Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: P-494/2024-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja PZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tatjani Denisov, odvjetnici iz Slatine, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Šavorić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 24. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. U t v r đ u j e s e da je ništetna odredba iz čl. 2. Ugovora o kreditu broj: 5140030250 – 63000125824/2007 sklopljenog između tužitelja PZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 potvrđenog dana 17. rujna 2007.g. kod javnog bilježnika Mate Krpačića iz Slatine pod brojem: OV-11778/07 u dijelu odredbe koji glasi: "odobrava stambeni kredit za adaptaciju kuće i zatvaranje kredita kod "Zagrebačke banke" d.d. Zagreb u iznosu od 33.000,00 CHF, odnosno u protuvrijednosti kn prema srednjem tečaju sa devize HNB-e na dan korištenja kredita".

II. U t v r đ u j e s e da je ništetna odredba iz čl. 4. Ugovora o kreditu broj: 5140030250 – 63000125824/2007 sklopljenog između tužitelja PZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 potvrđenog dana 17. rujna 2007.g. kod javnog bilježnika Mate Krpačića iz Slatine pod brojem: OV-11778/07 u dijelu odredbe koji glasi: "ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Izmjena kamatne stope smatra se sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Anexa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru.

III. N a l a ž e s e tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju PZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana na ime preplate kredita uslijed promjene tečaja CHF isplati iznos od 4.192,12 EUR sa zakonskim zateznim kamatama računajući iste u razdoblju od 02.11.2018.g. pa do 31.12.2018.g. po stopi od 6,82% godišnje, a u razdoblju od 01.01.2019.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022.g., a od 01. siječnja 2023.g., pa do 30. prosinca 2023.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna kamatna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koje teku do isplate.

IV. N a l a ž e s e tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju PZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana na ime preplate kredita uslijed promjene kamatne stope isplati iznos od 1.707,15 EUR sa zakonskim zateznim kamatama računajući iste u razdoblju od 2.11.2018. godine pa do 31.12.2018.g. po stopi od 6,82% godišnje, a u razdoblju od 01.01.2019.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022.g., a od 01. siječnja 2023.g., pa do 30. prosinca 2023.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna kamatna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koje teku do isplate.

V. N a l a ž e s e tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju PZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike između obračunate zatezne kamate i priznate preplate iz konverzije isplati iznos od 728,12 EUR, u roku od 15 dana.

VI. U preostalom dijelu preko iznosa navedenih pod točkama III., IV. i V. izreke presude tužbeni zahtjev se odbija.

VII. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.712,08 EUR u roku od 15 dana, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna kamatna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, počev od 25.10.2025. godine, pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu navodeći da su dana 10.9.2007. godine tužitelj i pravni prednik tuženika – Slavonska banka d.d. Osijek, Podružnica Orahovica sklopili Ugovor o kreditu bez depozita broj: [broj depozita] – 63000125824/2007 koji je potvrđen i ovjeren dana 17.9.2007. godine kod javnog bilježnika Mate Krpačića iz [adresa] pod brojem: OV-11778/07 prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 33.000,00 CHF prema srednjem tečaju HNB-a za CHF važećem na dan korištenja kredita. Ugovorom je ugovoren rok otplate kredita na 15 godina kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti od 251,10 CHF.

2. Redovna kamatna stopa s početnih 4,48 % godišnje tijekom otplate kredita u više navrata mijenjala se na štetu tužitelja, tako da je rasla i do 6,05 %. Tužitelj drži da je takav način promjene kamatne stope ništetan, obzirom da se kamatna stopa mijenjala bez tužitelju jasnih parametara tj. bez posebnog pregovaranja o istome. Također prilikom zaključenja ugovora o kreditu, tuženik nije tužitelju pružio dovoljne informacije o obavijesti o rizicima vezanima za zaključenje ugovora, vezano za ugovaranje valutne klauzule u CHF.

3. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 4.7.2013. godine u dijelu točaka I., II., III., IV., V., VI. i VII. izreke kojom se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1.1.2004. do 31.12.2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

4. Odlukom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine utvrđeno je između ostalih da je tuženik u razdoblju od 10.9.2003. godine pa do 31.12.2008. godine, a koje povrede traju i dalje, povrijedio kolektivni interese i prava potrošača – korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

5. Tuženik je sukladno Zakonu o izmjenama i d dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) ponudio tužitelju mogućnost konverzije ugovora iz valute CHF u valutu EUR. Tužitelj je prihvatio takav prijedlog te je dana 16.2.2016. godine sa pravnim slijednikom Slavonske banke d.d. Osijek, a pravnim prednikom tuženika Hypo Alpe – Adria – Bank d.d. Zagreb sklopio Aneks ugovora o kreditu broj: 5140030250 – 63000125824/2007 koji je ovjeren kod javnog bilježnika Sandre Naumovske iz [adresa] pod brojem: OV-1481/16.

6. Unatoč provedenoj konverziji tuženik nije u cijelosti vratio preplaćeni iznos koji je nastao kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi, a tužitelj još uvijek otplaćuje kredit sve do 10.9.2022. godine.

7. U vrijeme zaključenja Aneksa ugovora o kreditu još nije bila donesena odluka Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine kojom je pravomoćno utvrđena ništetnost ugovaranja valutne klauzule vezivanja glavnice kredita uz valutu CHF. Stoga ova činjenica nije uzeta u obzir prilikom tuženikove izrade prijedloga konverzije, jer bi u suprotnom matematički rezultat preplate bio drugačiji. Posljedica koju na konkretan predmet imaju utvrđenja iz pravomoćne odluke Visokog trgovačkog suda RH u predmetu "Franak" jest ta da se ima uzeti kao da je od dana sklapanja osnovnog ugovora, ugovoren kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom. Tužitelj stoga smatra da je dodatak ugovora o kreditu u cijelosti ništetan na što sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Zbog ugovaranja ništetnih odredbi u ugovoru, a koje se odnose na način promjene kamatne stope, kao i na ugovaranje valutne klauzule prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF, tužitelj je tuženiku od dana sklapanja ugovora pa do dana kada je provedena konverzija, osim iznosa od 22.233,85 kn priznatog u konverziji i dalje u obvezi isplatiti određeni iznos koji će tužitelj specificirati nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja jer smatra da mu pripada veći iznos od navedenog.

9. Kako je pravomoćnim presudama Visokog trgovačkog suda RH utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkim kreditima koji su sklapani u razdoblju od 10. rujna 2003. godine pa do 31. prosinca 2008. godine, kao i ništetnost ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1.1.2004. pa do 31.12.2008. godine, to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora.

10. Prema čl. 1111. st. 1. ZOO-a kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, po odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu stjecatelj je dužan vratiti, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Sukladno stavku 3. istog članka obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Prema čl. 1115. ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

11. Prema čl. 502.c ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovog Zakona, da su određenim postupanjem, uključujući i ponašanje tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Slično propisuje i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača.

12. Tužitelj je na kraju postavio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka od 31.3.2025. godine (list 430-450) s time da za preplatu iz konverzije nije umanjio potraživanje zateznih kamata.

13. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je istaknuti manifestacijski zahtjev tužitelja za pribavu dokumentacije od tuženika, a posve neosnovan. Ističe da tužitelj nije dao opravdan razlog zašto navedenu dokumentaciju traži od tuženika, odnosno zašto sam tužitelj kao ugovorna strana ne raspolaže sa navedenom dokumentacijom. Tužitelj, ukoliko je uistinu otplaćivao kredit trebao je raspolagati sa potvrdama i uplatama po ugovoru o kreditu te je isti u svrhu otplaćivanja kredita zaprimio od tuženika svu dokumentaciju po kojoj treba otplaćivati kredit, drugim riječima tužitelj je redovito dobivao obavijesti o promjenama kamatnih stopa zajedno s novim otplatnim planovima. Stoga je istaknuti manifestacijski zahtjev u potpunosti neosnovan.

14. Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare utuženog iznosa, jer tužitelj potražuje povrat dijela mjesečnih anuiteta gdje se primjenjuje zastarni rok sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima koji navodi da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

15. Tuženik ističe kako tužitelj nije naveo ni jednu relevantnu tvrdnju niti predložio i jedan dokaz kojim bi dokazao svoju tvrdnju o ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu već osnovanost tužbenog zahtjeva temelji na presudi Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13 i presudi Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/17, a koje se odnose u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Hrvatskog saveza – Udruga za zaštitu "Potrošač". Tužitelj navodi kako je istima utvrđena ništetnost odredbi ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope kao i ništetnost odredbi ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF te ističe kako je sud vezan za utvrđenja iz navedenih presuda pozivanjem na odredbe čl. 502.c ZPP- a.

