REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Psp-109/2024-43

Ovr-3022/2024

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Grahovac, u pravnoj stvari tužiteljice GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Raiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženog GĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi smetanja posjeda, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 24. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, uz javnu objavu 24. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se kako je tuženik GĆN iz [adresa] smetao tužiteljicu GĆ iz [adresa] u posljednjem mirnom posjedu stana koji se nalazi na drugom katu zgrade na adresi [adresa] u [adresa] (a koji stan je upisan u zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 8037/15, KUĆA BR. 1A I DVORIŠTE [adresa], površine 596 m2, zajedno sa zemljištem na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine, i to 5. Suvlasnički dio: 2933/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5), četverosobni stan oznake "S5" u potkrovlju zgrade površine 132,50 cm sa garažom oznake "P1" u podrumu površine 12,75 cm, sve označeno svijetlozelenom bojom u planu posebnih dijelova stambene zgrade) na način da je tuženik promijenio bravu na ulaznim vratina tog stana te odbio dati ključeve nove brave i ulaznih vrata tužiteljici te se tuženiku zabranjuje svako takvo ili slično smetanje u buduće, pod prijetnjom ovrhe.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem traži od suda da utvrdi da se smetanje posjeda dogodilo u razdoblju od 12. kolovoza 2024., a najkasnije 13. kolovoza 2024. te u dijelu gdje traži od suda da se naloži tuženiku uspostava ranijeg posjedovnog stanja i postavljanje stare brave ili predaja ključeva nove brave tužiteljici u roku od 24 sata, kao neosnovan

III Nalaže se tuženom ČĆN iz [adresa] da isplati tužiteljici GĆ iz [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.269,07 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 24. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 990,93 eura odbija se kao neosnovan.

V Odbije se prijedlog tužiteljice GĆ iz [adresa] za određivanjem privremene mjere koji glasi:

"1. Određuje se privremena mjera te se nalaže tuženiku u roku od dva sata od trenutka zaprimanja ovog rješenja predati tužitelju sve primjerke ključeva ulaznih vrata stana koji se nalazi na drugom katu zgrade na adresi [adresa] u [adresa] (a koji stan je upisan u Zemljišnoknjižnom odjelu Zagreb Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.c.br.: 8037/15, KUCA BR. 1A I DVORIŠTE [adresa], površine 596 m2, zajedno s zemljištem na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine, i to 5. Suvlasnički dio: 2933/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5), četverosobni stan oznake "S5" u potkrovlju zgrade površine 132,50 cm sa garažom oznake "P1" u podrumu površine 12,75 cm, sve označeno svijetlozelenom bojom u planu posebnih dijelova stambene zgrade) i iseliti iz ove nekretnine te općenito predati ovu nekretninu u isključivi neposredni posjed tužitelju, ili u istom roku vratiti staru bravu tih ulaznih vrata i omogućiti tužitelju posjedovati ovaj stan te iseliti iz ove nekretnine i općenito predati ovu nekretninu u isključivi neposredni posjed tužitelju.

2. Ukoliko tuženik ne postupi po navedenom u ostavljenom roku, ovlašćuje se tužitelj angažirati bravara i izvršiti promjenu brave ulaznih vrata navedenog stana odnosno određuje se kako će navedena radnja biti provedena po sudskom ovršitelju ovog suda uz sudjelovanje policije i bravara te svih drugih potrebnih osoba.

3. Nalaže se tuženiku u roku od dva sata položiti iznos od 3.000,00 EUR po osnovi podmirenja izdataka koji će biti potrebni za provedbu ove privremene mjere tj. troškova bravara i drugih osoba.

4. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do drugačije odluke suda.",

kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je unazad posljednjih 20 godina isključivi i jedini posjednik stana koji se nalazi na drugom katu zgrade na adresi [adresa] u [adresa] upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zk.č.br. 8037/15, 5. suvlasnički dio 2933/10000. Kao fiducijarni vlasnik stana upisana je ČĆ, kćerka tuženika i to temeljem lihvarskog i nerealiziranog fiducijarnog ugovora o zajmu zaključenog 7. prosinca 2022. između ČĆ i tužiteljičine prijateljice IĆ. Usprkos zaključenju navedenog ugovora u posjed niti u suposjed predmetnog stana nikada nije stupila bilo koja druga osoba osim tužiteljice koja se u posjedu stana nalazila neprekidno od 2004. pa sve do 13.kolovoza 2024. kada je tuženik provalio u taj stan, promijenio bravu na ulaznim vratima i ušao u posjed stana odbijajući isti napustiti i omogućiti tužiteljici posjed istog. Tuženik je oduzeo tužiteljici posjed stana u vrijeme dok se ona nalazila na godišnjem odmoru. Tužiteljica navodi da su za to vrijeme stan obilazili i provjetravali ga njezin otac DĆ i brat ĐĆ. DĆ je 12. kolovoza 2024. prije podne obišao stan te je ključem koji mu je dala tužiteljica otključao ulazna vrata da bi sljedećeg dana **.**.2024. ĐĆ nazvao oca DĆ te mu rekao da je primijetio neku osobu na balkonu predmetnog stana, a kada je otišao do predmetnog stana da je tamo zatekao tuženika, s njim razgovarao kroz odškrinuta vrata te da mu je tuženik rekao da se uselio u predmetni stan. Navedeni događaj prijavljen je policiji koja je uputila tužiteljicu da svoja prava zatraži u sudskom postupku. Stoga tužiteljica traži od suda da joj pruži pravnu zaštitu te donese rješenje kojim će utvrditi da ju je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu stana koji se nalazi na drugom katu zgrade na adresi [adresa] u [adresa] (a koji stan je upisan u Zemljišnoknjižnom odjelu Zagreb Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.c.br.: 8037/15, KUCA BR. 1A I DVORIŠTE [adresa], površine 596 m2, zajedno s zemljištem na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine, i to 5. Suvlasnički dio: 2933/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5), četverosobni stan oznake "S5" u potkrovlju zgrade površine 132,50 cm sa garažom oznake "P1" u podrumu površine 12,75 cm, sve označeno svijetlozelenom bojom u planu posebnih dijelova stambene zgrade), na način da je tuženik u razdoblju od 12. kolovoza 2024., a najkasnije 13. kolovoza 2024. promijenio bravu na ulazim vratima tog stana te odbio dati ključeve nove brave tih ulaznih vrata tužitelju, pa se tuženiku nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja i postavljanje stare brave ili predaja ključeva nove brave tužitelju u roku od dvadeset četiri sata te se tuženiku ujedno zabranjuje svako takvo i slično smetanje te da joj nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.260,00 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja do isplate.

2. Tužiteljica je u tužbi podnijela i prijedlog za određivanjem privremene mjere sadržaja kako je to navedeno u toč. IV izreke rješenja navodeći kako predmetna nekretnina predstavlja njezin jedini dom te od trenutka smetanja posjeda spava po razno raznim smještajima a ne može doći niti do svoje odjeće i dokumenata koji su ostali u predmetnom stanu. Također je navela da uslijed oduzimanja posjeda stana ne može obavljati posao od kojeg živi budući da su svi uzorci i sva dokumentacija zadržani u predmetnom stanu, uključujući i osobno računalo drži da su ispunjeni uvjeti propisani čl. 442. ZPP-a.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Naveo je da je do sklapanja ugovora o zajmu između njegove kćerke i tužiteljičine prijateljice IĆ došlo na inicijativu tužiteljice radi zaštite njezinih interesa koja dugi niz godina nije mogla vratiti dug zbog čega se njezin stan našao pod ovrhom. Naveo je da je upravo tužiteljica sa svojom prijateljicom IĆ dogovorila da IĆ sudjeluje u dražbi, međutim kada je ista kao najbolji ponuđač došla u poziciju da otkupi predmetni stan na dražbi ista nije imala potrebna novčana sredstva za isplatu kupovnine te ga je tužiteljica kontaktirala i došlo je do sklapanja i realizacije predmetnog fiducijarnog ugovora. Ovršni postupak koji je vođen pred naslovnim sudom je okončan, IĆ uknjižena je kao vlasnica stana temeljem pravomoćnog zaključka o predaji nekretnine, a odmah potom je kao vlasnica uknjižena ČĆ uz zabilježbu da je prijenos obavljen radi osiguranja novčane tražbine. Nakon toga, a temeljem potvrde o punopravnom vlasništvu kao punopravna vlasnica uknjižena je ČĆ te je brisana citirana zabilježba. Temeljem pravomoćnog zaključka o predaji određeno je da ovršenica GĆ preda stan u posjed IĆ koja je zatim stan predala u posjed ČĆ. Nakon toga tuženik je kontaktirao sa tužiteljicom radi ispražnjenja stana od svih njezinih stvari, što je ista obećala učiniti u kratkom roku kojom prilikom je i predala jedan primjerak seta ključeva za ulazak u zgradu i stan. Tuženik poriče da je provalio u stan jer je imao ključeve od stana koje je primio od tužiteljice, a time je primio u posjed stana. Suprotno navodima tužiteljice, tuženik ističe da je upravo tužiteljica njega smetala u posljednjem mirnom posjedu stana na način da je 7. rujna 2024. nasilno provalila u stan uz pomoć bravara, njezinog oca i još 2 nepoznate muške osobe, o čemu je tuženik obavijestio policiju te mu na taj način oduzela posjed stana. Tuženik se protivio prijedlogu tužiteljice za određivanjem privremene mjere osporavajući da bi se radilo o jedinom domu tužiteljice budući da iz potvrde policije o postupanju od 13. kolovoza 2024. proizlazi da u navedenom stanu ne stanuje više mjeseci. Tuženik čini nespornim jedino da su se u stanu nalazile njezine osobne stvari ali navodi da je tužiteljicu pozvao da iste preuzme, a tijekom postupka, nakon što je tužiteljica 7. rujna 2024. provalila u predmetni stan i oduzela posjed stana tuženiku smatra da je predložena privremena mjera bespredmetna. Stoga traži od suda da tužbeni zahtjev kao i prijedlog za određivanjem privremene mjere odbije u cijelosti kao neosnovane, a tužiteljicu obveže na naknadu parničnog troška u iznosu od 888,27 eura.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu k. o. [katastarska općina] zk. ul [broj ZK uloška] (list 7 – 14, 23 – 25 i 181 spisa), u Ugovor o zajmu sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretninu od 7. prosinca 2022. (list 15 – 18 i 26 spisa), u rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-9724/16 od 24. listopada 2022. (list 19 – 22 spisa), u e-mail korespondenciju stranaka (list 27 – 29 spisa), u dopis ČĆ po punomoćniku od 5. lipnja 2024. (list 30 spisa), u posvjedočenja od 21. kolovoza 2024. (list 31 – 32 spisa), u preslike računa o režijskim troškovima (list 33 – 36 i 38 spisa), u uvjerenje o prebivalištu MUP-a PUZ od 19. kolovoza 2024. (list 37 spisa), u potvrdu o postupanju policijskih službenika MUP-a PUZ IV. Policijska postaja Zagreb od 26. kolovoza 2024. (list 39 – 40 spisa), u dopis Odvjetničkog društva Špehar Špehar & Rukavina od 21. kolovoza 2024. (list 56 spisa), u izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu u k. o. [katastarska općina] zk. ul [broj ZK uloška] (list 69 – 70 spisa), u očevidnik FINA-e neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate (list 71 – 76 spisa), u račun broj 173/24 "sobe kod G" od 22. kolovoza 2024. (list 77 spisa), u potvrde o postupanju policijskih službenika MUP-a PUZ IV. Policijska postaja Zagreb od 10. rujna 2024. (list 98 – 105 spisa), u rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-9724/16 od 24. listopada 2022. (list 106 – 109 spisa), u zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-9724/16 od 4. siječnja 2023. (list 110 – 112 spisa), u potvrdu javnog bilježnika Martina Šugara iz Zagreba broj OU-26/23-6 od 7. prosinca 2023. (list 114 – 115 spisa), u ispravak potvrde o punopravnom vlasništvu javnog bilježnika Mateje Vidjak Veselić broj OU- 23/24-1 od 26. kolovoza 2024. (list 116 – 119 spisa), u zahtjev za izdavanje potvrde podnesen Policijskoj upravi zagrebačkoj IV. PP Zagreb (list 120 spisa), proveo dokaz saslušanjem svjedoka ĐĆ, DĆ, IĆ i parničnih stranaka.

