REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Pp-612/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Korneliji Adamec, uz sudjelovanje Monike Golub kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika OĐ, zbog prekršaja iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine‟ broj 85/08. i 112/12.) povodom optužnog prijedloga VI. Policijske postaje Zagreb broj 211-07/25-5/2240, nakon provedene glavne rasprave u nazočnosti okrivljenika i opunomoćenog predstavnika tužitelja, 24. listopada 2025., javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine‟ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljenik OĐ, sin O i A, rođen **.**.1950. u [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], SSS, grafičar, umirovljenik, s mjesečnim primanjima od oko 550,00 eura, oženjen, otac dvoje djece, sa prebivalištem u [adresa], prekršajno neosuđivan, protiv njega se ne vodi postupak za drugi prekršaj ili kazneno djelo, oslobađa se od optužbe da bi 26. siječnja 2025. u 14.00 sati u stambenoj zgradi u [adresa], s ciljem da stvori neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okruženje oštećenu AĐ vrijeđao na nacionalnoj osnovi riječima: " K jedna, reci što si policiji rekla kako se zoveš, K jedna", te uputio uvredljive riječi njezinoj malodobnoj djeci KĐ, rođenoj 2020. i HĐ, rođenom 2022. "mali srbendi", dok joj se 24. siječnja 2025. u stambenoj zgradi u prolazu obratio riječima: "vrati se od tamo odakle si došla", a što je kod oštećene AĐ povrijedilo njezino dostojanstvo, te time počinio prekršaj iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

II. Na temelju odredbe članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 5. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Policijska uprava zagrebačka, VI. Policijska postaja Zagreb pod brojem 211- 07/25-5/2240 podnijela je optužni prijedlog 12. veljače 2025. protiv okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik je u obrani iskazao da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret, jer nije istina da je podstanarki AĐ koja je stanovala u stanu iznad njegovog u stambenoj zgradi [adresa], zajedno sa suprugom i djecom, govorio bilo kakve pogrdne riječi niti ju vrijeđao na nacionalnoj osnovi u smislu da bi joj govorio da je srbijanka niti je njezinu djecu nazivao malim srbendima, a nije joj govorio niti da se vrati odakle je došla. Naime, AĐ se sa djecom i suprugom doselila u ljeto 2024. u stan na prvom katu, dok on stanuje u prizemlju zgrade, te od kad su se doselili iz njihovog stana je dopirala buka i galama, zbog čega je nakon nekog vremena otišao na njezina vrata kako bi ju pitao zbog čega ta buka dolazi iz stana, a na to mu je ona samo rekla da buku proizvode djeca i zatvorila je vrata, odnosno nije htjela više ništa reći, nakon čega je zamolio svoje kćeri da odu sa njima razgovarati, što su one i učinile, te su mu rekle da u stanu nemaju tepiha i da djeca bosa trče po stanu, odnosno da svi bosi hodaju po stanu, što stvara buku, a njegove kćeri su im ponudile da nabave gumene obloge za djecu i tepihe kako bi se ublažila buka odnosno manje čulo njihovo hodanje po stanu, te su im dale te tepihe i gumene obloge, ali ni nakon toga buka nije bila značajno manja. Nakon toga je angažirao i predstavnicu stanara da ona razgovara sa vlasnicom stana u kojem su oni podstanari vezano za ovaj problem ali vlasnica stana se nije o tome uopće očitovala već je samo taj zahtjev proslijedila podstanarima, a oni su i dalje ignorirali kućni red. U nekoliko navrta, ukupno osam puta je zvao djelatnike policije kako bi oni intervenirali u vezi te buke, ali svaki put kada su djelatnici policije došli do zgrade i stana oni su prestali proizvoditi buku, tako da nije bio utvrđen bilo kakav prekršaj. Naime, čuo je razgovor koje su njegove kćeri na hodniku ispred stana na prvom katu vodile s AĐ da je ona njima rekla da je ona srbijanka i da njoj nitko ništa ne može, te je tek po dolasku svog supruga pristala da njegove kćeri uđu u stan i da u stanu s njima razgovaraju kako bi se našlo rješenje za ovaj problem. Naime može reći da ga je tog 26. siječnja 2025. suprug AĐ kojeg ja osobno ne poznaje verbalno napao i vrijeđao te mu se unosio u lice, a zbog čega je njegova kćer pozvala policiju, te je čuo u tom trenutku AĐ kako je na stubištu na prvom katu ispred stana i ona vikala i galamila na njega, ali ne zna kojim riječima mu se obraćala.

3. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci ČĐ, ŠĐ i EĐ.

3.1. Svjedokinja ČĐ, supruga okrivljenika je, propisno upozorena, otklonila blagodat nesvjedočenja, te je iskazala da se sjećala događaja od 26. siječnja 2025., jer je u poslijepodnevnim satima bila u stanu u stambenoj zgradi gdje stanuje zajedno sa suprugom OĐ u [adresa] te kako je bilo poslijepodne otišla je u sobu malo odmoriti, ali je u jednom trenutku čula galamu koja je dopirala sa stubišta, zbog čega je ustala i izašla iz stana i vidjela svog supruga koji se nalazio ispred ulaznih vrata njihovog stana, jer je izašao iz stana kako bi popio kavu, što ponekad zna činiti i susjede AĐ i RĐ koji su inače stanovali u stanu na prvom katu zgrade iznad stana u kojem oni stanuju. Susjeda RĐ je vidjela u dnu hodnika, a susjedu AĐ na stubištu koje vodi prema prvom katu te su njih oboje vikali, galamili i raspravljali sa njezinim suprugom, ali ja od te buke nije mogla razaznati što su oni govorili njezinom suprugu, a u tom trenutku kada je ona izašla iz stana, on je samo šutio i kada je vidjela da se počeo tresti, uhvatila ga je ispod ruke i uvela nazad u stan te je zatvorila ulazna vrata, a time je prestala vika i galama, jer su i susjedi otišli u stan u kojem su stanovali. Ti susjedi su se doselili u njihovu zgradu u ljeto 2024. i ja sa njima nikada nije razgovarala osim kada ih je jednom prilikom srela zajedno sa djecom ispred zgrade kada su tek odselili u zgradu, ali nije znala što rade niti koje su nacionalnosti, već je samo gledala njihovu dječicu koja su u dobi od otprilike četiri ili pet godina. Sjeća se također da nakon što su se susjedi doselili u stan iznad njihovog da je iz stana često znala dopirati buka u vidu nekog lupanja i zujanja zbog čega je pomislila da u stanu obavljaju neku kućnu radinost, te se sjeća da je njezin suprug išao pitati zbog čega takva buka dolazi iz njihovog stana, koji joj je rekao da su djeca u stanu vozila bicikle i da su to mala djeca koja su trčala. Nakon tog upozorenja buka nije prestala, ali suprug više nije išao kod njih da ih upozorava na buku već su išle njihove kćeri koje su kasnije s njima ponovno razgovarale, te su one dalje s njima kontaktirale, a ona i suprug više nisu. Okrivljenik i opunomoćena predstavnica tužitelja nisu imali pitanja niti primjedbi na iskaz ispitane svjedokinje.