Tuženik ističe kako sud nije vezan za utvrđenje iz presude Visokog trgovačkog suda RH.

Tuženik navodi kako je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u vrijeme kada je bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača koji uopće nije poznavao takvu vrstu tužbe.

16. Nadalje, tuženik ističe da je tužitelj prije podnošenja tužbe pristao na konverziju kredita ugovorenom s tuženikom s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015 – dalje: ZOIDZPK) te je sklopio Aneks uz ugovor po kojem je izvršena konverzija predmetnog kredita u CHF u kredit u EUR. Navodi da iz navedenog proizlazi da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka. Tužitelj stoga više nije ovlašten potraživati bilo kakve iznose koje je platio po CHF kreditu budući da su svi navedeni iznosi iskorišteni za namirenje EUR kredita što je vidljivo i iz izračuna konverzije od 8.11.2015. godine. Navodi da konverzija djeluje ex tunc. EUR kredit je zamijenio onaj u CHF i to u valuti obveze i kamatnoj stopi. Od samog početka tužitelj je isključivo korisnik EUR kredita. Kako je retroaktivno prestao postojati CHF kredit, samim time i CHF kamata jasno je kako više ne mogu postojati niti bilo kakve tražbine vezane za istu. Ističe kako odredba ugovora o kreditu koja uređuje valutnu klauzulu i koja je predmetom tužbe u ovome postupku nije ništetna.

17. Nadalje, ističe da odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi ne može biti nepoštena, a prema tome niti ništetna iz razloga što se o njoj pojedinačno pregovaralo. Također, temeljem čl. 99. ZZP uopće nije dozvoljeno ocjenjivati da li je odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena, budući da je ista jasna, uočljiva i razumljiva. Tuženik je tijekom ugovornog odnosa s tužiteljem, mijenjao kamatnu stopu sve sukladno ugovoru o kreditu. Nije sporno da je volja ugovornih strana bila da kamatna stopa bude promjenjiva. Navedeno tužitelj nije osporavao, odnosno ni jednom nije prigovorio pojedinačnoj promjeni stope ugovorne kamate, a nije ni raskinuo ugovor. Tužitelj se naknadno i pravno neosnovano protivi načinu promjenjivosti Ako tužitelj želi da početna kamata bude fiksna, ističe kako navedeno naprosto nije opcija koja bi se mogla uklopiti u iskazanu volju stranaka, čak ni u pretpostavki da sud nepravilno primijeni materijalno pravo i ocijeni da tuženik nije mogao mijenjati ugovornu kamatu.

18. Tuženik u cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva te se protivi provođenju vještačenja na okolnosti utvrđenja visine, budući je ugovor o kreditu konvertiran te su sve uplate na temelju glavnice i redovne kamate po CHF ugovoru o kreditu iskorištene za namirenje EUR kredita sukladno Aneksu kojim je izvršena konverzija kredita. Ističe da tužitelj nema pravnog interesa voditi ovaj postupak te predlaže sudu odbaciti tužbu i obvezati tužitelja na naknadu troškova postupka.

19. Tužitelj na kraju ističe da ostaje u cijelosti kod tužbe i preciziranog tužbenog zahtjeva utvrđenog u podnesku od 23.6.2025. godine (list 510-517), a sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka od 31.3.2025. godine. Vezano za prigovor zastare na preinačeni tužbeni zahtjev ističe da je sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a mogao preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja glavne rasprave, ako bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a što je tužitelj mogao učiniti tek nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja kojim je utvrđen iznos preplate po osnovi povećanja tečaja CHF i povećanja kamatne stope.

20. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja (list 285-286), sudsku vještakinju Đurđicu Smrček – Barjaktar dipl. oec. (list 280), sudsku vještakinju Tonku Vulić dipl. oec. (list 523) te je izvršio uvid u odgovor na zahtjev za izdavanje dokumentacije po kreditu (list 7), u zahtjev za izdavanje dokumentacije po kreditu (list 8), u Ugovor o kreditu bez depozita od 10.9.2007. godine (list 9-19), u otplatni plan (list 20-25), u Aneks ugovora o kreditu (list 26-31), u izračun konverzije (list 32), u obavijest o provedenoj konverziji (list 33), u otplatni plan (list 34-36), u obavijest o promjeni kamatne stope po kreditu broj: 63000125824 (list 37-40), u presudu Općinskog suda u Varaždinu broj: 13 P-809/15-9 (list 63-67), u presudu Općinskog suda u Vukovaru broj: 26 P-945/15 (list 68-73), u presudu Općinskog građanskog suda u zagrebu broj:

82 P-3183/2015-17 (list 74-76), u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: 14 P-1792/15-21 (list 77-82), u presudu Županijskog suda u Osijeku broj: Gž- 1657/2016-2 (list 83-84), u presudu Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-730/2018-2 (list 85-87), u presudu Županjskog suda u Karlovcu broj: 4 Gž-477/2017-2 (list 88-90), u presudu Županijskog suda u Bjelovaru broj: Gž-683/2017-2 (list 91-92), u presudu Županijskog suda u Puli – Pola broj: Gž-517/2018-3 (list 93-95), u presudu Županijskog suda u Varaždinu broj: Gž-816/2018-2 (list 96-100), u Zbornik sudske prakse (list 101- 106), u analizu rizika koje nose krediti uz valutnu klauzulu i s promjenjivom kamatnom stopom (list 107-114), u tendencije CHF u nepovoljnom globalnom okruženju (lis 115), u Randon walk model kretanja tečaja (list 116-117), u mišljenje nezavisnog odvjetnika (list 118-125), u rješenje Ustavnog suda RH od 13.12.2016. godine (list 126-132), u mjere za ublažavanje položaja korisnika stambenih kredita (list 133), u presudu Županijskog suda u Puli – Pola broj: Gž-2658/12-2 (list 134-135), u metodologiju promjene kamatnih stopa (list 136), u odluku Visokog trgovačkog suda broj: Pž- 2462/03-3 (list 137),l u često postavljena pitanja i odgovore iz područja zaštite potrošača i tržišnog natjecanja, u metodologiju promjene kamatne stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s potrošačima Hypo Alpe Adria Bank d.d. (list 140-144), u obavijest o promjeni kamatne stope (list 158), u otplatni plan (list 159-161), u obavijest o promjeni kamatne stope (list 162), u otplatni plan (list 163-164), u obavijest o ukupno plaćenoj glavnici, redovnoj kamati, zateznoj kamati i troškovima (list 165), u obavijest o promjeni kamatnih stopa po kreditu (list 166-167), u otplatni plan i u obavijest o promjeni kamatne stope (list 168-191), u nalaz i mišljenje Đurđice Smrček Barjaktar od 25.2.2020. godine (list 196-204), u pregled prometa za klijenta (list 209-219), u očitovanje vještaka od 8.4.2020. godine (list 244-248), u izvod iz zapisnika Vrhovnog suda RH od 5.3.2004. godine (list 270), u presudu Županjskog suda u Osijeku broj Gž- 3486/2019-2 (list 271-274), u iskaz sudske vještakinje Đurđice Smrček Barjaktar (list 280), u iskaz tužitelja (list 285), u presudu Županijskog suda u Splitu broj: Gž- 1354/2018-2 (list 349-353), u pravno shvaćanje VSRH o učincima sporazuma o konverziji (list 395), u pravno shvaćanje VSRH (list 401-402), u rješenje VSRH br. Rev- 1096/2022-2 (list 407-413), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ivando konta d.o.o. – Tonke Vulić dipl. oec. od 31.3.2025. godine (list 430-471), u presudu VSRH br. Rev- 637/2019 (list 493-502), u očitovanje vještaka Ivando konta d.o.o. – Tonke Vulić dipl. oec. od 15.5.2025. (list 502-503), u očitovanje vještaka od 15.5.2025. (list 504-505), u podnesak vještaka Ivando konta d.o.o. – Tonke Vulić dipl. oec. od 1.7.2025. (list 520- 521), u pregled plaćanja (list 526-540), u podnesak vještaka Ivando konta d.o.o. – Tonke Vulić dipl. oec. od 14.7.2025.

