REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-2075/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene VL zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN broj: 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.) i članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 5/90., 30/90., 29/94., 114/22., 47/23.) odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Koprivnica podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj: 23. Pp-1602/2023-6 od 2. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.

p r e s u d i o j e:

I U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike

Hrvatske, Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Koprivnica, a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u točki II. izreke na način da se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona (NN broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljena VL (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

što je dana 20. srpnja 2023. u 10,00 sati u mjestu Kunovec Breg, Ulica Leptan 1B narušavala javni red i mir na način da je vrijeđala i omalovažavala policijske službenike riječima: "MUP je smeće, Hrvatska policija je korumpirana i smeće"

pa da bi time počinila prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

II Na temelju članka 140. stavka 2. troškovi prekršajnog postupka iz

članka 138. stavka 2.-4. padaju na teret proračunskih sredstava suda.

III Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih

poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Koprivnica te se prvostupanjska presuda u odnosu na točku I. izreke potvrđuje.

- Obrazloženje

-

1. Pobijanom presudom na temelju članka 182. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljena VL je oslobođena od optužbe da bi počinila prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji s obrazloženjem da nakon provedenog dokaznog postupka analizom i ocjenom provedenih dokaza nije dokazano da je okrivljenica počinila djelo prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

2. Nadalje, na temelju članka 183. Prekršajnog zakona u točki II. izreke pobijane presude okrivljenica je proglašena krivom da je na način činjenično opisan u izreci (točka II.) počinila prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji prekršaj joj je na temelju članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 180,00 eura u koju kaznu je uračunato vrijeme smještaja u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva od dana 20. srpnja 2023. u 14,30 sati do dana 20. srpnja u 23,10 sati kao 39,82 eura pa tako novčana kazna iznosi 140,18 eura koju kaznu je dužna platiti u roku od 1 mjesec po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.

3. Na temelju članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenica je obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 15,00 eura.

4. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike

Hrvatske, Policijska uprava koprivničko-križevačka je pravodobno podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na prekršaj činjenično opisan u točki I. izreke pobijane presude, pravno označen kao prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a zbog kojeg prekršaja je okrivljenica oslobođena od optužbe na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona.

5. Žalitelj ističe da prvostupanjski sud u tom dijelu nije proveo sve provedene dokaze, nije izvršio uvid u zapisnik o ispitivanju oštećenika ĆL pred policijskim službenicima, a jednako tako da sud nije ispitao niti svjedoke koji su se nalazili na mjestu događaja odnosno da je trebalo ispitati kao svjedoke policijske službenike jer da je okrivljenica vrijeđala oštećenika i u prisustvu policijskih službenika te ga time uznemirila i povrijedila njegovo dostojanstvo.

6. Žalba nije osnovana.

7. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenice i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te je pritom ovaj Sud utvrdio da je počinjena povreda prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona jer djelo za koje je okrivljenica proglašena krivom na način kako je činjenično opisano u izreci pobijane presude (točka II.) , a jednako tako u optužnom prijedlogu, nije prekršaj.

8. Naime, optužnim prijedlogom se okrivljenici stavlja na teret, između ostalog, da je narušavala javni red i mir na način da je vrijeđala i omalovažavala policijske službenike riječima "MUP je smeće, Hrvatska policija je korumpirana i smeće", a taj činjenični opis je naveden je navedeno i u izreci pobijane.

9. Međutim, zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja je podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja. Iz navedenog razloga sve odlučne činjenice nužno moraju biti opisno konkretizirane u činjeničnom opisu prekršaja jer u nedostatku bilo kojeg konstitutivnog elementa bića prekršaja u činjeničnom opisu opisano djelo nije prekršaj.

10. Člankom 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira je propisano:

tko omalovažava ili vrijeđa državne organe odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 700,00 do 4.000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.

10.1. Iz prethodno citirane zakonske odredbe jasno je i nedvojbeno da su, za ispunjenje bića predmetnog prekršaja odlučne činjenice prvo da se radi o državnom organu ili službenim osobama, drugo ako se radi o omalovažavanju ili vrijeđanju službenih osoba da je to bilo prilikom vršenja ili u svezi s njihovim vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja, a treći sadržaj su riječi koje su upućene državnom organu i službenoj osobi. Sve navedene činjenice kao konstitutivni element iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, nužno moraju biti opisno sadržane u činjeničnom opisu djela iz razloga što je, kako je to već prethodno istaknuto, zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja.

12. Slijedom navedenog, u ovom prekršajnom predmetu u činjeničnom opisu optužbe je navedeno da je okrivljenica narušavala javni red i mir na način da je vrijeđala i omalovažavala policijske službenike riječima " MUP je smeće, Hrvatska policija je korumpirana i smeće", međutim, takav činjenični opis ne ispunjava biće inkriminiranog prekršaja jer nije naznačena konkretna radnja odnosno nije naznačeno da je do navedenog događaja došlo prilikom vršenja ili u svezi sa vršenjem njegove službe ili njegovih zakonitih naređenja.

