Poslovni broj: Psp-13/2019-50

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

STALNA SLUŽBA U KRKU

Bodulska 2/d, 51500 Krk

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku, po sutkinji Tini Gorički, u pravnoj stvari tužitelja RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ana Albaneze Babić i Jasmina Milosavljević iz Krka, protiv tuženika 1. RŠI iz [adresa] i [adresa]. 37, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog smetanja posjeda, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 24. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i drugotuženika a u odsutnosti uredno pozvane prvotuženice, 24. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

“Utvrđuje se da su tuženici samovlasno smetali tužitelja u njegovom posljednjem i mirnom posjedu dijela okućnice kuće na adresi [adresa], a koja leži na sjeveroistočnom i istočnom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i označena je u nalazu i mišljenju mjerničnog vještaka Roberta Svobode od rujna 2019. godine zelenom bojom i slovnim oznakama A-B-C-D-E-F-A, na način da su neutvrđenog dana, za što je tužitelj saznao dana 19. listopada 2016. godine, započeli sa izgradnjom polukružnog kamenog zida označenog slovnim oznakama A-B-C u nalazu i mišljenju mjerničnog vještaka Roberta Svobode od rujna 2019. godine, te uklonili suhozid koji je dijelio nekretnine stranaka a koji se nalazio na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i u nalazu i mišljenju mjerničnog vještaka označen je slovnim oznakama A-F, pa im se nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da uklone kameni zid sa nekretnine u posjedu tužitelja označenog slovnim oznakama A-B-C u nalazu i mišljenju mjerničnog vještaka Roberta Svobode od rujna 2019. godine, kao i da ponovno sagrade istovrsni kameni suhozid koji je dijelio nekretnine stranaka a koji se nalazio na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i u nalazu i mišljenju mjerničnog vještaka označen je slovnim oznakama A-F te im se zabranjuje ubuduće svako danje smetanje i samovlasno zadiranje u posjed tužitelja, sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi drugotuženiku parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 11. studenog 2016. protiv tuženika podnio tužbu zbog smetanja posjeda, u kojoj tvrdi da je u posljednjem mirnom posjedu kuće i okućnice u [adresa] na adresi [adresa] i to vrta, garaže i dijela dvorišta jugozapadno od zida garaže, sve označeno kao k. č. br. [katastarska čestica]/G, 200/G, 3368/9 i 3356/5, sve k. o. [katastarska općina], dok su tuženici vlasnici kuće na adresi [adresa], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Uz garažu da se nalazi dvorište tužitelja gdje da on parkira automobil, odlaže stvari i redovno održava i kosi opisani prostor. Taj dio zemljišta tužitelj da je posjedovao sve do suhozida koji da se protezao uz stablo masline i stupa rasvjete, a što da je razvidno na fotografijama priloženima uz tužbu. Na isti način nekretnine da je koristio i prednik tužitelja pok. SŠ te uveo tužitelja u posjed.

1.1. 19. listopada 2016. kada je u [adresa] došla maka tužitelja CŠ da je utvrdila da je ispred garaže naslagana hrpa kamenja a da je uz garažu prema nekadašnjem suhozidu započeta izgradnja zida, dok je suhozid koji je dijelio nekretninu tužitelja od susjedne u potpunosti uklonjen. Majka tužitelja da je odmah pozvala policiju jer se nije mogla parkirati uz garažu kako da je to oduvijek činila ona i tužitelj, a nije mogla niti pristupiti na dio nekretnine uz garažu budući da je u tom dijelu izgrađen zid. Tvrdi da je po dolasku policijskih djelatnika prvotuženica priznala čin smetanja posjeda. Radnjama tuženika da je smetan posjed tužitelja jer mu je izgradnjom zida onemogućeno parkiranje automobila i korištenje okućnice, ulaz u garažu, dok je uklanjanjem suhozida uklonjena stoljetna međa između nekretnina stranaka. Tuženici da nikad nisu bili u posjedu tog dijela zemljišta niti su ranije osporavali posjed tužitelju.

1.2. Tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi da su ga tužitelji smetali u posljednjem mirnom posjedu dijela okućnice kuće na adresi [adresa], na način da su neutvrđenog dana a za što je tužitelj saznao 19. listopada 2016. postavili više komada velikog kamenja ispred ulaza garaže, započeli sa izgradnjom kamenog zida i uklonili suhozid koji je dijelio nekretnine stranaka, da naloži uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja na način da tuženici uklone kamene blokove ispred garaže, uklone kameni zid i ponovno sagrade istovrsni kameni suhozid koji je dijelio nekretnine stranaka te im se zabrani takvo ili slično smetanje.

1.3. U podnesku od 3. studenog 2021. (list 132-133 spisa) tužitelj je nakon nalaza i mišljenja vještaka uredio tužbeni zahtjev preciziranjem da dio okućnice u posjedu kojeg da je smetan leži na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i naznačavanjem da je taj dio označen zelenom bojom i slovnim oznakama A-B-C-D-E-F-A. Tužitelj je pritom iz tužbenog zahtjeva izostavio utvrđenje da mu je posjed smetan postavljanjem kamenja ispred ulaza garaže i zahtjev da se to kamenje ukloni.

