REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-592/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Tihane Božičević, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko – upravni odjel, Zagreb, Savska cesta 41, protiv tuženika GORDINI-RENT d.o.o., Zagreb, Konjščinska ulica 48, OIB: 23644109341, radi isplate iznosa od 6.772,73 EUR-a, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. rujna 2025. godine u prisutnosti zamjenice zakonskog zastupnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 24. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku GORDINI-RENT d.o.o., Zagreb, Konjščinska ulica 48, OIB: 23644109341, da tužitelju Republici Hrvatskoj, isplati iznos od 6.772,73 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pa do isplate, stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe na način kako slijedi:

- na iznos od 789,30 EUR od 20. srpnja 2019. do isplate (naknada za srpanj 2019.),

- na iznos od 789,30 EUR od 19. kolovoza 2019. do isplate (naknada za kolovoz 2019.),

- na iznos od 789,30 EUR od 20. rujna 2019. do isplate (naknada za rujan 2019.),

- na iznos od 789,30 EUR od 28. listopada 2019. do isplate (naknada za listopad 2019.),

- na iznos od 789,30 EUR od 22. studenoga 2019. do isplate (naknada za studeni 2019.),

- na iznos od 789,30 EUR od 20. prosinca 2019. do isplate (naknada za prosinac 2019.),

- na iznos od 789,30 EUR / 5.947,00 kn od 20. siječnja 2020. do isplate (naknada za siječanj 2020.),

- na iznos od 789,30 EUR / 5.947,00 kn od 20. veljače 2020. do isplate (naknada za veljaču 2020.),

- na iznos od 458,31 EUR od 20. lipnja 2020. do isplate (naknada se odnosi na razmjerni dio zakupnine za mjesec ožujak 2020. – do 19. ožujka 2020.)

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.200,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 24. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 15. ožujka 2023. tužitelj u bitnome navodi da je vlasnik 4. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-4), u naravi poslovnog prostora koji se sastoji od trgovine s dvije prostorije, te skladišta i sanitarnog čvora u prizemlju ulične zgrade, ukupne površine 160,97 m2, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], [adresa], dvorište, spremište, stambena zgrada, [adresa], zgrada mješovite uporabe, [adresa], sagrađena na zk.č.br. 2344, u 1/1 dijela, da predmetnim poslovnim prostorom upravlja trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o. temeljem Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji od 21. svibnja 2018., sklopljenog između Republike Hrvatske, odnosno Ministarstva državne imovine i trgovačkog društva Državne nekretnine d.o.o., kao i da predmetni poslovni prostor tuženik koristi temeljem ranije sklopljenog Ugovora o zakupu poslovnog prostora sa Gradom Zagrebom, od 10. siječnja 2008., a što je utvrđeno i očevidom na adresi [adresa], dana 03. siječnja 2019. te 21. studenoga 2019., kao i da je tuženik predmetni poslovni prostor koristio do 19. ožujka 2020., kada je društvo Državne nekretnine d.o.o. preuzelo prostor i stupilo u posjed istog. Nadalje, tužitelj navodi da je temeljem odredbe čl. 30. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ("Narodne novine" broj: 125/11., 64/15. i 112/18.) tužitelj upisom vlasništva na predmetnom poslovnom prostoru stupio u poziciju zakupodavca, te je slijedom navedenog, tuženik dužan plaćati tužitelju zakupninu koja mjesečno iznosi 789,30 EUR-a, pa da je tuženik od srpnja 2019. do ožujka 2020. imao ukupan dug s naslova neplaćene zakupnine u iznosu od 6.772,73 EUR-a, no da je za mjesec ožujak 2020. datum dospijeća zakupnine definiran s 10. lipnjem 2020., iz razloga što je Odlukom Ministarstva državne imovine o odgodi plaćanja zakupnine i naknade za korištenje poslovnih prostora, poslovnih zgrada, hotela i drugih objekata za smještaj turista od 18. ožujka 2020., odgođena obveza plaćanja ugovorene zakupnine, odnosno naknade za korištenje, na rok od tri mjeseca u odnosu na rok plaćanja. Ujedno, tužitelj ističe da se sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP), obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, koji nije uspio.

