Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

[adresa], ČS

Poslovni broj: P-375/2024-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu po sutkinji toga suda Jasni Vehtersbah-Stojan, u pravnoj stvari tužitelja BS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Pintarić Josipu, odvjetniku u Čakovcu, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupanog po punomoćnicima iz OD Ćurković & Šanjug u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i dovršene glavne rasprave dana 9.rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 24.listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže s tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju US, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 2.606,69 EUR-a, zajedno sa zateznim kamatama, koje teku od dana dospijeća pojedinog iznosa do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim na

iznos 13,42 EUR od 04. rujan 2009. do isplate,

iznos 53,91 EUR od 05. listopad 2009. do isplate,

iznos 53,91 EUR od 05. studeni 2009. do isplate,

iznos 53,91 EUR od 04. prosinac 2009. do isplate,

iznos 53,91 EUR od 05. siječanj 2010. do isplate,

iznos 53,91 EUR od 05. veljača 2010. do isplate,

iznos 53,91 EUR od 05. ožujak 2010. do isplate,

iznos 53,91 EUR od 02. travanj 2010. do isplate,

iznos 53,91 EUR od 05. svibanj 2010. do isplate,

iznos 53,91 EUR od 04. lipanj 2010. do isplate,

iznos 53,91 EUR od 05. srpanj 2010. do isplate,

iznos 53,91 EUR od 04. kolovoz 2010. do isplate,

iznos 53,91 EUR od 06. rujan 2010. do isplate,

iznos 53,91 EUR od 05. listopad 2010. do isplate,

iznos 53,91 EUR od 05. studeni 2010. do isplate,

iznos 53,91 EUR od 07. prosinac 2010. do isplate,

iznos 48,64 EUR od 05. siječanj 2011. do isplate,

iznos 48,64 EUR od 04. veljača 2011. do isplate,

iznos 48,64 EUR od 04. ožujak 2011. do isplate,

iznos 48,64 EUR od 05. travanj 2011. do isplate,

iznos 48,64 EUR od 05. svibanj 2011. do isplate,

iznos 48,64 EUR od 03. lipanj 2011. do isplate,

iznos 48,64 EUR od 05. srpanj 2011. do isplate,

iznos 48,64 EUR od 04. kolovoz 2011. do isplate,

iznos 48,64 EUR od 05. rujan 2011. do isplate,

iznos 48,64 EUR od 05. listopad 2011. do isplate,

iznos 38,71 EUR od 04. studeni 2011. do isplate,

iznos 38,71 EUR od 05. prosinac 2011. do isplate,

iznos 38,71 EUR od 05. siječanj 2012. do isplate,

iznos 38,71 EUR od 03. veljača 2012. do isplate,

iznos 38,71 EUR od 05. ožujak 2012. do isplate,

iznos 38,71 EUR od 05. travanj 2012. do isplate,

iznos 38,71 EUR od 04. svibanj 2012. do isplate,

iznos 38,71 EUR od 05. lipanj 2012. do isplate,

iznos 38,71 EUR od 05. srpanj 2012. do isplate,

iznos 38,71 EUR od 03. kolovoz 2012. do isplate,

iznos 38,71 EUR od 05. rujan 2012. do isplate,

iznos 38,71 EUR od 05. listopad 2012. do isplate,

iznos 38,71 EUR od 05. studeni 2012. do isplate,

iznos 38,71 EUR od 05. prosinac 2012. do isplate,

iznos 38,71 EUR od 04. siječanj 2013. do isplate,

iznos 38,71 EUR od 05. veljača 2013. do isplate,

iznos 38,71 EUR od 05. ožujak 2013. do isplate,

iznos 38,71 EUR od 05. travanj 2013. do isplate,

iznos 38,71 EUR od 06. svibanj 2013. do isplate,

iznos 38,71 EUR od 05. lipanj 2013. do isplate,

iznos 38,71 EUR od 05. srpanj 2013. do isplate,

iznos 38,71 EUR od 06. kolovoz 2013. do isplate,

iznos 38,71 EUR od 05. rujan 2013. do isplate,

iznos 38,71 EUR od 04. listopad 2013. do isplate,

iznos 38,71 EUR od 31. listopad 2013. do isplate,

iznos 38,71 EUR od 05. prosinac 2013. do isplate,

iznos 38,7 1 EUR od 07. siječanj 2014. do isplate,

iznos 12,05 EUR od 05. veljača 2014. do isplate,

iznos 12,05 EUR od 05. ožujak 2014. do isplate,

iznos 12,05 EUR od 04. travanj 2014. do isplate,

iznos 12,05 EUR od 05. svibanj 2014. do isplate,

iznos 12,05 EUR od 06. lipanj 2014. do isplate,

iznos 12,05 EUR od 04. srpanj 2014. do isplate,

iznos 12,05 EUR od 04. kolovoz 2014. do isplate,

iznos 12,05 EUR od 05. rujan 2014. do isplate,

iznos 12,05 EUR od 06. listopad 2014. do isplate,

iznos 12,05 EUR od 05. studeni 2014. do isplate,

iznos 12,05 EUR od 05. prosinac 2014. do isplate,

iznos 12,05 EUR od 05. siječanj 2015. do isplate,

iznos 12,05 EUR od 05. veljača 2015. do isplate,

iznos 12,05 EUR od 05. ožujak 2015. do isplate,

iznos 12,05 EUR od 03. travanj 2015. do isplate

iznos 12,05 EUR od 05. svibanj 2015. do isplate,

iznos 12,05 EUR od 05. lipanj 2015. do isplate,

iznos 12,05 EUR od 06. srpanj 2015. do isplate,

iznos 12,05 EUR od 06. kolovoz 2015. do isplate,

iznos 12,05 EUR od 04. rujan 2015. do isplate,

iznos 12,05 EUR od 30. rujan 2015. do isplate, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže s tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju US, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 6.603,14 EUR-a, zajedno sa zateznim kamatama, koje teku od dana dospijeća pojedinog iznosa do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim na:

iznos 4,44 EUR od 04. rujan 2009. do isplate,

iznos 14,82 EUR od 05. listopad 2009. do isplate,

iznos 14,67 EUR od 05. studeni 2009. do isplate,

iznos 17,80 EUR od 04. prosinac 2009. do isplate,

iznos 22,26 EUR od 05. siječanj 2010. do isplate,

iznos 27,25 EUR od 05. veljača 2010. do isplate,

iznos 26,00 EUR od 05. ožujak 2010. do isplate,

iznos 36,47 EUR od 02. travanj 2010. do isplate,

iznos 32,81 EUR od 05. svibanj 2010. do isplate,

iznos 37,73 EUR od 04. lipanj 2010. do isplate,

iznos 56,73 EUR od 05. srpanj 2010. do isplate,

iznos 47,06 EUR od 04. kolovoz 2010. do isplate,

iznos 69,24 EUR od 06. rujan 2010. do isplate,

iznos 62,98 EUR od 05. listopad 2010. do isplate,

iznos 52,14 EUR od 05. studeni 2010. do isplate,

iznos 75,49 EUR od 07. prosinac 2010. do isplate,

iznos 87,31 EUR od 05. siječanj 2011. do isplate,

iznos 77,94 EUR od 04. veljača 2011. do isplate,

iznos 81,78 EUR od 04. ožujak 2011. do isplate,

iznos 70,83 EUR od 05. travanj 2011. do isplate,

iznos 79,80 EUR od 05. svibanj 2011. do isplate,

iznos 104,34 EUR od 03. lipanj 2011. do isplate,

iznos 96,57 EUR od 05. srpanj 2011. do isplate,

iznos 145,53 EUR od 04. kolovoz 2011. do isplate,

iznos 146,36 EUR od 05. rujan 2011. do isplate,

iznos 108,21 EUR od 05. listopad 2011. do isplate,

iznos 104,88 EUR od 04. studeni 2011. do isplate,

iznos 98,00 EUR od 05. prosinac 2011. do isplate,

iznos 105,58 EUR od 05. siječanj 2012. do isplate,

iznos 112,21 EUR od 03. veljača 2012. do isplate,

iznos 111,76 EUR od 05. ožujak 2012. do isplate,

iznos 108,42 EUR od 05. travanj 2012. do isplate,

iznos 109,51 EUR od 04. svibanj 2012. do isplate,

iznos 112,69 EUR od 05. lipanj 2012. do isplate,

iznos 109,66 EUR od 05. srpanj 2012. do isplate,

iznos 110,08 EUR od 03. kolovoz 2012. do isplate,

iznos 107,78 EUR od 05. rujan 2012. do isplate,

iznos 103,56 EUR od 05. listopad 2012. do isplate,

iznos 109,61 EUR od 05. studeni 2012. do isplate,

iznos 108,06 EUR od 05. prosinac 2012. do isplate,

iznos 110,58 EUR od 04. siječanj 2013. do isplate,

iznos 103,24 EUR od 05. veljača 2013. do isplate,

iznos 106,06 EUR od 05. ožujak 2013. do isplate,

iznos 110,64 EUR od 05. travanj 2013. do isplate,

iznos 106,70 EUR od 06. svibanj 2013. do isplate,

iznos 99,52 EUR od 05. lipanj 2013. do isplate,

iznos 97,01 EUR od 05. srpanj 2013. do isplate,

iznos 97,67 EUR od 06. kolovoz 2013. do isplate,

iznos 102,78 EUR od 05. rujan 2013. do isplate,

iznos 107,57 EUR od 04. listopad 2013. do isplate,

iznos 105,43 EUR od 31. listopad 2013. do isplate,

iznos 107,8 5 EUR od 05. prosinac 2013. do isplate,

iznos 107,32 EUR od 07. siječanj 2014. do isplate,

iznos 97,39 EUR od 05. veljača 2014. do isplate,

iznos 98,92 EUR od 05. ožujak 2014. do isplate,

iznos 97,70 EUR od 04. travanj 2014. do isplate,

iznos 96,10 EUR od 05. svibanj 2014. do isplate,

iznos 94,28 EUR od 06. lipanj 2014. do isplate,

iznos 96,27 EUR od 04. srpanj 2014. do isplate,

iznos 98,35 EUR od 04. kolovoz 2014. do isplate,

iznos 100,25 EUR od 05. rujan 2014. do isplate,

iznos 100,83 EUR od 06. listopad 2014. do isplate,

iznos 102,98 EUR od 05. studeni 2014. do isplate,

iznos 104,16 EUR od 05. prosinac 2014. do isplate,

iznos 103,8 3 EUR od 05. siječanj 2015. do isplate,

iznos 104,59 EUR od 05. veljača 2015. do isplate,

iznos 104,59 EUR od 05. ožujak 2015. do isplate,

iznos 104,59 EUR od 03. travanj 2015. do isplate,

iznos 104,59 EUR od 05. svibanj 2015. do isplate,

iznos 104,59 EUR od 05. lipanj 2015. do isplate,

iznos 104,59 EUR od 06. srpanj 2015. do isplate,

iznos 104,59 EUR od 06. kolovoz 2015. do isplate,

iznos 104,59 EUR od 04. rujan 2015. do isplate,

iznos 104,59 EUR od 30. rujan 2015. do isplate, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju US, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 4.289,82 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 30.09.2015. do isplate, po stopi koja se do dana 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže s tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju US, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 609,84 EUR-a, zajedno sa zateznim kamatama, koje teku od dana dospijeća pojedinog iznosa do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim na:

iznos 3,89 EUR od 05. svibanj 2010. do isplate,

iznos 17,98 EUR od 04. lipanj 2010. do isplate,

iznos 17,98 EUR od 05. srpanj 2010. do isplate,

iznos 17,98 EUR od 04. kolovoz 2010. do isplate,

iznos 17,98 EUR od 06. rujan 2010. do isplate,

iznos 17,98 EUR od 05. listopad 2010. do isplate,

iznos 17,98 EUR od 05. studeni 2010. do isplate,

iznos 17,98 EUR od 07. prosinac 2010. do isplate,

iznos 15,33 EUR od 05. siječanj 2011. do isplate,

iznos 15,33 EUR od 04. veljača 2011. do isplate,

iznos 15,33 EUR od 04. ožujak 2011. do isplate,

iznos 15,33 EUR od 05. travanj 2011. do isplate,

iznos 15,33 EUR od 05. svibanj 2011. do isplate,

iznos 15,33 EUR od 03. lipanj 2011. do isplate,

iznos 15,33 EUR od 05. srpanj 2011. do isplate,

iznos 15,33 EUR od 04. kolovoz 2011. do isplate,

iznos 15,33 EUR od 05. rujan 2011. do isplate,

iznos 15,33 EUR od 05. listopad 2011. do isplate,

iznos 10,26 EUR od 04. studeni 2011. do isplate,

iznos 10,26 EUR od 05. prosinac 2011. do isplate,

iznos 10,26 EUR od 05. siječanj 2012. do isplate,

iznos 10,26 EUR od 03. veljača 2012. do isplate,

iznos 10,26 EUR od 05. ožujak 2012. do isplate,

iznos 10,26 EUR od 05. travanj 2012. do isplate,

iznos 10,26 EUR od 04. svibanj 2012. do isplate,

iznos 10,26 EUR od 05. lipanj 2012. do isplate,

iznos 10,26 EUR od 05. srpanj 2012. do isplate,

iznos 10,26 EUR od 03. kolovoz 2012. do isplate,

iznos 10,26 EUR od 05. rujan 2012. do isplate,

iznos 10,26 EUR od 05. listopad 2012. do isplate,

iznos 10,26 EUR od 05. studeni 2012. do isplate,

iznos 10,26 EUR od 05. prosinac 2012. do isplate,

iznos 10,26 EUR od 04. siječanj 2013. do isplate,

iznos 10,26 EUR od 05. veljača 2013. do isplate,

iznos 10,26 EUR od 05. ožujak 2013. do isplate,

iznos 10,26 EUR od 05. travanj 2013. do isplate,

iznos 10,26 EUR od 06. svibanj 2013. do isplate,

iznos 10 ,26 EUR od 05. lipanj 2013. do isplate,

iznos 10,26 EUR od 05. srpanj 2013. do isplate,

iznos 10,26 EUR od 06. kolovoz 2013. do isplate,

iznos 10,26 EUR od 05. rujan 2013. do isplate,

iznos 10,26 EUR od 04. listopad 2013. do isplate,

iznos 10,26 EUR od 31. listopad 2013. do isplate,

iznos 10,26 EUR od 05. prosinac 2013. do isplate,

iznos 10,26 EUR od 07. siječanj 2014. do isplate,

iznos 2,37 EUR od 05. veljača 2014. do isplate,

iznos 2,37 EUR od 05. ožujak 2014. do isplate,

iznos 2,37 EUR od 04. travanj 2014. do isplate,

iznos 2,37 EUR od 05. svibanj 2014. do isplate,

iznos 2,37 EUR od 06. lipanj 2014. do isplate,

iznos 2,37 EUR od 04. srpanj 2014. do isplate,

iznos 2,37 EUR od 04. kolovoz 2014. do isplate,

iznos 2,37 EUR od 05. rujan 2014. do isplate,

iznos 2,37 EUR od 06. listopad 2014. do isplate,

iznos 2,37 EUR od 05. studeni 2014. do isplate,

iznos 2,37 EUR od 05. prosinac 2014. do isplate,

iznos 2,37 EUR od 05. siječanj 2015. do isplate,

iznos 2,37 EUR od 05. veljača 2015. do isplate,

iznos 2,37 EUR od 05. ožujak 2015. do isplate,

iznos 2,37 EUR od 03. travanj 2015. do isplate,

iznos 2,37 EUR od 05. svibanj 2015. do isplate,

iznos 2,37 EUR od 05. lipanj 2015. do isplate,

iznos 2,37 EUR od 06. srpanj 2015. do isplate,

iznos 2,37 EUR od 06. kolovoz 2015. do isplate

iznos 2,37 EUR od 04. rujan 2015. do isplate,

iznos 2,37 EUR od 04. rujan 2015. do isplate, sve u roku 15 dana.

V. Nalaže s tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju US, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 2.646,95 EUR-a, zajedno sa zateznim kamatama, koje teku od dana dospijeća pojedinog iznosa do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim na:

