REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-224/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze te Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Lovačkog društva „FAZAN“ iz Topolja, Topolje, Ulica Braće Radić 41, OIB: 10032893022, koje zastupa opunomoćenik Goran Božić, odvjetnik u Zagrebu, Ulica baruna Trenka 5, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, radi produljenja prava zakupa lova, 24. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, KLASA: UP/I-323-01/24-02/31, URBROJ: 525-10/616-24-2, od 13. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja od 15. listopada 2024., za produljenjem Ugovora broj 053, o zakupu prava lova u državnom otvorenom lovištu broj III/17 – „LIPOVICA“.

III. Svaka strana snosi svoje troškove ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem odbačen je zahtjev tužitelja za produljenjem Ugovora broj 053, o zakupu prava lova u državnom otvorenom lovištu broj: III/17 – „LIPOVICA“ zbog nepostojanja zakonskih pretpostavki za pokretanje postupka, uz obrazloženje tuženika kako je tužitelju ranije raskinut ugovor o zakupu prava lova u državnom otvorenom lovištu broj III/3 „BREZOVICA“, iz kojeg razloga mu se i temeljem izričite zakonske odredbe ne može dati novi zakup niti produljiti postojeći.

2. Osporavajući zakonitost naprijed navedenog pravnog stava, tužitelj u svojoj tužbi navodi kako tuženik nije uložio nikakav napor u cilju iznošenja kritičkog osvrta na razloge donošenja svog rješenja, a čime mu je uskraćeno pravo na pravično suđenje. S tim u svezi navodi kako je rješenje tuženika toliko neobrazloženo da je doveden u situaciju da uopće ne zna zašto je njegov zahtjev odbačen, posebno imajući na umu kako je u konkretnom zahtjev pravodoban, potpun i izjavljen od ovlaštene osobe te da je već i iz ove okolnosti potrebno poništiti osporeno rješenje. Bez obzira na navedeno mišljenja je kako je osporeno rješenje nezakonito i u svojoj suštini, budući i nije sporno kako je već dugi niz godina zakupnik prava lova na lovištu čiji zakup sada želi produljiti, čime smatra da ispunjava uvjete iz članka 26. Zakona o lovstvu. Dodaje kako članak 22. Zakona o lovstvu, a na kojoj odredbi je tuženik utemeljio svoje rješenje, u konkretnom slučaju nije primjenjiv, jer je za taj slučaj prerestriktivan. Smatra kako se navedena norma ni ne odnosi na slučajeve u kojima se produljuje pravo zakupa, jer naznačena restrikcija pogađa samo situacije u kojima se prvi put daje zakup te smatra kako raniji raskidi ugovora za neka druga lovišta nemaju utjecaj na produljenje već ustanovljenog prava na nekom lovištu. Obrazlažući razloge zbog kojih je došlo do jednostranog raskida ugovora o zakupu prava lova u lovištu Brezovica, tužitelj navodi kako je upravo on, a ne tuženik, raskinuo taj ugovor uslijed postojanja više sile, iz kojeg razloga smatra da takav raskid ne smije imati negativne učinke na produljenju njegovog prava zakupa na potpuno drugom lovištu. Predlaže sudu da poništi osporeno rješenje, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

3. Tuženik, u svom odgovoru na tužbu, navodi kako su za rješavanje predmetne upravne stvari mjerodavni članci 21. i 22. Zakona o lovstvu, a sukladno kojima proizlazi i kako se kod produljenja ugovora sadržajno radi o davanju prava lova te da se u oba slučaja primjenjuju uvjeti propisani navedenim odredbama. Ističe kako je netočno da bi Ugovor o zakupu prava lova u državnom otvorenom lovištu broj III/3 „BREZOVICA“, bio raskinut na zahtjev tužitelja te da Zakon o lovstvu ne uspostavlja subjektivno pravo lovozakupniku na produljenje ugovora, pri čemu se institut produljenja ugovora uspostavljen kao mogućnost koju tuženik nije u obvezi slijediti. Predlaže sudu da odbije tužbu kao neosnovanu i na snazi ostavi osporenu odluku.

