Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-478/2025-3

Vukovar, Županijska 33

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Bosančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Željku Albini, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika RS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Mirku Križanoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Križanović & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja FS, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5786/2022-32 od 10. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja FS kao osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5786/2022-32 od 10. travnja 2025. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka bit će riješeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 5786/2022-32 od 10. travnja 2025. odlučeno je:

"1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-4614/2016 određena rješenjem o ovrsi istog suda poslovni broj Ovr-4614/2016 od 06. lipnja 2016. na dana poslovna udjela u društvu Allegheny financial d.o.o. sa sjedištem u [adresa], MBS: 0801663717, OIB: 56388790507 i to jednom poslovnom dujelu u nominalnom iznosu od 2.300.000,00 kune te jednom poslovnom udjelu u nominalnom iznosu od 1.840.000,00 kuna; na dva poslovna udjela u društvu Com.Com d.o.o. sa sjedištem u [adresa], MBS: 808494474, OIB: 17427769242, oba u nominalnom iznosu od 10.000.000,00 kn; jednom poslovnom udjelu u društvu Eupragia d.o.o. sa sjedištem u [adresa], MBS: 080743731, OIB: 35791098343 u nominalnom iznosu od 20.000,00 kuna, a imatelj kojih je FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se tuženiku RS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da nadoknadi tužitelju FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog postupka uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja se izračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena koja teče od dana donošenja presude, a sve u roku od 8 dana dana nastupanja pravomoćnosti ove presude."

II. Nalaže se tužitelju FS iz [adresa], naknaditi tuženiku DS, [adresa], iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznos od 235.932,50 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana".

2. Protiv naprijed navedene presude pravovremeno žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.

– dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se uvaži žalba tužitelja, ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Tužitelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto nije proveo dokaz saslušanjem stranaka iako je tužitelj inzistirao na provođenju ovog dokaza. Nadalje, prvostupanjski sud je odbio prijedlog tužitelja za odgodom ročišta radi saslušanja svjedoka IS, KS, FSM i GS samo zato jer se isti nisu odazvali pozivu suda po prvi puta iako je utvrdio da su pojedini svjedoci opravdali svoj nedolazak. Odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja iz razloga jer tužitelj nije dokazao da je ispunio svoju obvezu prema vjerovniku ŽS nema uporište u odredbama ZPP-a upravo iz razloga jer je prvostupanjski sud odbio provesti dokaz saslušanjem navedenih svjedoka. Stoga je u navedenom dijelu tužitelj onemogućen u dokazivanju ključnih činjenica. Nadalje, neosnovano prvostupanjski sud navodi da je tužitelj povukao dokazni prijedlog knjigovodstveno-financijskog vještačenja, na okolnosti ispunjenja obveza tužitelja prema tuženiku. Tužitelj nije bio u mogućnosti platiti predujam za provođenje vještačenja ali tužitelj nije odustao od navedenog dokaza. Osim toga prvostupanjski sud nije savjesno i brižljivo cijenio Sporazum o djelomičnoj isplati duga sklopljenim između tužitelja i tuženika 22. prosinca 2016. Također prvostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo vezano za utvrđivanje nedopuštene pobude upravo iz razloga jer nije proveo dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka GS.

3. Na žalbu tužitelja tuženik je dostavio odgovor. U odgovoru na žalbu tuženik osporava u cijelosti žalbene navode tužitelja navodeći da je prvostupanjski sud odbio ponovno pozvati svjedoke koji nisu došli, a tužitelj nije predložio nove mjere. Također navodi da tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje te je stoga pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tužitelja, utvrđeno je da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštene ovrhe na poslovnim udjelima tužitelja u trgovačkim društvima, a koja ovrha se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Ovr-4614/2016. Tužitelj cijeni da je ovrha nedopuštena iz razloga propisanih člankom 50. stavak 1. točka 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14, nastavno: OZ).