21. Temeljem uvida u Ugovor o kreditu bez depozita broj: [broj depozita] – 63000125824/2007 od 10.9.2007. godine (list 9-17), solemniziranog kod javnog bilježnika Mate Krpačića iz [adresa] dana 17.9.2007. godine pod brojem: OV-11778/07 (list 18-19), utvrđeno je da je Slavonska banka d.d. Osijek pravni prednik tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb i Hypo – Alpe – Adria Bank d.d., s tužiteljem PZ kao korisnikom kredita i ĆZ kao sudužnikom i založnim dužnikom te DZ kao sudužnikom, zaključila ugovor o kreditu kojim se je banka obvezala korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos od 33.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita. Kredit je odobren za adaptaciju kuće i zatvaranje kredita kod Zagrebačke banke d.d., a rok vraćanja je 15 godina. Na kredit u kunskoj protuvrijednosti zaračunavaju se kamate od 4,40 % godišnje dekurzivno. Efektivna kamatna stopa (EKS) odnosno realna godišnja kamatna stopa (RGKS) iznosi 4,68 % godišnje. Otplaćuje se u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju HNB-a za CHF, na dan plaćanja. Prvi anuitet dospijeva do 1.11.2007. godine, a dospijeće svakog sljedećeg anuiteta je svakog prvog dana u mjesecu. Kamatna stopa je promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu.

22. Nakon podizanja predmetnog kredita pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio se spor radi zaštite kolektivnih interesa potrošača po tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, Zagreb, Ljudevita Posavskog 48, protiv tuženika osam banaka, među kojima je 5. tužena bila ovdje pravna prednica tužene Hypo – Alpe – Adria Bank d.d.

23. U tome postupku donesena je presuda broj: 26.P-1401/2012 od 4.7.2013. godine, kojom je pod točkom 5. utvrđeno da je 5. tužena Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. u razdoblju od 1.6.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 5. tužena Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time 5. tužena Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj: 96/03) u razdoblju od 1.6.2004. godine do 6.8.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.9.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom 5. tužene Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora 5. tužena Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku 5. tužene Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time 5. tužena Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.9.2003. godine do 6.8.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

24. Donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43 Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine u kolektivnom sporu pravomoćno je odlučeno da je Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

25. Zatim je odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž- 6632/2017-10 od 14.6.2018. godine pravomoćno je utvrđeno da je ništetna i nepoštena ugovorna odredba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine, gdje je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF.

26. U daljnjem tijeku postupka Vrhovni sud RH je povodom uložene revizije donio odluku broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojim je potvrđeno da su banke među kojima je i tužena Addiko Bank d.d. u potrošačkim ugovorima koristile tijekom 2004. do 2008. godine nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

27. Predmet ovoga spora je zahtjev za isplatu s osnova izvršene preplate temeljem ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na promjenjive kamate i promjene tečaja CHF po Ugovoru o kreditu bez depozita broj: [broj depozita] – 63000125824/2007 od 10.9.2007. godine, potvrđenog kod javnog bilježnika 17.9.2007. godine (list 9-19), kao i utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivost kamatnih stopa tijekom otplate kredita.

28. Kako se tužitelj izričito pozvao na presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koje se odnose i na ovdje tuženika Addiko Bank d.d., odgovarajućom primjenom odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014, 110/2015 i 14/2019 – dalje: ZZP) te čl. 502.c u vezi s čl. 502.a i 502.b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 – dalje: ZPP) te presude imaju obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i promjenjive kamatne stope iz predmetnog ugovora.

29. Tijekom postupka sud je saslušao tužitelja (list 285-286) koji je u svome iskazu naveo da je pristao na promjenjivu kamatnu stopu, jer druge mogućnosti nije bilo. Odlučio je sklopiti ugovor u CHF zbog toga što nije mogao podići kredit u drugoj valuti. U trenutku sklapanja ugovora on je pročitao ugovor i bilo mu je jasno da je kamatna promjenjiva i da se mijenja. Nije mu bilo jasno da se kredit u svakom trenutku može konvertirati u drugu valutu. Kredit je konvertirao u EUR-e tijekom 2015. godine. Prilikom zaključenja ugovora u banci mu nisu rekli kada će se povećavati kamatna stopa i po kojim parametrima te koliko. Nisu ga upozorili na mogućnost povećanja tečaja CHF. Navedenim iskazom tužitelj je potvrdio da nije znao kako će se kretati kamatne stope i tečaj CHF, što ukazuje na ništetnost odredbi predmetnog ugovora u tome dijelu sukladno utvrđenjima u kolektivnom sporu.