1.4. Tuženici su u podnesku od 15. studenog 2021. izrazili svoje protivljenje preinaci tužbenog zahtjeva odnosno povlačenju dijela tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na gr.č. 197 i 200 k. o. [katastarska općina] i povlačenju dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na postavljanje više komada velikog kamenja ispred ulaza. Ističu i da vještak nije utvrdio u nalazu da je zid postojao između točaka A-F. U odnosu na izostavljanje gr.č. 197 i 200 k. o. [katastarska općina] iz tužbenog zahtjeva ne radi se o preinaci tužbe niti o povlačenju dijela tužbe, već o tome da je tužitelj isti prostor na koji se i prvobitni tužbeni zahtjev odnosi označio sukladno nalazu vještaka koji je utvrdio da se prijepor ne nalazi na gr.č. 197 i 200 k. o. [katastarska općina]. U odnosu na kamenje ispred garaže radi se o povlačenju dijela tužbenog zahtjeva, međutim tuženici su na ročištu 11. srpnja 2025. pristali na povlačenje dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosio na postavljanje kamenja ispred ulaza u garažu.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev tvrdeći da tužitelj nikada nije bio u mirnom i posljednjem posjedu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja da predstavlja okućnicu kuće drugotuženika i koju da je on stekao temeljem kupoprodajnog ugovora ovjerenog po javnoj bilježnici Miljenki Katunar Zrinski 29. srpnja 2016., kojeg dana da ga je prodavateljica i uvela u posjed te da ju tuženici koriste kao mirni i posljednji posjednici.

2.1. Iznose prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer da tužitelj već godinama živi u [adresa] te godinama nije bio na "prijeporu" pa smatraju da je isti napustio posjed stvari sukladno čl. 28 ZV-a. Tužiteljeva majka CŠ da se ne može smatrati pomoćnikom u posjedovanju sukladno čl. 12 ZV-a. Budući da tužitelj nije niti neposredni niti posredni posjednik to da nije aktivno legitimiran u ovom postupku, jer da je relevantna faktična vlast u trenutku smetanja posjeda.

2.2. Smatraju i da sud ne može provoditi postupak zbog smetanja posjeda ukoliko se ustanovi da je uništena međa pozivajući se na odluku Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-17/08.

2.3. Stavljaju i prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na prvotuženicu jer da ona nije postupala samovlasno niti gradila posredno ili neposredno bilo kakav zid, njemačka je državljanka, služi se njemačkim jezikom te prilikom dolaska djelatnika policijske postaje nije ni dobro razumjela o čemu se radi.

2.4. Iznose i prigovor zastare jer da je CŠ bila prisutna tijekom kolovoza i početkom rujna kada da je prvotuženik izvodio građevinske radove na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa tako i kada je došlo po nalogu tužitelja do rušenja zida, dodatnog čišćenja zemljišta i drugih građevinskih radova koje da je izvodio HŠ. Novi zid da je tuženik započeo graditi u kolovozu i rujnu 2016. te tvrdi da je isti tada imao oblik i veličinu kao i 19. listopada 2016. Potvrđuje da su djelatnici obrta koji su izvodili radove odložili par većih kamena ispred garaže što je također vidjela majka tužitelja, a koji da su uklonjeni tijekom listopada 2016. Također, KŠ da je po nalogu tuženika i uz znanje prodavateljice ČŠ prednice tuženika još u travnju čistio zemljište kada je drugotuženik namjeravao kupiti nekretninu, a u listopadu 2016. isti je uklonio svo kamenje ispred garaže. Fotografije broj 1 i 3 priložene uz odgovor na tužbu da prikazuju građevinski stroj u vlasništvu KŠ. Predlažu odbiti tužbeni zahtjev.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu tuženika tužitelj osporava da bi drugotuženik kupio tj. ušao u posjed spornog dijela nekretnine, jer da je tužitelj, a ranije njegov prednik, bio u nesmetanom posjedu najmanje trideset godina. ŽŠ ČŠ da nije mogla drugotuženika uvesti u posjed jer da ni ona ranije nije bila u posjedu. Kuća tuženika da je izgrađena tek unatrag nekoliko godina a prednica tuženika i tuženici da su na nekretninu u svojem vlasništvu pristupali sa druge strane. Osporava da bi tužitelj posjed napustio, a za svog prednika SŠ navodi da je bio u posjedu na način da je prijepor kosio, koristio za odlaganje stvari, za parkiranje vozila. Osporava prigovor promašene legitimacije prvotuženice navodeći da je iz dopisa policije razvidno da je ona priznala čin smetanja, da se legitmirala kao vlasnica nekretnine, navela da će prekinuti građevinske radove, a to sve da ne bi učinila da nije upravo ona te radove započela. Protivi se navodima da su radovi vršeni tijekom kolovoza i rujna i da bi majka tužitelja znala za te radove, jer da bi zid prikazan na fotografiji uz tužbu onda bio dovršen do trenutka saznanja tužitelja za smetanje jer da je neživotno da bi mjesecima tako stajao u stanju u kojem ga je zatekla majka tužitelja. Iz fotografije broj 6 priložene uz odgovor na tužbu da je razvidan izgled prijepora prije učinjenog smetanja i položaj gromače koju su tuženici uklonili, a osim toga da je razvidan i zid koji je odvajao prijepor od nekretnine na kojoj tuženici danas imaju kuću pa tuženi nisu uopće preko nekretnine prolazili jer nisu ni mogli. U kolovozu je tvrdi stanje bilo neizmijenjeno, štoviše majka tužitelja da je razgovarala sa tuženikom koji je tvrdio da će postojeće suhozide zamijeniti zidom ali nije govorio da bi mijenjao položaje suhozida.