7. Pobijanom presudom sud prvog stupnja u bitnome utvrđuje:

- da je ovrhovoditelj ovdje tuženik podnio prijedlog za ovrhu temeljem ovršnih isprava protiv tužitelja kao ovršenika radi naplate novčane tražbine;

- da je sud donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-4614/2016. dana 6. lipnja 2016;

- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 4614/2016-10 od 21. srpnja 2016. ovršenik upućen na pokretanje parničnog postupka iz razloga propisanih 50. stavak 1. točka 7., 9., 10. i 11. OZ-a;

- da su tužitelj i ŠS sklopili Sporazum o uređenju međusobnih odnosa od 25. siječnja 2010. (nastavno: Sporazum);

- da je tužitelj izdao 74 bjanko zadužnice ŽS;

- da su tuženik i ŠS sklopili Ugovor o ustupu tražbine od 27. svibnja 2016. (nastavno: Ugovor o ustupu) kojim je za korist tuženika prenesena tražbina koju je ŠS imao prema tužitelju;

- da iz Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa sklopljenog između GS i tužitelja proizlazi da se tužitelj obvezao isplatiti iznos od 10.000.000,00 eura u roku od pet godina u jednakim polugodišnjim anuitetima;

- da svaki anuitet iznosi 1.000.000,00 eura, a prvi dospijeva 1. lipnja 2010., dok zadnji anuitet dospijeva 1. prosinca 2014.;

- da je neosnovan prigovor zastare istaknut od strane tužitelja;

- da je tužitelj povukao dokazni prijedlog za provođenje knjigovodstveno- financijskog vještačenja;

- da su neosnovani navodi tužitelja da ŠS nije mogao prenijeti svoje potraživanje prema tužitelju za korist treće osobe;

- da zadužnice imaju učinak pravomoćnog sudskog rješenja o ovrsi;

- da sud nije saslušao predložene svjedoke, koji svjedoci su predloženi od strane tužitelja jer isti iako uredno pozvani nisu pristupili na ročište za glavnu raspravu;

- da tužitelj nije dokazao da bi Sporazumom o uređenju međusobnih odnosa sklopljen između tužitelja i GS sadržavao nedopuštenu činidbu i nedopuštenu pobudu te kauzu u smislu nedopuštenog ekonomskog i pravnog cilja;

- da tužitelj nije dokazao da je podmirio svoje obveze prema ŽS.

8. Po provedenom postupku sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom te tužitelj nije dokazao da je podmirio svoju obvezu prema ŽS odnosno nije dokazao ništetnost Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa.

9. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto nije proveo dokaz saslušanjem stranaka. Naime, prvostupanjski sud je na pripremnom ročištu od 27. studenog 2017. rješenjem odlučio da će se izvesti svi predloženi dokazi, a koji dokazi obuhvaćaju i saslušanje stranaka. Potom je prvostupanjski sud na glavnoj raspravi od 26. siječnja 2024. rješenjem odlučio da će provesti dokaz saslušanjem stranaka.

9.1. Prvostupanjski sud potom zakazuje ročište radi saslušanja stranaka za dan 8. travnja 2024., 11. srpnja 2024. te 21. listopada 2024. na koje tužitelj nije pristupio time da je tužitelj svaki svoj izostanak opravdao medicinskom dokumentacijom (liječničkom potvrdom).

9.2. Na glavnu raspravu zakazanu radi saslušanja stranaka za dan 16. prosinca 2024. tužitelj nije pristupio.

9.3. Iz obrazloženja prvostupanjske presude ne proizlazi zbog čega sud nije proveo dokaz saslušanjem stranaka odnosno je li navedeni dokazni prijedlog odbijen i iz kojih razloga.

9.4. Dokaz saslušanjem stranaka se ne mora provoditi u svakom parničnom postupku, već se taj dokaz provodi onda kada to neka od stranaka predloži i ako je to potrebno za utvrđivanje važnih, pravno relevantnih činjenica. No u konkretnoj situaciji kada je prvostupanjski sud prvotno prihvatio zajednički prijedlog tužitelja i tuženika za saslušanjem stranaka u postupku (zapisnik s glavne rasprave od 26. siječnja 2024., list 139. spisa) tada je prvostupanjski sud, u slučaju da je smatrao činjenično stanje u potpunosti utvrđenim, rješenjem morao odbiti navedeni prijedlog za saslušanjem stranaka pri čemu moraju biti navedeni razlozi takve odluke.

9.5. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije proveo dokaz saslušanjem stranaka niti je dao razloge zbog čega navedeni dokaz nije proveden.

