REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-176/2025-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužitelja TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Tomislav Radelić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKOG HOLDINGA d.o.o., [adresa], OIB: 85584865987, koga zastupa punomoćnik Denis Bajs, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. rujna 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja IZ, odvjetničkog vježbenika, i zamjenika punomoćnika tuženika LZ, odvjetničkog vježbenika, 24. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja TZ koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme tuženika Zagrebački holding d.o.o., sa sjedištem u [adresa], upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod matičnim brojem subjekta upisa (MBS): 080042653, osobni identifikacijski broj (OIB): 85584865987, donesena od strane voditeljice Podružnice Zagrebparking dana 10. ožujka 2020. godine, KLASA: ZGH-11-20-761, URBROJ: 07-03-02-01-20-07, nedopuštena te da radni odnos tužitelja TZ s prebivalištem u [adresa], osobni identifikacijski broj (OIB): [osobni identifikacijski broj], kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebački holding d.o.o., sa sjedištem u [adresa], upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod matičnim brojem subjekta upisa (MBS): 080042653, osobni identifikacijski broj (OIB): 85584865987, da tužitelja TZ s prebivalištem u [adresa], osobni identifikacijski broj (OIB): [osobni identifikacijski broj], vrati na poslove kontrolora u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 8 dana."

II Nalaže se tužitelju TZ naknaditi tuženiku ZAGREBAČKOM HOLDINGU d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 432,25 EUR (slovima: četiri stotine trideset dva eura i dvadeset pet centi) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 24. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja TZ za naknadu troška postupka u iznosu od 1.875,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

IV Odbija se zahtjev tuženika ZAGREBAČKOG HOLDINGA d.o.o. za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 1.692,75 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 22. travnja 2020. navodi da je 15. lipnja 2016. s tuženikom sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme radi obavljanja posla na radnom mjestu kontrolora, da je 13. ožujka 2020. primio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 10. ožujka 2020. zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, koja se temelji na prijavi povrede obveze iz radnog odnosa od 28. veljače 2020., kojom se tužitelju stavljaju na teret nepravilnosti u njegovom radu tijekom vremenskog razdoblja od 2. prosinca 2019. do 10. siječnja 2020. u kojem razdoblju je omogućio izlazak devet vozila iz javne garaže Petrinjska bez da je korisnicima usluge parkiranja naplatio stvarnu naknadu za parkiranje u garaži. Navodi da je pobijana Odluka o otkazu nezakonita iz razloga kako slijedi. Prvo, ukazuje da je tuženik za navodne povrede koje se tužitelju stavljaju na teret znao ili morao znati puno ranije od 27. veljače 2020., da nije životno logično, a niti prihvatljivo da je Odjel nadzora i kontrole tuženika takve povrede uspio utvrditi tijekom toga dana pregledavajući snimke od mjesec dana razdoblja pa je zbog toga Odluka o otkazu nezakonita. Drugo, navodi da iz sadržaja predmetne Odluke proizlazi da je tuženik prije donošenja predmetne Odluke proveo postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenicima koji su preuzeli prava i obveze radničkog vijeća koji su dopis za savjetovanje preuzeli 3. ožujka 2020., a Odluka o otkazu je donesena prije isteka roka od osam dana koji je sindikalnim povjerenicima ostavljena za njihovo očitovanje, uslijed čega je Odluka o otkazu nezakonita. Treće, da je Odluka o otkazu nezakonita i s obzirom na vrstu povrede koja se tužitelju stavlja na teret jer je člankom 110. Kolektivnog ugovora propisano da u slučaju kršenja radnih obveza kada radnik krade i vrši prijevare isto predstavlja razlog za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, a ne izvanredni otkaz. Ističe da je tuženik za istu povredu drugim djelatnicima izrekao upozorenje na obveze iz radnog odnosa, a tužitelju uručio Odluku o izvanrednom otkazu. Naposljetku navodi da je pravovremeno podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika tuženiku, koji se na isti nije očitovao. Slijedom navedenog, predlaže utvrditi nedopuštenom Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 10. ožujka 2020. KLASA: ZGH-11-20-761, URBROJ: 07-03-02-01-20-07, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, naložiti tuženiku vraćanje tužitelja na poslove kontrolora, uz naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 13. svibnja 2020. osporava navode iz tužbe. U bitnome navodi da je bio obaviješten, odnosno dobio saznanja vezano uz tužiteljeve povrede obveze iz radnog odnosa kada je RZ **.**.2020. podnio Prijavu povrede obveze iz radnog odnosa protiv tužitelja (Klasa: ZGH- 11-20-761, Ur.br.07-02-20-01), a temeljem izvješća Odjela za nadzor i kontrolu od 27. i 28. veljače 2020., da ne postoji sporazum tuženika s radničkim vijećem propisanog člankom 150. stavkom 5. Zakona o radu pa se u konkretnom slučaju primjenjuje rok od pet dana iz citiranog članka, da su se sindikalni povjerenici DZ i CZ očitovali 9. ožujka 2020., dakle prije donošenja predmetne Odluke o otkazu, te je tuženik ta očitovanja uzeo u razmatranje prije donošenja odluke, dok se HZ i EZ uopće nisu očitovali, odnosno nisu dali svoje primjedbe niti sljedeći dan, a niti kasnije pa je i iz ovog razloga nebitno što je tuženik donio odluku o otkazu prije isteka roka za njihovo očitovanje, pritom napominje da se ne radi o nikakvom "pravu radnika", kako to pogrešno smatra tužitelj, već o postupovnoj odredbi Zakona o radu koja se ne može mijenjati kolektivnim ugovorom. Naposljetku navodi da stajalište tužitelja da krađa radnika i vršenje prijevara predstavljaju razlog za redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, a ne izvanredni otkaz nije pravno osnovano jer o ne/zakonitosti otkaza odlučuje isključivo i jedino sud prema okolnostima pojedinog slučaja te nekakva općenita i prethodna propisivanja razloga otkaza kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i slično uopće nisu bitna kod odlučivanja o (ne)zakonitosti i (ne)pravilnosti otkaza. Zaključno navodi da ne postoji zakonska obveza poslodavca da se očituje na radnikov zahtjev za zaštitu prava. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troška parničnog postupak tuženiku.

