Poslovni broj: O-961/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E O N A S LJ E Đ I V A NJ U

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Gugić, kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza smrti IB pok. VB iz [adresa], rođenog **.**.1900., a umrlog **.**.1969. nakon zaključenja ostavinske rasprave, 24. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

Iza umrlog ŠB pok. VB iz [adresa], bez OIB [osobni identifikacijski broj]a, rođenog **.**.1900., a umrlog **.**.1969.,

I. Utvrđuje se da u njegovu ostavinu spada:

- 1/2 dijela nekretnina označenih kao kčbr. [katastarska čestica] ZGR upisane po kulturi kao kuća i kčbr. [katastarska čestica] upisane po kulturi kao vrt površine 140 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina].

II. Njegovim nasljednikom proglašava se temeljem zakona:

VB iz [adresa], Antifašističke borbe 17/20, Republika Srbija, OIB: [osobni identifikacijski broj], unuk, za ………………….…………….………………………... 1/3 dijela.

III. Zemljišno knjižni odjel ovog suda će po pravomoćnosti ovog rješenja izvršiti prijenos prava vlasništva nasljednika na ostavinskim nekretninama navedenim pod I/ na način naveden pod II/ ovog rješenja.

Obrazloženje

1. Ostavitelj za života nije oporučno raspolagao svojom imovinom pa je stoga nasljeđivanje iza njegove smrti zakonsko. Na nasljedstvo su pozvani zakonski nasljednici ostavitelja i to: kći LB (Valleta) i unuk VB, a koji je sin od ranije preminulog sina ostavitelja IB, te nasljednici u međuvremenu preminule kćerke ostavitelja ŽB i to: njene kćerke TB i HB, nevjesta AB te unuci SB i PB, a koji su pak nasljednici njenog pok. sina EB. Navedeni su ujedno i jedini zakonski nasljednici ostavitelja prvog nasljednog reda.

1.1. Potrebno je reći da je u ovom ostavinskom postupku 25. svibnja 2006. pod posl. br. O-81/74 doneseno djelomično rješenje o nasljeđivanju kojim je raspodijeljena nesporna imovina ostavitelja, a isto tako dana 25. listopada 2019. pod posl. br. O- 1885/18 doneseno je još jedno djelomično rješenje o nasljeđivanju kojim je sud raspodijelio i drugu nespornu imovinu ostavitelja, a sve iz razloga jer je sud tada ocijenio da su ispunjeni uvjeti za donošenje ovakvih rješenja u smislu odredbe čl. 231. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje ZN/03).

1.2. Tijekom postupka među nasljednicima postalo je sporno da li nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] zgr i kat. čest. [katastarska čestica], sve zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], spadaju u ostavinsku masu. Ovo iz razloga jer Nikola Prižmić, odvjetnik u Blatu, kao punomoćnik preostalih nasljednika, tvrdi da je VB svojom izjavom svoj nasljedni dio na ovim nekretninama ustupio svojoj tetki LB, i to u ranijem tijeku ostavinskog postupka pisanom izjavom od 31. siječnja 2003., pa predlaže da se čitav vlasnički udio ostavitelja na ovim nekretninama dodjeli LB, a koje navode VB osporava te ujedno tvrdi da ova kuća zajedno sa vrtom zapravo ne predstavlja vlasništvo ostavitelja, već predstavlja vlasništvo njegovih sada pok. roditelja, a koje je stečeno gradnjom i ulaganjem vlastitih sredstava u ovu nekretninu. Kako je na navedeni način među nasljednicima došlo do spora o sastavu ostavine, to je rješenjem suda od 25. listopada 2019. pod posl. br. O-1885/18 ovaj ostavinski postupak prekinut, a VB upućen je u parnicu protiv LB, TB, HB, AB, SB i PB, radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu ostavitelja ne spadaju i nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] zgr i kat. čest. [katastarska čestica], sve zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], budući da iste predstavljaju vlasništvo njegovih pok. roditelja koje je stečeno gradnjom i ulaganjem u ovu nekretninu. VB je pokrenuo parnicu u koju je upućen spomenutim rješenjem suda, a ista je vođena pod posl. br. P- 1550/2019. U ovom parničnom postupku 16. lipnja 2023. donesena je presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenja da predmetne nekretnine ne spadaju u ostavinsku masu ostavitelja, odnosno da iste predstavljaju pok. roditelja VB stečeno gradnjom i ulaganjem vlastitih sredstava. Ova presuda postala je pravomoćna 9. studenog 2023. kada je Županijski sud u Varaždinu svojom presudom pod posl. br. Gž-980/2023 potvrdio presudu Općinskog suda u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli od 16. lipnja 2023. posl. br. P-1550/2019. Protiv citirane odluke županijskog suda VB je podnio i prijedlog za dopuštenje revizije, međutim njegov prijedlog odbijen je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. ožujka 2024. posl. br. Revd-864/2024. Slijedom navedenog, ovaj ostavinski postupak je nastavljen, sada pod posl. br. O-760/2024.

