REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-396/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda, Vlahu Bassegli Gozze, uz sudjelovanje Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JI, vlasnika obrta [obrt], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, radi povrata neopravdano isplaćene potpore, 24. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, KLASA: UP/II-034-08/22-01/400, URBROJ:525-04/127-24-6, od 19. prosinca 2024.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana, od dana zaprimanja prijepisa ove presude i povrata spisa, donese novu odluku po žalbi tužitelja.

Obrazloženje

1. Odlukom o povratu Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, KLASA: 320-01/20-03/85684, URBROJ: 343-0100/01-22-014 (u daljnjem tekstu Odluka), od 16. prosinca 2022., naloženo je tužitelju da u roku od 60 dana od dana zaprimanja odluke, na račun Agencije za plaćanja uplati neopravdano isplaćenu potporu za Plaćanja u područjima sa značajnim prirodnim ograničenjima za 2020. godinu, u iznosu od 51.057,41 kunu.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv Odluke, uz obrazloženje tuženika kako je uvidom u dostavljene DOF snimke razvidno da postoji zemljište tužitelja koje ne udovoljava minimalnim uvjetima održavanja poljoprivrednih površina u stanju pogodnom za ispašu ili obradu, dok danas ne postoji mogućnost da se na terenu utvrde činjenice iz 2020. godine.

3. Osporavajući zakonitost naprijed navedenih utvrđenja tužitelj, u svojoj tužbi ukazuje da je tuženik pogrešno utvrdio činjenično stanje. Navodi kako se na cijelom njegovom zemljištu odvija poljoprivredna djelatnost, odnosno da sva njegova zemljišta pripadaju kulturi - kontinentalni travnjaci, na koje se primjenjuje sustav proporcionalnosti u smislu članka 10. Delegirane uredbe Komisije br. 640/2014. Suprotno navodima tuženika i pozivajući se na članak 15. Pravilnika o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera o minimalnim uvjetima održavanja poljoprivrednih površina u stanju pogodnom za ispašu, ističe da na svim površinama obuhvaćenim osporenim rješenjem obavlja ispašu 51 goveda ta da mu s obzirom na taj broj grla njegovo zemljište i nije dostatno, zbog koje okolnosti cijelu površinu zemljišta nužno i koristi. Navodi kako se priložene ortofoto karte ne odnose na njegova zemljišta te da se ne može ni utvrditi kada su te fotografije sačinjene. Iz ovog razloga navodi kako je u postupku koji je prethodio osporenom rješenju propušteno provesti vještačenje, pa čak i obična kontrolu terena. Ističe da se kontrola na terenu daljinskim istraživanjem provodi samo iznimno i to isključivo u onim slučajevima u kojima se mogu nedvojbeno utvrditi činjenice, a što u konkretnom nije slučaj. Pozivajući se na odredbe Provedbene uredbe komisije (EU) br. 809/2014 od 17. srpnja 2014., o utvrđenju pravila za primjenu Uredbe (EU) broj 1306/2013 Europskog parlamenta i vijeća, ističe kako je obvezno, u situacijama u kojima foto interpretacija ne dovodi do uvjerljivih rezultata, provesti provjeru na licu mjesta te ukazuje da iz orto foto dokumentacije ne proizlazi točna veličina površine koja je predmetom administrativnih provjera, posebno imajući na umu kako se na pašnjacima mogu nalaziti i obilježja krajobraza, kao stijene ili drveće. Iz svega navedenog zaključuje da je postojala obveza javno pravnog tijela da u konkretnom slučaju, umjesto fotointerpretacije ortofotografija, primjeni fizičku kontrolu na terenu kao i pribavi očitovanje službenika Sektora za šumarstvo, a koji jednom godišnje vrše kontrolu upravo spornih nekretnina. Predlaže sudu da poništi osporeno rješenje.

