Poslovni broj: 4K-284/25-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. A. Starčevića 23

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu toga suda Mariu Bulumu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Antonie Zlošilo kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika TS po optužnici ODO u Dubrovniku broj: KO-DO-265/25 od 8. rujna 2025. zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – u daljem tekstu KZ/11; u daljnjem tekstu KZ/11) nakon održanog ročišta rasprave 9. listopada 2025. i 24. listopada 2025. koja je istog dana zaključena i objavljena na temelju odredbe čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 – u daljnjem tekstu ZKP/08),

p r e s u d i o  j e

Optuženi: TS OIB: [osobni identifikacijski broj], sin T i ŽS rođene Ž, rođen **.**.1960. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], razveden, bez djece, sa završenom srednjom školom, nezaposlen, trenutno bez primanja, očekuje da bi uskoro mogao početi primati mirovinu, lošeg imovnog stanja, nalazi se na slobodi,

k r i v  j e

što je 11. kolovoza 2025. oko 13,45 u [adresa], u stanu na navedenoj adresi gdje tri godine živi u istom kućanstvu s BS, koji je osoba s invaliditetom i oštećenjem funkcionalnih sposobnosti trećeg stupnja, u alkoholiziranom stanju i u nakani da kod imenovanog izazove osjećaj straha i prepasti i držeći u ruci nož, prvo udario BS rukom u desnu stranu vrata ispod čeljusti, a nakon čega je, držeći nož par centimetara od brade BS, imenovanome rekao: "Zaklat ću te ko [katastarska općina]", a što je kod BS izazvalo osjećaj straha i osobne ugroženosti,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi i osobi posebno ranjivoj zbog njezine teže tjelesne smetnje,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju – djelo opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona.

Pa se optuženi TS na temelju odredbe čl. 139. stavak 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona za predmetno kazneno djela protiv osobne slobode – prijetnju osuđuje na

kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci

u koje vrijeme mu se ima uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. kolovoza 2025. u 16:00 sati do 24. listopada 2025.

Potom se na temelju čl. 56. Kaznenog zakona optuženom TS izriče

UVJETNA OSUDA

s tim da se kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od 9 (devet) mjeseci, a u koje vrijeme mu se ima uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. kolovoza 2025. u 16:00 sati do 24. listopada 2025. neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

Nadalje, optuženom se na temelju odredbe čl. 73. Kaznenog zakona izriče

sigurnosna mjera

zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja BS, OIB: [osobni identifikacijski broj] na udaljenost manju od 100 metara u trajanju od 4 (četiri) godine.

Po proteku polovine trajanja ove sigurnosne mjere sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost da bi počinitelj prema oštećenom mogao ponovo počiniti kazneno djelo.

Ako počinitelj ne postupi prema zabrani iz ove sigurnosne mjere sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje kazne zatvora.

Na temelju odredbe čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda.

Obrazloženje

1. ODO u Dubrovniku podiglo je pred ovim sudom 8. rujna 2025. optužnicu poslovnog broja KO-DO-265/25 protiv TS zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11.

2. Upitan na raspravi pred ovim sudom kakav stav zauzima prema optužbi, optuženi TS se očitovao da se ne smatra krivim zbog počinjenja kaznenog djela za koje ga se tereti navedenom optužnicom.

3. Optuženi je ispitan na kraju dokaznog postupka u svojoj obrani u bitnome naveo da nije počinio kazneno djelo za koje ga se tereti, da su toga dana IS i on bili vanka i da se sjeća da su kupili pancetu i rajčice i da je on došao u stan i počeo to rezati i jesti. Oštećeni da je bio tu te da mu je stalno nešto prigovarao, a da je njemu to bilo teško slušati pa da mu je rekao da ga pusti na miru te da su se porječkali, ali niti mu je prijetio niti ga je udario, a niti mu je stavio nož u blizinu vrata. Da mu je on rekao da će zvati policiju, a da mu je on odgovorio da slobodno zove jer da nije ništa učinio i da je onda nastavio jesti. Da je on stvarno uskoro zvao policiju i da su oni jako brzo došli pa da mu je i to malo sumnjivo, da su ga oni pitali što je bilo, a da im je on odgovorio da nije bilo ništa, nakon toga da su zvali telefonom FS, iako on nije bio tu kada se ovo događalo, što i oštećeni navodi i nakon toga da je krenula procedura njegovog privođenja i da je tako došao pred sud. Da je oštećeni osoba koja nikoga ne voli, da misli da on ulazi u onu izreku „bolestan duh u bolesnom tijelu“ jer da zna da je on dosta bolestan i da ga je on u puno navrata vodio sa svojim autom i da bi mu ljudski pomogao kada mu je to trebalo. Da je točno da je oštećenik kritične prigode njemu desetak minuta stalno prigovarao, da je on po njemu isprovocirao svađu i da mu je on uistinu govorio da prestane, da mu je govorio i da je budaletina i da ga se okani, ali da mu nije prijetio niti ga udarao. Da do ovog trenutka između njih nije bilo neke konkretne svađe, da su bili u normalnim ljudskim odnosima, naime da s njim nije lako biti u dobrim odnosima jer da je dosta teška osoba. Da u ovoj kući troje ljudi živi na katu, da IS i on žive u prizemlju, a oštećeni da je u toj kućici odnosno magazinu koji je po njemu minimalno udaljen tridesetak metara. Koliko se sjeća da oštećeni od travnja ove godine živi u tom magazinu. Inače da ima kronično začepljenje pluća i jako plitak dah tako da ima pumpu za disanje i respirator i da bez toga ne bi mogao živjeti. Da nema nikakvu drugu nekretninu, a ovu nekretninu da smatra svojim domom jer da u njoj već dugo boravi i da nema mogućnosti boraviti negdje drugo, ali da ima namjeru prijeći negdje drugo. Da je to njemu prijavljeno boravište, ali da inače ima prebivalište u [adresa] kod sestre koja tamo živi s mužem i obitelji.