5. Uvidom u uvjerenje o prebivalištu MUP-a PUZ IV. Policijske postaje Zagreb od 19. kolovoza 2024. proizlazi da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa] od 3. rujna 2004.

6. Uvidom u potvrdu o postupanju policijskih službenika MUP-a PUZ IV. Policijska postaja Zagreb od 26. kolovoza 2024. utvrđeno je da je toga dana u prostorije IV. Policijske postaje Zagreb pristupila GĆ te je na okolnosti pružene intervencije od 13. kolovoza 2024. nadopunila svoje navode na način da je izjavila kako je 13. kolovoza 2024. u 17,55 sati zatražila intervenciju policije iz razloga što se u stan u kojem je ona u posjedu samovlasno uselio GĆN navela je da je ona u posjedu stana na II. katu stambene zgrade na adresi [adresa] te u njemu sama živi već 20 godina otkada je stambena zgrada izgrađena, a prije nje u tom stanu nitko nije stanovao. Nadalje je izjavila da je 7. kolovoza 2024. otišla na odmor dok su na stan pazili njezin otac DĆ i brat ĐĆ, da je 12. kolovoza 2024. oko 12,00 sati njezin otac vršio obilazak stana kada je uredno došao do stana, otključao vrata i izvršio pregled stana, nakon čega je stan ponovno zaključao i udaljio se sa adrese, da bi 13. kolovoza 2024. oko 17,20 sati njezin brat ĐĆ primijetio mušku osobu kako se kreće po balkonu stana, nakon čega je odmah otišao do stana i ključem pokušao otključati vrata stana, no kako nije uspio iz razloga što je brava bila promijenjena. Pokucao je na vrata na što je ista odškrinuo GĆN i rekao da je uselio u stan, da bi potom zatvorio vrata i onemogućio njezinom bratu da uđe u stan. ĐĆ odmah je nazvao svog oca DĆ koji je o svemu izvijestio tužiteljicu koja je zatim zatražila intervenciju policije. Po dolasku policijskih službenika na mjestu događaja DĆ zatečen je ispred stana te je policijskim službenicima rekao kada je obišao stan i kako je njegov sin neposredno prije postupanja na balkonu primijetio GĆN, dok su policijski službenici potom telefonski kontaktirali GĆ. GĆ je navela kako je tom prilikom policijskim službenicima izjavila da je ona u posjedu stana, da u njemu živi 20 godina te da se u stanu nalaze sve njezine osobne stvari i ostale pokretnine. Navela je da je GĆN samovlasno izigrao njezino povjerenje i potajno uselio u stan, dok je netočno da je GĆN otkupio stan putem javne dražbe. Navela je i da je gospođa IĆ na javnom nadmetanju imala najbolju ponudu i prednost pri otkupu stana. Daljnjim postupanjem policijskih službenika na mjestu događaja je zatečen GĆN koji je naveo kako je stan otkupio putem javne dražbe, nakon čega ga je prepisao na svoju kćer ČĆ te je na uvid policiji dao vlasnički list i izjavio da je spreman GĆ izručiti njezine stvari kada s ista vrati u Zagreb. GĆ je u daljnjem razgovoru navela da je 14. kolovoza 2024. po povratku u Zagreb došla u stan u namjeri da uđe u stan i uzme svoje stvari što joj GĆN nije dozvolio.