2. Prije donošenja rješenja o prekidu ovog ostavinskog postupka, i to 22. listopada 2019. održano je ročište ostavinske rasprave na kojem je VB dao nasljedničku izjavu kojom se prihvatio svog nasljednog dijela koji ga temeljem zakona pripada. Nikola Prižmić, odvjetnik u Blatu, kao punomoćnik LB, TB, HB, AB, SB i PB, u njihovo ime dao je nasljedničku izjavu kojom se isti prihvaćaju nasljednog dijela koji ih temeljem zakona pripada, te je ujedno kao punomoćnik TB, HB, AB, SB i PB njihov nasljedni dio na nekretninama označenim kao kčbr. [katastarska čestica] ZGR i kčbr. [katastarska čestica], ustupio LB, a kao njen punomoćnik ovaj ustup i prihvatio. U nastavku postupka, a obzirom da su tijekom postupka svi sudionici dali odgovarajuće nasljedničke izjave, da je sporno pitanje među sudionicima postupka pravomoćno riješeno u parničnom postupku, ispunile su se pretpostavke za zaključenje ostavinske rasprave.

3. Ostavinski sud je potom rješenjem posl. br. O-760/2024 od 25. srpnja 2024. kao preostalu ostavinsku imovinu utvrdio kčbr. [katastarska čestica] ZGR i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju je temeljem zakona i ustupa rasporedio na LB za 2/3 dijela i na VB za 1/3 dijela.

4. Navedeno rješenje je povodom žalbe LB ukinuto rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-5276/2024 od 6. kolovoza 2025. u dijelu kojim je VB, unuk ostavitelja proglašen njegovim zakonskim nasljednikom u 1/3 dijela u odnosu na 1/2 označenih nekretnina. U obrazloženju ukidne odluke navodi se da prvostupanjski sud u svojoj odluci ne navodi nikakve razloge zbog čega izjava od 31. siječnja 2003. po svojoj formi i sadržaju ne predstavlja nasljedničku izjavu, a isto tako nije jasno zbog čega smatra da se u izjavi ne spominju navedene predmetne nekretnine, tako se odluka u pobijanom dijelu ne može ispitati pa je predmet vraćen na ponovni postupka pred drugim sucem, u kojem postupku prvostupanjski sud treba otkloniti nedostatak na koji mu je ukazano i za svoj zaključak dati jasne i potpune razloge, te donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku.

5. U ponovljenom postupku nasljednica LB ustrajala je u svojim tvrdnjama iz postupka koji je prethodio ukidnoj odluci. Nasljednik VB se po pitanju njegove nasljedničke izjave pozvao na obrazloženje pravomoćne presude ovog suda posl. br. P.1550/2019 od 16. lipnja 2023.

