Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž Ovr-470/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep, kao sutkinji pojedinki, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, iz Zagreba, Vrtni put 1, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku iz Osijeka, protiv ovršenika VŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-86855/2024-5 od 7. srpnja 2025., 24. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-86855/2024-5 od 7. srpnja 2025. u točki II. izreke.

II. Točka I. izreke nije bila predmet drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„I. Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju daljnji trošak postupka u iznosu 46,88 eura (četrdeset šest eura i osamdeset osam centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 (osam) dana.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška postupka u iznosu od 62,50 eura (šezdeset dva eura i pedeset centi).“

2. Protiv točke II. izreke rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je ovrhovoditelj 10. srpnja 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. - Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), koji se primjenjuje i u ovršnim postupcima temeljem članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2017., 131/2020. i 114/2022.; dalje: OZ), te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje u smislu žalbenih razloga ili da isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijanim rješenjem odlučeno je o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troškova nastalih provedbom izvansudske ovrhe temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javne bilježnice Tihane Sudar iz Zagreba broj Ovrv-51295/2024 od 3. lipnja 2024. Ovrhovoditelj je zatražio trošak za sastav prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi drugim sudionicima u provođenju ovrhe u iznosu od 31,25 eura (uključen PDV), trošak sastava zahtjeva za naknadu troška izvansudske ovrhe u iznosu od 15,63 eura (uključen PDV) i trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u iznosu od 62,50 eura (uključen PDV), odnosno ukupno 109,38 eura.

5.1. Prvostupanjski sud je sukladno članku 14. stavak 4. OZ-a ovrhovoditelju dosudio iznos od 46,88 eura u koji iznos je uključen i PDV sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja pobijanog rješenja do isplate i to za sastav prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi drugim sudionicima u postupku ovrhe u iznosu od 31,25 eura i trošak sastava zahtjeva za naknadu troškova izvansudske ovrhe od 15,63 eura, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa).

5.2. Odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu iznosa od 62,50 eura (s uključenim PDV-om) za pribavu i izvid klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave temeljem Tbr. 36.2. Tarife s pozivom na članak 283. stavak 1. i 4. OZ-a, kojim je propisano da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, a rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik će dostaviti ovrhovoditelju.

5.3. Uvidom u spis prvostupanjski sud je utvrdio da je javni bilježnik potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti izdao bez prethodnog zahtjeva ovrhovoditelja, zbog čega taj trošak za ovrhovoditelja nije niti nastao.

6. U svojoj žalbi ovrhovoditelj, između ostalog, navodi kako žalbu podnosi i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pri čemu ne navodi koju bitnu povredu je počinio prvostupanjski sud.

6.1. Zbog toga je ovaj sud primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti, te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda.

7. Ovrhovoditelj u žalbi nadalje navodi da se u Tarifi nigdje ne uvjetuje kako stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, već da taj trošak pripada stranci bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti. Pri tome se pozvao na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023.

7.1. Člankom 283. stavak 1. OZ-a propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, dok je sukladno stavku 4. istog članka javni bilježnik dužan rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju.

7.2. Prema Tbr. 36.2. Tarife za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova.

7.3. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023., a vezanog uz tumačenje Tbr. 32.2. ranije važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022.) čiji je sadržaj istovjetan Tbr. 36.2. sada važeće Tarife, ovrhovoditelju pripada pravo na naknadu troškova pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti kod čega ne treba dokazivati da je upravo njegov punomoćnik (koji je odvjetnik) pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti na bilo koji način (npr. odlaskom na sud, pisanim putem ili sl.). U tom postupku u revizijskom stadiju bilo je sporno treba li ovrhovoditelj koji je pribavio potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti (izdana na njegov zahtjev), radi opravdanja svog zahtjeva za naknadu takvog troška zastupanja, dokazivati da ju je pribavio upravo njegov odvjetnik na temelju valjane punomoći.

7.4. U konkretnom slučaju ovrhovoditelj ne navodi da je javni bilježnik na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavio potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na njegov zahtjev, odnosno ne osporava da je javni bilježnik potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi stavio po službenoj dužnosti i dostavio ovrhovoditelju temeljem članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a.

7.5. Kako u konkretnom slučaju nije dovedena u sumnju odlučna činjenica da je javni bilježnik potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika dostavio ovrhovoditelju u ispunjenju svoje zakonom propisane dužnosti iz članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a, bez inicijative i zahtjeva punomoćnika ovrhovoditelja, to je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno odbio zahtjev ovrhovoditelja utemeljen na Tbr. 36.2. Tarife jer njegov punomoćnik nije obavio nikakvu radnju izvida ili potvrdu o pravomoćnosti ili ovršnosti pa nema pravo na odvjetničku nagradu za radnju koju je obavila treća osoba (javni bilježnik u ispunjenju svoje zakonom propisane dužnosti). Zbog navedenog u konkretnoj situaciji nije primjenjivo pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se pozvao ovrhovoditelj.

7.6. Također valja navesti da su člankom 16. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 131/2020.) izmijenjeni stavci 1. i 4. članka 283. OZ-a na način kako sada glase i da iz obrazloženja konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona proizlazi da se takvim izmjenama u postupku izvansudske ovrhe smanjuju troškovi postupka na način da „… potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdaje javni bilježnik kada se za to steknu zakonski uvjeti, a ne kao do sad – na prijedlog ovrhovoditelja.“

8. Zbog navedenih razloga odbijena je žalba ovrhovoditelja te je potvrđena točka II. izreke pobijanog rješenja primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a u svezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.

9. Točka I. izreke nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer protiv iste nije izjavljena žalba.

Koprivnica, 24. listopada 2025.

Sutkinja

Vesna Rep