Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-284/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Domagoja Raguža i Marte Jelić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika AB i optužene pravne osobe [obrt] "[trgovačko društvo] [adresa]" zbog kaznenog djela iz članka 211. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbama optuženika AB i državnog odvjetnika, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zadru pod brojem K-214/2019 od 24. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženika AB i državnog odvjetnika kao neosnovane i potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru pod brojem K-214/2019 od 24. rujna 2021. optuženi AB je proglašen krivim za kazneno djelo protiv okoliša – protupravne eksploatacije rudnog blaga iz članka 211. stavak 1. KZ/11, dok je optužena pravna osoba [obrt] "[trgovačko društvo] [adresa] odgovorna za kazneno djelo protiv okoliša – protupravne eksploatacije rudnog blaga iz članka 211. stavak 1. KZ/11 u vezi s člankom 3. stavak 1. i 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela ("Narodne novine" broj: 151/03, 110/07, 45/11 i 143/12), te je optuženi AB osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i temeljem članka 56. izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvor u trajanju od 6(šest) mjeseci neće izvršiti, ako optuženi AB u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, a optuženoj pravnoj osobi [trgovačko društvo] je temeljem članka 42. KZ/11 izrečena novčana kazna u visini od 30.000,00 (tridesettisuća) kuna. Na temelju odredbe članka 13. stavak 1. i 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba optuženoj pravnoj osobi [trgovačko društvo] [adresa] je izrečena uvjetna osuda tako da se novčana kazna u visini od 30.000,00 (tridesettisuća) kuna neće izvršiti ako pravna osoba u vremenu od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08 odlučeno je da su optuženi AB i optužena pravna osoba [trgovačko društvo] [adresa] dužni platiti paušalni trošak provedenog postupka u iznosu od 1.000,00 kn svaki, koji iznos su dužni uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi AB, putem branitelja Ante Gluića, odvjetnika iz Zadra, pobijajući je zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz prijedlog da se usvoji žalba i pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je također podnesena i od strane Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, zbog odluke o kazni, predlažući pobijanu presudu u odnosu na kaznu preinačiti na način da se optuženoj pravnoj osobi [trgovačko društvo] izrekne novčana kazna u većem iznosu.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

6. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

7. Žalbe optuženika AB i državnog odvjetnika nisu osnovane.

8. U žalbi optuženika AB se navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer je optužena pravna osoba [trgovačko društvo] pripojena društvu preuzimatelju [trgovačko društvo] [adresa] i time prestala postojati kao samostalni pravni subjekt, te slijedom navedenog optuženi AB, kao odgovorna osoba društva koje ne postoji kao samostalan subjekt ne može biti proglašen krivim. Međutim, optuženi AB je proglašen krivim da je u vremenu od 26. listopada 2016. do 31. prosinca 2017. protupravno propisima obavljao eksploataciju rudnog blaga, dok je optužena pravna osoba "[trgovačko društvo]" d.o.o. prestala postojati od 15. svibnja 2020. godine. Dakle, kako se inkriminirano razdoblje za koje se tereti optuženi AB odnosi na vremenski period prije pripajanja optužene pravne osobe "[trgovačko društvo]" tvrtki [trgovačko društvo] [adresa], prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, na koju se u žalbi poziva optuženi AB.

9. Suprotno žalbenim navodima optuženika, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je optuženi AB obavljao rudarske radove na eksploataciji mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena bez važećeg ugovora o koncesiji u vremenskom razdoblju od 26. listopada 2016. do 31. prosinca 2017., jer je utvrdio da je ugovor o koncesiji izdan 6. prosinca 1999. imao rok važenja do 25. listopada 2016. godine, a prije isteka tog ugovora Služba za gospodarstvo i imovinskopravne poslove ureda državne uprave u Zadarskoj županiji je donijela rješenje kojim je zamijenjeno rješenje od 1. listopada 1996. godine i kojim je ograničena eksploatacija po ugovoru o koncesiji do 25. listopada 2016. godine.

10. Podnoseći žalbu zbog "pogrešne primjene materijalnog prava", žalitelj zapravo ističe žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona u kojoj argumentira povredu iz članka 469. točka 4. ZKP/08 koja se odnosi na pogrešno podvođenje utvrđene djelatnosti optuženika pod neku materijalno pravnu normu. Naime žalitelj navodi da je u konkretnom slučaju jedina relevantna odredba članka 166. Zakona o rudarstvu (NN 56/13, 14/14, 52/18, 115/18, 98/19) koja odredba ističe da pravnoj osobi koja je na temelju pravomoćnog akta - odobrenja za izvođenje rudarskih radova izdanog po prijašnjim propisima stekla pravo na eksploataciju mineralne sirovine, to odobrenje zamjenjuje se za rješenje o davanju koncesije radi usklađenja s propisima o koncesijama i odredbama ovoga Zakona do isteka roka navedenog u tom odobrenju. Ako u odobrenju nije naveden rok do kojeg se mogu izvoditi rudarski radovi, preostali rok će se utvrditi rješenjem sukladno provjerenim rudarskim projektima temeljem kojih je doneseno odobrenje, a isti ne može biti duži od 40 godina.

11. Međutim prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je rješenjem Ureda državne uprave u zadarskoj županiji, službe za gospodarstvo i imovinskopravne poslove, Ispostava Pag, klasa: UP/I-310-17/14- 01/01, urbroj: 2198-10-16-14 od 30. rujna 2016. dana koncesija društvu [trgovačko društvo] [adresa] za eksploataciju mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju [adresa] zaključno do 25. listopada 2016., a kojim rješenjem je jasno bio istaknut rok važenja koncesije i to mjesec dana prije isteka roka važenja koncesije. Također je protiv navedenog rješenja, kako u iskazu navodi svjedok inspektor ĆŠ od strane optuženika podnesena žalba Ministarstvu gospodarstva, Upravi za energetiku i rudarstvo s kojom žalitelji nisu uspjeli, tako da je I okrivljenik bio upoznat sa činjenicom da raniji ugovor i rješenje prestaju važiti i da je trebalo ishoditi novi ugovor o koncesiji kako to propisuje odredba čl. 78. Zakona o rudarstvu kojim se ugovorom stječe pravo za izvođenje rudarskih radova.

12. Budući je žalba državnog odvjetnika usmjerena na odluku o kazni u odnosu na optuženu pravnu osobu [trgovačko društvo], to je ovaj sud u tom dijelu ispitao prvostupanjsku presudu, te nalazi da je prvostupanjski sud pravilno cijenio olakotne okolnosti na strani optužene pravne osobe i to raniju neosuđivanost.

13. Međutim, prvostupanjski sud nije uzeo u obzir postojanje otegotne okolnosti na koju u žalbi ukazuje državni odvjetnik i to nastalu štetu u iznosu od 246.886,00 kuna. Unatoč postojanju otegotne okolnosti na strani optužene pravne osobe i uzevši u obzir naprijed navedenu olakotnu okolnost, ovaj sud smatra da izrečena novčana kazna u visini od 30.000,00 (tridesettisuća) kuna, te potom izrečena uvjetna osuda na način da se novčana kazna u visini od 30.000,00 (tridesettisuća) kuna neće izvršiti ako pravna osoba u vremenu od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, predstavlja primjerenu kaznu uzimajući u obzir svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kazneno djelo.

14. Takva vrsta i mjera kazne, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženu pravnu osobu i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je počinjenjem kaznenog djela naneseno društvu u cjelini.

15. Kako ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti nije nađeno da bi bile ostvarene i ostale povrede predviđene u članku 476. ZKP/08, to je presuđeno kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Dubrovniku 23. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Nikša Lučić