30. Stoga je sud sukladno odluci Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26 P-1401/2012 od 4.7.2013. godine, odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43.Pž- 7129/13-4 od 13.6.2014. godine, odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt- 249/14-2 od 4.7.2013. godine, odluci Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2018- 10 od 14. lipnja 2018. godine i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine, utvrdio da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovora promjenjiva s jednostranom odlukom banke o kojima se nije pregovaralo te je donio odluku kao pod točkama I. i II. izreke presude.

31. Kako je odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26 P-1401/2012 od 4.7.2013. godine koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43.Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine utvrđena ništetnost odredbe ugovora u dijelu koji se odnosi na promjenjivu stopu redovne kamate, te koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. godine u dijelu gdje je utvrđena ništetnost ugovorene valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, a tužitelj je tuženiku temeljem tih ništetnih povećanih kamatnih stopa i ništetne valute vezane za švicarski franak otplaćivao kredit, temeljem čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) u slučaju djelomične ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem ništetne odredbe. Obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove i nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

32. U ovome slučaju osnova plaćanja promjenjivih kamata i valute vezane za CHF temeljena na Ugovoru o kreditu je otpala utvrđenjem ništetnim tih odredbi ugovora, te je tuženik temeljem čl. 1111. ZOO-a obvezan izvršiti povrat primljenih novčanih sredstava, sukladno čl. 1115. ZOO-a kao nepošten stjecatelj s zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

33. Prema nalazu i mišljenju sudske vještakinje Tonke Vulić dipl. oec. – Ivando konta d.o.o. od 31.3.2025. godine (list 430-471), očitovanja vještaka od 15.5.2025. godine (list 502-503), očitovanja vještaka od 15.5.2025. godine (list 504-505), očitovanja vještaka od 1.7.2025. godine (list 520-521), iskazu vještaka na raspravi od 1.7.2025. godine (list 522-523) i očitovanja vještaka od 14.7.2025. godine, sud je utvrdio da je tužitelj preplatio tuženiku po osnovi promjenjive kamatne stope koja je viša od početno ugovorene kamatne stope od 4,4 % godišnje u 75 anuiteta u iznosu od 1.707,15 EUR. Nadalje, sud je utvrdio da je tužitelj preplatio tuženiku po osnovi tečajnih razlika CHF u 91 anuitetu u ukupnom iznosu od 4.192,12 EUR. Na obje okolnosti preplaćeno je ukupno 5.899,27 EUR za razdoblje otplate kredita pa sve do konverzije kredita u EUR koja je izvršena 30.9.2015. godine.

34. Nalazom vještaka utvrđeno je da je konverzija provedena sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015).

35. Nadalje, nalazom vještaka utvrđeno je da je na dan provođenja konverzije 17.2.2016. godine utvrđen iznos preplate iz konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR-ima u iznosu od 3.158,25 EUR. Ovaj iznos preplate poslužio je za namirenje najviše 50 % dospjelih budućih EUR – anuiteta dok se ne iskoristi u potpunosti. Preplata iz konverzije je priznata kroz namirenje 50 % anuiteta u protuvrijednosti od 3.158,25 EUR do datuma zadnjeg ispunjenja 50 % anuiteta, a to je 1.11.2018. godine.

36. Prema nalazu vještaka zatezna kamata na utvrđene preplaćene iznose kamata i tečaja CHF do dana 1.11.2018. godine, kada je izvršeno zadnje priznanje 50 % anuiteta u EUR-o kreditu na ime preplate iz konverzije iznosi ukupno 3.886,37 EUR. Nije bilo troškova, te se preplatom po redoslijedu uračunavanja prvo namirivala zatezna kamata.

37. Cijelim iznosom preplate iz konverzije od 3.158,25 EUR do dana 1.11.2018. godine djelomično je podmirena zatezna kamata na utvrđeno potraživanje tužitelja za preplaćenu promjenjivu kamatu i tečaj CHF.

