onda je nesporno da je osiguranik tuženika prošao na crveno svijetlo. Navedenu varijantu potvrdio je i prometni vještak na ročištu 10. 12. 2024. god., koji je na pitanje kakvo je svjetlo bilo osiguraniku tuženika ako su se s njegove krajnje lijeve strane nalazila vozila koju su skretala na raskrižju u lijevo i kojima je u trenutku sudara bilo uključeno zeleno svjetlo za njihov smjer kretanja, odgovorio da je osiguraniku tuženika u takvom slučaju bilo uključeno crveno svjetlo. Tužitelj je u toj situaciji imao zeleno svjetlo. Dakle u situaciji u kojoj vozila u krajnjoj lijevoj traci skreću u lijevo na zeleno svijetlo, znači da je u tom trenutku osiguraniku tuženika upaljeno crveno svijetlo, a tužitelju (koji dolazi iz suprotnog smjera) je upaljeno zeleno svijetlo. Iz svega navedenog, odnosno iz detalja sadržanih u iskazu svjedoka FV nedvojbeno proizlazi da je tehnički nemoguće da je osiguraniku tuženika bilo upaljeno zeleno svjetlo, obzirom bi na vozilo tužitelja udarilo vozilo koje se kretalo paralelno s osiguranikom tuženika ili bi morala biti poduzeta radnja izbjegavanja sudara, a koji nije poduzeta, odnosno ako su vozila u krajnjoj lijevoj traci skretala u lijevo na zeleno, onda je osiguraniku tuženika bilo upaljeno crveno svijetlo, a tužitelju zeleno svijetlo.

25. Sud nastavno ističe kako je zaključak prometnog vještaka da je sudarna brzina tužitelja iznosila 25 km/h, dok je osiguranika tuženika iznosila 55 km/h. Iz navedenog proizlazi da je sudarna brzina kretanja tužitelja bila početna brzina kretanja vozila, što je sukladno tužiteljevom iskazu da je čekao na semaforu da se upali zeleno svjetlo te je krenuo nakon paljenja zelenog svijetla, kada se dogodio sudar. Za razliku od tužitelja, sudarna brzina vozila osiguranika tuženika podredno upućuje na zaključak da je isti prošao na crveno svijetlo jer je životno logično da vozilo koje prolazi kroz crveno svjetlo ne prolazi početnom brzinom kretanja, odnosno iz stanja mirovanja, već znatno bržom brzinom upravo s ciljem da prođe kroz semafor prije gašenja zelenog svjetla.

26. Temeljem svega ranije iznijetoga, a kako je sud analizom iskaza tužitelja i svjedoka CV utvrdio dinamiku nastanka štetnog događaja na način da je tužitelju bilo upaljeno zeleno svijetlo na semaforu (obzirom je sud istima u cijelosti poklonio vjeru dok je u iskazima svjedoka FV i osiguranika tuženika utvrdio kontradiktornosti uslijed kojih nije mogao prihvatiti kao istinite njihove iskaze i temeljiti na istima zaključak o dinamici nastanka prometne nezgode), te obzirom na utvrđenje prometnog vještaka da bi prema iskazu svjedoka CV slijedilo da se sudar dogodio tijekom 86. sekunde ciklusa izmjene svjetlosnih signala te bi dalje slijedilo da je vozilo osiguranika tuženika u raskrižje ušlo tijekom 82. sekunde ciklusa svjetlosnih signala, dakle 42. sekunde nakon gašenja zelenog svijetla za svoj smjer kretanja, to je sud utvrdio odgovornost osiguranika tuženika za štetni događaj uslijed prolaska kroz crveno svijetlo na semaforu.