3.2. Svjedokinja ŠĐ, kći okrivljenika je, propisno upozorena, otklonila blagodat nesvjedočenja, te je iskazala da se sjećala događaja od 26. siječnja 2025., jer ju u poslijepodnevnim satima tog dana nazvao njezin otac OĐ te je po njegovom glasu čula da je jako uzrujan i uznemiren, a ispričao joj je da ga je susjed koji stanuje u stanu iznad njih verbalno napao te da mu se unio u lice dok se nalazio ispred ulaznih vrata stana na stubištu zgrade u [adresa], dok je susjeda AĐ bila na stubištu koje vodi prema prvom katu te je i ona na njega vikala, a kada joj je to otac ispričao odmah je nazvala sestru EĐ te su se dogovorile da odmah dođu u stan u kojem žive njihovi roditelji kako bi provjerile što se doista dogodilo. Na putu prema Zapruđu, iz vozila je kontaktirala policiju te je zatražila njihovu intervenciju, a djelatnici policije su i došli u stan te razgovarali sa njezinim roditeljima i susjedima. Kada je došla u stan otac joj je još jednom rekao da se zbog ponašanja susjeda odnosno činjenice da mu se susjed RĐ unio u lice i ga je verbalno napao isto kao i susjeda AĐ osjećao jako uznemireno, ali da je njezina majka ČĐ čuvši tu viku i galamu izašla iz stana te je oca uhvatila za ruku i uvela nazad u stan te smatra da je na taj način izbjegnut sukob koji je mogao rezultirati i nekim težim posljedicama. Osim toga otac je rekao da je pio kavu ispred stana te da su ga susjedi bezrazložno napali. Dodajem da su se susjedi doselili tijekom ljeta 2024. i da je od početka iz njihovog stana dopirala buka i galama, te kako se otac stalno na to žalio ona je zajedno sa sestrom pokušala razgovarati sa susjedima te su došle ispred ulaznih vrata njihovog stana na što im je ta susjeda kada su se predstavile i rekle da su kćeri susjeda OĐ koji stanuje u stanu ispod njih te da su došle razgovarati u vezi buke koja dopire iz njihovog stana, susjeda je rekla da je ona iz Srbije i da njoj nitko ništa ne može, ali kako su nastojale riješiti taj problem nakon što je ona rekla da će za kraće vrijeme njezin suprug biti u stanu, odlučile su ponovno doći kada se on vratio te ih je pozvao da uđu u stan. Kada su ušle vidjela je da nemaju tepihe već samo linoleum i pločice u kuhinji, da djeca stalno povlače teške željezne stolice koje su se nalazile u kuhinji, da po stanu voze bicikle, zbog čega je predložila da im donese gumene obloge koje bi postavili na pod, zajedno sa nekim tepisima koje im je dala, te nakon toga dva ili tri tjedna buka bila bitno manja, ali kako su ti susjedi imali i psa možda je to bio razlog što nakon nekog vremena su izbacili tepihe te se buka čula i dalje. Pokušala je problem riješiti i sa predstavnicom suvlasnika stambene zgrade, odnosno vlasnicom stana te čak i upraviteljicom stambene zgrade ali su svi rekli da to može biti samo u domeni neke vrste upozorenja, ali da nema sankcija za vlasnicu stana odnosno podstanare koji se ne pridržavaju kućnog reda. Mogu reći da je nakon ovog događaja od 26. siječnja 2025. buka bila ipak manja kako mi je to rekao otac te više nije bilo nikakvih sukoba između susjeda i njezinih roditelja. Može reći da joj je u ljeto ove godine rekao otac da su oni otišli iz tog stana i da sada u stanu nema nikoga. Okrivljenik i opunomoćena predstavnica tužitelja nisu imali pitanja niti primjedbi na iskaz ispitane svjedokinje.

3.3. Svjedokinja EĐ, kći okrivljenika je, propisno upozorena, otklonila blagodat nesvjedočenja, te je iskazala da se sjećala događaja od 26. siječnja 2025. , jer joj je o tom događaju ispričao njezin otac kada je došla tog poslijepodneva u stan u stambenoj zgradi [adresa], u kojem stanuju njezini roditelji OĐ i ČĐ. Vidjela je da je otac bio uplašen i uznemiren te joj je ispričao da ga je susjed RĐ koji je živio u stanu iznad njihovog verbalno napao, te mu se unio u lice dok se nalazio na stubištu ispred stana, a da je također i AĐ, supruga RĐ vikala i galamila na mog oca, a njezina majka je u cilju eskalacije daljnjeg sukoba oca uhvatila za ruku i uvela u stan nakon čega je vika i galama prestala. Zna da su se ti susjedi doselili u stan iznad njezinih roditelja tijekom ljeta 2024. i da je od početka s njima bilo problema, jer su u stanu stalno stvarali buku koja se jako čula u stanu od mojih roditelja, zbog čega je zajedno sa sestrom ŠĐ pokušala riješiti taj problem na miran način dogovorom, te su bile u njihovom stanu na razgovoru, kada je i vidjela da susjedi u stanu nemaju tepihe, da svi hodaju bosi, djeca trče po stanu, voze bicikle, odnosno da buka dopire u različita doba dana i noći te da se susjedi ne pridržavaju kućnog reda. Sjeća se da je moja sestra ponudila da im donese i tepihe u gumene obloge koji bi umanjili buku koja se stvara prilikom hodanja po stanu. Također su u stanu imali i malog psa za kojim su djeca stalno trčala te nakon što su bili postavljeni tepisi jedno vrijeme se buka smanjila, ali nakon toga se opet situacija vratila na staro te smo pokušali problem riješiti i angažiranjem predstavnice suvlasnika stanara kako bi ona razgovarala sa vlasnicom stana i podstanarima, ali se sve svodilo samo na eventualno upozoravanje da su se dužni pridržavati kućnog reda, ali za njih zapravo nije bilo nekih sankcija u vezi toga. Dodaje da je i nakon svih tih upozorenja bilo razdoblja kada je bila buka manja, ali na kraju nije nikada u potpunosti prestala sve dok se nisu odselili iz stana. Svjedokinja na poseban upit suda iskazuje da im je susjeda AĐ rekla da je po nacionalnosti srpkinja, ali nema saznanja da bi njezin otac imao problem zbog toga što je taj obitelj bila iz Srbije već se problem svodio na neprestanu buku i činjenicu da se susjedi nisu pridržavali kućnog reda zgrade. Okrivljenik i opunomoćena predstavnica tužitelja nisu imali pitanja niti primjedbi na iskaz ispitane svjedokinje.