Potom je pregledan i pročitan:

- zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika TS s elektronskim zapisom i snimkom pred policijskim službenicima (list spisa 22-27)

4. Tijekom dokaznog postupka ispitan je oštećeni BS te su uz suglasnost stranaka pregledani i pročitani:

- preslik europske iskaznice za osobe s invaliditetom za BS (list spisa 11-12),

- izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu s poukom o pravima uhićenika TS Postaje granične policije Gruda, broj KU-85/2025 od 11. kolovoza 2025. (list spisa 13-20),

- zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu ispitanika TS Postaje granične policije Gruda, broj 02417401 od 11. kolovoza 2025. (list spisa 21),

- izvod iz KE za optuženika od 9. listopada 2025. (list spisa 124).

5. Oštećeni BS u bitnome je naveo da je to bilo 11. kolovoza 2025., negdje oko 13 sati, da su bili obojica za stolom, jedan nasuprot drugoga te da je optuženi rezao rajčice nožem, da mu je on rekao da uzme dasku kako ne bi oštećivao stol dok reže rajčicu. Na to je da je on udario rukom od stol, rekao da njemu nitko neće govoriti u kući što da radi te da je ruku u kojoj je držao nož s kojim je rezao rajčice prinio njemu na jedno 6-7 centimetara od brade te da mu je rekao da će ga zaklati ko [katastarska općina]. Pri tom da se nasmijao jednako kao što se sada smije, a on da ga je pitao „je li tako“, a kada je on odgovorio da jeste, da je nazvao policiju. U ovoj kući da živi oko tri i pol godine, a optuženi oko tri godine, a inače da je ova kuća u vlasništvu ĐS koji zajedno s optuženikom živi u prizemlju, a da je on živio u sobi na katu, a od kada je bio sukob s optuženikom da se premjestio u magazin pored kuće. Da dijele zajedničku kuhinju i kupatilo sve vrijeme života u toj kući. Inače da ima multiplu sklerozu, da mu desna noga ne funkcionira i naravno da to optuženi zna. Inače da je njega IS pozvao da živi u njegovoj kući i da pomažu jedan drugoga, da ima primanja od 370,00 eura mjesečno od socijalne skrbi, a da ima i vaučere za struju tako da on s time podmiruje troškove struje tu kod ĐS, da mu je on prije još i više pomagao dok je bolje mogao na nogama. Da ne zna točno kakav dogovor postoji između ĐS i optuženika jer da je IS i njega pozvao da živi s njima u kući i da mu se čini da već od nekih mjesec dana od kada je počeo tu živjeti optuženi iskorištava situaciju, konzumira ono što IS i on nabave, a sam ništa ne pridonosi. Kada se ovaj događaj dogodio da su u kući bili samo optuženi i on, da IS nije bio tu. Toga dana da nije bilo nikakvog fizičkog kontakta između optuženika i njega. Da se sjeća da se ovo dogodilo baš 11. kolovoza zato jer mu se to jako urezalo u pamćenje. U ovaj magazin da se preselio malo nakon što je TS odveden u istražni zatvor radi toga što soba u kojoj je do tada boravio nema ključ tako da se ne može zaključati pa ga je bilo strah, a da se magazin može zaključati pa da se radi toga preselio tamo. Da magazin ima vrata i prozore jedino što za otići do WC-a mora izaći iz magazina i nekoliko metara mora proći vanka da bi ušao u kuću. Da magazin za sada nema kuhinju ali da ju priprema. Da su IS i on živjeli skupa i međusobno se u svemu ispomagali međutim od kada je optuženi došao živjeti u tu kuću da on nije sudjelovao u tome tako da ne može reći da su oni zajedno dijelili bilo kakve troškove života. Da on plaća struju u toj kući od kada god živi tamo, odnosno dva-tri mjeseca od kada je počeo tamo živjeti i to putem vaučera koje dobiva od socijalne skrbi. Da optuženi troši struju u kući, ali ni na koji način ne pridonosi. Da on troši i vodu u kući, ali da vodu plaća IS. Što se tiče hrane da nju nabavljaju IS i on. Da bi on znao prije dok je radio u hotelu donijeti nešto hrane iz hotela te bi to dao i njima, a inače da za kuću hranu nabavljaju IS i on, a to da je hrana koju i on uvijek konzumira. Da u ovoj kući živi još troje ljudi. Da još jedna osoba konzumira hranu koju on i IS nabavljaju za kuću, ali da ta osoba onda pomaže njemu jer je invalid, a da pomaže i ĐS. Ta osoba da se zove FS.