iznos 3,30 EUR od 05. svibanj 2010. do isplate,

iznos 17,28 EUR od 04. lipanj 2010. do isplate,

iznos 24,95 EUR od 05. srpanj 2010. do isplate,

iznos 21,03 EUR od 04. kolovoz 2010. do isplate,

iznos 30,03 EUR od 06. rujan 2010. do isplate,

iznos 27,49 EUR od 05. listopad 2010. do isplate,

iznos 23,09 EUR od 05. studeni 2010. do isplate,

iznos 32,57 EUR od 07. prosinac 2010. do isplate,

iznos 37,14 EUR od 05. siječanj 2011. do isplate,

iznos 33,41 EUR od 04. veljača 2011. do isplate,

iznos 34,93 EUR od 04. ožujak 2011. do isplate,

iznos 30,51 EUR od 05. travanj 2011. do isplate,

iznos 34,13 EUR od 05. svibanj 2011. do isplate,

iznos 44,04 EUR od 03. lipanj 2011. do isplate,

iznos 40,90 EUR od 05. srpanj 2011. do isplate,

iznos 60,64 EUR od 04. kolovoz 2011. do isplate,

iznos 60,94 EUR od 05. rujan 2011. do isplate,

iznos 45,60 EUR od 05. listopad 2011. do isplate,

iznos 43,79 EUR od 04. studeni 2011. do isplate,

iznos 41,09 EUR od 05. prosinac 2011. do isplate,

iznos 44,12 EUR od 05. siječanj 2012. do isplate,

iznos 46,73 EUR od 03. veljača 2012. do isplate,

iznos 46,55 EUR od 05. ožujak 2012. do isplate,

iznos 45,18 EUR od 05. travanj 2012. do isplate,

iznos 45,64 EUR od 04. svibanj 2012. do isplate,

iznos 46,90 EUR od 05. lipanj 2012. do isplate,

iznos 45,69 EUR od 05. srpanj 2012. do isplate,

iznos 45,91 EUR od 03. kolovoz 2012. do isplate,

iznos 44,97 EUR od 05. rujan 2012. do isplate,

iznos 43,28 EUR od 05. listopad 2012. do isplate,

iznos 45,69 EUR od 05. studeni 2012. do isplate,

iznos 45,10 EUR od 05. prosinac 2012. do isplate,

iznos 46,07 EUR od 04. siječanj 2013. do isplate,

iznos 43,13 EUR od 05. veljača 2013. do isplate,

iznos 44,29 EUR od 05. ožujak 2013. do isplate,

iznos 46,09 EUR od 05. travanj 2013. do isplate,

iznos 44,52 EUR od 06. svibanj 2013. do isplate,

iznos 41,58 EUR od 05. lipanj 2013. do isplate,

iznos 40,63 EUR od 05. srpanj 2013. do isplate,

iznos 40,91 EUR od 06. kolovoz 2013. do isplate,

iznos 42,95 EUR od 05. rujan 2013. do isplate,

iznos 44,87 EUR od 04. listopad 2013. do isplate,

iznos 44,01 EUR od 31. listopad 2013. do isplate,

iznos 44,98 EUR od 05. prosinac 2013. do isplate,

iznos 44,66 EUR od 07. siječanj 2014. do isplate,

iznos 38,69 EUR od 05. veljača 2014. do isplate,

iznos 39,26 EUR od 05. ožujak 2014. do isplate,

iznos 38,77 EUR od 04. travanj 2014. do isplate,

iznos 38,19 EUR od 05. svibanj 2014. do isplate,

iznos 37,45 EUR od 06. lipanj 2014. do isplate,

iznos 38,27 EUR od 04. srpanj 2014. do isplate,

iznos 39,06 EUR od 04. kolovoz 2014. do isplate,

iznos 39,76 EUR od 05. rujan 2014. do isplate,

iznos 40,00 EUR od 06. listopad 2014. do isplate,

iznos 40,82 EUR od 05. studeni 2014. do isplate,

iznos 41,27 EUR od 05. prosinac 2014. do isplate,

iznos 41,14 EUR od 05. siječanj 2015. do isplate,

iznos 41,44 EUR od 05. veljača 2015. do isplate,

iznos 41,44 EUR od 05. ožujak 2015. do isplate,

iznos 41,44 EUR od 03. travanj 2015. do isplate,

iznos 41,44 EUR od 05. svibanj 2015. do isplate,

iznos 41,44 EUR od 05. lipanj 2015. do isplate,

iznos 41,44 EUR od 06. srpanj 2015. do isplate,

iznos 41,44 EUR od 06. kolovoz 2015. do isplate,

iznos 41,44 EUR od 04. rujan 2015. do isplate,

iznos 41,44 EUR od 04. rujan 2015. do isplate, sve u roku 15 dan.

VI. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju US, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 1.595,19 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 30.09.2015. do isplate, po stopi koja se do dana 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

VII. Odbija se prigovor prijeboja tuženika.

VIII. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.559,00 eura , zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje se za svako polugodište, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da je sa tuženikom dana 9.8.2006. sklopio Ugovor o kreditu broj: 146-277/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini. Radilo se o namjenskom kreditu u iznosu glavnice od 72.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita uz promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku ugovaranja iznosila 3,88 % godišnje. Čl.6. predmetnog ugovora propisano je da je tuženik ovlašten izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika. Čl.4. Ugovora propisano je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 435,36 CHF obračunato po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja.

1.1.Tužitelj nadalje navodi da je sa tuženikom dana 20.2.2007. sklopio Ugovor o kreditu broj: 146-54/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, a radilo se o namjenskom kreditu u iznosu glavnice od 32.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita uz promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,60 % godišnje. Čl.6. predmetnog ugovora propisano je da je tuženik ovlašten izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika. Čl.4. Ugovora propisano je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 182,50 CHF obračunato po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja. Tuženik je oba kredita isplatio na način da je s tuženikom dana 28.6.2016. sklopio novi Ugovor o kreditu.

1.2. Tužitelj navodi da su odredbe predmetnih ugovora koji se odnose na jednostrani način promjene kamatne stope kao i odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu ništetne , te ne proizvode pravne učinke među strankama. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-1401/12 od 4.srpnja 2013. , na presudu Visokog trgovačkog suda RH, broj: Pž-7129/13-4 od 13.lipnja 2014. na presudu i rješenje VS rH, broj: Revt-249/14-2 od 9.travnja 2015. , odluke Ustavnog suda RH , broj: U-III-2521/215 i dr. od 13.prosinca 2016., presudu Visokog trgovačkog suda RH, broj: Pž-6632/17-10 od 14.6.2018., na odredbe Direktive vijeća 93/13/EEZ od 5.travnja 1993. glede nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, odluku VS RH , broj: Rev-2245/17-2 od 20.3.2018., na odredbe Zakona o zaštiti potrošača, te odredbe čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima. . Tužitelj navodi da je glede oba predmetna ugovora sa tuženikom sklopio Anekse glede konverzije kredita.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare nedostatka pravnog interesa tužitelja, poziva se na činjenicu da je s tužiteljem sklopio Anekse ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a čime su tužitelj i tuženik retroaktivno uredili svoj odnos iz samog početka , a slijedom čega tužitelj nema pravo potraživati povrat plaćenih iznosa po Ugovorima o kreditu s obzirom da je prihvatio konverziju. Tuženik navodi da sklapanje Aneksa ugovora o kreditu znači da je isti sklopljen na temelju dispozitivne odluke tužitelja da pristupi Aneksu ugovora, da je isti sklopljen na temelju dispozitivnog zahtjeva tužitelja prema tuženiku da se napravi konverzija početnog ugovora o kreditu , a da tuženik kao banka nije imao mogućnosti izbora da li prihvaća konverziju ili ne prihvaća. Tuženik nadalje tvrdi da je sa tužiteljem pojedinačno pregovarao o spornim odredbama Ugovora o kreditu, da se pregovaralo da li želi uzeti kunski kredit, kredit s valutnom klauzulom u EUR ili s valutnom klauzulom u CHF. Tužitelj je donio odluku da je za njega prihvatljivija promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula CHF. Tuženik nadalje tvrdi da je u pregovorima o kreditu tužitelju jasno objašnjeno sve što se odnosi na promjenjivoj kamatne stope i valutnu klauzulu CHF , te je na ugovoru o kreditima jasnim i uočljivim tekstom navedeno da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF. Tuženik navodi da predmetne odredbe ugovora o kreditu nisu suprotne Načelu savjesnosti i poštenja. Tuženik je u oglasima upućenim svim klijentima upozoravao na rizike koji proizlaze iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF , pa je u svom glasilu pod nazivom „ Hypo Times“ iz 2005. upozoravao potrošače na rizik rasta tečaja, iz čega proizlazi da je tuženik aktivno radio na edukaciji potrošača još 2005. prije nastupa krize i rasta tečaja CHF. Istovremeno tuženik navodi da on nije mogao predvidjeti promjenu tečaja CHF koja se dogodila kasnije tijekom trajanja Ugovora o kreditu. Tuženik osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj: 146-277/2006 i solemnizaciju istog ( list 18 – 21 spisa), Ugovor o kreditu broj: 146-52/2007 uz solemnizaciju istog (list 22-25 spisa), Ugovor o kreditu broj: 146-53081884 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 28.6.2016. (list 27-29 spisa), izračun efektivne kamatne stope , obrazac o informacijama prije sklapanja ugovora , suglasnost za promjenu dospjeća mjesečne obveze , otplatne planove (list 30-43 spisa), odgovor na tužbu s prilozima (list 47 – 79 spisa), podnesak tuženika od 21.1.2020. s prilozima (list 82-114 spisa), podnesak tuženika uz dokumenat prihvaćanje izračuna konverzije od strane tužitelja (list 115 116 spisa), podnesak tuženika od 15.5.2020. (list 117-124 spisa), podnesak tužitelja od 21.9.2020. ( list 125-135 spisa), podnesak tuženika od 21.8.2021. uz dokumentaciju (list 139-225 spisa), ovosudno rješenje od 5.veljače 2021. (list 227-228 spisa), ovosudno rješenje od 5.travnja 2024. (list 232-234 spisa), podnesak tužitelja od 29.12.2024. kojim sređuje tužbu i tužbeni zahtjev (list 238-264 spisa), podnesak tuženika od 9.1.2025. (list 267-269 spisa), izvod iz zapisnika sa druge sjednice Građanskog odjela VS RH od 27.svibnja 2024. ( list 273 spisa), presuda VS RH, broj: Rev-282/24 (list 274-279 spisa), podnesak tuženika od 13.2.2025. (list 281 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka FS ( list 302-327 spisa), podnesak tužitelja od 10.6.2025. ( list 339 spisa), očitovanje vještaka (list 344-348 spisa), podnesak tužitelja od 22.7.2025. (list 351-360 spisa), podnesak tuženika (list 363-367 spisa), podnesak tuženika (list 370-372 spisa), očitovanje vještaka (list 373 i 374-375 spisa), te su saslušani svjedoci LS, stalni sudski vještak FS i tužitelj u svrhu dokazivanja.