4. Sud je 3. rujna 2025. i 22. listopada 2025., održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i u prisutnosti opunomoćenice tuženika, čime je strankama, u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u spis tuženika i priložene isprave.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 114. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. U odnosu na činjenična utvrđenja ovog spora Sud ukazuje kako je izvršio uvid u spis tuženika Ministarstva poljoprivrede, KLASA: UP/I-323-01/20-01/04, a koji spis je formiran radi raskida Ugovora o zakupu prava lova u državnom otvorenom lovištu broj III/3 „BREZOVICA“ te u tom spisu nalazi kako je taj Ugovor raskinut isključivo po tuženiku i to zbog okolnosti što tužitelj nije platio naknadu za pravo lova za lovnu godinu 2020/2021., ovo utvrđenje između ostalog jasno proizlazi i iz same Odluke Republike Hrvatske, Ministarstva poljoprivrede, KLASA: UP/I-323-01/20- 01/04, URBROJ: 525-11/0566-20-1, od 10. kolovoza 2020., a kojom odlukom je taj ugovor raskinut.

8. U odnosu na suprotstavljene stavove stranaka, Sud nalazi kako je odlučan stav tuženika, a na kojem je utemeljeno osporeno rješenje, da na strani tužitelja postoje zapreke za produljenje prava na lov, iz kojeg razloga ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka. Stav tužitelja je da je njegov zahtjev dopušten, odnosno pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe, iz kojeg razloga nema osnove da isti bude odbačen, a po njegovom mišljenju ni odbijen, jer je tumačenje tuženika prerestriktivno i neupotrebljivo u situaciji u kojoj se produljuje već postojeće pravo lova na istom lovištu.

9. Cijeneći suprotstavljene stavove, Sud navodi da je odlučan stav tuženika utemeljen na članku 41. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.), a kojim je propisano da će, kada službena osoba utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, rješenjem odbaciti zahtjev.

10. Sud navodi kako primjena ove odredbe znači procesnu nemogućnost da se po zahtjevu stranke postupa, dakle da postoji procesna zapreka takve naravi da javnopravno tijelo uopće ne može razmatrati meritum pravnog odnosa. Slijedeći taj standard Sud nalazi kako je sam zahtjev utemeljen na članku 26. stavku 2. Zakona o lovstvu (Narodne novine, broj 99/18., 32/19. i 32/20. – u daljnjem tekstu Zakon) te je kao takav evidentno dopušten. Isto tako zahtjev je cjelovi, podnesen je nesporno od ovlaštene osobe i u rokovima zadanim Zakonom, iz kojeg razloga nije bilo mogućnosti takav zahtjev odbaciti. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

11. Člankom 117. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da će Sud ako utvrdi da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, presudom usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti pobijanu odluku i sam riješiti stvar, osim kada to ne može učiniti s obzirom na prirodu stvari ili je tuženik rješavao po slobodnoj ocjeni.

12. Sukladno naprijed citiranoj odredbi Sud ima ovlast da nakon što poništi osporeno rješenje i u sporu pune jurisdikcije sam riješi stvar. S tim u vezi i ponovljeno, Sud nalazi kako je tužitelj predmetni postupak pokrenuo svojim zahtjevom od 15. listopada 2024., utemeljenim na članku 26. stavku 2. Zakona, a kojim zahtjevom sadržajno traži produljenje Ugovora broj 053, o zakupu prava lova u državnom otvorenom lovištu broj III/17 – „LIPOVICA“.

13. Sam tuženik je, pa tada i ovaj Sud u sporu pune jurisdikcije, nadležan o urednom zahtjevu odlučivati temeljem članka 26. stavka 3. Zakona, pri kojoj odluci se, a koja se donosi u meritornom odlučivanju, mora utvrditi postoje li na strani tužitelja zapreke za usvajanjem konkretnog zahtjeva ustanovljene materijalnopravnim (a ne procesnopravnim) određenjima te ukoliko one postoje da li podnositelj zahtjeva ispunjava tražene uvjete.