2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu, no ovaj sud nije našao da je udovoljeno zakonskim uvjetima iz čl. 331.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP), za donošenje presude zbog ogluhe, a osobito da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, budući da je ovaj sud mišljenja kako je tužbeni zahtjev tužitelj neosnovan, a kako će to nastavno biti obrazloženo.

3. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj je ustrajao kod tvrdnji iznesenih u tužbi, dok je tuženik bio pasivan.

4. Prvenstveno, uvidom u presliku zahtjeva za mirno rješenje spora Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj: N-DO-284/2022 od 27. listopada 2022. s preslikom povratnice (list 21. - 24. spisa), sud je utvrdio da je zakonski zastupnik tužitelja zahtjev za mirno rješenje spora poslovni broj: N-DO-284/2022 uputio tuženiku dana 24. studenoga 2022. poštom preporučenom pošiljkom s povratnicom, a koji zahtjev je tuženik zaprimio dana 24. studenoga 2022. godine. Dakle, ovaj sud je utvrdio da je zakonski zastupnik tužitelja postupio sukladno odredbi čl. 186.a ZPP-a, te dostavio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora prije pokretanja ovog postupka dana 28. studenoga 2022., a na koji zahtjev se tuženik oglušio, a da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 15. ožujka 2023. (list 1. spisa), te da je stoga tužitelj podnio tužbu u ovoj pravnoj stari ovom sudu, nakon isteka roka iz odredbe čl. 186.a. st. 5. ZPP-a.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i to: neslužbeni izvadak iz zemljišnih knjiga Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Zemljišnoknjižni odjel Zagreb za 4. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-4), koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], [adresa], dvorište, spremište, stambena zgrada, [adresa], zgrada mješovite uporabe, [adresa], sagrađena na zk.č. br. 2344 (list 4. – 5. spisa), presliku Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji od 21. svibnja 2018. (list 6. - 10. spisa), presliku Ugovora o zakupu poslovnog prostora od dana 10. siječnja 2008. (list 11. – 14. spisa), presliku zapisnika o očevidu od 03. siječnja 2019. (list 15. spisa), presliku zapisnika o očevidu od 21. studenoga 2019. (list 16. spisa), presliku zapisnika o očevidu od 19. ožujka 2020. (list 17. spisa), presliku izračuna naknade za korištenje poslovnog prostora – PP 6639 od 17. veljače 2016. (list 18. spisa), izvadak otvorenih stavaka Državne nekretnine d.o.o. od 28. rujna 2022. (list 19. – 20. spisa), presliku zahtjeva za mirno rješenje spora Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj: N-DO-284/2022 od 27. listopada 2022. s preslikom povratnice (list 21. - 24. spisa), te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka JJ (list 48. spisa).

6. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja, a na okolnost visine tužbenog zahtjeva, budući da tužitelj po mišljenju ovog suda nije dokazao niti osnov tužbenoga zahtjeva, kako će to nastavno još biti obrazloženo. Naime, budući da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja po mišljenu ovog suda, neosnovani, to bi bilo nesvrsishodno i protivno načelu ekonomičnosti postupka provođenje prethodno navedenog dokaza.

7. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

8. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.772,73 EUR-a, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime mjesečne naknade za korištenje poslovnog prostora koji se sastoji od trgovine s dvije prostorije, te skladišta i sanitarnog čvora u prizemlju ulične zgrade u [adresa], ukupne površine 160,97 m2, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], [adresa], dvorište, spremište, stambena zgrada, [adresa], zgrada mješovite uporabe, [adresa], u vlasništvu tužitelja, a bez pravnog osnova i to u razdoblju od mjeseca srpnja 2019. do ožujka 2020. godine.

9. Sporan je prvenstveno osnov tužbenoga zahtjeva.

10. U konkretnom slučaju za odlučivanje o tužbenom zahtjevu mjerodavne su odredbe članka 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.; dalje: ZVDSP).