4. U dokaznom postupku pročitane su isprave priložene spisu, pročitani su zapisnici o izvođenju dokaza uviđajem koje je proveo prijašnji sudac, pročitani su nalaz i mišljenje oba vještaka, pregledane su fotografije, saslušane su stranke i proveden dokaz saslušanjem svjedoka TŠ, CŠ, HŠ i GŠ. Tužitelj je odustao od saslušanja svjedoka BŠ i FŠ jer je preminuo. Drugotuženik je pak odustao od saslušanja svjedoka KŠ navodeći da s njime sada nije u dobrim odnosima i ŽŠ jer da ista sada živi u [adresa].

5. Vlasnički list za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne prileži spisu a s obzirom na vrstu postupka nije niti bitan.

6. Čitanjem dopisa od 20. listopada 2016. upućenog od strane punomoćnica tužitelja drugotuženiku, s potvrdom da je istog primila prvotuženica 25. listopada 2016., utvrđeno je da punomoćnice tužitelja obavještavaju drugotuženika da je majka tužitelja 19. listopada 2016. zatekla zid u izgradnji na zemljištu u vlasništvu i posjedu tužitelja kao i gomilu kamenja razbacanu ispred garaže također u vlasništvu tužitelja te je zbog nemogućnosti da pristupi na nekretninu svog sina pozvala policiju koja je obavila razgovor sa njegovom suprugom, a iz kojeg razgovora da je utvrđeno da je drugotuženik učinio opisane radnje. Od drugotuženika se traži uklanjanje kamenja, omogućavanje pristupa garaži, uklanjanje započetog zida i izravnavanje zemljišta ispod uklonjenog zida, dok se nikakvo rušenje suhozida i vraćanje istog u prvobitno stanje ne spominje.

7. Čitanjem dopisa Policijske postaje Krk od 27. listopada 2016. upućenog punomoćnicama tužitelja utvrđeno je da je 19. listopada 2016. oko 14,58 intervenciju zatražila CŠ i prijavila da njezini susjedi grade zid na površini koja njoj pripada i da želi da prekinu građevinske radove dok na teren ne izađe geodet koji će označiti koja površina njoj pripada. Prvotuženica da je izjavila kako ona gradi zid ali da ga gradi na svojoj površini te je dala na uvid kupoprodajni ugovor iz kojeg da je vidljivo da je u lipnju 2016. kupila k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da je izjavila da će prekinuti radove dok ne izađe geodet i utvrdi vlasništvo sporne površine.

8. Pregledom izvoda iz katastarskog plana, a nakon što je sud već bio i na uviđaju i pregledao i fotografije, utvrđen je prostorno položaj masline, garaže tužitelja i kuće tužitelja, ne ulazeći u brojeve katastarskih čestica s obzirom na očigledan pomak. Iz istog nije moguće

9. Čitanjem ugovora o kupoprodaji zaključenog između ŽŠ kao prodavatelja i drugotuženika kao kupca utvrđeno je da je tuženik kupio oranicu površine 200 m[2] k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je irelevantno s obzirom na vrstu postupka ali isprava je pročitana radi datuma zaključenja a to je 29. srpnja 2016.

10. 15. studenog 2017. sudac tada zadužen za predmet proveo je dokaz uviđajem, zapisnik o čemu je pročitan (list 42 spisa). Prijepor je pokazivan od strane punomoćnice tužitelja jer tužitelj ročištu nije prisustvovao, a na zapisniku je opisan kao prostor ispred kuće tuženika [adresa] u [adresa] prema javnoj cesti, a uz objekt koji se u naravi koristi kao garaža. Pokazan je međašni zid građen u temelju od kamena na kojem je žičana ograda polukružnog oblika, a na mjestu gdje su na uviđaju parkirana dva automobila da je dio koji da je bio u posjedu tužitelja. Radi se o prostoru koji je ravan, koristi se kao parkiralište, na njemu je šljunak, površine 40-50 m[2] , u naravi uz garažu tužitelja prema cesti. Položaj automobila na tom uviđaju vidljiv je na fotografijama koje se nalaze u nalazu vještaka Šubata (list 48 i 49 spisa). Drugotuženik je osporavao da bi tužitelji bili u posjedu tvrdeći da je na mjestu gdje su na uviđaju parkirani automobili ranije bila rupa, a također na mjestu gdje je postavljen međašni zid ranije da je bila gromača koju je on uklonio. Utvrđeno je da u vrijeme uviđaja ispred garaže nema postavljenog kamena bilo koje veličine.

11. Vještak Tihomir Šubat 15. veljače 2018. dostavio je nalaz i mišljenje u kojem je prikazao prijepor, s time da je na ročištu 7. svibnja 2019. naveo da nisu označene granice nekretnine pa se radi o tome da je prijepor prikazan samo u prostoru a ne na kopiji katastarskog plana. Naime, vještak je ustvrdio da zbog loše kvalitete podataka i nepostojanja numeričkih podataka za predmetno područje ne može sa sigurnošću utvrditi položaj prijepora, stoga je sud prihvatio prijedlog tužitelja za provođenjem novog vještačenja po drugom vještaku i vještakom imenovao Roberta Svobodu prema prijedlogu tužitelja s čime su se suglasili i tuženici.

12. 25. rujna 2019. raniji sudac proveo je i novi uviđaj o čemu je pročitan zapisnik (list 88 spisa). Konstatirano je da je lice mjesta identično kao na prošlom uviđaju s time što je konstatirano da je ogradni zid dovršen. Punomoćnica tužitelja ponovno je pokazivala prijepor pokazujući da je isti u dijelu gdje se nalazi polukružni zid te da međa ide od betonskog stupa u pravcu objekta tuženika do mjesta iza gdje se nalazi raslinje.

