- 1 -              Rev 998/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 998/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice H., Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica N. O., odvjetnica u Odvjetničkom društvu O. i H. u Z., protiv tuženika Ž. M.-M. iz R., OIB …, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-114/19-3 od 18. studenoga 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-1268/17 od 7. studenoga 2018., u sjednici održanoj 27. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o  j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženika, preinačuju se presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-114/19-3 od 18. studenoga 2019. i presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-1268/17 od 7. studenoga 2018. te se sudi:

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice i ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika V. Ć. iz R. poslovni broj Ovrv-2405/17 od 14. lipnja 2017. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 63,71 € (480,00 kuna) sa zateznim kamatama koje teku:

 

-          na iznos od 10,62 € (80,00 kuna) od 22. lipnja 2016. do isplate

-          na iznos od 10,62 € (80,00 kuna) od 21. kolovoza 2016. do isplate

-          na iznos od 10,62 € (80,00 kuna) od 22. rujna 2016. do isplate

-          na iznos od 10,62 € (80,00 kuna) od 22. listopada 2016. do isplate

-          na iznos od 10,62 € (80,00 kuna) od 22. studenoga 2016. do isplate

-          na iznos od 10,62 € (80,00 kuna) od 21. prosinca 2016. do isplate

 

po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na  stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana.

 

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 800,00 kuna sa zateznim kamatama od 7. studenoga 2018. do isplate,  kao neosnovan.

 

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 172,53 € (1.300,00 kuna), u roku od 8 dana.

 

III. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

„1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. Ć. iz R. pod posl. br.  Ovrv-2405/17 od 14.06.2017.g. u dijelu u kojem se nalaže ovršeniku Ž. M.-M., da ovrhovoditelju H. R. isplati iznos od 480,00 kn zajedno sa kamatama tekućim:

 

-          na iznos od 80,00 kn od 22.07.2016.g. do isplate

-          na iznos od 80,00 kn od 21.08.2016.g. do isplate

-          na iznos od 80,00 kn od 22.09.2016.g. do isplate

-          na iznos od 80,00 kn od 22.10.2016.g. do isplate

-          na iznos od 80,00 kn od 22.11.2016.g. do isplate

-          na iznos od 80,00 kn od 21.12.2016.g. do isplate

 

po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na  stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana.

 

2. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 800,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 07. studenog 2018.g. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana.“

 

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

 

              „Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-1268/17 od dana 07. studenog 2018. godine. “

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-519/20-2 od 29. travnja 2020. dopustio tuženiku reviziju protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pitanja:

 

              „Može li sud naložiti plaćanje radiotelevizijske pristojbe tuženiku u slučaju kada je tuženik odjavio televizijski prijemnik u smislu odredbe članka 36. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji?“.

 

4. Tuženik je zbog navedenog pravnog pitanja podnio reviziju protiv drugostupanjske presude, pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se drugostupanjska presuda preinači.

 

5. U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava istaknute navode tuženika, s prijedlogom da se revizija odbije kao neosnovana.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 63,71 € (480,00 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama, koji iznos tužiteljica potražuje s osnova neplaćene RTV pristojbe za razdoblje od srpnja do prosinca 2016. u visini od po 10,62 € (80,00 kuna) mjesečno.

 

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

 

- da je tuženik evidentiran kao obveznik plaćanja pristojbe za televizijski prijamnik od 1. kolovoza 1981,

 

- da je na ime tuženika 1978. izvršena prijava TV prijamnika, na adresi u R.,

 

- da je tuženik pismenim dopisom kojeg je tužiteljici dostavio preporučenom pošiljkom 23. siječnja 2015. odjavio TV prijamnik marke T.,

 

- da je tužiteljica navedenu odjavu uredno i zaprimila te je povratno dopisom od 26. siječnja 2015. odgovorila tuženiku da je predmetnu pristojbu potrebno odjaviti sukladno Odluci o načinu odjave prijamnika, odnosno putem službenog obrasca, ovjerenog kod Javnog bilježnika.

 

10. Prvostupanjski sud zaključuje da se valjana odjava prijamnika ne može vezati uz formu javnobilježničke ovjere koja je stroža od načina utemeljenja obveze korisnika (koja nastaje na neformalan način, već samom evidencijom korisnika pri H.-u) te koja k tome predstavlja za korisnika i dodatni financijski namet (plaćanje javnobilježničke naknade ). Pritom se poziva na odluku Visokog Upravnog suda RH broj: Us Oz-321/13 od 30. lipnja 2015. kojom su ukinute su točke 3.3 i 3.4. Odluke o načinu odjave prijamnika od 24. siječnja 2012. kojima je bilo određeno da potpis obveznika plaćanja mjesečne pristojbe, odnosno njegova punomoćnika mora biti javnobilježnički ovjeren, kao i da se zahtjev za odjavu podnosi isključivo na službenom obrascu H.-a. Međutim, prvostupanjski sud, analizirajući sadržaj tuženikove izjave o odjavi, zaključuje da se ne radi o valjanim razlozima za oslobođenje tuženika od plaćanja zakonom propisane obveze, posljedično čemu prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

11. Ne ulazeći u potpunost odnosno pravilnost  činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda (čl. 467. st. 1. ZPP-a), izloženi zaključak i razloge prvostupanjskog suda prihvatio je i drugostupanjski sud potvrdivši prvostupanjsku presudu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

12. Odredbom čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“, broj 137/10 i 76/12 - dalje: ZHRT) propisano je da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski ili televizijski prijemnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je H.-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu čl. 35. st. 2. ovog zakona. Odredbom čl. 36. st. 1. ZHRT-a propisano je da se mjesečna pristojba ne plaća ako se prijamnik odjavi, time što da način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje H. svojom odlukom. Iz navedenih odredbi proizlazi da obveza plaćanja TV pristojbe postoji do trenutka odjave TV prijamnika.

 

13. Kraj činjeničnog utvrđenja da je tuženik 23. siječnja 2015. (dakle prije utuženog razdoblja) odjavio TV prijamnik putem pošte, preporučeno, koju odjavu je tužiteljica uredno zaprimila, to je navedeno, prema shvaćanju ovog suda, a shodno citiranoj odredbi čl. 36. st. 1. ZHRT-a, rezultiralo prestankom obveze plaćanja TV pristojbe. Stoga je i odgovor na postavljeno pitanje tuženika negativan: „Ne može se naložiti plaćanje radiotelevizijske pristojbe tuženiku u slučaju kada je tuženik odjavio televizijski prijemnik u smislu odredbe članka 36. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji“.

 

14. Slijedom navedenog, nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev ocijenili osnovanim pa je, na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 451. st. 3. ZPP-a, valjalo prihvatiti reviziju tuženika i tužbeni zahtjev odbiti odnosno u cijelosti ukinuti platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

 

15. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, ovaj sud je na temelju čl. 166. st. 2. ZPP-a, čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, odlučio kao pod toč. II. izreke. Tuženiku je, sukladno odredbama Tbr. 10/6 u vezi s Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 i 37/22 - dalje: Tarife), priznat zatražen trošak sastava revizije u iznosu od 132,72 € (1.000,00 kuna), uvećano za trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 € (100,00 kuna) i reviziju u iznosu od 26,54 € (200,00 kuna), odnosno ukupno 172,53 € (1.300,00 kuna).

 

16. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

17. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 € = 7,53450 kuna).

 

Zagreb, 27. rujna 2023.