11. Sukladno odredbi čl. 165. st. 1. ZVDSP-a nepošten posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja. Dakle, da bi tužitelj kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora osnovano mogao potraživati naknadu koristi koju je tuženik imao za vrijeme posjedovanja predmetnog poslovnog prostora i to u visini zakupnine za vrijeme korištenja predmetnog poslovnog prostora od strane tuženika bez pravne osnove, tužitelj prvenstveno mora dokazati da je tuženik koristio predmetni poslovni prostor u utuženom periodu, odnosno da je tuženik bio u posjedu istog u utuženom periodu, kao i da je isti bio nepošteni posjednik, a imajući u vidu da se poštenje presumira sukladno odredbi čl. 18. st. 5. ZVDSP-a.

12. Uvidom u neslužbeni izvadak iz zemljišnih knjiga Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb za 4. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-4), koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], [adresa], dvorište, spremište, stambena zgrada, [adresa], zgrada mješovite uporabe, [adresa], sagrađena na zk.č. br. 2344 (list 4. – 5. spisa), ovaj sud je utvrdio da je tužitelj upisan kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora na dan 14. ožujka 2023., dok je uvidom u presliku Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji od 21. svibnja 2018. (list 6. - 10. spisa), sud utvrdio da predmetnim poslovnim prostorom upravlja trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o. temeljem predmetnog Ugovora sklopljenog s ovdje tužiteljem dana 21. svibnja 2018. godine.

13. Uvidom u presliku Ugovora o zakupu poslovnog prostora od dana 10. siječnja 2008. (list 11. – 14. spisa), sud je utvrdio da su tuženik kao zakupnik i Grad Zagreb, kao zakupodavac dana 10. siječnja 2008. sklopili ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora na neodređeno vrijeme za obavljanje trgovačke djelatnosti, te da se tuženik kao zakupnik već nalazio u istom prostoru temeljem Ugovora o zakupu od 15. srpnja 2003., kao i da se predmetni poslovni prostor nalazi u nekretnini koja je predmet naknade temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a da ugovorena mjesečna zakupnina iznosi 8.215,05 kuna.

14. Uvidom u presliku zapisnika o očevidu od 03. siječnja 2019. (list 15. spisa), ovaj sud je utvrdio da je isti zapisnik dana 03. siječnja 2019. sastavila djelatnica Državnih nekretnina d.o.o., J, da prezime nije čitljivo, te da je istim očevidom utvrdila da korisnik prostora za vrijeme očevida nije zatečen u predmetnom poslovnom prostoru u prizemlju ulične zgrade u [adresa], a da na ulaznim vratima stoji natpis tuženika i obavijest da je prodavaonica zatvorena od 29. studenoga 2018., međutim uvidom u isti zapisnik, ovaj sud je također utvrdio da predmetnom očevidu nitko drugi, izuzev gđe I, nije bio prisutan, te da predmetni zapisnik o očevidu nije potpisan od strane stranke, konkretno tuženika, kao i da se predmetni očevid niti ne odnosi na utuženi period od srpnja 2019. do ožujka 2020. godine.

15. Uvidom u presliku zapisnika o očevidu od 21. studenoga 2019. (list 16. spisa), ovaj sud je utvrdio da se navedeni zapisnik o očevidu u predmetnom poslovnom prostoru u [adresa], odnosi na utuženi period (od srpnja 2019. do ožujka 2020. godine), kao i da predmetnom očevidu, također nitko drugi nije bio prisutan, izuzev djelatnika Državnih nekretnina d.o.o. Zvonimira Vnučeca, kao i da predmetni zapisnik o očevidu također nije potpisan od strane stranke, konkretno tuženika, a da je istim utvrđeno da korisnik nije niti zatečen, da prostor nije u funkciji, te da prema natpisu na izlogu prostora, isti koristi društvo SJEVER -JUG d.o.o., Zagreb Selska 34 i tuženik, dok je uvidom u presliku zapisnika o očevidu od 19. ožujka 2020. (list 17. spisa), sud utvrdio da se navedeni zapisnik o očevidu u predmetnom poslovnom prostoru, odnosi na utuženi period, da su bili prisutni djelatnici Državnih nekretnina d.o.o. JJ i IJ, te bravar EJ, da je promijenjena brava u predmetnom poslovnom prostoru u prizemlju ulične zgrade u [adresa], kao i da se u istome nalaze predmeti zaostali iza bivšeg zakupnika (police, zidne vješalice, stol, pult), a da je prostor u dobrom stanju. Ujedno, sud je također utvrdio da tuženik nije bio prisutan, pa da stoga da predmetni zapisnik o očevidu također nije potpisan od strane stranke, konkretno tuženika.

