Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovar

Broj: Gž Ob-50/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Bosančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Antoneli Jolić Zubčić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika ŠM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Ivi Matiću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ranić i Matić iz Rijeke, radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika ŠM, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob- 362/2023-47 od 10. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika ŠM odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-362/2023-47 od 10. srpnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke presude:

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-362/2023-47 od 10. srpnja 2025. presuđeno je:

"I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja i to u dijelu koji glasi: "Povećava se mjesečni iznos uzdržavanja koji je tuženik KM OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan plaćati za tužiteljicu TM, OIB: [osobni identifikacijski broj], sukladno rješenju Općinskog suda u Rijeci, posl.br. R1 Ob-905/2019 od 25. listopada 2021.godine, kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi zaključen 27. studenog 2019. godine i to na način da je tuženik KM, OIB: [osobni identifikacijski broj], umjesto ranije određenog iznosa od 132,72 EUR mjesečno, dužan doprinositi iznosom od 300,00 EUR mjesečno počev od 9. listopada 2023.g. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do tridesetog u mjesecu za tekući mjesec, na račun tužiteljice račun tužiteljice TM, OIB: [osobni identifikacijski broj], kod PBZ banke d.d. IBAN: [broj bankovnog računa], s time da je obroke dospjele do donošenja ove presude u iznosu od 3.631,26 EUR dužan platiti odjednom u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a tekuće obroke uzdržavanja kako isti budu dospijevali, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu, počev od dospjelosti svakog mjesečnog obroka uzdržavanja do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun tužiteljice račun tužiteljice TM, OIB: [osobni identifikacijski broj], kod PBZ banke d.d. IBAN: [broj bankovnog računa], i to na iznose kako slijedi:

- 118,80 EUR od 31. listopada 2023.

- 167,26 EUR od 30. studenog 2023.

- 167,26 EUR od 31. prosinca 2023.

- 167,26 EUR od 31. siječnja 2024.

- 167,26 EUR od 29. veljače 2024.

- 167,26 EUR od 31. ožujka 2024.

- 167,26 EUR od 30. travnja 2024.

- 167,26 EUR od 31. svibnja 2024.

- 167,26 EUR od 30. lipnja 2024.

- 167,26 EUR od 31. srpnja.2024

- 167,26 EUR od 31. kolovoza 2024.

. 167,26 EUR od 30. rujna 2024.

- 167,26 EUR od 31. listopada 2024.

- 167,26 EUR od 30. studenog 2024.

- 167,26 EUR od 31. prosinca 2024.

- 167,26 EUR od 31. siječnja 2025.

- 167,26 EUR od 28. veljače 2025.

- 167,26 EUR od 31. ožujka 2025.

- 167,26 EUR od 30. travnja 2025.

- 167,26 EUR od 31. svibnja 2025.

- 167,26 EUR od 30. lipnja 2025.

- 167,26 EUR od 31. srpnja 2025."

II. Djelomično se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice za daljnji iznos od 80,00 EUR mjesečno u periodu od 9. listopada 2023. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti i s pripadajućom zakonskom kamatom u istom periodu, po stopi utvrđenoj u točki I izreke.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 600,00 EUR u roku 15 dana s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče počev od počev 10. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine".

2. Protiv navedene presude pravovremeno žalbu podnosi tuženik navodeći da presudu osporava u cijelosti, ali je iz sadržaja žalbe razvidno kako tuženik osporava žalbu samo u odnosu na dio presude u kojem nije uspio u postupku, tj. u odnosu na točku I. i III. izreke. Tuženik žalbu podnosi zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži kao osnovana, pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Pobijajući odluku suda prvog stupnja tuženik u žalbi navodi kako prvostupanjski sud nije uzeo u obzir periodičnost prihoda koje je ostvario tuženik imajući u vidu činjenicu da prihod od iznajmljivanja stana nije stalan niti siguran niti pripada tužitelju. Također osporava i mogućnost ostvarivanja dodatne zarade od strane tuženika obzirom na njegovo zanimanje tokara. Sud zanemaruje visinu ukupnih životnih troškova tuženika time da bi tuženik mogao podmirivati na ime uzdržavanja iznos od 250,00 eura mjesečno. Nadalje, prvostupanjski sud svoju presudu zasnovao je na Odluci o tablici prosječnih potreba maloljetnog djeteta iako se ista ne može primijeniti u konkretnom slučaju obzirom tužiteljica nije maloljetna. Osim toga prvostupanjski sud ne zauzima nikakav stav o radnoj sposobnosti tužiteljice.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, a razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje u žalbi činjenično upire tuženik.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice TM za povišenjem plaćanja uzdržavanja od strane tuženika KM na način da tuženik umjesto dosadašnjeg iznosa od 132,72 eura plaća povišeni iznos u visini od 380,00 eura svakomjesečno.

7. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Sud prvog stupnja tako u bitnome utvrđuje:

- da je tužiteljica TM rođena **.**.2006.

- da je tuženik otac od tužiteljice;

- da je tužiteljica punoljetna, redovno se školuje, te redovito ispunjava svoje obveze;

- da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-905/2019 od 25. listopada 2021. razveden brak roditelja tužiteljice te je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi nad maloljetnom tužiteljicom;

- da su se roditelji sporazumjeli da će tužiteljica živjeti s majkom, a otac doprinositi za uzdržavanje svakomjesečnim iznosom u visini od 132,72 eura;

- da su se povećale potrebe tužiteljice od donošenja ranije odluke o uzdržavanju;

- da su mjesečne potrebe tužiteljice utvrđene u visini od 350,00 eura;

- da je u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju tužiteljica bila u dobi od 15 godina, a u vrijeme zaključenja glavne rasprave u dobi od nepunih 19 godina;

- da tužiteljica živi u kućanstvu s majkom u iznajmljenom stanu;

- da majka tužiteljice ostvaruje plaću u visini od 1.000,00 eura mjesečno;

- da je tuženik zaposlen kao kućni majstor te ostvaruje plaću u visini od 970,00 eura mjesečno;

- da tuženik ostvaruje dodatan prihod od iznajmljivanja stana koji je u vlasništvu njegovog oca;

- da se tuženik ne želi izjasniti na okolnost visine prihoda kojeg ostvaruje od iznajmljivanja;

- da je u 2023. tuženik ostvario dodatan dohodak od imovine i imovinskih prava.

9. Svoju odluku prvostupanjski sud temelji na iskazima saslušanih stranaka te utvrđenim činjenicama vezanim za ostvarivanje prihoda od strane stranaka i troškovima njihovog života kao i potreba djeteta.

10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio iznos ukupnih potreba tužiteljice imajući u vidu uobičajene troškove za tužiteljicu, njenu dob, troškove odijevanja, troškove za leće, troškove neophodne za normalno funkcioniranje u školi te sve one troškove neophodne za normalan i pravilan psihofizički rast i razvoj tužiteljice.

11. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio visinu primanja tuženika imajući u vidu činjenicu da prihod od iznajmljivanja predstavlja periodičan odnosno sezonski prihod. Naime, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio ukupnu visinu prihoda tuženika imajući u vidu kako iskaz tuženika tako i obračune plaće tuženika, potvrde o visini dohotka i primitaka tuženika te promet po računima tuženika. Osim toga prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu činjenicu da je tuženik osoba koja je zaposlena, u potpunosti radno sposobna te može svojim radom ostvarivati i dodatne prihode tim više jer niti iz jednog dokaza ne proizlazi da bi postojale bilo kakve okolnosti koje bi priječile tuženiku ostvarivanje i dodatnog prihoda. Također za napomenuti je da prvostupanjski sud imao u vidu i ukupne mjesečne izdatke tuženika, da režijski troškovi tuženika iznose oko 300,00 eura mjesečno, da tuženik živi u stanu svog oca te tuženik ima dva kredita odnosno prvostupanjski sud je imao u vidu ukupne životne troškove tuženika i tužiteljice te su stoga u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika da prvostupanjski sud nije imao u vidu ukupne izdatke tuženika.

11.1. Suprotno žalbenom navodu tuženika prvostupanjski sud imao je u vidu činjenicu da je prihod od najma sezonski prihod te da se radi o prihodu koji ostvaruje upravo tuženik. Ovo stoga jer i sam tuženik navodi da osobno on iznajmljuje stan od svojeg oca, da ne želi odgovoriti koliko iznosi visina ostvarenog prihoda, da je prijavio djelatnost iznajmljivanja na svoje ime, a što jasno ukazuje na činjenicu da se radi o prihodu koji pripada i koji ostvaruje tuženik, a ne njegov otac.