Upitan oštećeni je odgovorio da je točno da se on počeo seliti u magazin nešto prije, međutim da je dovršio selidbu, kako je rekao, 11. kolovoza 2025. Taj magazin u koji se krenuo seliti da je trebalo počistiti i urediti da se u njega uopće može preseliti, a da je njegovo zdravstveno stanje takvo da to ide jako sporo tako da procjenjuje da se počeo seliti možda nekih mjesec dana prije ovog 11. kolovoza, a ni dan danas da ga još nije doveo do onoga kako bi on trebao izgledati i da će to još potrajati. Da je optuženi kritične prigode njega udario šakom u vilicu s njegove desne strane lica. Da nije to bio jaki udarac, ali da je bilo crvenilo, da je policija to vidjela, a da vjeruje da je i evidentirala.

Potom je pregledan i pročitan:

- zapisnik o iskazu svjedoka (oštećenika) BS s medicinskom dokumentacijom (list spisa 49-57).

Na upit braniteljice oštećeni je odgovorio da nakon ovog udarca nije bio u bolnici jer da udarac nije bio jak. Što se tiče upita je li bilo ikakvog fizičkog kontakta s njim da njega TS nije nikada udario prije ovoga događaja pa tako ni u leđa, pa da je on u tom kontekstu govorio da prije nije bilo fizičkih sukoba između njih. Upitan je odgovorio da je točno da ga je optuženi više puta znao voziti kada je njemu trebalo radi ishođenja raznih prava vezano za njegov invaliditet, ali da je on to njemu plaćao taj prijevoz na način da je plaćao za gorivo i da mu je kupovao male boce alkoholnih pića. Naime, da je optuženi njega dva puta vozio u Caritas i to baš kada mu je bilo usput, da zna da ga je vozio i do Srebrenog, da je on uvijek konzumirao onu hranu koju su IS i on pripremali, da je točno da je i on donosio hranu i piće i da su je oni mogli konzumirati ako su htjeli, ali da je to bilo neupotrebljivo, da on to nije konzumirao, ali da je točno da im optuženi nije branio. Isto tako da je točno da su znali zajedno nekada i popiti nešto od toga što je bilo u frižideru.

6. Tijekom ovog kaznenog postupka nije bilo sporno da su kritične prigode u predmetnoj kući jedino bili optuženi i oštećeni, nije bilo sporno ni da je oštećeni invalid i da je to optuženi znao, a jedino se ukazalo spornim je li optuženi oštećeniku kritične prigode izrekao predmetne prijeteće riječi na način kako mu se to stavlja na teret predmetnom optužnicom.

7. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, analizirajući i ocjenjujući sve provedene dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti te uzevši u obzir obranu optuženika, dakle u svjetlu tako provedenog dokaznog postupka, Sud smatra dokazanim da je optuženi svojim postupanjem kritične prigode ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11 na štetu BS koja mu se predmetnom optužnicom stavlja na teret i to upravo na način kako je to u istoj opisano te kako je to navedeno u izreci ove presude.

8. Ovakav zaključak proizlazi iz dokaza pregledanih i pročitanih tijekom dokaznog postupka i to prije svega iskaza oštećenika BS. Analizirajući dakle iskaz oštećenika BS, ovaj sud drži njegov iskaz dosljednim, logičnim i time vjerodostojnim, dok iskaz optuženika cijeni nevjerodostojnim i usmjerenim isključivo na otklanjanje kaznene odgovornosti od sebe.

9. Zaključno, a što se tiče ispunjavanja zakonskih obilježja samog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11, navedeno kazneno djelo čini onaj tko drugome i to baš osobi posebno ranjivoj zbog njene teže tjelesne smetnje, a što BS svakako jeste sukladno liječničkoj dokumentaciji pregledanoj tijekom dokaznog postupka, zaprijeti da će ju ubiti.