4. Svjedokinja LS, supruga tužitelja je izjavila da zna da je njen suprug uzimao kredite za dovršenje obiteljske kuće u kojoj i sada žive. Zna da je suprug bio u više banaka , a odlučio se za tuženika s obzirom da je bila najniža kamata, najmanja rata i odgovarao im je rok otplate kredita. Radilo se o dva kredita, jedan u iznosu od cca 72.000,00 CHF , a drugi u iznosu od 32.000,00 CHF. Kako nije bila prisutna pregovorima ne zna da li je njen suprug tražio isključivo kredite u CHF ili u kojoj drugoj valuti. Bila je nazočna kod potpisivanja ugovora, time da kad su došli u banku za oba kredita su ugovori već bili sastavljeni, popunjeni i samo ih je trebalo potpisati. U banci su naveli osnovne elemente koliko je rata kredita, rok otplate i visina kamate. Kako su ugovori bili sastavljeni i popunjeni nisu mogli utjecati niti na jednu odredbu ugovora. Tom prilikom nisu bili upozoreni na rizike vezano uz valutu CHF , time da im je službenica banke kazala da su to najpovoljniji krediti i neka uzmu takve kredite. Isto tako nije bio spomenut termin valute utočišta, pa ni sada ne zna što to znači, niti je bilo rečeno koju valutu i na koji način u RH štiti HNB. Javni bilježnik je pročitao oba ugovora , kazao je nešto najosnovnije odnosno rok otplate , visinu rate, te ako ne otplaćuju kredit da će doći do ovrhe kuće. Nije objašnjavao ništa vezano uz valutu. U oba ugovora određena je promjenjiva kamatna stopa. U banci im nije bilo rečeno o čemu ovisi promjena kamatne stope, a nije im niti prezentirana , niti uručena odluka banke u kojoj su navedeni parametri koji utječu na promjenu kamatne stope. Kuća za koju su uzeli kredit je obiteljska , u njoj žive, nikad nije služila kao poslovni prostor , niti su je iznajmljivali. U vrijeme uzimanja kredita njen suprug nije imao obrt, niti bilo kakvu firmu. Nije se mogla sjetiti koliko su iznosile početne rate kredita, no sjeća se da su iste nenormalno rasle s obzirom da su uzeli kredite koji su po početnim ratama odgovarali njihovoj financijskoj situaciji i koje su mogli plaćati , nakon čega je došlo do znatnog povećanja rata kredita, te su iste iznosile između 4.500,00 do 4.700,00 kuna mjesečno za oba kredita. Takvo povećanje bitno je utjecalo na njihov životni standard. Ne sjeća se da li je njen suprug išao u banku pitati koji je razlog povećanja rata kredita. Predmetne kredite otplaćivao je njen suprug. Oba kredita su konvertirana , time da se ne sjeća da li su vezano uz konverziju dobili prijedlog banke za sklapanjem iste ili su sami išli u banku pitati. Bila je sa suprugom kada je sklapao ugovore o konverziji , time da su Aneksi ugovora već unaprijed bili sastavljeni. Nije im bilo objašnjeno na koji način je izvršen izračun konverzije. Nakon konverzije rate kredita su bile niže , no ne sjeća se koliko. Prilikom izračuna konverzije utvrđeno je da je došlo do neke preplate kredita ali ne zna koliko. Razlog sklapanja Aneksa bilo je plaćanje nižih rata kredita. Nisu bili upozoreni da se nečeg odriču ukoliko potpišu anekse ugovora o konverziji. Kada je njen suprug sklapao osnovne ugovore o kreditima dobio je otplatni plan u kojem su sve rate kredita bile navedene u istom iznosu. Krediti su otplaćivani putem trajnog naloga od strane njenog supruga. Pročitala je ugovore , razumjela je osnovne postavke i to visinu kredita, rok otplate, visinu rate, te je smatrala da je sve razumjela. Kako je djelatnica banke sve fino objasnila smatrala je da nema potreba da postavi dodatna pitanja.

5. Tužitelj je izjavio da je razlog uzimanja predmetnih kredita bio dovršetak obiteljske kuće u kojoj sada živi sa suprugom i djecom. Vezano uz predmetne kredite raspitivao se u svim bankama u [adresa], no Hypo banka je imala najpovoljnije uvjete radi čega se odlučio na kredit kod njih. Majstori su mu kazali koliko mu novaca treba za dovršetak kuće u kunskom iznosu, pa je on u bankama pitao za navedene iznose u kunama, a bili su nuđeni krediti u eurima i CHF. Ugovori za kredite u CHF bili su najpovoljniji vezano uz kamatu i ratu kredita. Djelatnica banke s kojom je razgovarao kazala je da su krediti u CHF najpovoljniji i da je ona sama digla kredit u CHF. Nije navela nikakve rizike vezane uz takve kredite. Tom prilikom nije bio spomenut termin valute utočišta, pa ni sada ne zna što to znači , a niti je bilo rečeno koju valutu i na koji način u RH štiti HNB. Kada su došli sklopiti Ugovore o kreditima špranjce ugovora bile su gotove i popunjene i samo je iste trebalo potpisati, te nisu mogli utjecati niti na jednu odredbu ugovora. Javni bilježnik pročitao je iz predmetnih ugovora koliko iznosi rata kredita, rok otplate kredita i posebno je naveo da ako se krediti neće plaćati da će doći do ovrhe na kući. Kada su sklopili ugovore o kreditima dobili su otplatne planove u kojima su sve rate bile iste. Uzeo je dva kredita, jedan je iznosio oko 72.500,00 CHF i rata za taj kredit bila je 1.800,00 kuna mjesečno, dok je drugi kredit iznosio oko 32.000,00 CHF, a rata kredita iznosila je 800,00 ili 900,00 kuna mjesečno. On je u to vrijeme imao plaću od 3.600,00 kuna, te je iznos za koji su uzeli predmetne kredite vezano uz visinu mjesečnih rata bio krajnji plafon do kojeg su mogli ići kako bi dio plaće ostao za režije i prehranu. U vrijeme uzimanja predmetnih kredita radio je u vojsci i nikad nije imao firmu, niti obrt. Kada je došlo do povećanja rata kredita bio je u banci pitati za razlog, te je odgovoreno da je do povećanja rata došlo zbog stanja na tržištu i da mora plaćati navedene rate ili isplatiti kredit u cijelosti. Nije mu ponuđen kredit u HRK ili nekoj drugoj valuti kojim bi otplatio postojeće kredite. Zna da su oba kredita ugovorena sa promjenjivom kamatnom stopom, a u banci su kazali da se može raditi o minimalnom porastu od svega nekoliko kuna , a više su se orijentirali na valutu navodeći da je Švicarska sigurna zemlja i da ne postoji rizik za uzimanje takvih kredita. Prvi kredit je od početne rate od 1.800,00 kuna mjesečno skočio na 3.500,00 kuna mjesečno, a drugi na 1.400,00 kuna mjesečno. Ne sjeća se da li su vezano uz konverziju oni zvali banku ili su dobili poziv iz banke, a kada su došli u banku bilo im je objašnjeno da će sklapanjem konverzije doći do smanjenja kredita. Oba Aneksa bila su unaprijed sastavljena kad su došli u banku i bilo im je rečeno da iste mogu potpisati i da će im u tom slučaju rata kredita biti niža ili ne potpisati, a da u tom slučaju nastavljaju plaćati rate kredita kakve su plaćali i do sada , dakle u povećanom iznosu. Nakon konverzije rate za oba kredita iznosila su oko 2.800,00 kuna mjesečno. Misli da je prilikom konverzije od strane banke utvrđeno da su preplatili oko 2.900,00 eura. On je isključivo otplaćivao rate kredita, predmetne ugovore je pročitao, a u banci su objasnili najbitnije elemente, dakle koliko iznosi kredit, koliko iznosi rata kredita, rok otplate, kao i kamatu. Nije tražio dodatno pojašnjenje u banci vezano uz predmetne kredite. Prilikom razgovora glede oba predmetna kredita nije mu bilo objašnjeno što se navodi u odluci banke u kojoj su određeni parametri o kojima ovisi promjena kamatne stope. Vjerovao je djelatnicima banke vezano uz prezentaciju oba kredita i nije imao nikakvog razloga sumnjati u istinitost njihovih navoda.

6. Tužitelj je uz podnesak od 29.12.2024. kojim je sredio tužbu i tužbeni zahtjev dostavio i nalaz stalnog sudskog vještaka Natalije Jambrečić. Tuženik se protivio povišenju tužbenog zahtjeva s neodređenog iznosa u tužbi s naznačenom vrijednošću predmeta spora u iznosu od 1.327,23 eura na iznos od 16.138,98 eura, naveo je da se radi o preinaci tužbe , te je potrebno voditi računa pri odlučivanju o prigovoru zastare jer se u pogledu preinačenog dijela tužbenog zahtjeva parnica smatra pokrenutom kada je istaknut taj novi, povećani dio tužbenog zahtjeva. Glede takvog tužbenog zahtjeva tuženik je na ročištu 21.siječnja 2025. istakao prigovor radi prebijanja svoje tražbine u iznosu od 265,00 eura s osnove tražbine na ime tzv. negativnih razlika u odnosu na anuitete kada je CHF bio niži od početnog.

