Poslovni broj P-977/2023-36

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužitelja Općina Vir, Trg Sv. Jurja 1, Vir, OIB: 95169016556, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Korljan & partneri d.o.o. Zadar, protiv tuženika ad.1 LJ iz [adresa] L 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.2 AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.3 ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.4 ČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.5 HJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.6 ŠJ s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.7 CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ad.8 LJL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Lei Lukšić Acinger, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Stanić i partneri d.o.o. Rijeka, radi raskida ugovora i isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 25. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 24. listopada 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan (glavni) tužbeni zahtjev koji glasi:

“I. Raskida se Kupoprodajni ugovor sklopljen dana 8. svibnja 2003. godine između Općine Vir, kao kupca, SJ, IJ i LJ, kao prodavatelja, na kojem je potpis prodavatelja ovjeren dana 9. svibnja 2003. godine od strane Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Služba za opću upravu, pod brojem: OV: 487/03.

II. Nalaže se tuženicima isplatiti tužitelju iznos od 30.575,00 EUR, uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 08. svibnja 2003. godine, pa do 31. prosinca 2007. godine po stopi koja je uređena Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine, pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine, pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine, pa do isplate po stopi koja se na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.“

II. Odbija se kao neosnovan (podredni) tužbeni zahtjev koji glasi:

“I. Utvrđuje se da je raskinut Kupoprodajni ugovor sklopljen dana 8. svibnja 2003. godine između Općine Vir, kao kupca, SJ, IJ i LJ, kao prodavatelja, na kojem je potpis prodavatelja ovjeren dana 9. svibnja 2003. godine od strane Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Služba za opću upravu, pod brojem: OV: 487/03.

II. Nalaže se tuženicima isplatiti tužitelju iznos od 30.575,00 EUR, uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 08. svibnja 2003. godine, pa do 31. prosinca 2007. godine po stopi koja je uređena Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine, pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine, pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine, pa do isplate po stopi koja se na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.“

III. Nalaže se tužitelju po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tuženicima iznos od 7.500,00 Eura u roku od 15 dana dok se za više zatraženi iznos u visini od 2.812,50 Eura zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 6.738,60 Eura sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj Općina Vir (dalje: tužitelj) 28. travnja 2023. ovom sudu podnosi tužbu protiv tuženika LJ (dalje: tuženik ad.1), AJ (dalje: tuženik ad.2), ZJ (dalje: tuženik ad.3), ČJ (dalje: tuženik ad.4), HJ (dalje: tuženik ad.5), ŠJ (dalje: tuženik ad.6), CJ (dalje: tuženik ad.7) i LJL (dalje: tuženik ad.8) u kojoj navodi da je tužitelj kao kupac 08. svibnja 2003. sklopio Kupoprodajni ugovor s prvotuženikom LJ, IJ koji je pravni prednik tuženika ad.2 do ad.4 i SJ koji je pravni prednik tuženika dd.5 do ad.8 kao prodavateljima, a predmet kojeg da je Ugovora bila nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 1223 m2. Potpis prodavatelja da je ovjeren 09. svibnja 2003. od strane Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za opću upravu, pod brojem OV-487/03. Tužitelj kao kupac da je ispunio svoju ugovorom preuzetu obvezu te isplatio kupoprodajnu cijenu u cijelosti. Međutim, rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-6457/03 da je odbijen zahtjev predlagatelja ovdje tužitelja za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer predmetna nekretnina kao takva nije formirana, već ista postoji za cijelo kao čest. 4372 k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], površine 1779 m2, uknjiženog vlasništva ŽJ, a ne prodavatelja. Dakle, tuženik ad.1 odnosno pravni prednici tuženika dd.2 do ad.8 da su sklopili ugovor s tužiteljem za nekretninu koja u trenutku sklapanja ugovora nije bila u njihovom vlasništvu i koja da pod brojem navedenim u kupoprodajnom ugovoru nije bila evidentirana u zemljišnoj knjizi. Odredbom čl. 382. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) da je propisano da kupoprodaja tuđe stvari obvezuje ugovaratelje, ali da kupac koji nije znao niti morao znati da je stvar tuđa može, ako se zbog toga ne može ostvariti svrha ugovora, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete. Prema odredbi čl. 368. st. 2. i 5. Zakona o obveznim odnosima u slučaju raskida ugovora, ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično ona ima pravo na povrat onoga što je dala, s time da je strana koja vraća novac dužna platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila. Tužitelj tvrdi da nije sporno kako prodavatelji nisu bili stvarni vlasnici nekretnine koja, uzgred rečeno, nije niti formirana u zemljišnim knjigama kao takva, zbog čega da kupcu, ovdje tužitelju, pripada pravo na raskid predmetnog ugovora. Slijedom navedenoga, tužitelj postavlja tužbeni zahtjev kojim traži kao prvo, da sud raskine Kupoprodajni ugovor sklopljen 08. svibnja 2003. između Općine Vir kao kupca i SJ, IJ i LJ kao prodavatelja, na kojem je potpis prodavatelja ovjeren 09. svibnja 2003. od strane Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za opću upravu pod brojem OV-487/03; te kao drugo, da naloži tuženicima isplatiti tužitelju iznos od 30.575,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. svibnja 2003. Tužitelj postavlja i zahtjev za naknadu troškova ovog postupka sa zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 13. srpnja 2023. tuženici u cijelosti osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev. Prvotno tuženici ističu prigovor zastare navodeći da je predmetni Ugovor o kupoprodaji sklopljen 08. svibnja 2003., što da tužitelj ne spori, pa kako se u skladu s odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima na raskid ugovora primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, to da je obzirom na činjenicu da tužitelj tužbu podnosi 20 godina nakon sklapanja ugovora očito da je isti u zastari i da je prigovor zastare osnovan i zbog čega da tužbu treba odbiti bez daljnjeg raspravljanja. Podredno tuženici navode da je točno da su prednici tuženika sklopili Ugovor o kupoprodaji s tužiteljem, no, da je netočno da se radi o kupoprodaji tuđe stvari. Prednici tuženika da su bili vlasnici predmetne nekretnine u dogovoru s pok. ŽJ, a što da je vidljivo iz prijavnog lista za katastar Klasa: 932-06/03-02/787 od 01. travnja 2003. u kojem da su tuženici navedeni kao pravni sljednici pok. ŽJ na čest. 4372/2 k. o. [katastarska općina]. Stoga da je očito da su navodi tužitelja o kupoprodaji tuđe stvari neosnovani. Dakle, prednici tuženika da su ovaj Ugovor zaključili uz znanje i pristanak samo formalnog upisanog vlasnika ŽJ jer da je svim bilo poznato da su pravi vlasnici nekretnine bili prednici tuženika. Uostalom, to da je bilo poznato i tužitelju jer da inače ne bi zaključio ovakav Ugovor prije punih 20 godina. Navodi tužitelja u odnosu na nemogućnost provedbe upisa u zemljišne knjige da su irelevantni budući da uknjižba nije uvjet kupoprodaje jer tako nije navedeno u Ugovoru niti je tužitelju bilo nepoznato tko je upisani vlasnik. Osim toga, teret upisa u zemljišne knjige da nije na prodavatelju niti je isti u obvezi sređivati zemljišnoknjižno stanje niti je preuzeo takvu obvezu u Ugovoru. Definicija kupoprodaje prema Zakonu o obveznim odnosima da nigdje ne uključuje kao uvjet kupoprodaje uknjižbu prava vlasništva, a da je općepoznata činjenica da i Porezna uprava tretira Ugovor o kupoprodaji valjanim bez obzira na uknjižbu prava vlasništva temeljem istog. Tuženici da ne znaju zašto ovaj izrađeni prijavni list nije proveden u zemljišnim knjigama, no, prednici tuženika da takvu obvezu nisu preuzeli zaključenim Ugovorom o kupoprodaji. Nemogućnost upisa tužitelja u zemljišne knjige da nije razlog za raskid ugovora, pogotovo stoga što je od pokušaja upisa prošlo 20 godina, tijekom kojih tužitelj nije poduzeo niti jednu radnju da upiše svoje vlasništvo u zemljišne knjige. Nadalje, tužitelj da kao razlog raskida ugovora navodi da „za to ima pravni interes“. Ugovor o kupoprodaji da je dvostrani pravni posao koji obvezuje obje stranke i Zakon o obveznim odnosima da ne poznaje „pravni interes“ kao razlog raskida ugovora. Od dana zaključenja Ugovora do danas da se ništa nije promijenilo, zemljišno stanje da je isto kakvo je bilo u trenutku sklapanja ugovora i to da je tužitelju bilo poznato odnosno moralo biti poznato budući da je provjera zemljišnoknjižnog stanja minimalna pažnja dobrog gospodarstvenika kojom se pristupa zaključenju ugovora. Tim više što je tužitelj odmah po zaključenju ugovora i stupio u posjed nekretnine. Dakle, ovdje da nije ostvaren niti jedan Zakonom propisani razlog za raskid ugovora i tuženici na raskid ugovora ne pristaju. Osim toga, tužbeni zahtjev da ne može biti postavljen kondemnatorno na raskid ugovora jer da sud nije stranka ugovora niti je ovlašten raskinuti ugovor, a o čemu je sudska praksa već odavno zauzela stajalište pa da i zato tužbeni zahtjev treba odbiti. Zaključno tuženici navode da je predmetni ugovor u cijelosti izvršen, a prema Zakonu o obveznim odnosima da nije dopušteno raskidati izvršeni ugovor. Kupoprodajna cijena da je plaćena, a tužitelj da je stupio u posjed predmetne nekretnine, u kojem je već 20 godina, koju činjenicu da se već 20 godina nalazi u nesmetanom posjedu da tužitelj niti ne spori. Dakle, kako je Ugovor izvršen u cijelosti, tužitelj da nema osnova nakon 20 godina uživanja i korištenja nekretnine raskidati Ugovor, tražiti povrat isplaćene kupoprodajne cijene, a zasigurno da nema pravo tražiti kamate od dana plaćanja cijene budući je koristio nekretninu kao vlasnik svih ovih 20 godina. Slijedom iznesenog tuženici predlažu odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju da tuženicima naknadi trošak parničnog postupka.