6. Vezano za tvrdnju Nikole Prižmića, odvjetnika u Blatu, da je VB svojom izjavom svoj nasljedni dio na ovim nekretninama ustupio svojoj tetki LB, i to u ranijem tijeku ostavinskog postupka pisanom izjavom od 31. siječnja 2003., slijedom čega predlaže da se čitav vlasnički udio ostavitelja na ovim nekretninama dodjeli LB, a koje navode je VB osporio, potrebno je reći kako je pregledom ove izjave (prilog H spisa) utvrđeno da se u navedenoj izjavi ne spominju nekretnine koje su predmetom postupka, kao i to da navedena izjava (prilog H lista 33 spisa O-81/74) po svojoj formi i sadržaju ne predstavlja nasljedničku izjavu. Takva izjava, ne samo po sadržaju, već i u obliku u kojem je sačinjena nema karakter nasljedničke izjave bilo o ustupu bilo o odricanju od nasljedstva. Istina, takvom izjavom se nasljednik VB, kako tamo stoji odrekao prava vlasništva na kući djeda pok. IB pok. VB u korist tetke LB, kćerke i zakonske nasljednice prvog nasljednog reda iza smrti ostavitelja, te ju je ovlastio na ishođenje upisa uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina]. Za primijetiti je kako u takvoj jednostranoj izjavi VB nema oznake katastarske oznake nekretnine koja bi predstavljala kuću djeda VB, a oca IBF. Točno je i da prema utvrđenjima kako u ovom ostavinskom postupku tako i u postupku P-1550/2019 pa i u parničnom postupku okončanom pod P-368/2019, proizlazi nedvojbeni zaključak kako ostavitelj izuzev predmetne stojne kuće i nije imao u svom vlasništvu druge kuće na [adresa]. No, prema odredbi čl. 139 Zakona o nasljeđivanju ("Službeni list" br. 42/65, 44/65, 47/65, 43,82, 72/82, "Narodne novine" br. 47/78, 53/91, dalje ZN) koji je bio na snazi u času otvaranja nasljedstva po smrti pok. IB pok. VB (tj. u trenutku njegove smrti 7. veljače 1969.) odricanje od nasljedstva ne može biti djelomično ni pod uvjetom (st. 1). Odricanje u korist određenog nasljednika (što bi u konkretnom slučaju proizlazilo iz navedene Izjave) ne smatra se pak odricanje od nasljedstva, nego kao izjava o ustupanju svog nasljednog dijela (st. 2). Takvo odricanje proizvodi pravni učinak tek kad sunasljednik prihvati ustupljeni dio. Na priloženoj izjavi, iako se navodi da je LB izrazila suglasnost i zahvalnost za takvu uknjižbu, nije naveden i potpisan prihvat nasljedstva od strane tužene ad. 1 LB udate IBF pa i nije riječ o nasljedničkoj izjavi u smislu citiranih odredbi ZN-a. Razmatranjem sadržaja cjelokupnog ostavinskog spisa sud nalazi kako je nasljednica LB putem punomoćnika na ročištu ostavinske rasprave održanom 26. ožujka 2019. (nakon pravomoćnog djelomičnog rješenja o nasljeđivanju) u odnosu na preostalu ostavinsku imovinu dala nasljedničku izjavu kako slijedi: "Ja Nikola Prižmić, kao punomoćnik LB u njeno ime iskazujem kako ista prihvaća svoj nasljedni dio koji je temeljem zakona pripada iza smrti njenog oca, kao i sve ustupe koji mogu biti napravljeni u njenu korist." (list 43 spisa). Dakle, prihvatila se onoga što će joj eventualno biti ustupljeno u budućnosti. Na idućem ročištu ostavinske rasprave održanom 22. listopada 2019. (list 49 i 50 spisa) nasljednica LB prihvatila se učinjenog ustupa od strane TB, HB, AB, SB i PB (nasljednika ostavitelja po susljednoj smrti u međuvremenu preminule kćerke ŽB). Na istom ročištu, upozoren prethodno po odredbama ZN-a, svoju nasljedničku izjavi dao je i RB navodeći da se prihvaća nasljednog dijela koji ga temeljem zakona pripada iza smrti djeda IB. Po izjavi punomoćnika LB da je svojom izjavom od **.**.2003. VB svoj nasljedni dio ustupio tetki LB, pristupjeli nasljednik osporio je takve tvrdnje kao neistinite.