10. Dakle, u konkretnom riječi „zaklat ću te ko [katastarska općina]“ koje su pri tom još i upućene osobi s invaliditetom svakako su objektivno podobne za izazivanje straha kod te osobe i time adekvatnima za počinjenje kaznenog djela prijetnje za koje se optuženika tereti, a što proizlazi iz iskaza oštećenika BS kojega ovaj sud smatra vjerodostojnim pa sud smatra da je time optuženi ispunio sva zakonska obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11.

11. Analizirajući dakle svaki izvedeni dokaz zasebno i sve izvedene dokaze u njihovoj ukupnosti te uspoređujući ih s obranom optuženog ovaj sud nalazi dokazanim da je optuženi kritične prigode počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11 za koje ga se tereti predmetnom optužnicom.

12. Što se pak tiče subjektivnog odnosa optuženika prema kaznenom djelu za koje ga se tereti može se reći da je on u vrijeme ispunjavanja zakonskih obilježja istog postupao s izravnom namjerom u odnosu na zabranjene posljedice navedenog kaznenog djela jer je poduzimao radnje upravo u cilju i s namjerom postizanja zabranjenih posljedica predmetnog kaznenog djela prijetnje, dakle izazivanja straha ili uznemirenosti kod oštećenika, budući da su riječi koje mu je kritične prigode uputio, još i uz stavljanje noža u blizinu vrata, objektivno podobne za izazivanje straha ili uznemirenosti, a radi se o riječima upućenim osobi s težim tjelesnim smetnjama kako je to uvodno obrazloženo.

13. Dakle, budući da je optuženi svojim postupanjem kritične prigode ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11, te kako ne postoje razlozi za isključenje protupravnosti u njegovu postupanju, to je isti odgovoran za navedeno kazneno djelo pa ga je Sud oglasio krivim.

14. Nakon što je na ovaj način utvrđena odgovornost optuženika valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije koju mu je potrebno izreći imajući u vidu sve olakotne i otegotne okolnosti na njegovoj strani.

15. Što se tiče ubrojivosti optuženika u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela ovaj sud smatra da je isti bio potpuno ubrojiv jer tijekom dokaznog postupka nisu izvedeni nikakvi dokazi koji bi upućivali na drugačiji zaključak.

16. Sud je kao olakotnu okolnost na strani optuženog cijenio činjenicu njegove dosadašnje neosuđivanosti kao i njegove godine života (rođen **.**.1960.) dok otegotnih okolnosti na strani optuženika nije pronašao.

17. Prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, Sud je vodio računa o svrsi kažnjavanja i to prije svega da se presudom izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da se utječe na počinitelja da više ne čini kaznena djela, da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela, kao i da se utječe na svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela te na svijest o pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela omogućavajući im ipak pritom ponovno uključivanje u društvo.

18. Sud smatra da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići osudom optuženika na kaznu zatvora te potom izricanjem uvjetne osude istome uz izricanje još i odgovarajuće sigurnosne mjere. Naime sud smatra da će ovakva vrsta prijekora u odnosu na optuženika polučiti specijalnom prevencijom i odvratiti ga od činjenja novih kaznenih djela, a sve imajući u vidu njegovu dosadašnju neosuđivanost.

19. Slijedom svega navedenog Sud je optuženog na temelju odredbe čl. 139. stavak 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona za predmetno kazneno djelo prijetnje osudio na kaznu zatvora u trajanju od 9 mjeseci u koje vrijeme mu se ima uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. kolovoza 2025. u 16:00 sati do 24. listopada 2025. te je potom na temelju čl. 56. Kaznenog zakona optuženom izrekao uvjetnu osudu s tim da se kazna zatvora na koju je osuđen, a u koje vrijeme mu se ima uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. kolovoza 2025. u 16:00 sati do 24. listopada 2025. neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 3 godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

20. Nadalje, sud je optuženom na temelju odredbe čl. 73. Kaznenog zakona izrekao još i sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja BS, OIB: [osobni identifikacijski broj] na udaljenost manju od 100 metara u trajanju od 4 godine s tim da po proteku polovine trajanja ove sigurnosne mjere sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost da bi počinitelj prema oštećenom mogao ponovo počiniti kazneno djelo, a ako optuženi ne postupi prema zabrani iz ove sigurnosne mjere sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje kazne zatvora.

21. Zaključno, sud je na temelju odredbe čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku odlučio da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda imajući u vidu složenost i trajanje ovog postupka, a posebice optuženikovo izrazito loše imovinsko stanje.

U Dubrovniku, 24. listopada 2025.

Sudac:

Mario Bulum

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke ne mogu izjaviti žalbu jer su se toga prava odrekle prilikom objave odluke suda.

DNA:

- ODO Dubrovnik, na broj KO-DO-265/25,

- Optuženiku TS,

- Oštećenom BS,

- Policijskoj upravi dubrovačko – neretvanskoj radi sigurnosne mjere.