3. U podnesku dostavljenom sudu 24. kolovoza 2023. kojim se očituje na odgovor na tužbu, tužitelj vrši preinaku tužbe na način da postavlja podredni (eventualni) tužbeni zahtjev kojim traži da sud utvrdi da je raskinut Kupoprodajni ugovor sklopljen 08. svibnja 2003. između Općine Vir kao kupca i SJ, IJ i LJ kao prodavatelja, na kojem je potpis prodavatelja ovjeren 09. svibnja 2003. od strane Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za opću upravu pod brojem OV-487/03 te da naloži tuženicima isplatiti tužitelju iznos od 30.575,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. svibnja 2003. do isplate.

3.1. Podneskom od 25. rujna 2023. su se tuženici usprotivili takvoj preinaci tužbe koju tužitelj vrši podneskom od 24. kolovoza 2023., međutim, sud je rješenjem donesenim na ročištu održanom 15. svibnja 2024. dopustio preinaku tužbe koju tužitelj vrši podneskom od 24. kolovoza 2023., postavljanjem podrednog tužbenog zahtjeva, ovo temeljem čl. 190. st. 1. u svezi st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), jer je preinaka tužbe pravodobna te jer sud smatra da je raspravljanje po tako preinačenoj tužbu svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

4. U dokaznom je postupku sud pročitao i pregledao potvrde o plaćanjima u korist SJ, IJ i LJ (list spisa 4-12), Kupoprodajni ugovor sklopljen 08. svibnja 2003. s ovjerom potpisa po Uredu državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za opću upravu Ov.broj: 487/03 (list spisa 13-15), rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-6457/03 (list spisa 17), potvrdu o plaćanju sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 176,10 Eura (list spisa 18), prijavni list za katastar klasa: 932-06/03-02/787 (list spisa 32- 34), sudsku praksu (list spisa 46), dopis Općine Vir klasa: 945-01/18-01/4, urbroj: 2198/12- 02-18-05 (list spisa 52), dopis Općine Vir klasa: 945-01/18-01/4, urbroj: 2198/12-02-18-02 (list spisa 53), dopis Općine [adresa] klasa: 945-01/18-01/4, urbroj: 2198/12-02-18-01 (list spisa 54), dopis Općine Vir klasa: 945-01/18-01/4, urbroj: 2198/12-02-18-03 (list spisa 55), dopis Općine Vir klasa: 945-01/18-01/4, urbroj: 2198/12-02-18-04 (list spisa 56), fotografije (list spisa 101-108) i spis Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-6457/2003 (prileži predmetnom spisu), saslušao je svjedoke ĐJ (list spisa 67-68), KJ (list spisa 99-100) i MJ (list spisa 115) te je saslušao tuženike ZJ (list spisa 91) i CJ (list spisa 91-92). Izvedeni su time u postupku svi po strankama predloženi dokazi, osim provođenja očevida na predmetnoj nekretnini (izvođenje kojeg dokaza predlaže tuženik) budući je sud pravno relevantno činjenično stanje za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu ocijenio dovoljno raspravljenim temeljem izvedenih dokaza pa bi svako daljnje izvođenje dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti i efikasnosti parničnog postupka, uz napomenu da zakonski zastupnik tužitelja nije saslušan iz razloga što isti iako pozvan nije pristupio na ročište određeno za saslušanje stranaka, a iz čega proizlazi da isti ne želi dati iskaz u ovom postupku.

