Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1151/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Tatjani Ledinšćak-Babić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ES iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelja ESČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Zorici Škopić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika POWER NEKRETNINE d.o.o. iz Zagreba, Maksimirska 119, OIB:53202278531, zastupanog po punomoćniku Predragu Iliću, odvjetniku iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, povodom žalbe tuženika podnesene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 29. svibnja 2025. broj P- 7588/2021-25, dana 24. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika, preinačuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 29. svibnja 2025. broj P-7588/2021-25 u točkama II. i III. izreke i rješava:

Nalaže se tužiteljima da naknade tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.015,00 EURA sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. U nepobijanom dijelu pod točkom I. izreke navedena odluka ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke utvrđeno je da je tužba u ovom predmetu povučena, dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku da naknadi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 2.564,59 EURA sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. svibnja 2025. do isplate, a pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka.

2. Navedeno rješenje, pravodobno podnesenom žalbom, pobija tuženik u odnosu na točke II. i III. izreke, sadržajno ukazujući na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud preinači prvostupanjsko rješenje u točkama II. i III. izreke i donese rješenje kojim se nalaže tužiteljima da mu plate parnični trošak.

3. Tužitelji nisu odgovorili na žalbene navode.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Kako su tužitelji podneskom od 17. travnja 2025. obavijestili prvostupanjski sud da je u predmetu Ovr-1959/2021 obustavljena ovrha diobom nekretnine povodom koje su upućeni na parnicu, te da je brisana zabilježba ovrhe u zemljišnoj knjizi, pa slijedom navedenih okolnosti povlače tužbu u ovoj pravnoj stvari zbog nedostatka daljnjeg pravnog interesa i na temelju odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) traže naknadu troškova postupka, a cijeneći da je tuženik pristao na povlačenje, sud je primjenom odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a odlučio kao pod točkom I. izreke pobijane odluke.

6. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na odredbi čl. 158. st. 2. u svezi s čl. 155. i čl. 164. st. 1. do 4. ZPP-a, navodeći da su tužitelji u ovom predmetu podnijeli tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koja se vodila u predmetu prvostupanjskog suda Ovr-1959/2021, a na pokretanje koje parnice su bili upućeni zaključkom istog suda broj Ovr-1959/2021-11 od 7. rujna 2021., s time da je u tom ovršnom predmetu tuženik bio ovrhovoditelj, a tužitelji ovršenici. Isto tako sud navodi da je tuženik kao ovrhovoditelj u navedenom ovršnom predmetu predlagao ovrhu sudskom prodajom nekretnine stranaka i podjelom postignute vrijednosti na temelju ovršne isprave – rješenja istog suda broj R1-136/18-26 od 16. svibnja 2019., ali da tijekom ovršnog postupka nije došlo do diobe nekretnina stranaka prodajom i podjelom vrijednosti obzirom da je ovrha u navedenom predmetu obustavljena donošenjem rješenja prvostupanjskog suda pod brojem Ovrv-1959/21-51 od 20. studenog 2024. jer je ukinuto rješenje prvostupanjskog suda broj R1-136/18-26 od 16. svibnja 2019. o razvrgnuću suvlasničke zajednice stranaka, te je rješenjem broj Z-2461/2025 od 17. siječnja 2025. brisana zabilježba ovrhe u zemljišnoj knjizi pa sud smatra da se razlog obustave ovršnog postupka može pripisati tuženiku jer je ovršna isprava na koju se on pozivao u ovršnom postupku ukinuta.

7. Stoga, a kako su tužitelji povukli tužbu nakon što je obustavljena ovrha koju je pokrenuo tuženik i nakon brisanja zabilježbe ovrhe u zemljišnoj knjizi, a ovrha je obustavljena prema mišljenju prvostupanjskog suda iz razloga koji se može pripisati tuženiku, to je utvrdio da je isti temeljem čl. 158. st. 2. ZPP-a dužan naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 2.564,59 EURA dok je zahtjev za naknadu troška tuženiku odbijen kao neosnovan.