13. 29. lipnja 2020. vještak Robert Svoboda dostavio je nalaz i mišljenje (list 92- 105 spisa) u kojem je identificirao da prijepor obuhvaća sjeveroistočni i istočni dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prijepor je prema sjeveru ograđen kamenim zidom na kojem je ograda, na istoku zgradom dok sa južne i zapadne strane nije omeđen. Za identifikaciju da je primijenio metodu uklopa, što da znači da je podatke izmjere uklopio na katastarski plan na temelju tzv. identičnih točaka i linija, a to su one za koje se može ustvrditi da odgovaraju točkama i linijama prikazanim na katastarskom planu. Na prilogu broj 3 crvenim linijama i strelicama prikazao je kako je određenoj točki međe prikazane na katastarskom planu pridružio odgovarajuću identificiranu točku međe u naravi kao i smjer uklopa. Dalje je naveo da je linija međe između k. č. [katastarska čestica]/G u odnosu na k. č. [katastarska čestica] na katastarskom planu prikazana kao linija koja ide rubom objekta te je tako prikazanu liniju međe da ide rubom objekta prihvatio kao stvarnu granicu između k. č. [katastarska čestica]/G i k. č. [katastarska čestica]. Tromeđu između k. č. [katastarska čestica]/G, 200/G i 3356/5 da na planu i u naravi predstavlja sjeverozapadni ugao objekta. Sjevernu liniju međe između k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica]/G identificirao je da ide linijama suhozida na zapadu (IT91) u smjeru istoka prema točki spoja tromeđe (do IT6) tako da je novi kameni zid identificirao kao granicu parcela. Pojasnio je i zašto je koristio tu metodu. Očitova se o površinama. Na skici lica mjesta i mjerenja (Prilog broj 4) debelim crvenim linijama prikazao je granice prijepora, debljim crnim linijama granice parcela, prijepor je obojio zelenom bojom i opisao alfabetskim oznakama A-B-C-D-E-F-A što da je u naravi dvorište izmjerene površine 59 m[2] a radi se o sjeveroistočnom i istočnom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Mjesto na kojem se sada nalazi novi sporni kameni zid sa željeznom ogradom, opisan linijama točaka A-B-C, prema podacima iz katastra upućuje na zaključak da je takav tijek linija međe između k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina].

14. Tuženik očitujući se na nalaz i mišljenje vještaka Svobode tvrdi da je zid između točaka A-B-C postojao, da ga je tuženik neposredno nakon kupnje srušio i po gotovo istoj liniji sa manjim odstupanjima izgradio kameni zid. Tužitelj to osporava i tvrdi da na tom mjestu ranije nije bilo suhozida a što da je vidljivo iz fotografija sačinjenih prije smetanja posjeda predanim uz tužbu. Prostor od garaže tužitelja pa zapadno do stupa za rasvjetu da je bio slobodan te se koristio za parkiranje a tužitelj i njegov prednik ranije da su ga održavali, kosili i neometano koristili. Suhozid da je postojao ranije ali ne na mjestu gdje su ga tuženici sagradili već da se protezao uz stup rasvjete i stablo masline.

15. Tužitelj je imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka Svobode navodeći da je vještakova zadaća bila da identificira pokazani prijepor a ne da određuje i mijenja tijek međa a što da je upravo učinio na štetu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Smatra da se vještak trebao pridržavati važeće kopije katastarskog plana i napraviti uklop izmjerenog na kopiju plana. Navodi i da je nalaz nejasan u grafičkom dijelu jer nije jasno iz kojih razloga vještak vrši zakretanja pojedinih nasumično odabranih točaka, s time da svaku od tih točaka zaokreće u drugačijem smjeru. Prigovara dijelu u kojem vještak navodi da odabire točke i linije za koje pretpostavlja da se u naravi nisu mijenjale, jer upravo novi kameni zid sa postavljenom željeznom ogradom koja je prijepor i čije uklanjanje tužitelj tužbom traži vještak uzima kao točku za koju pretpostavlja da se nije mijenjala pa ju identificira kao granicu. Na mjestu novosagrađenog zida (brojevi od 1 do 5 na listu 103 spisa) nikada da nije postojao suhozid o čemu da je tužitelj priložio fotografiju. Navodi da se ne poklapaju ni površinski kriteriji, da je nekretnina tuženika "narasla" za 114 m[2] dok je nekretnina u vlasništvu tužitelja 197/G k. o. [katastarska općina] umanjena čak 3 puta pa umjesto 201 m[2] ima samo 51 m[2] . Također gr.č. 197 da je u kat. operatu evidentirana kao kuća i dvor, dok prema izmjeri vještaka ista predstavlja samo objekt bez okućnice tj. dvor. Vještak da nije trebao koristiti metodu uklopa.

16. Vještak je 5. listopada 2021. dostavio očitovanje na primjedbe tužitelja kojima je iste po mišljenju suda u cijelosti otklonio. Već je u nalazu tako naveo da mjesto na kojem se sada nalazi novi sporni kameni zid sa željeznom ogradom, prema podacima iz katastra upućuje na zaključak da je takav tijek linija međe između k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina]. Sud nalaz i mišljenje vještaka Svobode u cijelosti prihvaća kao stručan, objektivan i sačinjen sukladno pravilima struke.

