Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-675/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Irene Lenić, kao predsjednice vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Dijani Vulić, odvjetnici iz Splita protiv prvotužene TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužene JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Domagoju Mužiću, odvjetniku iz Splita, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženih, protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P- 5015/2019-39 od 30. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 24. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženih kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-5015/2019-39 od 30. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženih za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom tuženicama je naloženo da tužitelju solidarno isplate iznos od 1.985,53 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 11. svibnja 2019. pa do isplate kao i da mu naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sve u roku 15 dana.

2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženice pobijaju prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlažu drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja na naknadu parničnih troškova a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak uz naknadu troškova sastava žalbe.

2.1. Tužene navode da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje imajući u vidu iskaz drugotužene JU (dalje u tekstu drugotužena) koja je navela da je od strane tužitelja izmanipulirana i fizički prisiljena potpisati ugovor a koja činjenica predmetni ugovor ili barem odredbu čini ništetnom.

Navode drugotužene tužitelj uopće nije osporavao.

2.2. U pogledu iznosa koji je pobijanom presudom naložen da se isplati tužitelju tužene napominju da je predmetna obveza nastala po osnovi prodaje vozila međutim to u postupku nije utvrđeno osim što to navodi tužitelj u svome iskazu.

2.3. Nadalje u pogledu troškova postupka tužene navode kako je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev iz razloga što tužitelj nije tražio solidarnu isplatu parničnog troška.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 1.985,53 eura na temelju preuzete ugovorne obveze.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno da su parnične stranke 29. siječnja 2018. zajedno sa ŽU, MU i EU sklopile ugovor o uređenju međuvlasničkih odnosa kojim je raspodijeljena knjižna i izvanknjižna imovina te da su se prema odredbi članka 5. ugovorne stranke obvezale da jedna prema drugoj više nemaju nikakvih potraživanja osim što su tužene preuzele obvezu tužitelju solidarno isplatiti iznos od 15.000,00 kuna u roku od 15 mjeseci od dana potpisivanja ugovora.

Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Vedrane Bilan iz Splita.

Nadalje tijekom postupka je utvrđeno da su tužene preuzele obvezu isplate navedenog iznosa na ime kupoprodajne cijene za osobni automobil.

Nesporno je da su tužene do podnošenja tužbe isplatile tužitelju iznos od 40,00 kuna.

8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbe članka 9. i članka 69. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 114/22. i 156/22. - dalje u tekstu ZOO) usvaja tužbeni zahtjev a svoju odluku u bitnom obrazlaže da su tužene sklapanjem predmetnog ugovora preuzele obvezu isplatiti tužitelju navedeni iznos; da svoju obvezu nisu ispunile po dospijeću a obzirom da ista nije prestala uslijed nijednog od zakonskom predviđenih razloga smatra da su tužene dužne tužitelji isplatit iznos od 14.960,00 kuna.

Prvostupanjski sud napominje da tužene tijekom postupka, osim paušalnih prigovora iz odgovora na tužbu, nisu pružile niti jedan dokaz koji bi doveo u sumnju postojanje ugovorne obveze.

9. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelost prihvaća i ovaj sud a žalbeni navodi ne dovode u sumnju zakonitost pobijane odluke.

10. Neosnovani su žalbeni navodi da bi predmetni ugovor bio ništetan odnosno pobojan zbog fizičke prisile od strane tužitelja odnosno da su tužene izmanipulirane na potpisivanje ugovora jer to uopće ne proizlazi iz provedenih dokaza osim što drugotužena to navodi u svome iskazu.

Pri tome su neuvjerljivi njezini navodi o fizičkom nasrtaju tužitelja zbog čega je završila na odjelu hitne pomoći a da bi potom u uredu javnog bilježnika potpisala predmetni ugovor.

10.1. Nadalje su neosnovani žalbeni navodi da tužitelj tijekom postupka ničim nije dokazao po kojoj pravnoj osnovi potražuje predmetni iznos.

Naime tužitelj u tužbi i tijekom postupka kao i u svom stranačkom iskazu jasno navodi da traženi iznos predstavlja isplatu kupoprodajne cijene za osobni automobil koji je prodao tuženima a to proizlazi i iz iskaza drugotužene kada navodi da je upravo tužitelj prilikom sklapanja ugovora inzistirao na ovoj odredbi.

Slijedom gore navedenog jasnim proizlazi svrha preuzimanja predmetne obveze.

10.2. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odnosno odredbi članka 9. i članka 65. ZOO-a obvezao tužene na isplatu iznosa 1.985,53 eura.

10.3. Neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o troškovima parničnog postupka prekoračio tužbeni zahtjev.

Iz petita tužbe jasnim proizlazi da tužitelj traži isplatu navedenog iznosa solidarno od obje tužene a isto tako i troškove parničnog postupka.

Osim navedenog prema odredbi članka 161. stavak 3. ZPP-a suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani.

10.4. Dakle prvostupanjski sud je pravilnom primjeno odredbi članka 154. stavak 1., članka 151. i članka 155. ZPP-a odlučio o troškovima postupka imajući u vidu vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.).

11. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tuženica i potvrdio prvostupanjsku presudu a ujedno je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. navedenog zakona odbijen zahtjev tuženica za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.

Vukovar, 24. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Irena Lenić