3.4. U dokaznom postupku sud je pozivao i svjedoke AĐ i RĐ, za koje dostave poziva nisu bile uredno iskazane, te je terenskom provjerom izvršenom u rujnu 2025. utvrđeno da su isti podstanari u stanu u vlasništvu CĐ, no nisu bili zatečeni u stanu na prvom katu zgrade, niti su se javljali na mobitel naveden u izvješću. Opunomoćena predstavnica tužitelja je na raspravi navela da je provjerom u sustavu nadzora prelazaka državne granice Republike Hrvatske utvrđeno da su AĐ i RĐ evidentirani 20. kolovoza 2025. u 8.40 sati na graničnim prijelazu Bajakovo prilikom izlaska iz Republike Hrvatske, nakon čega nije evidentiran njihov ponovni ulazak u Republiku Hrvatsku, a sud nije imao saznanja o drugoj adresi prebivališta ili boravišta navedenih svjedoka. Stoga, sud nije ponovo pozivao navedene svjedoke, već je u dokaznom postupku pročitao zapisnike sa iskazima svjedoka AĐ i RĐ.

3.5. Iz iskaza AĐ od 26. siječnja 2025. proizlazi da je u Republiku Hrvatsku došla u lipnju 2024. i da stanuje sa malodobnom djecom KĐ i HĐ i suprugom RĐ u [adresa], a u postupku su reguliranja boravišta. Od kada se doselila susjed koji stanuje ispod njih za kojeg zna da se zove OĐ pokazuje izrazito nezadovoljstvo što se tiče njezine nacionalnosti, a i od djece, te je 24. siječnja 2025. oko 14.00 sati, prilikom povratka kući s djecom, HĐ pao na stepenicama, na što je susjed izašao iz stana i zaderao se na nju riječima da to možemo raditi od tamo odakle smo došli, a kako ne želi probleme sa susjedima otišla je u stan sa djecom, a 26. siječnja 2025. oko 14.00 sati, također prilikom povratka sa djecom i suprugom kući, susjed je ponovo izašao van na stubište, revoltiran što mu smeta buka od djece i opet počeo govoriti da se stišaju, iako nisu bučili, nego samo prošli po stepenicama, na što im je ponovno rekao nešto na nacionalnoj osnovi, za njezinu djecu da su male srbende, a njoj se obratio riječima: "Što je ti K jedna, što si rekla policiji kako se zoveš, K", na što mu rekla je da se zove AĐ, otišla je u stan i zatražila intervenciju policije, jer je čula od predstavnice suvlasnika da susjed skuplja potpise kako bi ju izbacio iz stana, a sve ju je to uvrijedilo i ponizilo i stvorilo neprijateljsko okruženje.

3.6. Iz iskaza RĐ od 26. siječnja 2025. proizlazi da je 26. siječnja 2025. oko 14.00 sati, prilikom povratka kući sa malodobnom djecom KĐ i HĐ i suprugom AĐ, prilikom ulaza u stubište zgrade susjed OĐ prišao do njih i ničim izazvan je počeo vrijeđati njegovu djecu da su mali srbendi, a njegovu suprugu da je H, a te su ih riječi uvrijedile i ponizile.

3.6. U dokaznom postupku sudac je pročitao obavijest iz članka 109a. Prekršajnog zakona, zapisnik o ispitivanju svjedoka ČĐ i izvod iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske za okrivljenika iz kojeg je vidljivo da okrivljenik nije pravomoćno prekršajno osuđivan unazad tri godine.