7. Uvidom u potvrdu o postupanju policijskih službenika MUP-a PUZ IV. Policijska postaja Zagreb KLASA: NK-210-02/24-17/23896 UR.BROJ 511-19-30-24-9 od 10. rujna 2024. utvrđeno je da je postupano po zahtjevu GĆN vezano za dostavljanje Potvrde o postupanju policijskih službenika IV. PP Zagreb od 13. kolovoza 2024. Isti je obaviješten da je toga dana u 17,55 sati zaprimljena dojava GĆ koja je navela da joj je na adresi [adresa] GĆN ušao u stan u kojem se nalaze njezine stvari. Dolaskom na adresu u [adresa] zatečen je otac predmetne DĆ koji je naveo da se njegova kćer GĆ trenutno nalazi na moru nakon čega im je ustupio njezin kontakt broj mobitela. U obavljenom telefonskom pozivu GĆ je navela kako je zatražila intervenciju policije iz razloga što se u stan na adresi [adresa] u kojem je ona stanovala do prije nekoliko mjeseci uselio GĆN te kako su u navedenom stanu nalaze njezine osobne stvari te da GĆN ne smije biti u stanu dok ona ne iznese svoje stvari. Dolaskom do stana zatečen je GĆN koji je naveo da je stan otkupio putem javne dražbe, nakon čega ga je prepisao na svoju kćer ČĆ te dao na uvid vlasnički list i izjavio da je spreman GĆ izručiti njezine stvari kada se vrati u Zagreb.

8. Uvidom u potvrdu o postupanju policijskih službenika MUP-a PUZ IV. Policijska postaja Zagreb KLASA: NK-210-02/24-17/23896 UR.BROJ 511-19-30-24-10 od 10. rujna 2024. utvrđeno je da je postupano po zahtjevu GĆN vezano za dostavljanje Potvrde o postupanju policijskih službenika IV. PP Zagreb od 14. kolovoza 2024. kada je u 20,33 sati zaprimljena dojava od strane GĆ koja je navela da na adresi [adresa] ne može uzeti svoje stvari iz stana. Dolaskom na navedenu adresu zatečena je GĆ koja je navela da je vlasnica stana na III katu stambene zgrade u kojem živi 20 godina te da je za vrijeme dok se nalazila na moru saznala da se u njezinom stanu nalazi GĆN, a kada se vratila na adresu, on joj je odbio vratiti njezine stvari. U obavljenom razgovoru sa GĆN isti je naveo kako je stan otkupljen na javnoj dražbi te da je on vlasnik stana na navedenoj adresi nakon čega je stan prepisao na svoju kćer ČĆ te dao na uvid potvrdu o punopravnom vlasništvu izdanu od strane javnog bilježnika Matrine Šugar broj OU-26/23-6. Također GĆN je naveo kako je u više navrata htio vratiti stvari GĆ, ali da se uvijek dogovor odgodio.