4. Tuženik u svom odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da je temeljem članka 24. stavka 4. Provedbene uredbe Komisije br. 809/14 od 17. srpnja 2014., propisano da nadležno tijelo provodi fizičke inspekcije na terenu u slučaju da fotointerpretacijom ortofotografija nisu postignuti rezultati na temelju kojih bi se mogli donijeti relevantni zaključci, a što u konkretnom nije slučaj. Dodaje kako je Agencija za plaćanja utvrdila da na spornim parcelama tužitelja postoje dijelovi površina, ili cijele površine, koje se ne mogu smatrati pašnjacima. U odnosu na okolnost da Hrvatske šume nisu utvrdile nesuglasnosti na predmetnim parcelama navodi kako je to potpuno različito tijelo, za drukčijim ovlastima, dok s obzirom na stav kako je u konkretnom trebalo provesti kontrolu na terenu, ukazuje na točku 26. i 40. preambule i članak 24. Provedbene uredbe komisije (EU) br. 809/2014 od 17. srpnja 2014., o utvrđenju pravila za primjenu Uredbe (EU) broj 1306/2013 Europskog parlamenta i vijeća te da je fotointerpretacija prema DOF kartama bila jasna i uvjerljiva, a koja okolnost kontrolu na terenu čini potpuno suvišnom. Prigovore o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju smatra paušalnim te protivnim utvrđenju iz postupka koji je prethodio osporenom rješenju. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev i na snazi ostavi osporeno rješenje.

5. Ovaj Sud je 24. listopada 2025. održao usmenu i javnu raspravu zaključenu u prisutnosti tužitelja osobno i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24.), omogućeno izjašnjavanje o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud u istog izvršio uvid, saslušao tužitelja osobno te je radi točnog utvrđenja činjeničnog stanja izveo dokaz uvidom u spis tuženika i priložene isprave.

7. Na temelju razmatranja svi činjeničnih i pravnih pitanja ovog spora Sud je na temelju članka 114. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Uvodno Sud ukazuje kako je osporeno rješenje doneseno u nastavnom postupanju i nakon presude ovog suda, poslovni broj Us I – 1181/2024, od 12. listopada 2024., a kojom odlukom je Sud poništio ranije rješenje tuženika, kojim je isto tako bila odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv Odluke. Tom presudom i kao obvezujući stav za daljnje postupanje tuženika, bilo je navedeno kako će on donijeti novo rješenje ne isključujući pri tome ostale zakonom utemeljene mogućnosti dokazivanja, a sukladno kojima bi se konačno utvrdila materijalna istina relevantna za ovaj predmet. Pri ovome Sud je u svojoj ranijoj presudi posebno naveo da tuženik aktivno nije sudjelovao u ovom sporu (kao uostalom ni u ovom), čime je propustio da pred sudom i u sporu pune otkloni prigovore i navode tužitelja.

9. Razmatrajući spis tuženika, odnosno sadržaj osporenog rješenja i odgovora na tužbu, Sud uočava kako tuženik nije ni pokušao slijediti naloge sadržane u presudi, već je jednostavno poklonio vjeru dopisu Agencije za plaćanja, u kojem je navedeno kako se u sadašnjem trenutku ne mogu utvrditi činjenice iz 2020. godine. Stoga je ponovno tuženik, jednako kao i prvi put, obrazložio svoju odbijajuću odluku na način da je prvostupanjsko tijelo valjano provelo provjeru stanja na terenu običnim uvidom u ortofoto snimke.

10. Člankom 144. stavkom 2. alinejom 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj: 118/18., 42/20., 127/20., 52/21. i 152/22.) propisano je da Agencija za plaćanja donosi odluku o povratu sredstava kojom od korisnika zahtijeva povrat isplaćenih sredstava ako se nakon izvršene isplate potpore korisnicima, na temelju naknadne administrativne kontrole, kontrole na terenu, naknadne kontrole velikih korisnika potpora ili inspekcijskog nadzora utvrdi nepravilnost koju je učinio korisnik.