17. Tužitelj je podneskom od 3. studenog 2021., navodeći da iako se i dalje protivi zaključku vještaka da bi prijepor bio isključivo na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s obzirom da se odlučuje o utvrđivanju činjenice smetanja posjeda i zaštite istog, uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu. I sud je stajališta da u postupku zbog smetanja posjeda sama identifikacija katastarske čestice nije odlučna činjenica, jer je prvenstvena svrha vještačenja u postupku zbog smetanja posjeda da prijepor bude dovoljno određen da tužitelj može postaviti određen tužbeni zahtjev i da presuda u ovršnom postupku bude provediva. Činjenica da li je čin počinjen na nekretnini katastarske oznake koja je u vlasništvu tužitelja i isprave nisu odlučna činjenica u ovoj vrsti postupka. U postupku zbog smetanja posjeda utvrđuje se posljednji mirni posjed kao faktično stanje te sve i da je prijepor na čestici u vlasništvu tužitelja bez utvrđenja da je tužitelj u faktičnom posjedu tužitelja činjenica na kojoj se k.č. nalazi prijepor ne bi dovela do prihvaćanja tužbenog zahtjeva.

18. Svjedokinja TŠ iskazala je da je njezin suprug koji je umro 1982. 15 godina prije svoje smrti izvodio radove na kući SŠ (kojeg svjedokinja naziva OŠ) a ona mu je odlazila pomagati pa zato može reći da je tom prilikom njezin suprug odlagao materijal na prijeporu, međutim nije se radilo o tome da bi mu SŠ rekao da tu odloži materijal, SŠ nije ni bio prisutan kad su se izvodili radovi. Svjedokinja je na listu 16 spisa prepoznala garažu s desne strane koje da su ona i suprug odlagali materijal jer je bilo usko za proći u dvorište kuće tužitelja. Njezin suprug da nije nikoga pitao za dozvolu jer na cijelom tom području nije nitko ni živio osim NŠ, koja je živjela u srednjoj kući na adresi [adresa]. Nakon što je pomagala suprugu u tim radovima kasnije nije odlazila tamo osim ako bi ju pozvala kod sebe NŠ a ne zna reći kada je to bilo a nakon toga je NŠ još bila i u domu a ne zna reći ni kada je umrla. Kada su ona i suprug radili stupa nije bilo a kada je odlazila kod NŠ je a ne može reći kada se pojavilo kamenje pored stupa. Masline se sjeća. Upitana od punomoćnika tužitelja da li se između stupa ili garaže moglo proći odgovara da se sjeća da su kada su odlagali materijal grede za krov bile složene uz samu garažu a da li je bilo kamenje preko kojeg su prelazili ili je bilo ravno ne može reći. Upitana od strane tuženika da li je postojala gromača između masline i garaže navodi da je bilo kamenja ali ne u smislu da je postojala gromača da ona i muž ne bi mogli ući jer su slobodno ušli i odložili grede.

19. Tužitelj je iskazao da ga je u listopadu 2016. nazvala majka i rekla mu da je drugotuženik počeo graditi zid na mjestu gdje se prije nije nalazio zid, a da je uklonio suhozid pri čemu da misli na kamenje oko masline vidljivo na listu 9 spisa a na listu 10 spisa suhozid koji se nalazi u sredini, na kojem mjestu mu se čini da je drugotuženik sada postavio betonski zid. Zid kojeg je tuženik počeo graditi u jesen 2016. da ide od kuta garaže do rasvjetnog stupa a na tom mjestu da ranije nije bilo ničega te da je on parkirao vozilo bočno uz garažu na način da je vozilom prolazio između garaže i rasvjetnog stupa a posljednji puta da je to učinio 2014. ili 2015. a 2016. da nije bio u [adresa]. Tvrdi da je pok. muž njegove majke OŠ kosio površinu koja se nalazila bočno od garaže odnosno između garaže i suhozida u sredini fotografije na listu broj 10 spisa. Fotografije na listu 9, 10 i 16 spisa da je sačinio on osobno dok mu je ostale poslao prijatelj njegove majke. Tvrdi da je 1997. mijenjan krov na garaži i tom prilikom da su se crijepovi odlagali na mjestu na kojem tvrdi da se kasnije parkirao a tamo da su se nalazile i stare cigle otprije a koje da su uklonili nakon promjene krova. Njegova majka da je u [adresa] bila u srpnju ili kolovozu 2016. i nakon pet šest dana otišla i vratila se u listopadu. Majka bi mu svakako rekla da je nešto već rađeno u srpnju ili kolovozu a nije to učinila pa smatra da tuženik tada nije ništa radio. Nije mu spomenula da bi bilo ikakvog spora, rekla je da je parkirala bez problema. Ukoliko su majka i prijatelj bili tamo s jednim automobilom onda da bi parkirali ispred garaže a ukoliko su bili s dva onda pored garaže. Majka mu je rekla da ju je to ljeto tuženik pozvao u kuću i rekao da je kupio česticu 3356/5 i da će napraviti novi zid na što da mu ona nije ništa rekla jer nije znala gdje će biti i kako će izgledati. U posjed da je ušao 2013. nakon smrti OŠ koji da mu je to ostavio oporukom. OŠ da je kosio svake godine a tužitelj je to učinio možda jedan do dva puta do početka ovog postupka. Iz Amerike je dolazio svake godine a ponekad svake dvije.