9. Svjedok ĐĆ, brat tužiteljice, iskazao je da je zalazio u stan koji se nalazi na adresi [adresa] u [adresa] na II. katu, i to u periodu prošle godine kada je tužiteljica koja je njegova sestra otišla na more, otprilike svaki drugi dan kako bi provjerio je li stan u redu. Osim njega stan je obilazio i njihov otac. U stan je ulazio na način da ga je otključavao ključem koji mu je dala sestra. Poznato mu je da je ona stanovala u tom stanu od 2004. ili 2005. kada je zgrada sagrađena te je do trenutka smetanja konstantno živjela u tom stanu i nikada nije iz njega iselila. Posjećivao ju je u tom periodu, ali ne često, možda 5 puta godišnje. Tog dana 13. kolovoza 2024. bio je utorak, oko 17:20 sati došao je pred zgradu i vidio nekoga na balkonu stana, popeo se do stana i pokušao ga otključati svojim ključem ali nije mogao. Kucao je na vrata i iz unutrašnjosti stana se javio tuženik kojeg je prepoznao po glasu, a i on je njega prepoznao te mu je kroz odškrinuta vrata osigurana sigurnosnim lancem rekao da je uselio u stan. Rekao mu je da je ušao u stan uz pomoću ključeva koje ima. Ne zna odakle tuženiku ključevi od stana tužiteljice. Tuženik 13. kolovoza 2024. nije promijenio bravu na vratima, a on bravu nije mogao otključati zato što je sa unutarnje strane brave tuženik ostavio svoj ključ. Javio je ocu što se dogodilo, a on je javio sestri te su otac ili sestra zvali policiju. Policija je izašla na teren ali on tom prilikom nije bio prisutan. Tuženik je bravu dao promijeniti sljedećeg dana jer je od susjeda čuo da je bio bravar. Tuženika poznaje od 80-ih godina, međutim posljednjih 20 godina ga nije vidio. Njegova sestra je bila otišla na more nekoliko dana prije 13. kolovoza 2024., a on je prije 13. kolovoza 2024. bio u stanu u jednom navratu i tada je ključem kojeg mu je ona dala otključao bravu na vratima i ušao u stan. Prije tog datuma u stanu je jedan puta bio i njihov otac koji je ulazio u stan ključem kojeg mu je dala tužiteljica. Njemu nije dala poseban primjerak ključa kao što je ranije izjavio, već bi mu ključ davao otac, a on bi mu ga nakon toga vraćao. U predmetnom stanu sada se nalazi njegova sestra ovdje tužiteljica koja je u stan ušla početkom rujna 2024., misli da je to bilo 7. rujna 2024. Tuženik joj nije dobrovoljno predao stan u posjed, već je sestra otvorila vrata i ušla u trenutku kada se tuženik nije nalazio u stanu.

10. Svjedok DĆ, otac tužiteljice iskazao je da je u stanu na drugom katu zgrade na adresi u [adresa] živjela njegova kći i to od 2004. kada je zgrada sagrađena pa sve do 12. kolovoza 2024. kada je on posljednji puta bio u stanu prije čina smetanja. U stan je zalazio prilično često, obično bi kćerki mijenjao žarulje i vršio sitne popravke, dok tuženi nije živio u stanu nikada do tada. Ključeve stana imala je njegova kćerka ovdje tužiteljica i on, a tužiteljica je primjerak ključeva dala i ovdje tuženom ČĆN jer ju je on to tražio budući da je od njega posudila novac uz kamatu. Nije mu poznato kada je tuženiku predala primjerak ključeva. Koliko mu je poznato tuženik nikada uz pomoć tih ključeva nije ušao stan na način da bi u stanu stanovao, odnosno da bi ušao u posjed stana sve do trenutka kada je kćerka otišla na godišnji. On se čuo s njom i iskoristio tu priliku te je uz pomoć tih ključeva ušao u stan i primijenio bravu. To mu je poznato jer je bio u stanu 12. kolovoza 2024. i popravljao nešto u vezi kanalizacije, a sljedećeg dana 13. kolovoza 2024. pred zgradu je došao njegov sin i javio mu da je vidio nekoga gore na balkonu stana te je otišao provjeriti i nakon toga mu javio da ne može ući u stan jer je brava promijenjena. Danas je u posjedu stana njegova kćerka koja se poslužila svojim pravom na samopomoć i provalila u stan. Kada je njegova kći predala primjerak ključeva tuženiku dogovor nije bio da on s tim ključevima uđe u stan. Iz pričanja tužiteljice mu je poznato da je ona primjerak ključeva dala tuženiku jer je on vršio pritisak na nju, a i zbog svoje prijateljice IĆ kojoj je prijetio da će ju tužiti. Gospođa IĆ je osoba koja je na licitaciji kupila taj stan dok je tužiteljica bila u posjedu toga stana. Gospođa IĆ je kupila taj stan, ali ona i tužiteljica su prijateljice i gospođa IĆ nije vršila pritisak na njegovu kćerku da iseli iz stana. Predmetni stan je formalno bio u vlasništvu ČĆ, a IĆ je prema zaključku suda trebala uplatiti iznos od 1.100.000,00 kuna nakon provedene dražbe. Dogovorio je sa ovdje tuženikom da će on dati taj novac pod uvjetom da mu svjedok uplati iznos od 600.000,00 kuna na ime kamata. Koliko mu je poznato, gospođa IĆ nije tražila od njegove kćerke da se iseli iz tog stana. Na poseban upit tuženika osobno svjedok je iskazao da kada su se tuženikova kćerka ČĆ, tužiteljica, tuženik i on našli na Kvaternikovom trgu, nije postignut dogovor oko toga da će tužiteljica iseliti iz toga stana, već je bio dogovor vezan uz vraćanje duga.