11. Tužitelj u konkretnom, kao i u prethodnom sporu, osporava rezultate brze provjere, smatrajući da njome nije valjano utvrđeno činjenično stanje, iz kojeg razloga se u ovom sporu točno utvrđenje činjenica čini odlučnim za valjanu odluku.

12. Iz ovog razloga Sud je ponovno saslušao tužitelja osobno te je on u svom iskazu evidentiranom u ročišnom zapisniku od 22. listopada 2025. (list 33 spisa), iskazao kako ga nakon ranije donesene presude nitko nije kontaktirao, niti po njegovom saznanju izlazio na njegovo zemljište. Ponovno je ukazao kako svake godine na predmetnom zemljištu postoji kontrola hrvatskih šuma te da mu te službene osobe nisu navele da ih je tuženik na bilo koji način kontaktirao.

13.1. Člankom 155. stavkom 2. Pravilnika o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2019. godinu („Narodne novine“, broj: 21/19. i 53/19., – u daljnjem tekstu Pravilnik) propisano je da se administrativne provjere u smislu članaka 28. i 29. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 809/2014, provode se u uredima Agencije za plaćanja uz pomoć informatičkog sustava, a prema potrebi uključuju unakrsne provjere kojima se utvrđuje nesukladnost s propisanim uvjetima.

13.2. Točkom 26. Preambule provedbena uredba komisije (EU) br. 809/2014 оd 17. srpnja 2014., o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu integriranog administrativnog i kontrolnog sustava, mjera ruralnog razvoja i višestruke sukladnosti propisano je da je potrebno pojasniti da kad god se provodi fotointerpretacija, na primjer, tijekom provjera na licu mjesta ili u kontekstu ažuriranja sustava označivanja poljoprivrednih parcela i kad god ta fotointerpretacija ne dovodi do uvjerljivih rezultata, potrebno je provesti provjere na terenu.

14. Sukladno naprijed citiranim normama Sud nalazi kako je tuženik ovlašten provoditi provjeru svakodobno i bez prisustva zainteresirane osobe u uredima Agencije za plaćanja uz pomoć informatičkog sustava te da u situaciji kada svoje odluke temelji na fotointerpretaciji ista, „mora dovoditi do uvjerljivih rezultata“. Iz ovog slijedi da kada god fotointerpretacija ne dovodi do uvjerljivih rezultat, načelo utvrđenja materijalne istine zahtjeva primjenu ostalih dokaznih sredstava. Upravo iz ovog razloga i posebno u situacijama u kojima tuženik ne želi sudjelovati u sudskim raspravama, Sud mora raspolagati takvim dokazima na temelju kojih nedvosmisleno može utvrditi da je fotointerpretacija takve naravi da dovodi do uvjerljivih rezultata ili da neki drugi dokazi ukazuju kako je stanje na terenu takve naravi kako se osporenim rješenjem tvrdi. Sud takav dokazni standard u konkretnom predmetu ne nalazi.

15. Ponovljeno, dokazi koji će se sudu u sporu predočiti moraju biti takve naravi da otklanjaju svaku sumnju u činjenična utvrđenja tuženika. Uzimajući navedeno u obzir Sud u spisu tuženika nalazi ortofoto snimke, za koje nema stručno znanje da iste istumači, kao i tvrdnju tuženika, dakle jedne od stranaka spora, kako je neka treća osobnost (Agencija za plaćanja) iskazala da se iz postojećeg stanja na terenu danas, ne može utvrditi stanje kakvo je ono bilo 2020. godine. Sud nalazi da ovakva tvrdnja, osim što je obična tvrdnja stranke koja i nije sudjelovala u raspravi, ničim nije ni dokazana, budući da takvoj tvrdnji nedostaje razlog zbog čega se takva okolnost ne bi mogla utvrditi.

