Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-5738/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza ostavitelja ŠB, OIB [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1942., umrlog **.**.2023., s posljednjim mjestom prebivališta na adresi [adresa], Republika Francuska, odlučujući o žalbi nasljednice, kćeri ostavitelja LB, 11 ŠBGĐ, [adresa], koju zastupa punomoćnica Maja Hrvoj, odvjetnica u Zagrebu, Međimurska br. 21., protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj O 759/2024-7 od 8. studenoga 2024., dana 24. listopada 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba nasljednice LB i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj O 759/2024-7 od 8. studenoga 2024.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Pazinu oglasio se nenadležnim za provođenje ostavinskog postupka iza pok. ŠB, s posljednjim mjestom prebivališta u [adresa] na adresi [adresa].
2. Rješenje suda prvog stupnja pobija žalbom nasljednica LB zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu u cijelosti te ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sud na ponovan postupak uz uputu da provede ostavinski postupak.
3. Žalba je neosnovana.
4. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je sljedeće:
- da je 20. lipnja 2024. kći ostavitelja, nasljednica LB sudu prvog stupnja podnijela prijedlog za provedbu ostavine iza pok. ŠB, u kojem je navela da je ostavitelj preminuo **.**.2023. u Francuskoj, da je bio u jednom braku s UB, koja je preminula **.**.2024., da su imali jednu kći LB koja je ujedno i jedina nasljednica, da je ostavitelj upisan kao vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];
- da je ostavitelj imao prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] od 5. svibnja 2010. (Jedinstveni registar osoba Ministarstva unutarnjih poslova);
- da je ostavitelj umro **.**.2023., dakle nakon 17. kolovoza 2015., u ovom ostavinskom postupku se primjenjuje Uredba (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju (dalje: Uredba (EU) br. 650/2012);
- da je ostavitelj veći dio vremena živio u [adresa], gdje je između ostalog i sklopio brak s UB **.**.1965., gdje mu rođena kći LB **.**.1969., te gdje je i umro:
5. Polazeći od navedenih utvrđenja , sud prvog stupnja je zaključio kako postoji stvarna poveznica između nasljeđivanja i Francuske kao države članice u kojoj postoji nadležnost /točka 23. Preambule Uredbe (EU) br. 650/2012/, pa je primjenom odredaba članaka 4. i 15. Uredbe (EU) br. 650/2012, donio pobijano rješenje.
6. Ispitujući pobijano rješenje u okviru žalbenih razloga utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013 ,89/2014,7 0/2019, 80/2022., 114/2022. - dalje: ZPP), u vezi s odredbom članka 175. stavka 2. Zakon o nasljeđivanju, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).
7. Prema toč. 23. Preambule Uredbe (EU) br. 650/2012, s obzirom na povećanu mobilnost građana te kako bi se osiguralo pravilno djelovanje pravosuđa u Uniji te osiguralo da postoji stvarna poveznica između nasljeđivanja i države članice u kojoj postoji nadležnost, ova bi Uredba trebala predvidjeti da bi opća poveznica za potrebe utvrđivanja i nadležnosti i mjerodavnog prava trebala biti uobičajeno boravište umrlog u vrijeme smrti. Radi utvrđivanja uobičajenog boravišta, tijelo koje se bavi nasljeđivanjem trebalo bi izvršiti ukupnu procjenu životnih okolnosti umrlog tijekom posljednjih godina njegovog života i u trenutku smrti, uzimajući u obzir sve relevantne činjenične elemente, posebno trajanje i stalnost prisutnosti umrlog u dotičnoj državi te uvjete i razloge za tu prisutnost. Tako utvrđeno uobičajeno boravište trebalo bi imati blisku i stabilnu vezu s dotičnom državom, uzimajući u obzir konkretne ciljeve ove Uredbe.
8. Prema odredbi članka Uredbe (EU) br. 650/2012, sudovi države članice u kojoj je umrli imao svoje uobičajeno boravište u trenutku smrti imaju nadležnost odlučivati o nasljeđivanju u cijelosti.
9. U okolnostima konkretnog slučaja, sud prvog stupnja pravilno je izvršio ukupnu procjenu životnih okolnosti umrlog tijekom posljednjih godina njegovog života i u trenutku smrti, uzimajući u obzir sve relevantne činjenične elemente, posebno trajanje i stalnost prisutnosti umrlog u Republici Francuskoj državi te je pravilno utvrdio da tako utvrđeno uobičajeno boravište ostavitelja ima blisku i stabilnu vezu s Republikom Francuskom te je na tako utvrđene činjenice, pravilno primijenio odredbe članka 4. Uredbe (EU) br. 650/2012 kada je donio pobijano rješenje.
10. U konkretnom slučaju, ostavinski postupak nije pokrenut pred javnim bilježnikom već pred Općinskim sudom u Pazinu, pa je neosnovano pozivanje žaliteljice na odredbu članka 29. Uredbe (EU) br. 650/2012
11. Prema odredbi članka 15. Uredbe (EU) br. 650/2012, kad se pred sudom države članice pokrene postupak o nasljednoj stvari za koji taj sud u skladu s ovom Uredbom nije nadležan, sud se po službenoj dužnosti proglašava nenadležnim.
12. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja pravilno je odlučio kada se po službenoj dužnosti oglasio nenadležnim i uputio nasljednicu da svoj prijedlog podnese nadležnom sudu u Republici Francuskoj budući da Uredbom (EU) br. 650/2012 nije predviđeno ustupanje predmeta sudu nadležne države članice.
13. Žaliteljici naposljetku valja ukazati kako u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni pravila o supsidijarnoj nadležnosti sadržanoj u članku 10. Uredbe (EU) br. 650/2012, s obzirom na to da se navedena odredba odnosi na slučajeve kada uobičajeno boravište ostavitelja u trenutku smrti nalazi u državi članici koju ne obvezuje ta Uredba ili u trećoj državi članici, a što ovdje nije slučaj u tom smislu i sudska praksa Suda Europske unije, rješenje od **.**.2023., Š, C‑55/23, EU:C:2023:599, točka 1. Izreke koja glasi: “Članak 10. stavak 1. točku (a) Uredbe (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju treba tumačiti na način da se pravilo o supsidijarnoj nadležnosti predviđeno tom odredbom primjenjuje samo ako se uobičajeno boravište umrlog u trenutku smrti nalazilo u državi članici koju ne obvezuje ta uredba ili u trećoj državi), pa sud u Republici Hrvatskoj nije nadležan za provođenje ostavinskog postupka niti po pravilu supsidijarne nadležnosti.
14. Zbog izloženog, valjalo je na temelju odredaba članka 380. točke 2. ZPP u vezi s člankom 175. stavkom 2. ZN, odbiti kao neosnovanu žalbu nasljednice te potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.
U Zagrebu 24. listopada 2025.
Sutkinja
Vesna Žulj