11. Svjedok IĆ iskazala je da je tužiteljica njezina prijateljica koju poznaje od prvog razreda srednje škole, a tuženog je upoznala puno kasnije preko nje. Tužiteljica je stanovala na adresi u [adresa] oko 20 godina, od trenutka kada je zgrada sagrađena. O onome što se dogodilo zna iz pričanja obiju stranaka, ali osobnih saznanja nema jer je od 2. svibnja do 7. listopada 2024. boravila u [adresa]. Koliko je shvatila, tužiteljica je dala ključ stana gospodinu GĆN što je on iskoristio i ušao u stan i promijenio bravu, a ona se nakon toga poslužila sa samopomoći te je vratila posjed stana. Ne zna kada je tužiteljica dala primjerak ključeva tuženiku, ali zna da mu je ključeve dala zato što je tuženik rekao da bi ona (svjedok) mogla imati problema i da će ju tužiti, pa je pomislila da je najbolje da mu preda primjerak ključeva. Svjedok je navela da je htjela pomoći tužiteljici da zadrži stan tako što je za nju otišla na licitaciju stana. Tužiteljica nije imala dovoljno novaca za kupnju stana pa je pozajmila novac od tuženika, a ona je potpisala ugovor sa njegovom kćerkom ČĆ u svrhu osiguranja. Kada novac nije vraćen, tuženik odnosno njegova kćerka tražila je od tužiteljice da iseli iz stana, odnosno tražili su od nje da ju ona iseli jer je kupila stan na dražbi, međutim ona nije imala nikakvog osnova da traži njezino iseljenje, a i htjela joj je pomoći da stan zadrži. Dogovor između nje i ČĆ je bio da ukoliko se ne vrati pozajmljeni novac, stan prelazi u vlasništvo i posjed ČĆ. Zajam nije vraćen, a ona nije predala stan u posjed ČĆ jer nije bila u posjedu stana, a na pitanje zašto nije izvršila svoju ugovornu obvezu iskazala je da je u sve to ušla upravo s namjernom da pomogne tužiteljici da zadrži stan. Kada je tužiteljica predala primjerak ključeva stana tuženiku nije mu predala stan u posjed, već je samo htjela nju zaštiti. Čula je da je brava promijenjena, ali neposrednih saznanja o tome nema i ne zna tko ju je promijenio.

12. Tužiteljica u svom iskazu navodi da u stanu na adresi [adresa] koji se nalazi u potkrovlju zgrade a to je ustvari II kat stanuje od rujna 2004. i nitko osim nje kroz cijeli taj period do sredine kolovoza 2024. u tom stanu nije stanovao. Dana 7. kolovoza 2024. otišla je na more gdje je planirala boraviti nekoliko dana. Dana 9. ili 10. kolovoza 2024. nazvao ju je tuženik i tražio od nje da se nađu. Rekla mu je da se nalazi na moru i on je tu činjenicu iskoristio. Nazvao ju je otac 13. kolovoza 2024. i rekao da se tuženik nalazi u njezinom stanu, zbog čega je odmah nazvala policiju, a sljedećeg dana 14. kolovoza 2024. došla je u Zagreb i ponovno pozvala policiju, međutim rekli su joj da se ne miješaju u imovinsko pravne odnose. Nakon što je policija otišla pokucala je na vrata jer je znala da se tuženik nalazi u stanu, ali se ne sjeća je li pokušala svojim ključem otključati ulazna vrata. Nakon toga nije više kontaktirala sa tuženikom, a 7. rujna 2024. poslužila se sa svojim pravom na samopomoć što joj je savjetovao odvjetnik i ušla u stan tako što je promijenila vrata na stanu. U stanu su se nalazile sve njezine stvari i dokumenti. Točno je da je u jednom trenutku dala primjerak ključeva tuženiku i to negdje u svibnju 2024. prije odlaska njezine prijateljice IĆ u [adresa]. Tuženik ju je u više navrata zvao na piće te se odazivala. Tuženik je vršio pritisak na nju govoreći da će kazneno goniti njezinu prijateljicu IĆ i ona se plašila da se radi o kamataru. U jednom trenutku je tražio od nje da mu da ključeve od stana, da on nema namjeru ulaziti u stan, ali da bi davanjem ključeva pokazala svoju dobru volju da će mu novac biti vraćen. Formalno se kod tuženika zadužila IĆ koja joj je htjela pomoći da zadrži stan na način da ga ona otkupi na javnoj dražbi, a stvarno su dužnici bili ona i njezin otac. Obveza je bila novac vratiti formalno kćerki tuženika, a stvarno njemu jer je to bio njegov novac. Nije se bojala da će tuženik ući u stan nakon što mu preda primjerak ključeva jer je mislila da mu može vjerovati, ali ispostavilo se suprotno. Iz tog razloga nije promijenila bravu na vratima nakon što mu je predala ključeve. Nakon što je završena ovrha i stan prodan IĆ nije postigla nikakav poseban dogovor sa njom u vezi korištenja stana. Stan je nastavila koristiti besplatno i između njih nikada nije bilo dvojbe oko toga da će ona nastaviti koristit stan jer joj je IĆ učinila uslugu i pojavila se kao kupac na javnoj dražbi upravo zato da joj pomogne da stan zadrži.