38. Preostalo potraživanje tužitelja na dan 1.11.2018. godine nakon namirenja dijela zatezne kamate iz cjelokupne preplate iz konverzije u iznosu od 3.158,25 EUR preostaje u iznosu od 728,12 EUR i odnosi se na zateznu kamatu obračunatu do 1.11.2018. godine, te preostaje i glavnica potraživanja u iznosu od 5.899,27 EUR, a koja se sastoji od preplaćene kamate zbog promjenjive kamatne stope u iznosu od 1.707,15 EUR i preplaćenog tečaja CHF u iznosu od 4.192,12 EUR (list 430-456).

39. Navedenim nalazom utvrđeno je da je tijekom otplate kredita plaćeno manje kamate u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 4,40 % u 20 anuiteta u iznosu od 209,33 EUR te da je plaćeno i manje tečajnih razlika u 4 anuiteta u iznosu od 2,96 EUR u razdobljima kada je srednji tečaj HNB za CHF na dan dospijeća / plaćanja bio niži od srednjeg tečaja HNB za CHF na dan početka korištenja kredita. Zajedno na obje okolnosti manje je plaćeno anuiteta u iznosu od 212,29 EUR. Nadalje, nalazom vještaka utvrđena je razlika između konvertirane EUR glavnice i preostale CHF glavnice na dan konverzije 30.9.2015. godine u iznosu od 923,20 EUR za koji iznos je veća glavnica EUR kredita.

40. Navedeni nalaz i mišljenje vještakinje Tonke Vulić dipl. oec. sud je prihvatio u cijelosti jer je isti sačinjen sukladno uputi suda i zahtjevima stranaka i jer je vještakinja na raspravi odgovorila na pitanja stranaka i suda. Stoga je navedeni nalaz i mišljenje osnova za donošenje odluke u ovome predmetu.

41. Podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26.P-1401/2012 dana 4.4.2012. godine temeljem čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara predmetne tražbine i rokovi zastare ponovno počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tome predmetu, danom donošenja odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43 Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine u odnosu na promjenjivu kamatu koja je utvrđena ništetnom, te danom donošenja odluke Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF.

42. Od 13.6.2014. godine u odnosu na kamatu i od 14.6.2018. godine u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF do dana podnošenja tužbe u ovome predmetu 7.6.2019. godine nije protekao opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a u kojem zastarijevaju tražbine restitucijskog zahtjeva temeljene na odredbama stjecaja bez osnove, pa stoga prigovor zastare nije osnovan.

Pri donošenju navedene odluke sud je imao u vidu stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj: Rev-2245/2017-2 od 20.3.2018. godine.

43. Tužitelj je nakon izvršenog vještačenja dostavio podnesak od 23.6.2025. godine (list 510-517) kojim je precizirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka. U takvim okolnostima tužitelj je sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/ i 80/22 – dalje: ZPP) mogao preinačiti tužbeni zahtjev tijekom glavne rasprave, jer ga očito bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

44. Tijekom postupka je utvrđeno da je po predmetnom kreditu zaključen Aneks ugovora o kreditu broj: 5140030250 – 63000125824/2007 od 10.2.2016. godine (list 26-29), te da je sukladno čl. 19.c toč. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015 – dalje: ZIDZOPK) provedena konverzija kredita iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, te da je pri tome utvrđena preplata na dan 30. rujna 2015. godine i postignut sporazum o raspolaganju preplatom namirenjem budućih anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

45. Konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Aneksa ugovora o kreditu izvršena je temeljem ZIDZOPK, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te se postiže sporazum iz čl. 19.c toč. 6. ZIDZOPK na način kako to nalaže zakon. Prema nalazu i mišljenju sudske vještakinje od 31.3.2025. godine konverzija je provedena sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015).

46. Nalazom i mišljenjem sudskog vještaka zatezne kamate na preplaćene iznose po osnovu promjenjivih kamatnih stopa i tečaja CHF počev od svake mjesečne preplate pa sve do 1.11.2018. godine kada je izvršeno zadnje priznanje 50 % anuiteta u EUR kreditu na ime preplate iz konverzije iznosi 3.886,37 EUR. Na drugoj strani, preplata iz konverzije iznosi 3.158,25 EUR i to do dana 1.11.2018. godine kada je djelomično podmirena zatezna kamata na utvrđeno potraživanje tužitelja za preplaćenu kamatu i tečaj CHF. Preostalo potraživanje tužitelja na dan 1.11.2018. godine nakon namirenja dijela zatezne kamate iz cjelokupne preplate po osnovu tečaja i promjenjive kamate iznosi 728,12 EUR.