7. Stalni sudski vještak FS je na pitanje tuženika na koji način je vršio izračun prilikom izrade nalaza i mišljenja odgovorio da se preplata izračunava kao odnos realno naplaćenih kunskih iznosa koji proizlaze iz visine anuiteta i razine tečaja na pojedini dan uplate i iznosa koji bi bili naplaćeni da se visina anuiteta i razina tečaja nisu mijenjali u odnosu na početni. U slučaju uplate prije dana dospijeća korišten je tečaj na dan dospijeća. Na upit da li je u svom izračunu utvrdio postojanje razdoblja u otplati predmetnih kredita u kojima je tužitelj namirivao manje iznose od iznosa navedenih u otplatnom planu iskazuje da je isto utvrđeno u nalazu i jasno iskazano. Takve iznose vještak je uračunao u svoje izračune.

8. Stalni sudski vještak za ekonomiju FS je u svom nalazu od 17.5.2025. vezano uz kredit broj: 146-277/2006 naveo da je u razdoblju od dana korištenja kredita do 30.9.2015. korisnik preplatio iznos od 78.608,85 HRK u odnosu na iznos koji bi platio da nije bilo promjena kamatnih stopa i tečaja od čega se iznos od 28.442,49 HRK odnosi na preplatu uslijed povećanja kamatnih stopa dok se iznos od 50.166,36 HRK odnosi na preplatu uslijed promjene tečaja. Nakon prijeboja utvrđenih preplata s priznatom preplatom iz konverzije korisnik do dana konverzije ima ostatak nepodmirenih preplata u iznosu od 9.209,83 eura prema fiksnom tečaju. Nakon konverzije korisnik je nastavio otplaćivati veću glavnicu u iznosu od 32.769,21 HRK nego što bi otplaćivao da se kredit nije konvertirao već da se plaćao prema početnom tečaju i kamatnoj stopi, a što iznosi 4.289,82 eura. U odnosu na kredit 146-54/2007 vještak navodi da je u razdoblju od dana korištenja kredita do 30.9.2015. korisnik preplatio iznos od 29.357,49 HRK u odnosu na iznos koji bi platio da nije bilo promjene kamatnih stopa i tečaja od čega se iznos od 8.128,28 kuna odnosi na preplatu uslijed povećanja kamatnih stopa, dok se iznos od 21.229,21 HRK odnosi na preplatu uslijed promjene tečaja. Vještak navodi da je korisnik nakon konverzije nakon prijeboja utvrđenih preplata s priznatom preplatom iz konverzije nastavio otplaćivati 12.185,35 kuna veću glavnicu ( 1.595,19 eura) nego bi otplaćivao da se kredit nije konvertirao već da se plaćao prema početnom tečaju i početnoj kamatnoj stopi. Vještak je u svom nalazu naveo da su negativne razlike prikazane u obračunskim tablicama za oba predmetna kredita, te su uzete u obzir prilikom izračuna, time da se radi o negativnim razlikama koji proizlaze temeljem tečaja otplate nižeg od početnog. Na navedeni nalaz tuženik se nije očitovao dok je tužitelj tražio da vještak odvoji preplate koje se odnose na promjenu kamatnih stopa i promjene uslijed promjene tečaja CHF. Dana 20.6.2025. vještak je dostavio dopunu nalaza na način da je dao odvojeni prikaz nakon izvršenog prijeboja s priznatom preplatom iz konverzije glede kamata i valuta. Sukladno dopuni nalaza i mišljenja tužitelj je dana 22.7.2025. sredio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da se u cijelosti slaže sa nalazom i mišljenjem vještaka, kao i sa dopunom nalaza i mišljenja. Tuženik je istakao da su nalaz i mišljenje vještaka neodređeni i nejasni jer vještak ne obrazlaže način izračuna istog. Nadalje ističe da je vještačenje trebalo provesti na način da se za izračun koristi promjenjiva kamatna stopa koju je tuženik koristio za kunske kredite, dok je vještak izradio nalaz kao da se radi o Ugovoru o kreditu s fiksnom kamatnom stopom i fiksnim tečajem. Podneskom od 20.8.2025. tuženik nadalje navodi da vještak nije naveo ispravne datume plaćanja , te je uračunao i anuitet od 30.9.2015. koji nije plaćen do dana konverzije , pa nije ispravno da se isti uzme u obzir slijedom čega je prikazao veći iznos razlike. Stoga osporava u potpunosti iznos dobiven u nalazu i mišljenju vještaka. Glede kredita broj 146- 54/2007 tuženik ističe da vještak nije naveo ispravne dane plaćanja , te je pogriješio prilikom izračuna jer je uračunao anuitet do 30.9.2015. koji nije plaćen do dana konverzije, pa nije ispravno da se isti uzme u obzir.

9. Glede podneska tuženika od 25.srpnja 2025. vještak se očitovao navodeći da je način izračun obrazložen na strani 2 nalaza. Vezano uz podnesak tuženika od 20.8.2025. vještak se očitovao na način da je obrazložio način izračuna prilikom vještačenja , te je naveo da je tuženik u pravu da je anuitet koji je dospio 30.9.2015. nije u potpunosti plaćen do dana konverzije, do 30.9.2015. Međutim, taj anuitet pripada razdoblju prije provedbe konverzije, pa ga je bilo nužno uključiti u sam izračun , a podmiren je knjigovodstveno iz same preplate iz konverzije što je objasnio na strani 9 nalaza , te je za navedeni iznos knjigovodstvenog prijeboja povećan iznos preplate iz konverzije odnosno iznos obeštećenja od strane banke koji je iskorišten za prijeboj s izračunatom preplatom. Navedeni odgovor odnosi se na primjedbe tuženika glede oba predmetna kredita.

10. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 –pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme podnošenja tužbe) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je specificirani tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan (u konačnici specificiran podneskom od 22.7.2025..god. ), a kako je navedeno u izreci ove presude, s time da će se isto dalje obrazložiti.

11. U čl. 2 st. 1 Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

12. U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

13. Nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao banka sklopili stambeni Ugovor o kreditu i to dana 9.8.2006., broj Ugovora 146-277/2006, a kojim ugovorom je banka odobrila tužitelju kao korisniku kredita iznos od 72.600,00 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita. Otplata kredita dogovorena je u jednakim mjesečnim anuitetima. Ugovorena je kamata, redovna od 3,88 % godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Ujedno stranke su dana 20.7.2007. sklopili Ugovor o kreditu broj:

146-54/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, time da se radilo o namjenskom kreditu u iznosu glavnice od 32.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita uz promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,60 % godišnje.

14. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja. Sporno je da li se radi o tzv. kolektivnoj tužbi.

15. Sporno je da li je tužitelj izvršenom konverzijom u potpunosti namiren sa pretplatom spornog kredita uzimajući u obzir valutnu klauzulu vezanu uz valutu CHF i promjenjivu kamatnu stopu koja je ugovorena osnovnim ugovorom o kreditu.

16. Tužitelj u svojoj tužbi od tuženika traži isplatu, smatrajući da je tužitelju postupanjem tuženika (banke ) oštećen, a pozivajući se na presude Visokog trgovačkog suda RH, broj Pž-7129/13 od 13.6.2014., Pž-6632/2017 od 14.6.2018., presudu i rješenje VSRH broj: Revt-249/14-2 od 9.travnja 2015., odluke Ustavnog suda broj: U-III-2521/215 i dr. od 13.prosinca 2016., na Rješenje VSRH, broj: Revt- 575/16-5 od 3.listopada 2017., te odredbu čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku ( odredbe o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava tzv. kolektivna tužba), Direktivu vijeća 93/13/EEZ od 5.travnja 1993.

17. Naime, kolektivna presuda u slučaju Potrošač odnosi se na sve potrošačke kredite bilo da su stambeni krediti, nenamjenski krediti, auto krediti ili krediti za zatvaranje drugih kredita i bez obzira da li su krediti još uvijek u otplati ili su već otplaćeni.

18. U kolektivnoj tužbi, na koje pravomoćne sudske odluke se poziva tužitelj u svojoj tužbi, po kojoj kolektivnoj tužbi je odlučivao Visoki trgovački sud RH je kao jedan od tuženika naveden i ovdje tuženik.

19. Člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine RH 35/05,41/08, 125/11, 78/15 sada i 29/18 126/21, 114/22, 156/22) - pretpostavke odgovornosti je u st. 1. određeno da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, u st.2. da se predmnijeva obična nepažnja, u st.3. da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju i u st. 4. da za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

20. Člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta ) i sprječavanje njezina povećanja ( izmakla korist ), a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha ( neimovinska šteta ).

21. Prema općim pravilima Zakona o obveznim odnosima koja reguliraju odgovornost za štetu, da bi postojala odgovornost za štetu potrebno je ispunjenje nekoliko pretpostavaka i to da postoji osoba odgovorna za štetu (štetnik) i osoba koja potražuje odštetu (oštećenik), da je štetnik počinio štetnu radnju, da je na strani oštećenika nastala šteta, da postoji uzročna veza između izvršene štetne radnje kao uzroka i određene štete kao posljedice i da postoji protupravnost štetne radnje (protivna je nekom pravnom pravilu i štetna radnja je počinjenja krivnjom štetnika).