13. Tuženik je iskazao da je u stanu koji je predmet spora do sredine kolovoza 2024. živjela tužiteljica i nitko drugi osim nje nije bio u posjedu toga stana. Tužiteljicu poznaje jer su bili u vezi 5 godina, ali nisu živjeli zajedno. Njegova kćer i on su dogovorili sa tužiteljicom 5 rokova za iseljenje iz toga stana te predaju ključeva, ali se tužiteljica nije držala rokova. Stan je u vlasništvu njegove kćerke i iz tog razloga su tražili od tužiteljice da iseli. Kada su zatražili tužiteljicu da im preda stan u posjed ona je počela govoriti da bi otkupila stan natrag međutim nije imala novaca, a zadnji puta kada ju je pitao za novac rekla je da će otići u Švicarsku i vratiti se sa 300.000,00 CHF u gotovini. Međutim, ona taj novac nije nabavila. Krajem travnja 2024. našli su se njegova kćerka, on i tužiteljica te su zajedno otišli kod bravara koji izrađuje ključeve i ona je dala izraditi ključeve stana u tri primjerka te ih je predala njemu. Nakon toga otišli su do stana i isprobali da li su ključevi dobro izrađeni i da li otvaraju bravu i utvrdili da ju otvaraju. Dogovorili su se da će tužiteljica iseliti do kraja svibnja 2024. Početkom svibnja je bio u stanu sa keramičarem, a prethodno je nazvao tužiteljicu i rekao joj da će doći i da će keramičar izmjeriti stan i ona se s tim složila, ali nije bila prisutna kada su mjerili stan. Utvrdio je da je stan u potpunosti devastiran. Tužiteljica nije iselila niti do kraja svibnja 2024., već je posljednji dogovor bio da će iseliti u kolovozu 2024. kada se vrate sa godišnjeg odmora. Radilo se o usmenom dogovoru i nisu dogovorili točan datum već su rekli da će se čuti. U kolovozu je sa mora zvao tužiteljicu i rekao joj da se vraća sljedeći dan i tražio je da se nađu radi realizacije dogovora. Tužiteljica mu je rekla da se i ona nalazi na moru i da će uskoro doći u Zagreb, a dan ili dva nakon toga rekla je da će ostati na moru do kraja kolovoza. Rekao joj je da dogovor nije bio takav i da će on useliti u stan, a tužiteljica mu je odgovorila da radi što hoće. Uselio je u stan tako što je otključao vrata ključem koji mu je dala tužiteljica. Sljedećeg dana došao je brat tužiteljice i pitao ga je li provalio u stan, a to je bilo 13. kolovoza 2024. Odgovorio mu je da nije, već da je ušao sa ključevima koje mu je dala tužiteljica. Istog dana tužiteljica ga je zvala telefonom i prijetila mu, a sljedećeg dana došla je osobno te pozvala i policiju. Nije sporno da je 14. kolovoza 2024. angažirao bravara koji je zamijenio bravu na ulaznim vratima stana. U stanu je boravio do 7. rujna 2024., a koliko mu je poznato sada se u stanu nalazi tužiteljica. Toga je dana otišao na ručak i tužiteljica je to iskoristila te angažirala dva "batinaša" i nekog bravara te je promijenila bravu na ulaznim vratima u zgradu kao i na ulazu u stan. Tom prilikom je razbio staklo na ulaznim vratima u zgradu da bi mogao ući u zgradu, a kada se popeo na II kat vidio je da su vrata od stana provaljena. Tamo je bila i tužiteljica i dva navedena "batinaša" koji su ga teško ozlijedili.

14. Postupak u parnicama zbog smetanja posjeda ograničen je na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja.

15. Ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka i parničnih stranaka kao nesporno je utvrđeno da se tužiteljica nalazila u posljednjem mirnom posjedu predmetnog stana do sredine kolovoza 2024., što je svojim iskazom potvrdio i tuženik. Nije sporno da mu je tužiteljica u svibnju 2024. predala ključeve toga stana, ali mu sa predajom ključeva nije predala i posjed stana što proizlazi kako iz iskaza svjedoka DĆ, IĆ te iz iskaza tužiteljice koji su naveli da mu je tužiteljica ključeve predala u svrhu svojevrsnog osiguranja da će mu dugovani iznos novca biti vraćen, tako i iz iskaza samog tuženika koji je iskazao da je krajem travnja 2024. sa tužiteljicom dogovorio da će iseliti iz stana do kraja svibnja 2024. i predati stan u posjed njemu odnosno njegovoj kćerki ČĆ, nakon čega je taj rok usmeno produljivan još četiri puta, a posljednji je dogovor bio da će tužiteljica iseliti u kolovozu 2024. kada se vrati sa godišnjeg odmora, pri čemu nisu dogovorili točan datum već su se dogovorili da će se prethodno čuti. Da bi se radilo o predaji stana u posjed tuženiku, morala mu je biti prenesena faktična vlast na toj stvari, što se međutim predajom ključeva u travnju 2024. nije dogodilo, pa sud zaključuje da se tužiteljica nalazila u neprekidnom faktičnom i mirnom posjedu toga stana sve do trenutka kada joj je tuženik oduzeo posjed stana činom smetanja. Tuženik je učinio nespornim da je uselio u stan tužiteljice na način da je otključao vrata ključem koji mu je dala tužiteljica, a da je sljedećeg dana, 13. kolovoza 2024., do stana došao brat tužiteljice kojem je rekao da je ušao u stan uz pomoć ključeva koje mu je dala tužiteljica, dok je narednog dana 14. kolovoza 2024. angažirao bravara koji je zamijenio bravu na ulaznim vratima stana. Isto proizlazi i iz iskaza svjedoka ĐĆ, brata tužiteljice koji je rekao da je došao do stana 13. kolovoza 2024., da je pokušao vrata otključati primjerkom ključa koji mu je dao otac DĆ, a koje je ključeve njemu dala tužiteljica, ali nije mogao jer je tuženik sa unutarnje strane vrata u bravi ostavio svoj ključ. Isto tako, potvrdio je da ga tuženik nije pustio u stan već mu je kroz odškrinuta vrata osigurana lancem rekao da je uselio u stan uz pomoć ključeva koje ima a da je bravu dao promijeniti narednog dana, 14. kolovoza 2024.