11.2. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud zanemario troškove stanovanja tuženika. Naime, prvostupanjski sud nedvojbeno je utvrdio, a što proizlazi iz iskaza tuženika, kako tuženik nema troškova na ime najma odnosno za stanovanje obzirom živi u stanu svog oca, a za što plaća samo režijske troškove.

12. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio primjerenim iznos za uzdržavanje tužiteljice u visini od 350,00 eura mjesečno, imajući u vidu dob tužiteljice kao i činjenicu da tužiteljica pohađa četvrti razred srednje ugostiteljske škole, da je ista radila tijekom ljetnih praznika te ostvarila prihod od koko 2.000,00 eura. Navedeno ukazuje na spremnost tužiteljice na rad i ostvarivanju prihoda radi njenog uzdržavanja, a kako bi mogla i ona osobno doprinositi svom uzdržavanju sve imajući u vidu odredbu članka 291. stavak 1. ObZ-a.

13. Dakle prvostupanjski sud nedvojbeno je utvrdio da su se znatno povećale potrebe tužiteljice u odnosu na vrijeme kada je bila donijeta ranija odluka o uzdržavanju tj. da je došlo do promijene okolnosti koje opravdavaju povišenje za uzdržavanje.

13.1. Osnovano tuženik u žalbi navodi da se prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja obveze uzdržavanja tužiteljice nije mogao osloniti na Odluku o tablici prosječnih potreba maloljetnog djeteta obzirom je tužiteljica punoljetna.

13.2. Naime, za odluku o uzdržavanju punoljetnog djeteta relevantne su odredbe članka 290. stavak 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, nastavno: ObZ) kojom je propisano da su oba roditelja dužna uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadesetšeste godine života djeteta, kao i članka 316. ObZ, koja propisuje da su oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužna plaćati uzdržavanje za dijete ako ono ne stanuje s njima i ako se ni jedno od njih svakodnevno ne skrbi o djetetu, s tim da ako dijete stanuje s jednim od roditelja, tom roditelju uračunati u iznos uzdržavanja troškovi stanovanja. Naposljetku, odredbom članka 285. ObZ propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja.

13.3. Dakle, obveza uzdržavanja maloljetnog djeteta je bezuvjetna, dok obaveza uzdržavanja punoljetnog djeteta to nije, i predstavlja samostalnu obvezu oba roditelja, nezavisnu od obveze roditeljske skrbi. Visina iznosa koji su roditelji dužni plaćati punoljetnom djetetu ovisi o njihovim financijskim mogućnostima s jedne strane i potrebama uzdržavane osobe s druge strane, s time da se u slučaju spora ne primjenjuju Odluka o minimalnim novčanim iznosima za uzdržavanje koju propisuje ministar nadležan za poslove socijalne skrbi, a koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, već je određivanje visine uzdržavanja u odnosu na punoljetno dijete propisano navedenim članka 316. ObZ.

13.4. Iz provedenog prvostupanjskog postupka nesporno proizlazi kako je prvostupanjski sud utvrđivao ispunjenje pretpostavki za uzdržavanje punoljetnog djeteta, utvrđivao ukupne imovinske prilike i mogućnosti plaćanja uzdržavanja oba roditelja te činjenicu da dijete živi s majkom. Iako se prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke pozvao i na Odluku o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, isto nije bilo od odlučujućeg značaja u ovom predmetu upravo iz razloga jer prvostupanjski sud svoju presudu nije zasnovao na Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta nego na ukupno utvrđenim potrebama tužiteljice, prihodima oba roditelja, činjenici da je tužiteljica i svojim radom doprinosila za svoje uzdržavanje te imajući u vidu ukupne životne troškove kako tužiteljice tako i oba roditelja.

14. Stoga je, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. presude.

15. I odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka pravilna je i zakonita obzirom je prvostupanjski sud imao u vidu odredbu članka 366. stavak 1. ObZ-a u svezi s člankom 154. stavak 2. ZPP-a, te tužiteljici dosudio trošak postupka prema ostvarenom uspjehu.

16. U preostalom nepobijanom dijelu prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

17. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 24. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrkić Perak