16. U iskazu danom na ročištu dana 12. ožujka 2025. (list 48. spisa), svjedok JJ je iskazao da kada je 2019. godine obavljao očevid u predmetnom poslovnom prostoru, da je utvrdio da se u istom ne nalazi nitko, no da je na izlogu vidio natpis korisnika prostora, pa da je stoga istog i naveo kao korisnika u zapisniku o očevidu, te da su nakon nekog vremena, kada je dobio nalog od Državnih nekretnina d.o.o., zajedno s kolegom IJ i ovlaštenim bravarom, promjenom brave stupili u posjed predmetnog poslovnog prostora. Ujedno, svjedok je iskazao da u trenutku zapisnika o očevidu predmetne nekretnine iz 2019. godine, da predmetni prostor nije bio u funkciji, odnosno isti nije radio, budući da je uvidom kroz stakleni izlog predmetnog poslovnog prostora, utvrdio da nema niti robe na policama, pa da se stoga da zaključiti da prostor nije u funkciji, a da je uobičajeno da ukoliko prostor radi, da se onda barem vidi roba na policama, te da ne zna da li je netko imao ključ od predmetnog poslovnog prostora, a samim time i posjed istog.

17. Iskaz svjedoka JJ, ovaj sud je ocijenio u cijelosti kao životan, uvjerljiv i vjerodostojan, budući da je isti i u skladu s materijalnim dokazima koji prileže spisu (preslika zapisnika o očevidu od 03. siječnja 2019. (list 15. spisa), preslika zapisnika o očevidu od 21. studenoga 2019. (list 16. spisa) i preslika zapisnika o očevidu od 19. ožujka 2020. (list 17. spisa).

18. Dakle, na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud utvrdio da niti jednom od očevida napravljenih od društva Državnih nekretnina d.o.o., a u ime tužitelja, nitko od strane tuženika, ili njegovih djelatnika nikada nije bio prisutan, a iz samih zapisnika o očevidu, a kako je to kasnije i potvrdio svojim iskazom djelatnik Državnih nekretnina d.o.o., JJ koji je bio prisutan prilikom očevida, proizlazi da predmetni poslovni prostor nije bio u funkciji, odnosno da trgovina nije radila, kao i da je na izlogu istog prostora samo bio izložen natpis tuženika, te obavijest tuženika da je prodavaonica zatvorena još od 29. studenoga 2018., dakle puno ranije od utuženog perioda, to stoga ovaj sud nije mogao nesumnjivo utvrditi da je tuženik u utuženom razdoblju od srpnja 2019. do ožujka 2020. godine, koristio, odnosno bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora.

19. Nadalje, glede navoda tužitelja da je tuženik bio nepošteni posjednik predmetnog poslovnog prostora, budući da isti nikada nije predao ključeve predmetnog poslovnog prostora tužitelju, niti je isti prostor predao tužitelju u posjed, ovaj sud ističe da tužitelj niti u tužbi, niti tijekom cijelog ovog postupka, nije niti iznio činjenicu da je prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, odnosno prije podnošenja zahtjeva za mirno rješenje ovog spora tuženiku prije utuženja (28. studenoga 2022.), podnio tužbu protiv tuženika za predaju u posjed prometnog poslovnog prostora i iseljenje, a niti da je na bilo koji drugi odgovarajući način iskazao svoju volju za posjedovanjem predmetnog poslovnog prostora, primjerice da je tuženika pozivao na predaju tog prostora u posjed, dok niti iz jedne isprave koju je dostavio tužitelj u spis, ne proizlazi da je tuženik pozvan na predaju posjeda predmetne nekretnine ili upozoren da će tužitelj pokrenuti parnični postupak radi iseljenja i predaje u posjed predmetne nekretnine, već je tužitelj, po mišljenju ovog suda, tek promjenom brave predmetnog poslovnog prostora dana 19. ožujka 2020. godine, izrazio svoju volju za posjedovanjem predmetne nekretnine, zbog čega bi tužiteljev zahtjev za naknadu koristi prema tuženiku eventualno tek od tada, dospio, budući da je tek tada tužitelj izrazio svoju volju za posjedovanjem predmetnog poslovnog prostora, čime bi tek otada tuženik postao nepošteni posjednik predmetnog poslovnog prostora (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske sukladno pravnom shvaćanju poslovni broj Su-IV-16/2021-5 zauzetom na sjednici Građanskog odjela održanoj 01. ožujka 2021.), pa tako čak i da je tužitelj i dokazao da je tuženik bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora u utuženom razdoblju, to tužiteljev zahtjev za naknadu koristi u smislu odredbe članka 165. ZV-a (od nepoštenog posjednika) ne bi ni dospio, zbog čega ne bi bila ispunjena ni ta pretpostavka za osnovnost potraživanja tužitelja.