22. Prema čl. 146. Zakona o zaštiti potrošača objavljenog u Narodnim novinama RH broj 41/14 i 110/15 je određeno da će se postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu ovog Zakona dovršiti prema odredbama ranijih Zakona o zaštiti potrošača, dakle postupci pokrenuti nakon stupanja na snagu toga Zakona o zaštiti potrošača ( u konkretnom slučaju i ova tužba ) voditi i dovršiti po odredbama aktualnog Zakona o zaštiti potrošača.

23. Stoga je primjenjuje i odredba čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača objavljenog u Narodnim novinama RH broj 41/14 i 110/15 koja propisuje obvezujuću snagu sudske odluke za ostale sudove ako je odluka suda donesena u postupku kolektivnih interesa potrošača u postupku koji potrošak osobno pokrene radi naknade štete koja joj je uzrokovana postupanjem tuženika.

24. U presudi Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 kao pravni osnov navodi naknadu štete, a tu mogućnost predviđa i čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku (odredbe koje se odnose na tzv. kolektivnu tužbu ).

25. Prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni, kao što je u konkretnom slučaju.

26. Ovaj sud je u ovom parničnom postupku, s obzirom na navode iznesene u tužbi i s obzirom da se tužitelj poziva na pravna utvrđenje iz gore naznačenih presuda, sukladno čl. 502.c Zakona o parničnom postupku vezan pravnim stajalištima i utvrđenjima naznačenim u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koje odluke se dalje obrazlažu.

27. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, od 04. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine i presudom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/2014 od 09. travnja 2015. godine, u dijelu vezanom za ugovaranje kamatne stope, utvrđeno je između ostalog da je tuženik konkretno u razdoblju od 10.9. 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju-Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u Ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tužena kao trgovac i korisnik i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i Ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine RH broj 96/03) u razdoblju od 01.studenog 2004. godine do 06. kolovoza 2007. godine i to čl. 81., čl. 82. i čl. 90. a od 07. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008.god. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Ujedno navedenom presudom utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak , a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti , a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je tužena postupila suprotno tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno Zakonu o obveznim odnosima.

28. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-249/14-2 je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik a nakon što je odredbom čl. 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine RH broj 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

29. Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba, između ostalih tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.

30. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u tijeku ovog parničnog postupka, donio Odluku broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019.god. kojom je u cijelosti potvrdio drugostupanjsku presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a kojom je utvrđena i ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivosti kamatne stope odlukom tuženika i ugovornih odredaba kojima glavnica vezana uz valutu CHF (švicarski franak).

31. Zatim je Ustavni sud RH svojom odlukom broj U-III-4150/2019 od 03. veljače 2021.god odbio ustavnu tužbu, između ostalog i ovdje tuženika u pogledu i kamate koja se mijenja odlukom banke i valute švicarski franak čime je potvrđeno utvrđenje nepoštenosti i ništetnosti odredbi o valuti švicarski franak i kamati koja se mijenja odlukom banke, ovdje tuženika.

32. Nadalje, i Presudom Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014.god. je određeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva ", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

33. Prilikom odlučivanja o prigovoru zastare valja razlučiti iznos dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na preplatu anuiteta s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te visinu preplate anuiteta s osnove otplate kredita zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kojom se otplata kredita veže uz tečaj CHF (švicarski franak ).

34. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, sud smatra neosnovanim, budući da se primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima od pet godina, a zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

35. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci između ostaloga odlučio i u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014.god., a što je potvrđeno i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2245/17, to se ima smatrati da tužitelju pravo na isplatu teče od navedenog datuma. Zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak 04. travnja 2012.god., a ponovno je počela teći 14. lipnja 2014.god., a u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 04. travnja 2012.god., tužitelj je još uvijek otplaćivao sporni kredit, te je za njega zastara prekinuta, podnošenjem ove kolektivne tužbe, te je ista počela ponovno teći po pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012.

36. Naime, tužba je i za potraživanje isplate s osnova razlike preplate po osnovi jednostrano promjenjive kamate podnesena prije nego je nastupila zastara prava na utuženje koje bi nastupilo sa danom 13. lipnja 2019.god., a tužba je podnesena prije nastupa zastare za to potraživanje dana 10.6. 2019.god.

37. Odluka Vrhovnog suda broj Rev-2245/2017 potvrđena je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2922/2018. od dana 20. veljače 2020.god. a što je u skladu sa stajalištima izraženim u odlukama suda Europske unije u spojenim predmetima C-776/19 do C-782/19.

38. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je dana 30. siječnja 2020.god. donio pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Doneseno je i pravno shvaćanje VSRH dana 01. ožujka 2022.god. u kojem se ističe da ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne aštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

39. Osim toga, što se tiče pravnih stajališta Suda EU u spojenim predmetima broj C-698/18 i C-699/18 u istima je određeno da se nacionalnim propisom može predvidjeti rok zastare za tužbu radi povrata na temelju nepoštene odredbe iz ugovora sklopljenog između trgovca i potrošača, a taj rok ne smije biti nepovoljniji od roka koji je nacionalnim pravom predviđen za slična pravna sredstva i u praksi ne smije onemogućavati ili pretjerano otežavati ostvarivanje prava koja priznaje pravo Unije.

40. U odnosu na potraživanje tužitelja s osnova primljenog na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počinje teći od 14. lipnja 2018. (kada je donijeta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojom je odlučeno o ništetnosti ugovornih odredaba otplate kredita vezanih uz valutnu klauzulu za tečaj CHF) pa stoga nije nastupila zastara potraživanja isplate preplaćenih anuiteta na ime otplate kredita vezane uz valutnu klauzulu, jer je tužba tužitelja podnesena unutar zastarnog roka od pet godina budući da je ovaj postupak pokrenut dana 10. lipnja 2019.god. podnošenjem tužbe ovome sudu.

41. Naime, odredbom čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje u tekstu ZOO) propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a odredbom čl. 225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Dakle, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Dakle, u odnosu na valutnu klauzulu do prekida zastare došlo je podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača Trgovačkom sudu u Zagrebu, u predmetu P-1401/12, dok je nastupanjem pravomoćnosti te presude u odnosu na valutnu klauzulu (14. lipnja 2018.god.) zastara počela teći iznova.

42. Dakle, tužba tužitelja je podnesena unutar zastarnog roka od pet godina budući da je ovaj postupak pokrenut dana 10. lipnja 2019.god. podnošenjem tužbe ovome sudu, te ovaj sud o istoj treba odlučiti.

43. Bitno je istači da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/18 utvrdio da nije potrebno provoditi dokaze na okolnost ništetnosti ugovorne odredbe koja ništetnost je već utvrđena u kolektivnom sporu i sud u individualnoj parnici je vezan tim utvrđenjem. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 2233/2019 odbijena je ustavna tužba da bi presudom Vrhovnog suda RH bila povrijeđena ustavna prava podnositelja tj. banke.

44. Tužitelj je u svom iskazu ostao kod navoda iznesenih tijekom postupka. Iskaz tužitelja sud smatra vjerodostojnim jer je iskren, logičan i životno uvjerljiv.

45. Među parničnim strankama je sporno da li su ništetne odredbe predmetnog ugovora kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika i kojima je ugovorena valuta CHF ( švicarski franak) uz koju je vezana glavnica (valutna klauzula).

46. Analizirajući iskaz tužitelja valja reći da sud iz istog utvrđuje da predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor te da tužitelj nije bio u dovoljnoj mjeri informiran o tome što utječe na promjenu ugovorene (promjenjive) redovne kamatne stope, kao i o tome da švicarski franak predstavlja valutu utočišta, odnosno da tuženik tužitelja prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije informirao o egzaktnim parametrima i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a ugovornom odredbom predmetnog ugovora o kreditu je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao i da tuženik s tužiteljem nije pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz švicarski franak, niti ga je u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima vezanim za tu valutnu klauzulu.

47. Sud smatra da se prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, tužitelja moralo u cijelosti informirati o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, glede ugovaranja valute CHF uz koju je vezana glavnica, kao i ugovaranja promjenjive kamatne stope.

48. Prema članku 84. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.

49. Prema članku 295. Zakona o obveznim odnosima, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.

50. S obzirom na navedeno, jasno je da se o odredbama Općih uvjeta poslovanja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati.

51. Prema članku 59. Zakona o zaštiti potrošača, ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstvo pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

52. Prema članku 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka.

53. Prema članku 272. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavila trećoj osobi da je odredi, ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

54. Predmetni ugovor ne sadrže referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope dok s druge strane tuženik nije dokazao da bi to bilo sadržano u Općim uvjetima tuženika.

55. Po ocjeni ovoga suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika nije razumljiva, ovo, uz već navedeno da predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, slijedi i iz činjenice da predmetni ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je samo općenito, paušalno i neprecizno.

56. Naime, očito je, da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika bez sudjelovanja druge strane, odnosno tužitelja, bez pregovora o toj promjeni kao i bez određivanja koliko će tih promjena do kraja otplate kredita odnosno trajanja ugovora biti, kada će te promjene prestati, iz kojeg razloga itd., i da jasno definirana odnosno određena odrediva kamatna stopa, odnosno promjena iste, nisu precizirane ni u aktima tuženika na koje se tuženik poziva. Iz takvog ponašanja tuženika kao i iz odgovora na tužbu, proizlazi da je tuženik prilikom mijenjanja kamatnih stopa i prilikom promjene tečaja, postupao zbog promjene tržišnih uvjeta, ali uvijek jednostrano, bez pregovora s drugom stranom, dok je tuženik tužitelja, tek obavještavao da je došlo do promjene anuiteta zbog promjene kamatna stope i tečaja CHF, ne nudeći tužitelju, bilo kakvu drugu mogućnost, što je utvrđeno i na temelju iskaza tužitelja.