5. Tužbeni zahtjev, glavni ni podredni, nisu osnovani.

7.1. Tužitelj kao ugovorna strana ugovora o kupoprodaji nekretnine, kupac, traži da sud raskine ugovor o kupoprodaji jer da su tuženik ad.1 i pravni prednici tuženika ad.2 do ad.8 sklopili ugovor o kupoprodaji za nekretninu koja nije bila u njihovom vlasništvu i koja u trenutku sklapanja ugovora nije bila evidentirana u zemljišnoj knjizi, poradi čega da tužitelju pripada pravo na raskid ovog ugovora i povrat plaćene kupoprodajne cijene. Podredno, tužitelj traži da sud utvrdi da je ugovor o kupoprodaji raskinut i da naloži tuženicima da tužitelju vrate plaćenu kupoprodajnu cijenu, uz navod da ugovor nije izvršen s obzirom da tuženik nije uspio uknjižiti svoje pravo na predmetu ugovora i tako nije postao vlasnik nekretnine odnosno jer mu tuženik ad.1 i pravni prednici tuženika ad.2 do ad.8 kao prodavatelji nisu predali nekretninu u vlasništvo, pa da je Ugovor raskinut po sili zakona nakon što je tužitelj pozvao tuženike da u primjerenom roku ispune svoju obvezu koja se sastoji u tome da tužitelj kao kupac uknjiži pravo vlasništva na predmetu kupoprodaje. Tako je predmet spora po glavnom tužbenom zahtjevu sudski raskid ugovora i obveza vraćanja kupoprodajne cijene, a po podrednom utvrđenje da je ugovor raskinut po sili zakona zbog neispunjenja ugovorne obveze prodavatelja i obveza vraćanja kupoprodajne cijene.

7.2. Odredba čl. 454. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91), kao zakona koji je bio važeći u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji nekretnine 08. svibnja 2003., propisuje da se ugovorom o prodaji obvezuje prodavalac da stvar koju prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja odnosno pravo vlasništva, a kupac se obvezuje da prodavaocu plati cijenu.

7.3. Odredba čl. 460. ZOO/91 propisuje da prodaja tuđe stvari obvezuje ugovaratelje, ali kupac koji nije znao ili nije morao znati da je stvar tuđa može, ako se uslijed toga ne može ostvariti svrha ugovora, raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete.

7.4. Sukladno čl. 467. st. 1. ZOO/91 prodavalac je dužan predati stvar kupcu u vrijeme i na mjestu predviđenim ugovorom, a sukladno st. 2. tog članka prodavalac je izvršio obvezu predaje kupcu, u pravilu, kad mu stvar uruči ili preda ispravu kojom se stvar može preuzeti.

7.5. Sukladno čl. 516. st. 1. ZOO/91 kupac je dužan platiti cijenu u vrijeme i na mjestu određenom u ugovoru.

7.6. Odredba čl. 124. ZOO/91 propisuje da u dvostranim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima zakona, raskinuti ugovor prostom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

7.7. Nastavno, čl. 125. st. 1. ZOO/91 propisuje da kad ispunjenje obveze u određenom roku predstavlja bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu.

7.8. Sukladno čl. 126. st. 1. ZOO/91 kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitni sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje, pri čemu st. 2. i st. 3. tog članka propisuju da ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje pa ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitni sastojak ugovora.

7.9. Sukladno čl. 132. st. 1. i st. 2. ZOO/91 raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, izuzev obveze na naknadu eventualne štete, a ako je jedna strana izvršila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onog što je dala pri čemu sukladno st. 5. tog članka strana koja vraća novac je dužna platiti i zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.

8. U postupku među strankama nije sporno da su tužitelj kao kupac i SJ, IJ i LJ ovdje tuženik ad.1 kao prodavatelji 08. svibnja 2003. sklopili pisani ugovor o (kupo)prodaji nekretnine na kojem je potpis prodavatelja ovjeren od strane Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službi za opću upravu pod Ov.broj: 487/03.

8.1. Također, u postupku među strankama nije sporno niti to da su tuženici ad.2 do ad.4 zakonski nasljednici pok. prodavatelja IJ te da su tuženici ad.5 do ad.8 zakonski nasljednici pok. prodavatelja SJ, a iz čega proizlazi pasivna legitimacija tih tuženika (kao univerzalnih sukcesora prodavatelja) u ovoj pravnoj stvari.

9. Uvidom u Kupoprodajni ugovor sklopljen 08. svibnja 2003. s ovjerom potpisa po Uredu državne uprave u Zadarskoj županiji, Službi za opću upravu pod Ov.broj: 487/03 (list spisa 13-15, dalje: Kupoprodajni ugovor) proizlazi kao prvo, da tim ugovorom kupac kupuje, a prodavatelji prodaju svaki po 1/3 zemljišta č.z. 4372/2 k. o. [katastarska općina] ukupne površine 1223m2, dakle, da je predmet kupoprodaje nekretnina oznake čest. 4372/2 k. o. [katastarska općina] ukupne površine 1223m2; kao drugo, da su tim ugovorom stranke ugovorile kupoprodajnu cijenu u visini od 25 Eura/m2 što ukupno iznosi 30.575,00 Eura koji će iznos prodavateljima biti isplaćen u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, dakle, da se kupac obvezao isplatiti kupoprodajnu cijenu u iznosu kunske protuvrijednosti iznosa od 30.575,00 Eura prema tečaju HNB važećem na dan plaćanja; kao treće, da je isplata kupoprodajne cijene ugovorena u dva obroka, dakle, da se radi o obročnoj otplati kupoprodajne cijene; kao četvrto; da prodavatelji ugovorom jamče kupcu da je zemljište koje je predmet kupoprodaje njihovo suvlasništvo, svakog za 1/3 parcele, te da nije opterećeno nikakvim uknjiženim ili vanknjižnim teretima te se obvezuju za slučaj da treće osobe budu imale kakvih stvarnopravnih ovlaštenja koja isključuju, umanjuju ili onemogućavaju kupčevo pravo kupcu naknaditi štetu; kao peto, da prodavatelji tim ugovorom ovlašćuju kupca da temeljem tog ugovora ishodi uknjižbu prava vlasništva kupljenog zemljišta u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, dakle, da sam ugovor ujedno predstavlja i tzv. tabularnu ispravu; te kao šesto, da prodavatelji dopuštaju kupcu da po isplati prvog obroka ugovorene cijene uđe u posjed predmetne nekretnine, dakle, da je ulazak kupca u posjed predmeta kupoprodaje uvjetovan samo isplatom prvog obroka kupoprodaje cijene, ali da su već samim Kupoprodajnim ugovorom prodavatelji kupcu dozvolili ulazak u posjed nekretnine.