20. Prvotuženica je iskazala da je njezin partner kupio k. č. [katastarska čestica] na kojoj je sagradio kuću 2013. ili 2014. dok je k. č. [katastarska čestica] kupio 2016. Prije nego što je njezin partner kupio k. č. [katastarska čestica] nikada da nije bila na njoj a kada ju je kupio ista je bila zarasla a na liniji A-C nalazilo se kamenje, moglo se proći pješke. To kamenje nije bilo u smislu zida već razbacano. Njezin partner je sve to uredio, odnosno angažirao nekoga, ona nije imala nikakvu ulogu u gradnji zida niti je naložila njegovu izgradnju niti je s njom suglasna. CŠ da je rekla da nije upoznata sa stanjem na zemljištu i da se u svezi svih nesuglasica obrati njezinom partneru. Nikada nije vidjela da bi bio parkiran automobil na prijeporu bilo od strane tužitelja bilo od strane njenog partnera prije izgradnje zida. Nikada nije vidjela CŠ niti tužitelja da nešto rade na prijeporu a CŠ da je pozvala policiju zbog kamenja koje je bilo poslagano ispred garaže ona je tada bila kod susjede GŠ koja je prevodila što policija kaže nakon čega je otišla u kuću i donijela kupoprodajni ugovor te je gospođa GŠ pomogla u uklanjanju kamenja koje se nalazilo ispred garaže. Izgradnja zida započeta je u rujnu ili listopadu. U kuću je pristupala s druge strane pokraj kuće gospođe GŠ. Da je puno kamenja i da je zarašteno vidjela je tek kad je njezin partner kupio česticu.

21. Drugotuženik je iskazao da je gradnja zida započela par dana prije nego što je pozvana policija. U srpnju ili kolovozu CŠ bila je u [adresa] te joj je rekao da je kupio tu česticu i da će započeti izgradnju zida kada bude dozvoljena gradnja i pokazao joj gdje će izgraditi zid i to da im je išao na ruku jer je napravio polukružni zid jer da ga je napravio pod pravim kutem bi tužitelju i njegovoj majci bio otežan odlazak u garažu a ista da je izrazila zadovoljstvo što će nekretnina biti uređena. Kad je kupio česticu ista da je bila zapuštena, zarasla, ograđena do stupa dok je između stupa i garaže bila polugromača a smatra da su sa tog mjesta ljudi uzimali kamenje. Iza polugromače da se nalazila i jedna rupa koju da je on zasipao sa jalovinom i sucu koji je bio na očevidu da je rekao da može izvaditi s lopatom tu jalovinu koju je nasuo. I to da ukazuje da se tu nisu mogli parkirati automobili. Za fotografiju na listu 9 spisa navodi da smatra da se rupa ne vidi jer se radi o fotografiji a da je kamenje koje čini polugromaču zaraslo u travi. Ističe da ne zna kada je nastala ta fotografija. Prodavateljica mu je pokazala granice a pokazala mu je i situaciju od MŠ.

22. Svjedokinja CŠ iskazala je da su na prijeporu znali parkirati gosti kada su imali više gostiju, a prijepor da je uređivao i njezin suprug SŠ na način da je kosio travu a nakon njega sin. Njezin muž da je to oduvijek smatrao svojim posjedom, ništa se nije nalazilo između kamenja koje se nalazilo oko masline i garaže već da se tuda moglo proći s automobilom. Suprug da je parkirao ispred garaže a sin da je znao parkirati pored garaže jer bi tu bio hlad. Suprug je umro 2011. s njim je u braku od 1992. i odonda su svake godine dolazili. Kada je već bio stariji prijepor da je kosio od njezine sestrične sin. Tuženik da joj je u ljeto 2016. samo rekao da je njezin novi susjed a ne da će graditi zid.

23. Svjedok HŠ napravio je ogradni zid po nalogu drugotuženika, tvrdi da je i ranije tu bila gromača ali samo nabacano kamenje možda u visini dva do tri kamena koju su oni presložili. Nikakvih problema nije imao dok je radio zid, nikoga nije bilo tamo, jedini problem da je nastao kada je dovezao još kamenja koje je bilo potrebno za završetak zida kojeg je odložio ispred garaže pa ga je nazvala GŠ i rekla mu da to kamenje ukloni jer se nalazi ispred ulaza. Prostor uz garažu je bio zapušten a ne može se sjetiti da li je teren bio ravan. On nije uklanjao kamenje oko stupa i stabla a ne može se sjetiti je li već bilo uklonjeno kada je on došao graditi.

24. Svjedokinja GŠ iskazala je da je nekretnina na kojoj se nalazi prijepor ranije bila zaraštena jer je teren bio od ČŠ iz [adresa] i nije se koristio otkada njena saznanja sežu. Na mjestu na kojem je tuženik sagradio zid da se nalazila neka mala gromačica a to može reći jer su na to područje odlazili brati šparoge. Šparoge nisu brali na ovom terenu jer se tu nije moglo niti ući. Poznaje samo OŠ jer se on družio s mještanima a nikada nije vidjela da je on tu parkirao automobil a smatra da se tamo nije niti mogao parkirati automobil. Bila je sa prvotuženicom kada su na poziv CŠ došli policajci, koji da su od tužene tražili vlasnički list kojeg je ona donijela i onda da su rekli da nisu nadležni i otišli su a ona je nazvala HŠ da ukloni kamenje i on da ga je prebacio na drugu stranu. Nikada nije vidjela OŠ da bi kosio parcelu ČŠ niti ikoga od njegove obitelji. Za gromačicu poslije navodi da je od štale prema stablu tu bilo nešto na podu odnosno "tzv. sinjali" to da nije bilo obično kamenje već pravokutnog oblika. Ne sjeća se kamenja poslaganog oko stabla.