20. Ujedno, ovaj sud ističe, da budući da je utvrdio da su tuženik kao zakupnik i Grad Zagreb, kao zakupodavac dana 10. siječnja 2008. sklopili Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora na neodređeno vrijeme za obavljanje trgovačke djelatnosti, te da se tuženik kao zakupnik već nalazio u istom prostoru temeljem Ugovora o zakupu od 15. srpnja 2003., kao i da se predmetni poslovni prostor nalazi u nekretnini koja je bila predmetom naknade temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a da iz neslužbenog izvatka iz zemljišnih knjiga Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb za predmetni poslovni prostor, nije razvidno otkada je tužitelj upisan kao vlasnik istog, obzirom da izvadak odgovora stanju zemljišnih knjiga na dan 14. ožujka 2023., te imajući u vidu da iz zapisnika o očevidu od 03. siječnja 2019. proizlazi da je prodavaonica zatvorena od 29. studenoga 2018., to stoga, ovaj sud ujedno, ne može nesumnjivo utvrditi da li je tuženik eventualno vratio ključeve istog, Gradu Zagrebu kao zakupodavcu, budući da je sud utvrdio da isti predmetni prostor ne koristi, a da ga tužitelj nije niti pozvao na predaju posjeda istog.

21. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, a prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a. ZPP-a).

22. Naime, sukladno prethodno navedenim zakonskim odredbama, obveza je tužitelja da dokaže osnov tužbenog zahtjeva, tj. da dokaže da je tuženik u utuženom razdoblju od srpnja 2019. do ožujka 2020. godine koristio, odnosno bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora u vlasništvu tužitelja, a kako bi isti osnovano, sukladno odredbi čl. 165. st. 1. ZVDSP-a, mogao od tuženika potraživati naknadu koristi koju je tuženik imao za vrijeme svojeg posjedovanja predmetnog poslovnog prostora u vlasništvu tužitelja, kao i da u slučaju, ukoliko bi isti dokazao posjed tuženika, da isti također dokaže da je njegova tražbina koja je predmet ovoga postupka dospjela, tj. da dokaže da je isti na odgovarajući način izrazio svoju volju za posjedovanjem predmetnog poslovnog prostora, pa da je time tuženik postao nepošteni posjednik, a što tužitelj tijekom ovog postupka, nije učinio.

23. Slijedom navedenog, budući da je ovaj sud utvrdio da tužitelj nije dokazao osnov tužbenoga zahtjeva, iako je prema gore navedenim odredbama ZPP-a to bio dužan učiniti, valjalo je i odbiti dokazni prijedlog tužitelja na okolnost visine potraživanja tužitelja, te odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i presuditi kao u toč I.I. izreke ove presude.

24. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, to je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, ovaj sud odbio zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka, pa je slijedom navedenog, odlučeno kao u toč. I.II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 24. listopada 2025. godine

Sudac:

Hrvoje Lukšić

Odluku pismeno izradila:

Viši sudski savjetnik - specijalist:

Tihana Božičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana objave presude ako je bila uredno obaviještena o ročištu za objave presude, a ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA:

1. tužitelju po ŽDO

2. tuženiku izravno