27. Nadalje, iako je tuženik za cijelo vrijeme trajanja postupka dovodio u sumnju vjerodostojnost iskaza svjedoka BV navodeći da je imenovani svjedok tužiteljev poznanik i da zajedno igraju tenis, sud ističe kako takve okolnosti koje dovode u sumnju u vjerodostojnost i istinitost njihovih iskaza treba dokazati ona stranka koja se njih poziva, a koje okolnosti tuženik nije ničim dokazao za vrijeme trajanja ovog postupka u smislu odredbe čl. 219 ZPP-a, dok je tužitelj pred sudom iskazao kako poznaje BV iz viđenja iz kvarta gdje radi kao teniski trener jer ga je znao viđati kako sa sinom dolazi igrati tenis (i koju činjenicu je iznio i imenovani svjedok u saslušanju pred sudom). Kako sama činjenica da se tužitelj i svjedok znaju iz viđenja sa teniskih terena ne znači ujedno da je svjedok pristran i zainteresiran za uspjeh tužitelja u sporu, to je sud u cijelosti otklonio prigovore tuženika u odnosu na navedeno.

28. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja iz kojih proizlazi odgovornost osiguranika tuženika za prometnu nezgodu koja je predmet ovog postupka, a kako je prometnim vještačenjem nedvojbeno utvrđeno da stvarna šteta na vozilu tužitelja koja predstavlja razlika između tržne vrijednosti neoštećenog vozila i vrijednosti ostatka oštećenog vozila, zajedno s uključenim PDV-om iznosi oko 6.316,58 EUR-a, to sud nalazi da imovinska šteta na vozilu tužitelja iznosi 6.316,58 eura, slijedom čega je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev kako to proizlazi iz točke I izreke presude.

29. Tužitelj ostvaruje pravo na zateznu kamatu počev od 21.09.2022.g., obzirom da isti ostvaruje pravo na zateznu kamatu počev od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u smislu čl. 12 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje: ZOOP), kao i podredno u smislu čl. 1100 ZOO-a, a imajući u vidu da se ZOOP smatra lex specialisom u odnosu na ZOO kao opći zakon. Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29 st. 2 ZOO-a.

30. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 7 toč. 1, Tbr 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava tužbe temeljem Tbr 7 toč. 1 Tarife u iznosu od 100 bodova, na trošak pristupa na ročišta održane na dane 31.03.2023.g., 11.03.2024.g., 12.04.2024.g., 09.09.2024.g., 10.12.2024.g., 03.02.2025.g., 11.03.2025.g. i 09.09.2025.g. temeljem Tbr 9 toč. 1, svaki u iznosu od 100 bodova, trošak sastava podnesaka od 18.01.2023.g., od 15.07.2024.g., od 08.10.2024.g. i od 04.04.2025.g., temeljem Tbr 8 toč. 1, svaki u visini od 100 bodova, trošak sastava podneska od 09.05.2025.g. temeljem Tbr 8 toč. 3 u visini od 25 bodova, što ukupno iznosi 1325 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 2.650,00 eura. Tužitelju je također priznat trošak prometnog vještačenja u iznosu od 398,17 eura, obzirom je isti bio nužan za utvrđenje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 61,58 eura i na presudu u iznosu od 109,62 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), slijedom čega sveukupan trošak postupka iznosi 3.219,37 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a. Imajući u vidu da je navedeni trošak bio nužan za vođenje ovosudnog postupka, odlučeno je kao u točki I izreke presude u odnosu na trošak postupka.

31. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava podneska od 12.05.2025.g. temeljem Tbr 8 toč. 1 budući mu je dosuđen navedeni trošak temeljem Tbr 8 toč.3 jer ostvaruje pravo samo na 4 obrazložena podneska tijekom prvostupanjskog postupka, slijedom čega je odlučeno kao u točci II izreke presude.

32. Obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor valjalo je temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a odlučiti kao u točci II izreke presude.

U Zagrebu, 24. listopada 2025. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dozvoljena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u četiri primjerka, u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na pristojbu na presudu u iznosu od 109,62 eura

2. tuženiku

U Zagrebu, 24. listopada 2025. godine