9.1. Među strankama nije sporno da je tužitelj kao kupac ispunio svoju ugovornu obvezu na isplatu kupoprodajne cijene prodavateljima odnosno nije sporno da je u obrocima prodavateljima isplatio ukupnu ugovorenu kupoprodajnu cijenu, a što uostalom proizlazi i iz potvrdi o plaćanjima u korist SJ, IJ i LJ (list spisa 4- 12) iz kojih je razvidno da je ovdje tužitelj vršio plaćanja u korist prodavatelja i to upravo po osnovi Kupoprodajnog ugovora za čest. 4372/2 k. o. [katastarska općina].

9.2. Na upit suda da li je tužitelj nakon sklapanja Kupoprodajnog ugovora ušao u posjed predmeta kupoprodaje, tužitelj navodi da je u međuvremenu nekretnina cijepana i da se na dijelu iste nalazi cementirano košarkaško igralište koje je izgradio tužitelj, a iz kakvog navoda proizlazi da je tužitelj ušao u posjed nekretnine koja je predmet kupoprodaje te na dijelu iste izgradio cementirano košarkaško igralište. Nadalje, po pozivu suda da se očituje da li tužitelj (u tijeku ovog spora) u posjedu nekretnine koja je predmet Kupoprodajnog ugovora tužitelj navodi kako on nije u isključivom posjedu čest. 4372/3, 4372/4 i 4372/5 k. o. [katastarska općina] (za koje se nekretnine ističe da u postupku nije sporno da su provedenim parcelacijama u međuvremenu nastale upravo od čest. 4372 k. o. [katastarska općina]) već da je u posjedu tek manjeg dijela čest. 4372/3 i 4372/4 k. o. [katastarska općina] na kojima se nalazi javno nogometno igralište. Iz takvih navoda tužitelja, ovo usprkos navodu da je tužitelj u posjedu samo jednog dijela (u međuvremenu od čest. 4372 k. o. [katastarska općina] formiranih) nekretnina, kao nedvojbeno proizlazi da je tužitelj po sklapanju Kupoprodajnog ugovora i po isplati kupoprodajne cijene, a što su mu prodavatelji dozvolili već samim Kupoprodajnim ugovorom, stupio u posjed predmeta kupoprodaje, čime je prema ocjeni suda ispunjena obveza prodavatelja iz Kupoprodajnog ugovora na predaju predmeta kupoprodaje u posjed kupcu. Ovo jer činjenica da li je tužitelj stupio u posjed cjelokupne kupljene površine ili je svojom voljom stupio u posjed samo dijela kupljene nekretnine, a vodeći računa da tužitelj u ovom postupku niti tvrdi niti dokazuje to da u posjed cjelokupne kupljene nekretnine neposredno nakon sklapanja Kupoprodajnog ugovora ne bi stupio zbog toga što mu prodavatelji isto nisu omogućili odnosno zbog toga što bi mu to treće osobe zabranile, ne utječe na pitanje da li su prodavatelji ispunili svoju ugovornu obvezu predaje nekretnine u posjed. Ovo posebno obzirom na činjenicu da se radi o nekretnini koja je u trenutku kupoprodaje u naravi pašnjak (koja činjenica o naravi nekretnine u trenutku prodaje među strankama nije sporna) te su prodavatelji samim Kupoprodajnim ugovorom dali dopuštenje kupcu ući u posjed po isplati prvog obroka ugovorene cijene. Drugim riječima, ne može činjenica da li kupac nakon sklapanja ugovora o kupoprodaji kroz godine drži u posjedu cjelokupnu površinu predmeta kupoprodaje ili samo dio te površine, utjecati na pitanje urednog izvršenja ugovorne obveze prodavatelja na predaju u posjed predmeta kupoprodaje, onda kada je kupac dopustio i time obzirom na narav nekretnine (pašnjak) prema ocjeni suda u cijelosti omogućio kupcu stupiti u posjed cjelokupnog predmeta kupoprodaje, a što su prema utvrđenju ovog suda prodavatelji nedvojbeno učinili.

9.3. Osim toga, u prilog činjenici da su prodavatelji nakon sklapanja Kupoprodajnog ugovora tužitelju kao kupcu predali predmet kupoprodaje u posjed te ga više u posjedu nisu držali prodavatelji svjedoče i saslušani svjedoci. Tako svjedokinja JJ (list spisa 67-68), na čiji iskaz stranke nisu imale prigovora, iskazuje da je nekretnina koja je predmet ovog spora pašnjak kod kolodvora u [adresa], da je to Općinsko vlasništvo, a upitana što se danas nalazi na nekretnini odnosno da li je nekretnina i danas u naravi pašnjak odgovara da se tamo nalaze Općinske firme; u bitnom identično čemu iskazuje svjedokinja KJ (list spisa 99-100) koja, u dijelu iskaza na koji stranke nisu imale prigovora, na upit da li je Općina Vir u posjedu predmetne nekretnine iskazuje da je prije nego što su nasljednici VJ pokrenuli parcelaciju čest. 4372 k. o. [katastarska općina] Općina Vir bila u posjedu onog dijela čest. 4372 k. o. [katastarska općina] na kojem se nalaze skladišta komunalnih društava u [adresa], a misli da je čak na jednom dijelu nekretnine i igralište, uz pojašnjenje da ne zna tko je sagradio igralište, ali da to nije privatno već javno igralište te da je osnivač komunalnih društva Općina Vir i da vjeruje da su ta društva stupila u posjed nekretnine na temelju neke odluke Općine Vir. Ocjenom takvih svjedočkih iskaza u međusobnoj svezi te cijeneći dalje te iskaze u svezi s onim dijelom iskaza svjedokinje KJ (list spisa 99-100) kada ista navodi da su od kada su se kao vlasnici nekretnine uknjižili nasljednici VJ (sud ovdje napominje da je VJ nesporno osoba koja je u trenutku sklapanja Kupoprodajnog ugovora u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] bila upisana kao vlasnik čest. 4372 k. o. [katastarska općina] za cijelo) oni istu parcelirali i od tada da osporavaju Općini Vir posjed i vlasništvo nekretnine, ali da ni danas ove (parcelirane) nekretnine nisu predane u posjed nasljedniku VJ; te cijeneći sve navedeno i u svezi iskaza tuženika ad.3 ZJ (list spisa 91) i tuženika ad.7 CJ (list spisa 91-92), koji su sudu sasvim logično i životno te u cijelosti uvjerljivo i u bitnom identično kako međusobno tako i u bitnom identično gore iznesenim svjedočim iskazima, iskazali (tužena ad.3) da za predmetnu nekretninu postoji plan izgradnje škole, ali da se trenutno tamo nalaze neki sportski tereni i kontejneri u kojima su općinske firme Čisti otok i Vir održavanje te (tuženik ad.7) da su na predmetnoj nekretnini kontejneri u kojima su općinske firme i košarkaški teren; sud kao nedvojbeno utvrđuje da od dana sklapanja Kupoprodajnog ugovora u posjedu predmeta kupoprodaje više nisu bili prodavatelji već da su isti dopustili tužitelju kao kupcu da uđe u posjed cjelokupnog predmeta kupoprodaje, što je tužitelj i učinio te se u posjedu istog nalazi i danas, posjed izvršavajući time što je na dijelu nekretnine izgradio sportsko igralište koje tu i danas drži te davanjem dijela nekretnine na korištenje komunalnim društvima čiji je tužitelj (sukladno zakonu) osnivač.