57. Točno je da je temeljem čl. 22. Zakona o obveznim odnosima dopušteno ugovarati valutnu klauzulu tj. isplatu vezanu uz tečaj strane valute, međutim u konkretnom ugovoru u kreditu je banka na prethodnom svom obrascu ugovora, na koji prvotni tužitelj kao korisnik kredita nije mogao staviti nikakve primjedbe, potpuno samovoljno odredila način isplata mjesečnih rata, te u osporenim člancima ugovora zaista nije jasno navedeno i naznačeno kolika je obveza korisnice kredita (prvotnog tužitelja ). Međutim, treba primijeniti i citirane odredbe Zakona o zaštiti potrošača.

58. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao s valutnim rizikom i rizikom promjene kamatne stope, budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene kamatne stope i promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora, a nije niti dokazao da je tužitelja u samom ugovoru, a i prilikom odobravanja kredita, upozorio na sve poznate specifičnosti kredita s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom CHF u ponudi, budući da niti iz ugovora, a niti iz iskaza tužitelja tako što proizlazi.

59. Navedena odredba predmetnog ugovora, koja promjenu ugovorene kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopa za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

60. Tužitelju je trebalo ponuditi - objasniti, razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužitelju kao klijentu - potrošaču, da pristane na takve odredbe ( koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristiti neke od navedenih solucija, odnosno prigovoriti povećanju stope redovne kamate ili zatražiti okončanje ugovorenog odnosa.

61. Naprotiv, tuženik je primjenom navedene ugovorne odredbe, izbjegao utjecaj druge ugovorne strane, tužitelja, na cijenu, što je suprotno članku 247. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena (kamate također predstavlja cijenu).

62. Isto tako tuženik je bio dužan tužitelja kao potrošača u cijelosti informirati o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što tuženik očito učinio nije, a što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da tužitelj ne može predvidjeti visinu svoje obveze.

63. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženik kao kreditor objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom vodi ka povećanju glavnice duga, pripadajućih kamata i u konačnici povećanju anuiteta, koja odredba je nerazumljiva i nedorečena.

64. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci i cijena.

65. Slijedom navedenoga utvrđena je nepoštenost, a time i ništetnost navedenih odredbi ugovora koji ugovor je sastavljen od strane tuženika bez pojedinačnog pregovaranja sa tužiteljem.

66. Nadalje, tijekom ovog parničnog postupka je Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pravno pitanje Općinskog suda u Pazinu u predmetu poslovni broj P- 1413/2019-9 od 20. rujna 2019.god., glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu je isti sud u obrazloženju svoje odluke naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…".

67. Dakle, Vrhovni sud Republike Hrvatske se izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

68. Odredbe nacionalnog zakonodavstva o zaštiti potrošača su u cijelosti preuzele zakonodavno rješenje propisano Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a sam sustav zaštite koji provodi ta Direktiva počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacija. Stoga provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima, poput onoga koji je predmetom ovog postupka, u skladu sa Europskim pravom predstavlja obvezu nacionalnog suda po službenoj dužnosti.

69. Osim toga, tuženik predstavlja bankarsku instituciju kojoj sklapanje konkretnog ugovora predstavlja sastavni dio poslovanja, dok je položaj tužitelja u tom smislu "slabiji" uzimajući u obzir stupanj informiranosti te činjenicu prema kojoj je tuženik sklapao pravni posao unutar svoje djelatnosti. Stoga je tuženik raspolagao stručnim znanjem koje nije usporedivo sa znanjem i shvaćanjem tužitelja kao potrošača, i to poglavito u odnosu na same rizike ugovaranja spornih odredbi.

70. Posebno se ističe odluka Vrhovnog suda RH broj Rev 174/20 gdje isti potvrđuje pravo potrošača na obeštećenje zbog primjene ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivosti kamatne stope i nakon prihvata konverzije, a ta odluka je potvrđena Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1995/23 od 28.06.2023.god.

71. Također je Vrhovni sud RH u odluci broj Rev 809/21 naveo da činjenica sklapanja dodatka ugovora o kreditu ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi istog tog ugovora.

72. Osim toga Ustavni sud RH je u odluci broj U-III-5853/20 od 05.04.2023.god. potvrdio pravo potrošača na utuženje i isplatu unatoč sklopljenom aneksu o prihvatu konverzije. Stoga je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno pitanja je li konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

73. Ovo iz razloga što sklapanjem Aneksa ( za oba predmetna kredita stranke su sklopile Anekse 26.1.2016.) nije u cijelosti podmiren dug budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni.

74. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15.) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u valuti EUR na način da se položaj potrošača u valuti CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u valuti EUR.

75. Kamatna stopa određena Aneksom od 26.1.2016. određena je onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti EUR, dakle i za te kamatne stope i promjenu istih nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana prema odlukama tuženika (banke).

76. Ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Aneksom od 26.1.2016. nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka.

77. Sklapanjem Aneksa ugovoru o kreditu nije došlo do konvalidacije sukladno čl. 326. Zakona o obveznim odnosima jer je za konvalidaciju trebala postojati suglasna volja obiju stranaka, što ovdje nije slučaj, te je tužitelj i nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu konverzijom u valutu EUR također oštećen, samo ne toliko koliko je bilo prvotno oštećenje u valuti CHF.

78. Konverzija i njezin izračun nije polazila od nepoštenog ugovaranja navedenih ugovornih odredbi, već od toga da se jedan bankarski proizvod ( kredit ugovoren s valutnom klauzulom CHF ) konvertira tj. denominira u posve drugi bankarski proizvod (kredit denominiran u EUR ) a sve sa svrhom da bi se potrošači zaštitili od posljedica ugovornih odredbi koje su plaćanje vezale uz CHF.

79. To zato jer je intencija u čl. 19. b i čl. 19. c Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju/07 („Narodne novine“ broj 105/15) bila je izjednačavanje potrošača iz CHF kredita s potrošačima iz EUR kredita, no sporazumom o konverziji se riješilo samo pitanje kamatnih stopa od dana ugovaranja aneksa, ali se nije riješilo i pitanje preplaćenih ugovornih kamata i tečaja prije konverzije pa su konverzijom riješena isključivo pitanja ugovornih obveza, ali ne i obveza proizašle iz ništetnosti ugovornih odredaba

80. Nadalje prema mjerodavnoj praksi Europskog suda u predmetu C-186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke,a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju niti je tuženik dokazao da bi tužitelju pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke.

81. Nadalje je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. god. zauzeto stajalište da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverzije bio na snazi osnovni Ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji pravni učinci se upravo odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

82. U presudi Europskog suda u predmetu broj C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Sud EU presudom C-118/17 utvrdio je da se nakon zakonske intervencije mora utvrditi na nacionalnom sudu je li potrošač doveden u stanje kao da nikada nije ugovorio ništetne ugovorne odredbe.

83. U međuvremenu je donesena odluka od 09.07.2020. suda Europske unije broj C-452/18 koja potvrđuje da bi se potrošač mogao sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 odnosno prava temeljem iste samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se takvim pristankom odriče.

84. Ovaj sud smatra da se tužitelj sklapanjem Aneksa nije odrekao tih prava, niti je dao, niti je mogao dati slobodan i informirani pristanak na to, te se aneksom o konverziji nije odrekao svojih prava na obeštećenje niti je takvo odricanje u istome sadržano, niti je pristao na isto, a čak da je i dao takav pristanak ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku obzirom da u vrijeme sklapanja aneksa o konverzije valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom (čak protivno u to je vrijeme bila utvrđena valjanom), te tužitelj nije bio informiran niti je mogao znati čime bi se takvim odricanjem odrekao.

85. Nadalje, tim Aneksima nije obuhvaćena niti se ne spominje ništetnost odredbi o promjeni kamatnih stopa (već su i kod same konverzije primijenjene ništetne kamatne stope za kredite u valuti EUR temeljene na jednostranim odlukama banke, a tužitelju tada nije bilo poznato da su promijene tih kamatnih stopa za EUR kredite ništetne), a niti se navodi koliko bi bio iznos pretplate kojeg bi se tužitelj sklapanjem aneksa odrekao, niti je on to mogao znati.

86. Dakle, tužitelj ima prema stajalištu suda pravni interes za vođenje ovog postupka.

87. Što se tiče izvršene konverzije kredita sa valutnom klauzulom u CHF (švicarski franak ) u kredit sa valutnom klauzulom u EUR ( euro ) sklapanjem Sporazuma temeljem Zakon o izmjeni i dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 – dalje ZID ZOPK) , valja reći da se radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora, te eventualno do dana sklopljenih aneksa i to valuta kredita kamatna stopa i iznose ostale ne otplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz čl. 19.c.t.6. ZIDZOPK na način kako to nalaže zakon.