14.1. Člankom 21. stavkom 1. alinejom 2. Zakona propisano je da pravo lova na lovištima u Republici Hrvatskoj stječe druga pravna ili fizička osoba (obrtnik) - ugovorom o pravu lova na lovištu.

14.2. Člankom 22. stavkom 2. Zakona propisano je da se zakup prava lova ne može dati pravnoj ili fizičkoj osobi (obrtniku) kojoj je ugovor o pravu lova prestao u slučajevima iz članka 28. stavka 1. točaka 2. i 3. i članka 39. stavka 1. točaka 2. i 3. ovoga Zakona.

14.3. Člankom 28. stavkom 1. točkom 2. Zakona (dakle upravo odredbom navedenom u članku 22. stavkom 2. Zakona), propisano je da zakup prava lova prestaje: jednostranim raskidom ugovora o zakupu prava lova od strane davatelja prava lova.

15. Podvodeći naprijed utvrđeno činjenično stanje pod gore citirane odredbe, Sud zaključuje kako se pravo na zakup lovišta stječe suglasnom voljom stranaka ugovora, a koja okolnost uostalom proizlazi i iz članka 26. stavka 3. Zakona, odnosno iz okolnosti da tuženik, kao druga strana ugovora, o njegovom produljenju odlučuje po utvrđenju da su ispunjeni svi zakonom postavljeni uvjeti.

16. Kod tog odlučivanja sam tuženik kao javnopravno tijelo nema dispoziciju u smislu građanskog prava da slobodno odlučuje želi li ili ne, produljivati ugovorni odnos te je u tom smislu vezan Zakonom. S tim u vezi i teleološki tumačeći članak 22. stavak 2. Zakona, u svezi s člankom 28. stavkom 1. točkom 2. Zakona, Sud zauzima stav da je namjera zakonodavca da se ne sklapaju novi odnosi, niti produljuju oni postojeći s onim osobnostima kojima je taj odnos već prestao jednostranim raskidom ugovora o zakupu prava lova od strane davatelja prava lova. Stoga je osnovano odbiti zahtjev tužitelja, iz kojeg razloga je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

17. U odnosu na prigovore tužitelja, a koji se odnose na meritornu odluku u ovom sporu, Sud navodi kako pri teleološkom tumačenju naprijed citiranih odredbi, a kojima je ponovljeno u osnovi namjera zakonodavca da onemogući određenim subjektima da ponovno ulaze u pravne odnose zakupa prava lovišta, ne nalazi odlučnim da li se radi o zahtjevu za stjecanjem prava na nekom novom lovištu, ili o produljenju postojećeg prava koje je prestalo postojati, jer intencija pogađa osobu koja je bila u odnosu koji je raskinut, a ne samo lovište, odnosno pravo lovstva kao objekt ugovaranja. Konačno Sud ne nalazi ni ekstenzivno restriktivnim zakonsko određenje sukladno kojem se ne dopušta ulaženje u novi zakupni odnos, osobnosti koja u ranijem odnosu nije poštivala preuzete obveze.

18. Trebalo je stoga, temeljem članka 117. stavak 1. Zakon o upravnim sporovima, a budući je priroda stvari to dopuštala odlučiti kao u izreci ove presude.

19. S obzirom na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, specificiranog njegovim troškovnikom od 21. listopada 2025. (list 79 spisa), Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 144. i pod pretpostavkom ostvarenja uvjeta iz članka 147. Zakona o upravnim sporovima. Budući je sukladno članka 147. stavku 2. Zakona propisano da ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu te imajući na umu kako je tužbeni zahtjev usvojen u jednom dijelu, dok je temeljni zahtjev stranke odbijen, odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

U Zagrebu 24. listopada 2025.

Sudac

Vlaho Bassegli Gozze

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave presude i u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu.

DNA:

1. Odvjetnik Goran Božić, Zagreb, Ulica baruna Trenka 5,,

2. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78,

3. U spis