16. Ne ulazeći u načine ili mogućnosti dokazivanja naprijed navedene činjenice, Sud navodi kako je sukladno teretu dokaza svaka strana dužna dokazati ono što tvrdi, pri čemu onaj koji želi promjenu postojećeg stanja prvi mora dokazati svoje navode. Imajući na umu takva pravila dokazivanja Sud nalazi kako tuženik i ponovno uvažavajući činjenicu da nije ni sudjelovao u raspravi održanoj pred ovim sudom, nije na dostatan način dokazao svoje navode, čime se za sada ne može otkloniti prigovor tužitelja da u postupku koji je prethodio osporenom rješenju nije utvrđena materijalna istina.

17.1. Člankom 68. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. – u daljnjem tekstu Zakon) propisano je da se očevid se provodi kad je za utvrđivanje neke činjenice ili za razjašnjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opažanje službene osobe.

17.2. Člankom 65. stavkom 1. Zakona određeno je da kada je za utvrđivanje ili ocjenu određene činjenice koja je bitna za rješavanje upravne stvari potrebno posebno stručno znanje kojim službena osoba ne raspolaže, dokaz se može izvesti vještačenjem.

18. Sud smatra da u situaciji u kojoj javnopravno tijelo svoje rješenje bazira na nekoj tvrdnji činjenične naravi, u ovom slučaju tvrdnji da je zemljište tužitelja zapušteno poljoprivredno zemljište, takvu okolnost mora dokumentirati na način da je ona jasna svakoj trećoj osobi pa i sudu. Stoga je prvotno potrebno jasno obrazložiti i u rješenju naznačiti zašto orto foto interpretacija daje nedvosmislen rezultat i na kojim dijelovima zemljišta. Ukoliko ova mogućnost ne postoji tuženiku osim očevida, a koji u konkretnom očigledno nije ni proveden, stoji na raspolaganju i mogućnost provođenja vještačenja bilo samog terena, ili starosti nasada koji se tamo nalaze. Isto tako Sud nalazi i kako je u nedostatku takvih mogućnosti moguće provesti i saslušanje djelatnika Hrvatskih šuma koji su upravo na konkretnoj lokaciji u predmetnom vremenu provodili očevid stanja nekretnina tužitelja i moguće istog foto dokumentirali.

19. Konačno Sud navodi da nakon svih provedenih dokaznih radnji i ukoliko dokazi na ukazuju na nedvosmislen rezultat, nema mogućnosti da svojim rješenjem utječe na već stečena prava tužitelja, jer greške ili nemogućnosti koje su nastale radi pravodobnog ne postupanja tuženika ne mogu ići na teret stranke koja je stekla određena prava.

20. Ponovljeno i budući da tuženik i nije aktivno sudjelovao u ovom sporu, Sud za sada nema mogućnosti ocijeniti točnost činjeničnih utvrđenja na kojima je utemeljeno osporeno rješenje, iz kojeg razloga posljedično nije u mogućnosti iskontrolirati zakonitost osporenog rješenja. Stoga je odlučeno kao u točci I izreke ove presude.

21. U nastavnom postupanju, nakon ove presude tuženik će kompletirati svoj spis na način da će provesti radnje temeljem kojih će Sud nastavno moći utvrditi da je stanje nekretnina tužitelja u relevantnom periodu bilo upravo onakvo kako je osporenim rješenjem navedeno. Te radnje uključuju jasno obrazloženje fotointerpretacije i nakon toga eventualno po potrebi provođenje svih ostalih dokaznih radnji pomoću kojih bi se utvrdila materijalna istina i to provođenje očevida na terenu, vještačenje stanja nasada na zemljištu za koje tuženik smatra da je bilo zapušteno, eventualno vještačenje samog zemljišta i konačno ispitivanje drugih službenih osoba koje su na tom terenu tijekom relevantne godine vršile nadzor po drugim pravnim osnovama. Iz ovog razloga odlučeno je kao u točci II izreke ove presude.

22. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 24. listopada 2025.

Sudac:

Vlaho Bassegli Gozze

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. [obrt], iz [adresa],

2. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, [adresa] Zagreb, Ulica grada

Vukovara 78

3. U spis