9.4. Iz navedenog tako kao nedvojbeno proizlazi da je nakon sklapanja Kupoprodajnog ugovora od 08. svibnja 2003. tužitelj kao kupac prodavateljima isplatio ukupnu ugovorenu kupoprodajnu cijenu te da su prodavatelji tužitelju izdali tabularnu ispravu (koju predstavlja sam Kupoprodajni ugovor) kao i predali mu predmet kupoprodaje u posjed (već samim dopuštanjem da kupac stupi u posjed nekretnine koja je u naravi pašnjak po isplati prvog obroka kupoprodajne cijene).

9.5. Podvođenjem tako utvrđenih činjenica pod odredbe čl. 454. st. 1. ZOO/91 u svezi čl. 467. st. 1. i st. 2. ZOO/91 te čl. 516. st. 1. ZOO/91, utvrđenje je ovog suda da su i kupac i prodavatelji ispunili Kupoprodajnim ugovorom preuzete obveze te da je isplatom kupoprodajne cijene s jedne strane, a predajom nekretnine u posjed i izdavanjem tabularne isprave s druge strane u cijelosti ispunjen predmetni Kupoprodajni ugovor još 2003. godine.

9.6. Pri tome, sama činjenica da nekretnina koja je predmet Kupoprodajnog ugovora čest. 4372/2 k. o. [katastarska općina] površine 1223m2, a kako to proizlazi iz rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-6457/03 (list spisa 17), u trenutku sklapanja Kupoprodajnog ugovora nije postojala u zemljišnoj knjizi kao zasebno zemljišnoknjižno biće poradi čega na dan kada je to tražio tužitelj nije mogao ostvariti uknjižbu prava vlasništva na predmetu kupoprodaje na svoje ime i u svoju korist; ne znači da prodavatelji nisu ispunili Kupoprodajnim ugovorom preuzete obveze, a niti znači to da je Kupoprodajni ugovor ništetan. Naime, nema zapreke da predmet kupoprodaje bude realni, površinom određeni dio nekretnine, dakle, i nekretnina koja još nije upisana u zemljišnu knjigu kao posebno zemljišnoknjižno biće, dok god je taj predmet kupoprodaje određen odnosno odrediv. Naime, odredba čl. 46. st. 2. ZOO/91 propisuje da ugovorna obveza mora biti određena odnosno odrediva pa kako čl. 50. st. 1. ZOO/91 propisuje to da je predmet obveze odrediv ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ga odredi, a prema utvrđenju suda Kupoprodajni ugovor predmet kupoprodaje jasno određuje kako katastarskom oznakom iz koje je razvidna matična čestica dio koje je predmet kupoprodaje te površinom, to je prema ocjeni suda predmet Kupoprodajnog ugovora dovoljno određen, poradi čega Kupoprodajni ugovor nije ništetan u smislu čl. 47. ZOO/91. Ovo osobito i zbog razloga što je pod klasom:

932-06/03-02/787 još 01. travnja 2003. i time prije sklapanja Kupoprodajnog ugovora Područnom uredu za katastar Zadar podnesen prijavni list za provedbu parcelacije na način da se postojeća čest. 4372 k. o. [katastarska općina], pašnjak površine 1779m2, cijepa na čest. 4372/1 k. o. [katastarska općina] površine 336m2 kao posjed ovdje prodavatelja ŽJ. A i čest. 4372/2 k. o. [katastarska općina] površine 1223m2 kao posjed AJL, SJ. Z i LJ pok. Z svakog za 1/3 dijela, a da je tužitelj imao saznanja u svezi ovog prijavnog lista kojim je nedvojbeno određeno što čini čest. 4372/2 k. o. [katastarska općina] (koja je predmet kupoprodaje) proizlazi iz iskaza svjedokinje KJ (list spisa 99-100) koja je sudu iskazala da misli da je prijavni list za parcelaciju nekretnine i bio predan jer je bilo vidljivo da postoji neki prijavni list za formiranje čest. 4372/1 i 4372/2 k. o. [katastarska općina], ali što nije bilo provedeno; temeljem čega sud utvrđuje da je u trenutku sklapanja Kupoprodajnog ugovora između kupca i prodavatelja bilo jasno i nedvojbeno određeno što je točno (koji dio čest. 4372 k. o. [katastarska općina] i u kojoj površini) predmet kupoprodaje.