13. Dakle, iz podnesenog optužnog prijedloga, a jednako tako izreke pobijane presude nedostaje da je okrivljenica omalovažavala i vrijeđala policijske službenike u vezi sa vršenjem službe, pa slijedom navedenog ne proizlaze zakonska obilježja prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te je u povodu žalbe tužitelja, a po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 207. Prekršajnog zakona trebalo preinačiti prvostupanjsku presudu u točki II. izreke prvostupanjske presude i na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona okrivljenicu za ovo djelo prekršaja osloboditi od optužbe.

14. S obzirom da je okrivljenica oslobođena od optužbe trebalo je odlučiti o troškovima postupka sukladno odredbi članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka u paušalnom iznosu padaju na teret proračunskih sredstava suda kao pod točkom II. izreke.

15. Nadalje, rješavajući predmet u granicama navoda žalbe tužitelja te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona u odnosu na točku I. izreke pobijane presude odnosno oslobađanje od optužbe okrivljenice u odnosu na prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenice i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te pritom ovaj Sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.

16. Nadalje, po ocjeni ovog Suda pravilna je odluka prvostupanjskog suda o oslobađanju okrivljenice od optužbe VL na temelju odredbe članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona zbog nedostatka dokaza, a odluku o oslobađanju od optužbe prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio koje razloge u cjelini prihvaća i ovaj Sud.

17. Naime, iz provedenog dokaznog postupka obrane okrivljenice koja je porekla počinjenje prekršaja koji joj je stavljen na teret, a jednako tako iz provedenog dokaza ispitivanja oštećenika supruga okrivljenice ĆL nije utvrđeno da se okrivljenica ponašala na način kako je to navedeno u optužnom prijedlogu, budući da je oštećenik ne tereti da se ponašala na taj način te je u svom iskazu detaljno opisao postupanje okrivljenice, a jednako tako i svoje postupanje predmetne zgode, navodeći da on nije pozvao policiju već da je policiju zvala okrivljenica. Po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud u točki VII. obrazloženja pobijane presude pravilno iskaz svjedoka prihvatio kao uvjerljiv i logičan odnosno vjerodostojan odnosno iz provedenih dokaza ne proizlazi da je okrivljenica počinila prekršaj za koji ju se tereti optužnim prijedlogom.

18. Nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja da prvostupanjski sud nije proveo sve dostupne dokaze jer da nije uzeo u obzir iskaz svjedoka ĆL koji je dao na zapisnik kod policije 20. srpnja 2023. i da iz navedenog zapisnika proizlazi da svjedok tereti okrivljenicu upravo onako kako je to opisano u optužnom prijedlogu.

18.1. Međutim, zapisnik o ispitivanju svjedoka sastavljen kod Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Koprivnica od 20. srpnja 2023. je nezakonit dokaz jer iz navedenog zapisnika proizlazi da je svjedok upozoren na blagodat nesvjedočenja odnosno podvučeno je da se odriče prava da želi svjedočiti, međutim u točki 5. navedenog zapisnika je navedeno "svjedok je upozoren u smislu članka 285. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku da će se njegov iskaz, ako odluči svjedočiti bez obzira na njegovu kasniju odluku moći koristiti kao dokaz" odgovor svjedoka u odnosu na navedeno upozorenje nije unesen u zapisnik, iako se radi o imperativnoj zakonskoj odredbi. Odredbom članka 285. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24.), a na koju odredbu upućuje članak 82. stavak 3. Prekršajnog zakona, je propisano, da u navedeni zapisnik moraju biti uneseni odgovori svjedoka, a odredbom članka 300. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku je propisano, ukoliko upozorenje iz članka 285. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku i odricanje nije ubilježeno u zapisnik, takav iskaz se ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku. Slijedom navedenog nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja da je svjedok prilikom ispitivanja pred policijom naveo da je bio uznemiren i da mu je bilo povrijeđeno dostojanstvo postupanjem okrivljenice budući da je navedeni zapisnik sa nepotpunim odgovorom svjedoka nezakonit dokaz te se ne može upotrijebiti u postupku.

19. Navedeno je u skladu sa praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj: Ikž-15/2020-4 od 12. veljače 2020. i Ikž-654/2020-4 od 4. prosinca 2020. godine.

20. Kako je za osuđujuću presudu potrebno sa potpunom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenica počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret, a odluka o prekršajnoj odgovornosti mora se temeljiti samo na činjenicama koje su nedvojbeno dokazane, pravilno je prvostupanjski sud u nedostatku dokaza sukladno načelu "in dubio pro reo" temeljem članka 183. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenicu oslobodio optužbe, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke, a navedeno ne proizlazi niti iz službene zabilješke Policijske postaje Koprivnica odnosno iz iste nije razvidno neposredno opažanje policijskih službenika prilikom intervencije.

21. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 3. rujna 2025.

Zapisničarka:

Koraljka Polak Medaković,v.r.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Medić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Koprivnici u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenicu i tužitelja.