16. Slijedom utvrđenih činjenica sud zaključuje da je tuženik smetao tužiteljicu u njezinom posljednjem mirnom posjedu predmetnog stana na način da je promijenio bravu na ulaznim vratima. Sam čin smetanja dogodio se već 12. kolovoza 2024. na način da je tuženik neovlašteno ušao u stan tužiteljice uz pomoć primjerka ključa kojeg mu je dala tužiteljica, uselio u stan i onemogućio je u ostvarivanju njezine faktične vlasti na stanu, dok je čin promjene brave na ulaznim vratima uslijedio kasnije, 14. kolovoza 2024., zbog čega je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži da se utvrdi kako je tuženik bravu na ulaznim vratima promijenio u razdoblju od 12. kolovoza 2024., a najkasnije 13. kolovoza 2024. valjalo odbiti.

17. Također, među strankama nije sporno da je tužiteljica 7. rujna 2024. nasilno ušla u stan i promijenila bravu na ulaznim vratima, čime je vratila posjed stana zbog čega je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem traži od suda uspostavu ranijeg posjedovnog stanja odbijen.

18. S obzirom da je sud utvrdio da je tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom faktičnom posjedu stana koji je predmet ovoga spora na način da je promijenio bravu na ulaznim vratima stana te odbio tužiteljici dati ključeve nove brave i ulaznih vrata, valjalo je tužiteljici pružiti pravnu zaštitu i narediti tuženiku takvo ili slično smetanje posjeda ubuduće, u smislu odredbe čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. "Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje: ZVDSP), kako je to pobliže navedeno u točki I izreke rješenja.

19. U odnosu na istaknuti zahtjev za određivanjem privremene mjere valjda reći da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako je privremena mjera potrebna kako bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti (čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona).

20. Tužiteljica traži od suda da privremenom mjerom naloži tuženiku predaju tužiteljici primjerak ključeva ulaznih vrata predmetnog stana i iseljenje iz stana te predaju u isključivi neposredni posjed tužiteljici.

21. S obzirom da među strankama nije sporno da je tužiteljica tijekom ovog postupka 7. rujna 2024. samoinicijativno vratila posjed stana, zahtjev za određivanje privremene mjere postao je bespredmetan zbog čega ga je sud odbio.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, tako što je sud priznao tužiteljici pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odmjeren temeljem Tbr. 7.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. – dalje: OT) i to trošak u visini jednokratne nagrade od 250 bodova, odnosno 500,00 eura koja obuhvaća četiri radnje i to sastav tužbe, sastav podneska od 23. prosinca 2024. te zastupanja na ročištima 11. veljače 2025. i 26. ožujka 2025. te daljnje radnje za sastav prijedloga za određivanjem privremene mjere u iznosu od 100 eura (Tbr. 7.2 OT), za zastupanje na ročištima 14. svibnja 2025., 17. lipnja 2025. i 24. rujna 2025. u iznosima od po 100,00 eura (Tbr. 9.1 OT u svezi sa Tbr. 7.2 OT), za sastav podneska od 13. svibnja 2025. u iznosu od 25 eura (Tbr. 8.4 OT u svezi sa Tbr. 7.2 OT) uvećan za PDV od 25%, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 eura, sudske pristojbe na prijedlog za određivanje privremene mjere u iznosu od 19,91 euro te sudske pristojbe na rješenje o smetanju posjeda u iznosu od 53,09 eura ili ukupno 1.269,07 eura.

23. Tužiteljici nije priznato pravo na trošak za sastav podneska i ispravljene tužbe od 2. rujna 2025. jer se radi o trošku kojeg je tužiteljica sama izazvala svojom radnjom (čl. 152. ZPP-a).

U Zagrebu, 24. listopada 2025.

Sudac:

Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno županijskom sudu.