9.7. Suprotno navodima tužitelja, prodavatelji Kupoprodajnim ugovorom nisu preuzeli obvezu koja bi se sastojala u tome da tužitelj kao kupac uknjiži svoje pravo vlasništva na predmetu kupoprodaje (što je i logično budući uknjižba prava vlasništva na predmetu kupoprodaje ovisi o radnjama samog kupca nakon što mu je prodavatelj izdao tabularnu ispravu) niti su preuzeli obvezu provedbe parcelacije kojom će se u katastarskom operatu formirati i potom u zemljišnu knjigu upisati čest. 2372/2 k. o. [katastarska općina] (predmet kupoprodaje). Naime, iz sadržaja Kupoprodajnog ugovora ne proizlazi da bi prodavatelji pri sklapanju tog Ugovora preuzeli obvezu parcelacije u trenutku kupoprodaje postojeće čest. 4372 k. o. [katastarska općina] na način da se formira čest. 4372/2 k. o. [katastarska općina] površine 1223m2 koja je predmet kupoprodaje, a niti obvezu sređivanja zemljišnoknjižnog stanja na toj nekretnini u smislu ishođenja brisanja upisa prava vlasništva s imena uknjiženog vlasnika VJ pok. A uz istovremenu uknjižbu prava suvlasništva prodavatelja svakog za 1/3 dijela odnosno obvezu koja bi se sastojala u tome da tužitelj kao kupac uknjiži svoje pravo vlasništva, a niti bi postojanje takve obveze prodavatelja proizlazilo iz preostalih u postupku izvedenih dokaza. Kako stoga tužitelj nije adekvatnim dokazima kao nedvojbeno dokazao da je jedna od obveza prodavatelja u svezi Kupoprodajnog ugovora bila parceliranje u trenutku kupoprodaje postojeće čest. 4372 k. o. [katastarska općina] na način da se formira čest. 4372/2 k. o. [katastarska općina] površine 1223m2 koja je predmet kupoprodaje i sređivanje zemljišnoknjižnog upisa vlasništva na istoj kojim bi se kupcu omogućilo ishođenje uknjižbe prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist samo temeljem Kupoprodajnog ugovora, sud je o ovoj činjenici zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP. Činjenica da u trenutku sklapanja Kupoprodajnog ugovora u zemljišnoj knjizi nije postojala čest. 2372/2 k. o. [katastarska općina] te činjenica da je na (njoj matičnoj) čest. 2372 k. o. [katastarska općina] u trenutku sklapanja Kupoprodajnog ugovora bila kao vlasnik uknjižena osoba različita od prodavatelja, tužitelju nije mogla ostati nepoznata budući su kao prvo, te činjenice bile razvidne iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] koja je javna knjiga i nitko se ne može pozivati da nije znao za ono što je u zemljišnoj knjizi upisano (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-x 254/15-2 od 25. ožujka 2015. u kojoj navodi da je neoboriva presumpcija da je zemljišnoknjižno stanje svima poznato i da se nitko ne može pozivati da nije mogao znati za ono što je u zemljišne knjige upisano); te kao drugo, jer je tužitelj i sukladno načelu savjesnosti, ovo osobito jer je isti jedinica lokalne samouprave te kao takav dužan u pravnom prometu postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika, bio dužan provjeriti postojeće zemljišnoknjižno stanje; a obzirom na činjenicu da je tužitelju bilo poznato zemljišnoknjižno stanje i time da kupuje nekretninu koja nije formirana kao zasebno zemljišnoknjižno biće u zemljišnoj knjizi, bi logično i životno, u slučaju da je ta obveza prodavatelja između kupca i prodavatelja uistinu ugovorena, u Kupoprodajnom ugovoru bilo jasno definirano da su prodavatelji dužni provesti parcelaciju matične čest. 2372 k. o. [katastarska općina] i srediti zemljišnoknjižno stanje na predmetu kupoprodaje. Poradi navedenog sud ne prihvaća kao uvjerljiv niti istinit onaj dio iskaza svjedokinje KJ (list spisa 99-100) da su se braća VJ obvezala provesti parcelaciju, ovo posebno cijeneći takav navod i u svjetlu činjenice da svjedokinja u trenutku sklapanja Kupoprodajnog ugovora nije bila zaposlenik tužitelja (u svezi navedenog svjedokinja iskazuje sudu da se kod tužitelja zaposlila 2008. godine), dakle, nije neposredno sudjelovala u sklapanju Kupoprodajnog ugovora i pregovorima u svezi sklapanja istog, a poradi čega o ovoj činjenici ista ne može imati neposrednih saznanja, barem ne više od onih koja crpi iz sadržaja Kupoprodajnog ugovora (iz kojeg sud podsjeća ne proizlazi da su prodavatelji preuzeli takvu obvezu).

9.8. Nastavno na navedeno sud odmah ističe to da je neosnovano pozivanje tužitelja na odredbu (čl. 460. ZOO/91) koja propisuje da prodaja tuđe stvari obvezuje ugovaratelje, ali kupac koji nije znao ili nije morao znati da je stvar tuđa može, ako se uslijed toga ne može ostvariti svrha ugovora, raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete, ovo stoga što je neoboriva presumpcija da je zemljišnoknjižno stanje postojeće u trenutku kupoprodaje tužitelju bilo poznato pa je tako tužitelj u trenutku sklapanja Kupoprodajnog ugovora znao da u zemljišnoj knjizi nije upisana čest. 2372/2 k. o. [katastarska općina] koja je predmet kupoprodaje kao i da je na čest. 2372 k. o. [katastarska općina] (dio koje je predmet kupoprodaje) kao vlasnik uknjižena osoba različita od prodavatelja. Zbog navedenog razloga tužitelj nema pravo temeljem čl. 460. ZOO/91 raskinuti Kupoprodajni ugovor uz tvrdnju da je predmet kupoprodaje tuđa stvar.

10. Sud je tako u ovom postupku, gore izloženom ocjenom izvedenih dokaza, utvrdio da je nakon sklapanja Kupoprodajnog ugovora od 08. svibnja 2003. tužitelj kao kupac prodavateljima isplatio ukupnu ugovorenu kupoprodajnu cijenu i da su prodavatelji tužitelju izdali tabularnu ispravu za nekretninu koja je predmet kupoprodaje (koju predstavlja sam Kupoprodajni ugovor) kao i predali mu predmet kupoprodaje u posjed u koji je posjed tužitelj i stupio, čime su obje ugovorne strane ispunile sve Kupoprodajnim ugovorom preuzete obveze, budući prema utvrđenju ovog suda prodavatelji nisu sklapanjem Kupoprodajnog ugovora preuzeli i obvezu provedbe parcelacije kojom će se u katastarskom operatu formirati i potom u zemljišnu knjigu upisati čest. 2372/2 k. o. [katastarska općina] (predmet kupoprodaje) niti obvezu sređivanja zemljišnoknjižnog stanja na tako novo formiranoj čest. 2372/2 k. o. [katastarska općina] odnosno budući prodavatelji nisu preuzeli obvezu koja bi se sastojala u tome da tužitelj kao kupac uknjiži svoje pravo vlasništva na predmetu kupoprodaje.

10.1. Kako sukladno čl. 124. ZOO/91 do raskida ugovora po samom zakonu (pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima zakona) može doći samo onda kada jedna ugovorna strana ne ispuni svoju obvezu, dakle, kako po sili zakona do raskida ugovora može doći samo kada ugovor nije izvršen, to sud podvođenjem gore utvrđenog činjeničnog stanja pod odredbu čl. 124. ZOO/91 utvrđuje da neovisno o tome da li je tužitelj u smislu čl. 126. ZOO/91 prodavatelje pozvao da ispune obvezu koju po njegovo mišljenju nisu ispunili, a obzirom su prodavatelji prema utvrđenju suda ispunili sve Kupoprodajnim ugovorom preuzete obveze još 2003. godine, nije došlo do raskida Kupoprodajnog ugovora temeljem čl. 124. u svezi čl. 126. ZOO/91. Poradi navedenog je razloga neosnovan podredni tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje da je Kupoprodajni ugovor raskinut po sili zakona. Što se pak tiče glavnog tužbenog zahtjeva, onog kojim tužitelj traži da sud svojom odlukom raskine Kupoprodajni ugovor, taj je tužbeni zahtjev neosnovan već iz razloga što do raskida ugovora na temelju odluke suda može doći samo u slučaju raskida zbog promijenjenih okolnosti (čl. 133. ZOO/91), a postojanje kakvih okolnosti tužitelj niti obrazlaže niti dokazuje u ovom postupku (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev 988/2006-2 od 08. studenog 2006.). Nastavno, a obzirom da sukladno čl. 132. st. 2. ZOO/91 ona ugovorna strana koja je izvršila ugovor ima pravo na povrat onog što je dala samo u slučaju raskida ugovora, sud je neosnovanim ocijenio i (glavni i podredni) tužbeni zahtjev za povrat temeljem Kupoprodajnog ugovora plaćene kupoprodaje cijene u iznosu od 30.575,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama.