25. Sadržaj provedenih dokaza cijenjen je u smislu čl. 441. ZPP, kao i čl. 10. do 29. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), a prema kojim odredbama u parnicama radi smetanja posjeda sud pruža zaštitu u posebnom, hitnom postupku i to prema utvrđenom posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju riječ o parnici zbog smetanja posjeda, kao odlučnu okolnost za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva valjalo je razriješiti pitanje je li tužitelj posljednji mirni posjednik prijepora te jesu li tuženici počinili smetanje posjeda.

26. Ocjenom provedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

27. Prigovor prekluzije iznesen od strane tuženika neosnovan je jer je sam tuženik u svom iskazu naveo da je izgradnja zida započeta nekoliko dana prije nego je pozvana policija pa je tužba svakako podnesena u roku od 30 dana od saznanja za čin.

28. Međutim, ocjenjujući provedene dokaze, i to kako zasebno tako i svih dokaza zajedno, sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao da bi bio posljednji mirni posjednik prijepora niti da je to bio njegov prednik SŠ niti majka CŠ, a na njemu je bio teret dokaza. Tužitelj je za dokazivanje svojih tvrdnji ponudio samo svoj iskaz i iskaz svoje majke te svjedokinje TŠ i fotografije.

29. Iz iskaza svjedokinje TŠ nije utvrđeno da bi prednik tužitelja niti tužitelj niti njegova majka bili u posljednjem mirnom posjedu prijepora. Njezino jedino saznanje je da su ona i suprug koji je umro 1982. petnaest godina prije njegove smrti prilikom radova koje je izvodio njezin suprug za SŠ odlagali materijal na prijeporu. Međutim na to nisu upućeni od SŠ, već iz iskaza svjedokinje proizlazi da su materijal odlagali s desne strane jer nisu mogli proći u dvorište kuće tužitelja a nikoga nisu tražili dozvolu jer tamo tada nitko nije ni živio osim NŠ. Svjedokinja nije iskazivala ništa o košenju, parkiranju i odlaganju stvari na prijeporu od strane tužitelja i njegovog prednika. Iz njezinog iskaza nije nedvojbeno utvrđeno niti da li bi između garaže i masline bio slobodan prolaz. Na upit pun. tužitelja najprije je rekla da ne može reći je li bilo kamenja preko kojeg su ona i suprug prelazili ili je bilo ravno, a zatim na upit tuženika navodi da može reći da je bilo kamenja ali ne u smislu da je postojala gromača da ne možeš ući jer su ona i suprug slobodno ušli i odložili grede. Da se svjedokinja toga ne sjeća nije niti čudno s obzirom na vrijeme iz kojeg potječu njezina saznanja (kraj šezdesetih) kao i njezinu dob.

30. Sud iskaz tužitelja i svjedokinje CŠ koja je njegova majka ocjenjuje neistinitim. Isti su iskazivali u prilog tvrdnjama iz tužbe, ali njihovi iskazi nemaju uporišta u iskazima ostalih svjedoka niti u fotografijama. Naime, fotografija na listu 9 spisa ne prikazuje da bi automobili bili parkirani na prijeporu, već upravo suprotno ispred garaže, dakle izvan zida kojim je sada ograđen prijepor, i to čak tri automobila, niti prikazuje da bi nešto na nekretnini bilo odloženo. Doista na toj fotografiji nije vidljivo ikakvo kamenje između kamenja koje ograđuje stablo i garaže niti prijepor sa kojeg je slikano izgleda zaraslo, međutim sama ta fotografija ne znači da su istu kosili upravo tužitelj odnosno njegov prednik. Nije poznato kada je sačinjena ta fotografija jer ista ne sadrži datum. Zaključuje se da bi fotografija na listu 9 i 10 spisa bile slikane istog dana s obzirom na položaj i otvoren bunker automobila najbliže garaži. Na fotografiji na listu 10 vidljiv je i ogradni zid prema nekretnini na kojoj je sagrađena kuća tuženika (za kojeg je nesporno da ga je tuženik uklonio kad je kupio i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) te se ne uočava da bi kuća tuženika bila sagrađena, iz čega bi proizlazilo da se radi o fotografiji starijoj od 2013. godine kada da je drugotuženik kupio česticu na kojoj je gradio kuću. Na fotografiji na listu 16 spisa vidi se kuća tuženika u pozadini, dakle radilo bi se o fotografiji iz kasnijeg perioda, pri tome se na fotografiji loše vidi sam prijepor pa nije moguće vidjeti postoji li ikakvo kamenje na lokaciji na kojoj je tuženik sagradio polukružni zid, međutim raspoznaje se da je nekretnina zaraštenija nego na fotografijama na listu 9 i 10 spisa. Iz svega navedenog proizlazi da bi nekretnina bila održavanija u ranijem razdoblju, prije nego što je drugotuženik sagradio svoju kuću na susjednoj čestici. Iz situacije lica mjesta koja nije korištena u smislu identifikacije, jer se tome protivio tužitelj, ali koja ukazuje da je 2011. vršeno geodetsko snimanje (a drugotuženik je iskazao da mu ju je dala prodavateljica k. č. [katastarska čestica]) proizlazi da uređenost na fotografiji na listu 9 spisa može značiti da je nekretnina uređivana od strane nekoga drugoga u ranijem razdoblju, primjerice možda za postupak snimanja, ali svakako sama fotografija ne dokazuje da bi istu uređivao tužitelj i njegovi prednici.