10. Nadalje, prvostupanjski sud odbija prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka jer isti iako uredno pozvani nisu pristupili na ročište za glavnu raspravu, a potom odbija zahtjev tužitelja s obrazloženjem da isti nije dokazao da je ispunio obvezu prema prethodniku tuženika ŽS.

10.1. Sukladno odredbi članka 220. stavak 2. ZPP-a ovlaštenje je suda odlučiti koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica te će u svakom konkretnom slučaju provođenje dokaza, ovdje saslušanje svjedoka, ovisiti o okolnostima cjelokupnog činjeničnopravnog konteksta. U okolnostima konkretnog slučaja kada odbija zahtjev za saslušanjem navedenog svjedoka, prvostupanjski sud tada nije mogao cijeniti da tužitelj nije dokazao svoje navode. Tim više jer se svjedoci prvi put nisu odazvali pozivu suda, a pojedini su i opravdali svoj izostanak. Osim toga na glavnoj raspravi od 27. veljače 2025. tužitelj je ostao kod prijedloga za saslušanjem svjedoka i stranaka.

11. Osnovano tužitelj u žalbi navodi kako prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da je tužitelj povukao dokazni prijedlog knjigovodstveno-financijskog vještačenja. Naime, podneskom od 16. siječnja 2025. tužitelj je izvijestio sud kako je umirovljenik s niskim mjesečnim primanjima, a koja činjenica tužitelju onemogućuje plaćanje traženog iznosa predujma. U pobijanoj odluci prvostupanjski sud navodi da je tužitelj povukao prijedlog za provođenje dokaza knjigovodstveno-financijskim vještačenjem.

11.1. Ovakav stav prvostupanjskog suda nije pravilan. Naime, iz podneska tužitelj razvidno je da isti nije povukao prijedlog za provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja tim više jer je na glavnoj raspravi od 27. veljače 2025. tužitelj ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a koji tužbeni zahtjev se dokazuje, među inim, i provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. U tom smislu postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika, čime presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.

12. Isto tako, kod okolnosti da je tužitelj tijekom postupka na prijeporne okolnosti predložio izvođenje određenih dokaza (u konkretnom slučaju saslušanje stranaka i svjedoka te provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja), sud u primjeni odredbe članka 221.a ZPP-a nije bio ovlašten odbiti tužbeni zahtjev pozivajući se na pravila o teretu dokazivanja bez da je cijenio dokaze koje je tužitelj predložio (obzirom na okolnosti konkretnog slučaja u smislu odredbi članka 264. i članka 265. ZPP-a). Naime, da bi sud o postojanju činjenica mogao zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja, moraju biti ispunjene dvije pretpostavke: a) da je sud izveo predložene dokaze, te b) da na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku odlučnu činjenicu, a koje pretpostavke u konkretnom slučaju nisu ispunjene.

13. U procesnopravnoj situaciji kakva je konkretna, kad sud nije izveo sve dokaze kojima bi se utvrdilo postojanje odnosno nepostojanje odlučnih činjenica, a koje je tužitelj predložio, odredba članka 221.a ZPP-a nije se mogla primijeniti.

14. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu člankom 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a te je stoga sukladno članku 369. stavak 1. ZPP-a valjalo uvažiti žalbu tužitelja i ukinuti prvostupanjsku presudu te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

15. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će nedostatke na koje je upozoren ovom ukidbenom odlukom, odlučit će o saslušanju stranaka i svjedoka koji su predloženi i kod kojih dokaznih prijedloga su stranke ostale, odlučit će o provođenju vještačenja imajući u vidu i činjenicu da tužitelj nije povukao prijedlog za provođenje vještačenja, a potom će donijeti novu odluku koja će sadržavati i razloge za prihvaćene odnosno odbijene dokazne prijedloge stranaka pri čemu će imati u vidu da se o postojanju činjenica primjenom pravila o teretu dokazivanja može zaključivati pod uvjetom ispunjenja određenih pretpostavki, a kako je to navedeno u točci 12. ove odluke. Novom odlukom o glavnoj stvari odlučit će se i o cjelokupnim troškovima postupka.

16. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a budući da odluka o troškovima žalbenog postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari.

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 24. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrkić Perak