88. Po stajalištu ovog suda konverzija odnosno potpisivanje tih Aneksa između stranka ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim Aneksima izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da je banka bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama tj. nepošteno mijenjala kamatnu stopu u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF.

89. Razlog donošenja navedenog zakona bio je da se položaj korisnika kredita u CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Dodatkom ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim.

90. Dakle, činjenica da su stranke sklopile Anekse kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate kojom je podmiren kredit u EUR u cijelosti, sama za sebe ne upućuje na zaključak da je tužitelju vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

91. Sukladno Zakonu o zaštiti potrošača (NN broj 96/03 i 46/07) jasno proizlazi da tužitelj ima svojstvo potrošača. Osim toga, kada je tuženik tužitelju ponudio sklapanje Aneksa i izvršio konverziju ugovora o kreditu temeljem odredbi ZIDZOPK- a, istome je priznao svojstvo potrošača.

92. Izračun konverzije sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN broj 102/15) sadrži podatak o zaduženjima u CHF uz promjene kamatnih stopa po odlukama banke, te da su uplate koje su izvršene u kunama preračunavane u CHF po tečaju za CHF na dan uplate o zaduženjima preračunatim iz CHF u EUR uz promjene kamatnih stopa za kredite u EUR po odlukama banke.

93. Naime, konverzija je proizvela pozitivan učinak za potrošača, ali prije svega na način da je izjednačila njegov položaj kao da je ugovorio kredit vezan uz valutu EUR, a što je uostalom i bila intencija zakonodavca.

94. Iz iskaza tužitelja sud je utvrdio da je isti pristao na konverziju kredita, s obzirom da mu je rata kredita po osnovnom ugovoru o kreditu gotovo duplo porasla, a i imao je puno povjerenje u banku koja mu je ponudila konverziju kredita.

95. Međutim, konverzija nije polazila od izračuna pod pretpostavkom nepoštenog ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope odnosno pitanja o kojem se raspravlja u ovom postupku, te nije uračunala iznose koje je tužitelj kao potrošač platio preko početno ugovorenih uvjeta u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjive kamatne stope.

96. Prema tome, kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, to tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka u odnosu na nepošteno ugovaranje po pitanju promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a što je u konkretnom postupku slučaj. Pri tome valja ponoviti da niti jedna od stranaka ne osporava zakonitost provedene konverzije niti ne osporava njezine učinke, već je riječ o tome da potrošač tvrdi kako učinci konverzije nisu u potpunosti anulirali posljedice onog što je do konverzije platio temeljem nepoštenih ugovornih odredbi.

97. Prema odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-18/2018 ako tuženik ističe da tužitelj nije potrošač, tada i tuženik to treba dokazati.

98. S obzirom na provedeni postupak dokazivanja, uvida u cjelokupnu dokumentaciju i iskaz tužitelja sud utvrđuje da je isti potrošač, i u Ugovoru o stambenom kreditu je naveden kao fizička osoba, a i u Aneksima ugovora o kreditu koji je sklopljen radi konverzije ugovora o kreditu sam tuženik je tužitelju priznao svojstvo potrošača, stoga njegova prigovor nije osnovan.

99. Kako je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ništetan jer je nerazumljiv, to tužitelju pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takvog Ugovora, odnosno dijela konkretnog Ugovora o kreditu primio, i to je po mišljenju suda sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( stjecanje bez osnove ) u kojem članku Zakona je određeno u st. 1.) da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

100. Tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, već je sukladno istom sredio, precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 22.7.2025.

101. Tuženik je prigovarao i izračunu i načinu izračuna vještaka na što se vještak očitovao, te je ujedno i saslušan vezano uz prigovore tuženika, a što je već obrazloženo u ovoj presudi.

102. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka FS jer je dan stručno i objektivno, u skladu sa zadacima koje je odredio sud u rješenju o određivanju vještačenja, te je u svojem nalazu vještak dao sve odgovore na postavljena pitanja.

103. Tuženik se podneskom od 9.1.2025. protivio povišenju tužbenog zahtjeva s neodređenog iznosa u tužbi s naznačenom vrijednošću predmeta spora u iznosu od 1.327,23 eura na iznos od 16.138,98 eura. Navodi da je tužitelj bio dužan naznačiti predmet tužbenog zahtjeva već u tužbi, pa tako i specificirati novčani iznos koji potražuje od tuženika. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži isplatu na temelju promjenjive kamatne stope i valutne klauzule tuženik ukazuje na zastaru novo postavljenog zahtjeva jer je za taj dio potraživanja protekao zastarni rok od 5 godina. Ovaj sud je sukladno odredbi čl.190.st.3. ZPP-a dopustio preinaku tužbe kojom je tužitelj nakon provedenog financijskog vještačenja uskladio ( povećao) tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka jer ga bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka,a što je u skladu sa zaključkom predsjednika građanskog odjela županijskih sudova i građanskog odjela VSRH, broj:

Su-IV-162/2021 od 26.studenog 2021. prema kojemu je u predmetu po tužbama korisnika kredita u CHF dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Podizanjem tužbe kojom se zahtjeva isplata određenog iznosa na ime povrata plaćene razlike po osnovi ništetnosti ugovorne odredbe visina koja se utvrđuje financijskim vještačenjem znači da je tužitelj poduzeo radnju radi utvrđivanja tog potraživanja i radi ostvarenja istog , te je time prekinuto zastarijevanje u odnosu na povećani zahtjev iz iste činjenične osnove. Navedeno pravno shvaćanje zauzeto je na sjednici građanskog odjela VSRH 27.svibnja 2024., broj: Su-IV- 123/2024-5.

104. Tuženik je na ročištu dana 21.1.2025. istaknuo prigovor radi prebijanja svoje tražbine u iznosu od 265,00 eura , a s osnova tražbine na ime tzv. negativnih razlika odnosno razlika u pogledu anuiteta kada je tečaj CHF bio niži od početnog sa svim pripadajućim kamatama. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 17.5.2025. razvidno je da su negativne razlike prikazane u obračunskim tablicama za oba predmetna kredita, te su uzete u obzir pri izračunu, a radi se o negativnim razlikama koje proizlaze temeljem tečaja otplate nižim od početnog , a sukladno kojem izračunu je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev. Slijedom navedenog razvidno je da je prigovor prijeboja tuženika neosnovan.

105. Dakle, kako je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ništetan, jer je nerazumljiv, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog Ugovora, odnosno dijela Ugovora u konkretnom slučaju primio, a sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima.

106. Tuženik je dužan temeljem odredbe čl. 1111. u vezi s čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima vratiti isplaćene iznose tužitelju u utuženom iznosu s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, s tijekom zakonske zatezne kamate po datumima dospijeća tijekom otplate kredita za razdoblje dospijeća nadalje do isplate po stopi kamate sukladno odredbi čl.29. st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

107. Valja istači da se tuženik – banka ne može smatrati poštenim stjecateljem jer je upravo njegovo nepoštenje i razlog ništetnosti radi koje se i vodi ovaj postupak, pa stoga i zakonske zatezne kamate na utvrđene iznose pojedinih mjesečnih iznosa teku od dospijeća pojedinog iznosa do isplate, a ne od presuđenja.

108. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, jer tužitelj u ovom postupku sa svojim konačno specificiranim tužbenim zahtjevom uspio u cijelosti, sukladno ranije obrazloženom.

109. Trošak tužitelja odnosi se na troškove zastupanja po punomoćniku - odvjetniku, a trošak je odmjeren prema vrijednosti predmeta spora. Sud tužitelju priznaje trošak sukladno čl. 164. Zakona o parničnom postupku kako je zatraženo u predanom troškovniku i s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine RH broj 138/23), , dakle 2,00 EUR/bod, što je sukladno recentnoj sudskoj praksi i to za sastav tužbe u iznosu 200,00 EUR (tbr.7. toč.1.), sastav podneska od 21.9.2020. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8/1), sastav podneska od 29.12.2024., 10.6.2025., 22.7.2025. ( Tbr.8/1 Tarife) u iznosu od 500,00 eura za svaki podnesak, podnesak od 13.6.2019. i 7.4.2025. ( Tbr.8/4 Tarife) u iznosu od 50,00 eura za svaki podnesak, zastupanje na ročištu dana 30.9.2020. i 3.2.2021. ( Tbr.9/1) u iznosu od 200,00 EUR za zastupanje na svakom ročištu, te zastupanje na ročištu dana 5.3.2025., 9.9.2025. ( Tbr.8/1 Tarife) u iznosu od po 500,00 eura za svako ročište, te ročište za objavu presude ( Tbr.9/3 Tarife) u iznosu od 100,00 eura, što ukupno iznosi 4.000,00 eura , a kojem iznosu treba dodati pripadajući PDV u iznosu od 1.000,00 eura, kao i trošak vještačenja od 24.12.2024. u iznosu od 340,00 eura, te trošak vještačenja u iznosu od 165,91 euro, te trošak pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 eura, a što sveukupno iznosi 5.559,00 eura.

110. Temeljem svega gore iznijetog sud je odlučio kao u izreci.

Čakovec, 24.listopada 2025.

Sutkinja:

Jasna Vehtersbah-Stojan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda nenadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22 ), pismeno u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.