31. Iskaz drugotuženika ocjenjuje se istinitim u dijelu da fotografija bagera sa lista 27 i 29 spisa potiče iz travnja 2016. kada da je prije kupnje u dogovoru sa prodavateljicom već raščišćavao zemljište. Naime, na fotografiji je razvidno listopadno drveće i to kako isto izgleda u proljeće, razvidno je da je dio od stupa desno još potpuno neočišćen (dok je na fotografiji na listu 13 koja datira iz listopada očišćen), vidljivo je raslinje između bagera i garaže, vidljivo je da bi se uz samu garažu nalazilo stablo čije je deblo obraslo bršljanom kojeg na fotografijama iz listopada 2016. više nema, vidljivi su tragovi bagera na asfaltu pa je bager očigledno pristupio upravo preko mjesta na kojem je sagrađen zid i stoji na prijeporu iz čega proizlazi da je drugotuženik već prije ljeta 2016. vršio radove na prijeporu i da tužitelji nisu ništa poduzeli, što ukazuje da do trenutka kada je započeta sama gradnja zida nisu bili u posjedu prijepora, već su tek izgradnjom zida kao nečeg fiksnog, zapravo počeli postavljati pitanje vlasništva i međe. Tako je primjerice pun. tužitelja na ročištu 19. veljače 2019. rekla da je tužitelj prije pokretanja postupka angažirao geodeta, a i u dopisu Policijske postaje navodi da majka tužitelja zahtjeva prekid građevinskih radova dok na teren ne izađe geodet koji će označiti koja površina pripada njoj.

32. Tužitelj u svom iskazu upitan o suhozidu za kojeg tvrdi da ga je uklonio drugotuženik i vraćanje kojeg traži pokazuje da se radi o suhozidu koji se na fotografiji na listu 10 spisa nalazi u sredini i da misli da je sada drugotuženik na mjesto tog suhozida izgradio zid, pri čemu je na licu mjesta njegova punomoćnica pokazala da bi prijepor išao od rasvjetnog stupa prema kući tuženika, a i iz tužbenog zahtjeva razvidno je da se traži vraćanje suhozida na poziciju A-F. Gledajući samo fotografiju na listu 10 spisa činilo bi se da taj suhozid u sredin ide od rasvjetnog stupa. Međutim, uspoređujući fotografiju na listu 10 i 31 spisa, pri čemu se na obje fotografije vide metalna vratašca koja vode na susjednu nekretninu, vidljivo je iz drugog kuta fotografiranja (list 31 spisa) koliko se prostora nalazi od rasvjetnog stupa do tih željeznih vrata, tako da suhozid kojeg tužitelj tvrdi da je uklonio drugotuženik a da je do njega posjed vršio tužitelj ne nalazi se na poziciji A-F, već je to suhozid koji dijeli k. č. [katastarska čestica] od susjedne čestice i kojeg je drugotuženik nedvojbeno uklonio i sagradio novi. Tvrdnje da bi uopće postojao suhozid koji da je išao od betonskog stupa prema kući tuženika (linijom A-F iz nalaza) potpuno su nedokazane. Vještak Svoboda nije nigdje utvrdio da je ikada postojao zid na toj poziciji niti to proizlazi iz fotografija priloženih spisu pa tako niti iz fotografije na listu 10 spisa. U samom dopisu punomoćnica drugotuženiku (list 6 spisa) nema govora o rušenju suhozida, a rušenje suhozida ne spominje se niti u dopisu policije. Takvo nesnalaženje tužitelja u prostoru oko pozicije suhozida do kojeg je navodno vršio posjed i kojeg je navodno uklonio tuženik i identificiranje istog kao suhozida na listu 10 spisa, upućuje na zaključak da tužitelj uopće ne poznaje lice mjesta te da prijepor suprotno svojim tvrdnjama nije kosio. Neistinitim se ocjenjuje iskaz CŠ koja navodi da nije nikada sa tuženikom razgovarala o izgradnji ikakvog zida, dok suprotno tvrdi sam tužitelj, njezin sin, u svom iskazu.

33. Neistinitim se ocjenjuje iskaz prvotuženice, drugotuženika i svjedoka GŠ te HŠ o postojanju kamenja, polugromače, budući da iz fotografije na listu 9 spisa, za koju je zaključeno da je nastala prije izgradnje kuće tuženika, što se zaključuje iz fotografije na listu 10 spisa, evidentno da ne postoji nikakvo kamenje, polugromačica i slično na mjestu gdje je sada drugotuženik sagradio zid. Međutim, budući da tužitelj nije dokazao da bi ikada bio u posjedu prijepora od zida kojeg je sagradio tuženik na dalje, to ga izgradnjom zida tuženik nije smetao u posjedu, slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

34. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a čini trošak tuženika potreban radi vođenja postupka. Pritom, tuženiku pripada parnični trošak u iznosu od 200 bodova što se odnosi na jednokratnu nagradu za zastupanje profesionalnog punomoćnika u parnicama radi smetanja bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, koja nagrada je predviđena Tbr. 7 toč. 2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022), i to temeljem odredbe Tbr. 52. st. 4 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, 107/25) koja propisuje da se za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. (među kojima je i smetanje posjeda) primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Sukladno pak odredbi Tbr. 52. st. 2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, 107/25) što se tiče vrijednosti boda primjenjuje se tarifa koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka pa vrijednost boda iznosi 2,00 eura tako da trošak zastupanja iznosi 400,00 EUR, što uvećano za PDV od 25 % iznosi 500,00 EUR.

U Krku 24. listopada 2025.

Sutkinja:

Tina Gorički

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.