7. Iz naprijed iznesenog proizlazi da spisu prileži izjava ovjerena u potpisu od strane VB **.**.2003. u [adresa] i nasljednička izjavu VB koju je dao na zapisniku ostavinske rasprave na ročištu 22. listopada 2019. Potonja izjava prema ocjeni ovog suda predstavlja valjanu nasljedničku izjavu. S druge pak strane ukoliko bi se izjava ovjerena 31. siječnja 2003. smatrala ustupanjem nasljednog dijela valja istaći da ustupanje nasljednog dijela stvara učinak kada je pravni posao ustupanja nasljednog dijela završen, a to je u času kada je sunasljednik prihvatio ustupljeni dio, što znači da bi se takva pravna situacija u kojoj sunasljednik ustupa drugom sunasljedniku svoj nasljedni dio imala cijeniti kao učinjena ponuda koja egzistira dok sunasljednik ponuđenik ne izvrši prihvat. Dakle, izjava o ustupanju do momenta prihvata od strane sunasljednika, smatra se ponudom, pa treba primijeniti opće odredbe koje reguliraju ponudu, odnosno odredbe čl. 39-43. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01). U konkretnom slučaju do momenta davanja valjane nasljedničke izjave od strane VB (list 50), LB nije izričito i nedvojbeno prihvatila tako učinjeni ustup.

8. Pored svega iznesenog VB koji je u trenutku smrti ostavitelja pozivom na odredbu čl. 11 ZN-a po pravu predstavljanja svog prije umrlog oca pok. IB postao nasljednikom djeda-ostavitelja navedenom izjavom ovjerenom u potpisu 31. siječnja 2003. nije se odrekao nasljedstva, već kako se tamo navodi vlasništva pa bi sadržaj ove izjave više upućivao na zaključak da ista ima predstavljati eventualno tabularnu ispravu sačinjenu sa svrhom ishođenja upisa uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Za svaku tabularnu izjavu potrebno je da sadrži ne samo dozvolu za upis, već i pravni temelj, i to mora biti na jasan i nedvojben način navedeno. Pri tome se ukazuje da su pravni temelji stjecanja prava vlasništva propisani odredbom čl. 114 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09) u smislu koje su kao pravni temelji stjecanja navedeni: pravni posao (o.p. na temelju pravnog posla pravo vlasništva na nekretnini se stječe isključivo uknjižbom prava vlasništva u zemljišnoj knjizi pa ako se u tabularnoj izjavi naveden kupnja, zamjena i sl. bez dosjelosti onda se takva tabularna izjava ne može provesti jer bez uknjižbe i nije stečeno pravo vlasništva); odluka suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanje i stjecanje prava vlasništva na temelju zakona (stjecanje prisvojenjem i nalazom, stjecanje priraštaja i stjecanje dosjelošću). K tome tabularna izjava radi prijenosa prava vlasništva mora sadržavati točan opis nekretnine, bezuvjetan pristanak na uknjižbu, ovjeren potpis zk. potpis vlasnika te potpis stjecatelja na potom izdanu izjavu o prihvatu (Odredbom čl. 292. st. 1 Zakona o obveznim odnosima propisano je da kad je za sklapanje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je sklopljen kad ispravu potpišu sve osobe koje se njime obvezuju). Predstavlja li onda izjava ovjerena u potpisu VB **.**.2003. izjavu o prijenosu prava vlasništva ili pak svojevrsni pravni posao ne može biti predmetom raspravljanja u ovom ostavinskom postupku u kojem je utvrđena preostala ostavinska imovina na temelju javnih isprava (zemljišnoknjižnih izvadaka) i koja je potom raspoređena temeljem odredbi ZN-a.

9. Ukoliko LB doista smatra da joj je VB ovom izjavom ustupio svoj nasljedni dio na predmetnim nekretninama, onda će takve svoje tvrdnje morati dokazati u posebnom parničnom postupku.

10. Slijedom navedenog, a po osnovi članka 9., 11. i 225. Zakona o nasljeđivanju (NN 52/71, 47/78 i 56/00, kojeg je obzirom na čas otvaranja nasljedstva trebalo primijeniti) riješeno je kao u izreci.

U Korčuli, 24. listopada 2025.

S u t k i n j a

Marija Gugić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.