11. Međutim, iako je sud utvrdio da do raskida Kupoprodajnog ugovora nije došlo na temelju samog zakona i to zbog tog razloga što su još 2003. godine prodavatelji u cijelosti ispunili obveze preuzete tim ugovorom, sud smatra potrebnim istaknuti da bi sud glavni i podredni tužbeni zahtjev odbio kao neosnovane i u slučaju da je utvrdio da prodavatelji nisu ispunili sve Kupoprodajnim ugovorom preuzete obveze i da ih je tužitelj uredno u smislu čl. 126. st. 2. ZOO/91 pozvao na ispunjenje ugovora u primjerenom roku.

11.1. Glavni tužbeni zahtjev zbog istog razloga koji je naveden i gore, tog što do raskida ugovora na temelju odluke suda može doći samo u slučaju raskida zbog promijenjenih okolnosti (čl. 133. ZOO/91), a u drugim slučajevima do raskida dolazi “prostom izjavom” ugovorne strane koja je ovlaštena raskinuti ugovor ili pak po samom zakonu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev 988/2006-2 od 08. studenog 2006.) pa kako tužitelj raskid ugovora (odlukom suda) ne traži temeljem čl. 133. ZOO/91 zbog promijenjenih okolnosti, to je glavni tužbeni zahtjev neosnovan. Što se pak tiče podrednog tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje da je Kupoprodajni ugovor raskinuti po sili zakona nakon što je tužitelj pozvao tuženike da u primjerenom roku ispune svoju obvezu koja se sastoji u tome da tužitelj kao kupac uknjiži pravo vlasništva na predmetu kupoprodaje, sud ističe da do raskida ugovora ne može doći ukoliko vjerovnik poziva dužnika da ispuni obvezu nakon proteka roka za zastaru (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Pž-1583/2023-2 od 31. svibnja 2023.), a iz dokaza izvedenih u postupku proizlazi da je tužitelj dio tuženika kontaktirao sa zahtjevom za rješavanje problema nemogućnosti uknjižbe na predmetu kupoprodaje tek 2018. godine, dakle, 15 godina nakon sklapanja Kupoprodajnog ugovora. Kako u Kupoprodajnom ugovoru nije određen rok za ispunjenje obveza prodavatelja to znači da je zastara zahtjeva tužitelja tražiti ispunjenje obveze prodavatelja (za koju smatra da nije ispunjena) počela teći odmah prvi dan nakon dana sklapanja Ugovora (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Revt 179/09-2 od 17. ožujka 2010.), a što pak dalje znači da je opći rok zastare od 5 godina u kojem vjerovnik može tražiti ispunjenje obveze preuzete ugovorom o kupoprodaji od dužnika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju Rev-x 614/2016-2 od 27. ožujka 2024.) protekao još 09. svibnja 2008., a vjerovnik koji ne može tražiti ispunjenje ugovora zbog isteka zastarnog roka, ne može tražiti ni raskid ugovora zbog neispunjenja (tako i Županijski sud u Osijeku u odluci poslovni broj Gž-445/2018-3 od 06. rujna 2018.). Naime, tužitelj tvrdi da prodavatelji nisu ispunili svoju obvezu koja se sastoji u tome da tužitelj kao kupac uknjiži pravo vlasništva na predmetu kupoprodaje, pri čemu iz rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z- 6457/03 (list spisa 17) i spisa Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-6457/03 (prileži predmetnom spisu) proizlazi da je tužitelj još 09. siječnja 2005. zaprimio rješenje Općinskog suda u Zadru kojim se odbija njegov zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na predmetu kupoprodaje. Nakon toga, tužitelj tek 2018. godine, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka i tuženika te materijalnih dokaza u spisu, poziva prodavatelje odnosno njihove zakonske nasljednike radi razrješenja imovinsko-pravnih odnosa u svezi predmeta kupoprodaje. Tako iz dopisa Općine Vir klasa: 945-01/18-01/4, urbroj: 2198/12-02-18-05 (list spisa 52), dopisa Općine [adresa] klasa: 945-01/18-01/4, urbroj: 2198/12-02-18-02 (list spisa 53), dopisa Općine Vir klasa: 945-01/18-01/4, urbroj: 2198/12-02-18-01 (list spisa 54), dopisa Općine [adresa] klasa:

945-01/18-01/4, urbroj: 2198/12-02-18-03 (list spisa 55) i dopisa Općine Vir klasa: 945- 01/18-01/4, urbroj: 2198/12-02-18-04 (list spisa 56) proizlazi da je tužitelj tuženiku ad.1, ad.2, ad.3, ad.4 i prodavatelju BJ **.**.2018. uputio dopis u kojem navodi da s obzirom se temeljem Kupoprodajnog ugovora nije u mogućnosti upisat kao vlasnik u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina] zbog postojanja stvarno pravnih ovlaštenja treće osobe te adresate moli da tužitelja što prije kontaktiraju radi razrješenja imovinsko pravnih odnosa na nekretnini. Da je tužitelj tek 2018. godine označenim osobama uputio dopis u svezi rješavanja imovinsko pravnog pitanja nekretnine proizlazi i iz iskaza svjedokinje ĐJ (list spisa 67-68) koja iskazuje da zna da su dva prodavatelja umrla, jedan je bio živ, kasnije je i on umro pa da je Općina Vir stupila u kontakt s njihovim nasljednicima, a kasnije da je kolega MJ u kolovozu 2018. njima poslao službeni dopis u svezi rješavanja imovinsko pravnog pitanja nekretnine. Cijeneći takav iskaz svjedokinje ĐJ u svezi sa činjenicom da ona u Općini Vir radi od 2013. godine poradi čega nema neposrednih saznanja o predmetu ovog spora od ranije te u svezi sa činjenicom da svjedokinja iskazuje da su KJ i kolega MJ ti koji su pokušali kontaktirati braću BJ kako bi se riješilo imovinsko pitanje u svezi nekretnine, a svjedok MJ (list spisa 115) iskazuje sudu da je on u Općini Vir radio od kolovoza 2018. godine; tada je sudu nedvojbeno da kada svjedokinja ĐJ iskazuje o kontaktima odnosno pokušajem kontakta Općine Vir sa prodavateljima odnosno njihovim nasljednicima, ona iskazuje o periodu 2018. godine na dalje. Osim toga, i svjedok MJ (list spisa 115) iskazuje da se je on u Općini Vir zaposlio u kolovozu 2018. godine, da su mu odmah prvih dana kada se je zaposlio u rad došla 2 ili 3 predmeta, na jednom od kojih je pisalo Općina Vir-Liverići, da se radilo o davno sklopljenom ugovoru o kupoprodaji, a ono što je on radio na tom predmetu je kontaktirao nasljednike BJ koji su s Općinom Vir sklopili taj ugovor o kupoprodaji, uz pojašnjenje da ih je kontaktirao pismeno i telefonski, da je stupio u kontakt s ZJ i ČJ, a ostalima je uputio dopise, pojašnjavajući da su dopisi išli u cilju rješenja pravnog problema koji je nastao s tim ugovorom o kupoprodaji. Nadalje, i svjedokinja KJ (list spisa 99-100) je sudu iskazala da je Općina Vir pokušala stupiti u kontakt s prodavateljima i čini joj se da je bio kolovoz 2018. kada je ona kao pročelnica potpisala dopise koje je MJ sastavio, a kojim se ovdje tuženike odnosno čini joj se da su tada bili živi neki od prodavatelja, poziva doći u Općinu vezano za predmet ovog spora. Konačno, i tužena ZJ (list spisa 91) upitana da li je nju osobno ili njenog prednika tužitelj nakon ove kupoprodaje ikad kontaktirao u svezi predmetne nekretnine iskazuje da je jedino od MJ pozvana u Općinu jednom 2018. godine dok je tuženik CJ (list spisa 91-92) na upit da li je Općina Vir ikad njega ili njegovog pok. oca kontaktirala u svezi predmeta kupoprodaje odgovara da je njegov otac kontaktiran 2018. godine, ali da je on bio bolestan i nakon toga preminuo dok njega osobno Općina Vir nije nikad kontaktirala. Cijeneći činjenicu da je Kupoprodajni ugovor sklopljen 08. svibnja 2003. i da su obveze prodavatelja dospjele odmah po sklapanju tog Ugovora obzirom u istom nije određen rok u kojem su prodavatelji dužni ispuniti pojedinu obvezu, a što znači da su sve obveze prodavatelja dospjele danom sklapanja Ugovora te da opći zastarni rok od 5 godina propisan čl. 371. ZOO/91 u pogledu obveza prodavatelja iz Kupoprodajnog ugovora sukladno čl. 361. ZOO/91 teče od prvog dana po danu sklapanja Ugovora; utvrđenje je ovog suda da tužiteljevo pozivanje tuženika na rješavanje problema u svezi imovinsko pravnih odnosa vezanih za Kupoprodajni ugovor nije u smislu čl. 126. ZOO/91 moglo dovesti do raskida Kupoprodajnog ugovora na temelju zakona obzirom je u vrijeme tog pozivanja 2018. godine svaka obveza iz Kupoprodajnog ugovora (koja do tada ne bi bila ispunjena) u zastari, a nakon isteka zastarnog roka za traženje ispunjenja obveze preuzete ugovorom o kupoprodaji se ne može tražiti ni raskid ugovora zbog neispunjenja odnosno ne može doći do raskida ugovora zbog neispunjenja temeljem zakona (tako i Županijski sud u Osijeku u odluci poslovni broj Gž-445/2018-3 od 06. rujna 2018.). Da bi se ugovor zbog neispunjenja mogao raskinuti, nužno je da tražbina koja proizlazi iz tog ugovora, a zbog čijeg se neispunjena namjerava raskinuti ugovor, nije zastarjela. To stoga što iz pravne prirode odredaba o zastari proizlazi da se radi o kogentnim odredbama koje se ne mogu mijenjati voljom stranaka, da zastara nastupa nakon proteka točno određenog vremena i prekida se u točno propisanim slučajevima na točno određeni način. Prihvaćanjem stana tužitelja da ne postoji zastara za raskid ugovora, dakle, prihvaćanjem da je moguć raskid ugovora i nakon proteka zastarnog roka odnosno da učinci raskida mogu nastupiti nakon proteka zastarnog roka, zaobišle bi se kogentne odredbe o vremenu propisanom za nastup zastare. Prihvaćanjem stava da se ugovor može raskinuti zbog neispunjenja obveze i nakon proteka roka u kojem se moglo tražiti ispunjenje te obveze, de facto bi se izbjegle odredbe o zastari (tako Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci Pž-7896/11 od 15. travnja 2019.). Zbog navedenog bi razloga sud odbio kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev čak i da je sud utvrdio da postoji obveza iz Kupoprodajnog ugovora koju prodavatelji nisu ispunili odnosno čak i da je sud utvrdio da su prodavatelji imali i da nisu ispunili obvezu koja se, kako to tužitelj tvrdi, sastoji u tome da tužitelj uknjiži pravo vlasništva na predmetu kupoprodaje.

12. Odluku o zahtjevima stranaka za naknadu parničnih troškova sud je utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te je zahtjev tužitelja kao stranke koja nije uspjela u sporu za naknadu parničnog troška odbio, s druge strane tuženicima kao stranci koja je uspjela u sporu priznajući pravo na naknadu parničnog troška, ali ne u punoj zatraženoj visini već u visini koju je sud utvrdio sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora koja je određena u tužbi (visinom postavljenog zahtjeva na isplatu). Tuženicima su prema ocjeni suda u smislu čl. 155. ZPP osnovani nastali troškovi po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to trošak sastava odgovora na tužbu (1 x 250 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife uvećano za 50% sukladno Tbr. 40. Tarife), trošak pristupa na pripremna ročišta 25. srpnja 2023., 04. rujna 2023., 11. listopada 2023. i 14. prosinca 2023. koja su odgođena prije početka raspravljanja o predmetu spora (4 x 25% od 250 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife uvećano za 50% sukladno Tbr. 40. Tarife), trošak sastava prvog obrazloženog podneska od 25. rujna 2023. kojim se očituje na preinaku tužbenog zahtjeva (1 x 250 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife uvećano za 50% sukladno Tbr. 40. Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu 15. veljače 2024. na kojem se je raspravljalo o predmetu spora te je zaključen prethodni postupak (1 x 250 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife uvećano za 50% sukladno Tbr. 40. Tarife) i trošak zastupanja na ročištima glavne rasprave 15. svibnja 2024., 07. veljače 2025., 15. svibnja 2025. i 25. rujna 2025. na kojima se je raspravljalo o predmetu spora te se provodio dokazni postupak (4 x 250 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife uvećano za 50% sukladno Tbr. 40. Tarife), a što sveukupno uz zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25% iznosi 7.500,00 Eura, na isplatu kojeg je iznosa tuženicima sud obvezao tužitelja, u više od tako priznatog zatraženom iznosu zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbivši kao neosnovan.

U Zadru, 24. listopada 2025. godine

S u d a c

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnicima uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu (nema II),

2. Tuženicima po punomoćnici.