47. U takvim okolnostima gdje je utvrđena preplata po osnovu ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi do 1.10.2015. godine u iznosu od 1.707,15 EUR, sud je do toga iznosa usvojio tužbeni zahtjev. Nalazom vještaka izračunate su i zatezne kamate do 1.11.2018. godine i te zatezne kamate su djelomično podmirene preplatom iz konverzije. Nakon toga tužitelj na navedenu preplatu ima pravo na zakonske zatezne kamate počev od 2.11.2018. godine do isplate i sud je stoga donio odluku kao pod točkom III. izreke.

48. Nalazom vještaka utvrđena je preplata po osnovu ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF do 1.10.2015. godine u iznosu od 4.192,12 EUR te je sud do toga iznosa usvojio tužbeni zahtjev. Izračunate su i zatezne kamate do 1.11.2018. godine i te zatezne kamate su djelomično podmirene preplatom iz konverzije. Nakon toga tužitelj na navedenu preplatu ima pravo na zakonske zatezne kamate počev od 2.11.2018. do isplate i sud je stoga donio odluku kao pod točkom IV. izreke.

49. Nalazom i mišljenjem vještaka na preplaćene iznose po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF utvrđene su zakonske zatezne kamate na svaki preplaćeni iznos do 1.11.2018. godine u iznosu od 3.886,37 EUR. Na drugoj strani utvrđena je preplata iz konverzije do dana 1.11.2018. godine u iznosu od 3.158,25 EUR te je tom preplatom odredbom o uračunavanju kamata i troškova iz čl. 172. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO) djelomično podmirena zatezna kamata na preplatu po osnovi promjenjive kamatne stope i tečaja CHF, tako da preostaje razlika u iznosu od 728,12 EUR. Stoga je tuženik navedeni iznos dužan podmiriti tužitelju i sud je donio odluku kao pod točkom V. izreke presude.

50. Tijekom postupka tužitelj nije postavio tužbeni zahtjev na ime razlike između konvertirane EUR-o glavnice i preostale CHF glavnice na dan konverzije od 30.9.2015. godine koja je iznosila 923,20 EUR, za koji iznos je veća glavnica EUR-o kredita te sud u tome dijelu nije donosio odluku. Nadalje, nalazom vještaka utvrđena je ukupno manje plaćena kamata u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i manje plaćena tečajna razlika u odnosu na početni tečaj u iznosu od 212,29 EUR. Kako u tome dijelu nije postavljen prijebojni zahtjev ili protutužbeni zahtjev, sud o istom nije odlučivao.

51. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio preko iznosa navedenog pod točkom III., IV. i V. izreke za dio zateznih kamata na preplaćene iznose koje su podmirene preplatom u konverziji u iznosu od 3.158,25 EUR te je sud u tome dijelu tužbeni zahtjev odbio i odlučio kao pod točkom VI. izreke presude.

52. Parnični troškovi tužitelja u ovome postupku iznosili su 3.712,08 EUR, a sastojali su se od troškova sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, od troškova sastava peti obrazloženih podnesaka od 11.9.2019., 29.6.2020., 14.10.2024., 17.6.2025. i 23.6.2025. godine u iznosu od 1.000,00 EUR, od troškova zastupanja na sedam rasprava održanih 14.9.2019., 15.6.2020., 1.7.2020., 15.10.2024., 5.11.2024., 1.7.2025. i 9.9.2025. godine u iznosu od 1.400,00 EUR, od troškova sastava žalbe protiv presude u iznosu od 300,00 EUR, od troškova vještačenja u iznosu od 705,90 EUR, te od sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 106,18 EUR.

53. Kako je tužitelj uspio u sporu u pretežitom dijelu, navedene troškove mu je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan podmiriti tuženik zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana donošenja presude, pa do isplate.

54. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slatini 24. listopada 2024.

Sudac:

Zoran Šljivac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćnici Tatjani Denisov, odvjetnici iz Slatine, Trg sv. Josipa 1, 2. Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šavorić i partneri d.o.o. iz Zagreba, Ilica 1/A.