8. U žalbi tuženik ističe da je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška neosnovan te da je sud trebao isti odbiti i prihvatiti njegov zahtjev za naknadu parničnog troška jer se razlog pokretanja parničnog troška ne može pripisati tuženiku obzirom da je isti pokrenuo ovršni postupak temeljem pravomoćne sudske odluke, a tijekom ovršnog postupka sud je tužitelje uputio na parnicu. Stoga smatra da se razlog ukidanja pravomoćne odluke na osnovu koje je pokrenuta ovrha ne može pripisati tuženiku, jer je rizik za nastupanje posljedica vođenja ovog postupka uvijek na obje parnične stranke pa smatra da ima pravo na naknadu parničnog troška temeljem odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a jer nema osnova za primjenu st. 2. istog članka, a podredno obzirom na navedene okolnosti vezanih za razlog pokretanja postupka tuženik ističe da je sud mogao odlučiti da svaka strana snosi svoj trošak.

9. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a obzirom da tuženik ni sadržajno ne ukazuje na počinjenje ijedne bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije našao da bi ista bila opterećena ijednom bitnom povredom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Međutim, pravilno ukazuje tuženik na pogrešnu primjenu materijalnog prava prilikom odluke o troškovima postupka pod točkom II. i III. izreke.

11. Potpuno nezakonito zaključuje prvostupanjski sud da se činjenica što je ukinuta ovršna isprava, na osnovu koje je tuženik pokrenuo ovršni postupak, može pripisati tuženiku, pa da isti sukladno odredbi čl. 158. st. 2. ZPP-a treba nadoknaditi tužiteljima troškove postupka.

12. Naime, tuženik je u vrijeme podnošenja ovršnog predmeta raspolagao pravomoćnom i ovršnom ispravom pod brojem R1-136/2018-26 od 16. svibnja 2019. na osnovu koje je imao legitimno ovlaštenje za pokretanje ovršnog postupka. Nadalje kako su tužitelji zaključkom upućeni na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nisu u ovom predmetu dužni dokazivati pravni interes za podnošenje tužbe.

13. Osim toga, tužitelji koji su u ovršnom postupku upućeni na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom mogu podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te je sud u konkretnom slučaju mogao po tužbi tužitelja provesti parnični postupak i u slučajevima kad je ovrha provedena, odnosno pravomoćno obustavljena, jer niti jednom odredbom Ovršnog zakona nije propisano da nakon provedbe ili obustave ovrhe i samo zbog te činjenice tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom postaje neosnovan niti da je tužba postala nedopuštena, slijedom čega, s obzirom da su tužitelji raspolagali svojim pravom da povuku tužbu u ovoj pravnoj stvari, nije bilo mjesta o troškovima postupka odlučiti primjenom odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a, već primjenom odredbom čl. 158. st. 1. ZPP-a iz koje proizlazi da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva, dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka (isti pravni stav izražen je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-244/2023-2 od 6. lipnja 2023. i Rev-1153/2021-4 od 15. veljače 2022.)

14. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a prihvaćanjem žalbe tuženika preinačiti pobijane točke II. i III. izreke i naložiti tužiteljima da naknade tuženiku parnični trošak koji je bio potreban za vođenje parnice sve sukladno čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a.

15. Slijedom navedenog, tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EURA sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa), koji iznos mu je priznat i za trošak pristupa na ročište od 4. travnja 2022. i 4. listopada 2023. za svaku radnju po 500,00 EURA sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife. Ujedno je tuženiku priznati i trošak sastava podneska u skladu s Tbr. 8. toč. 4. Tarife u iznosu od 50,00 EURA, te trošak pristupa na ročište od 17. travnja 2023. u zatraženom iznosu od 62,50 EURA sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife, pa je tuženik na ime troška po tim osnovama zatražio 1.612,00 EURA na koji iznos valja dodati zatraženi trošak PDV-a u iznosu od 403,00 EURA, pa je ukupni trošak kojeg je trebalo dosuditi tuženiku 2.015,00 EURA, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. listopada 2025 pa do isplate u skladu s čl. 151. st. 3. ZPP-a.

16. U nepobijanom dijelu pod točkom I. izreke navedena odluka ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 24. listopada 2025.

Sutkinja

Tatjana Ledinšćak-Babić