3.7. Opunomoćena predstavnica tužitelja u završnoj riječi navodi da u cijelosti ostaje kod navoda optužnog prijedloga i predložene sankcije odnosno da se okrivljenik proglasi krivim.

3.8. Okrivljenik u završnoj riječi navodi da u cijelosti ostaje kod obrane koju je iznio tijekom postupka, da smatra da je svjedokinja AĐ eventualne riječi koje joj je on uputio potpuno izvukla iz konteksta, da nikada nije imao namjeru stvarati neprijateljsko ponižavajuće i uvredljivo okruženje i vrijeđati bilo koga na nacionalnoj osnovi, a pogotovo ne malodobnu djecu, da je povod njihovom sukobu bila činjenica da se susjedi nisu pridržavali kućnog reda zgrade i da su stalno proizvodili buku koja je umanjivala kvalitetu stanovanja u toj zgradi na što su se žalili i drugi susjedi te s obzirom da nije bilo drugog načina kako da se taj problem riješi mogao se obratiti jedino policiji kako bi ga oni zaštitili. Predlaže stoga da ga sud oslobodi od optužbe.

4. Na temelju obrane okrivljenika, koji je poricao počinjenje prekršajnog djela i provedenog dokaznog postupka, analizirajući svaki dokaz zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud nije mogao utvrditi da bi okrivljeni počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret optužnim prijedlogom.

5. Naime, iz obrane okrivljenika proizlazi da je svjedokinja AĐ eventualne riječi koje bi joj on uputio potpuno izvukla iz konteksta, da nikada nije imao namjeru stvarati neprijateljsko ponižavajuće i uvredljivo okruženje i vrijeđati bilo koga na nacionalnoj osnovi, a pogotovo ne malodobnu djecu, da je povod njihovom sukobu bila činjenica da se susjedi nisu pridržavali kućnog reda zgrade i da su stalno proizvodili buku koja je umanjivala kvalitetu stanovanja u toj zgradi na što su se žalili i drugi susjedi, te da su navedene zgode susjedi na njega vikali i vrijeđali ga. Takvu obranu okrivljenika potvrdili su i ispitani svjedoci ČĐ, ŠĐ i EĐ. Kako su obrana okrivljenika i ispitanih svjedoka bili suprotni iskazu AĐ i RĐ, koji su ispitani prilikom intervencije djelatnika policije, a sudu su ostali nedostupni, budući se radi o stranim državljanima, koji su napustili Republiku Hrvatsku, u kojoj nemaju prijavljeno boravište, sud nije mogao njihovim ispitivanjem, te provođenjem dokaznog postupka suočenjem okrivljenika i svjedoka AĐ i RĐ, potpunije utvrditi činjenično stanje. Naime, iz provedenog postupka nedvojbeno je utvrđeno da je navedene zgode došlo do verbalnog sukoba između okrivljenika i njegovih tadašnjih susjeda AĐ i RĐ, ali nije nedvojbeno utvrđeno kojim se riječima okrivljenik obraćao susjedima, odnosno izravna namjera okrivljenika da AĐ, RĐ, odnosno njihovu malodobnu djecu stavi u nepovoljniji položaj po nacionalnoj osnovi, već se njegova komunikacija sa oštećenima svodi na ljutnju zbog činjenice da se susjedi nisu pridržavali kućnog reda, te da je zbog buke i galame koja je dopirala iz njihovog stana i sam u nekoliko navrata zatražio intervenciju policije, a ne na stvaranje neprijateljskog, ponižavajućeg i uvredljivog okruženja za oštećene.

6. Stoga je sud, okrivljenika oslobodio od optužbe, jer nije mogao utvrditi da bi okrivljenik nije počinio prekršaj, na način kako mu je stavljen na teret, budući nisu tijekom postupka nedvojbeno dokazani svi konstitutivni elementi bića djela prekršaja.

7. Kako je okrivljenik oslobođen od optužbe, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu 24. listopada 2025.

Zapisničar

Sudac

Monika Golub

Kornelija Adamec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od osam dana od primitka presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Turinina 3, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostavna naredba:

1. Okrivljeniku OĐ, [adresa],

2. Tužitelju VI. Policijska postaja Zagreb,

3. Pismohrana.