3. Presudom ovog suda od 15. rujna 2023. poslovnog broja Pr-1207/2020-35 utvrđeno je da je Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 10. ožujka 2020., KLASA: ZGH- 11-20-761, URBROJ: 07- 03-02-01-20-07, nedopuštena, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (stavak I izreke), naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na poslove kontrolora (stavak II izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 497,71 EUR/3.000,00 kn, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (stavak III izreke).

4. Povodom žalbe tuženika od 25. rujna 2023., rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 14. siječnja 2025. poslovnog broja Gž R-1198/2023-3 ukinuta je citirana presuda te je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak.

5. Tužitelj je 13. ožujka 2020. primio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme, protiv koje je 27. ožujka 2020. podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika (list 67-72 spisa). Tuženik je predmetni zahtjev primio 1. travnja 2020., međutim na isti se nije očitovao. Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 22. travnja 2020., ocjena je ovog suda da je ista podnesena u roku propisanom odredbom članka 133. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19; dalje: ZR).

6. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu od 15. lipnja 20216. (list 7-8 spisa), Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 10. ožujka 2020. (list 9-13 spisa), Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. iz prosinca 2019. (list 14-66 spisa), Zahtjeva za zaštitu prava radnika od 27. ožujka 2020. (list 67-73 spisa), Prijave povrede obveze iz radnog odnosa od 28. veljače 2020. (list 82-84 spisa), Izvješća Odjela nadzora i kontrole od 27. veljače 2020. (list 85-109 spisa), izjava tužitelja (list 110, 132-133 spisa), Izvješća Odjela nadzora i kontrole od 28. veljače 2020. (list 110-115 spisa), dopisa tuženika od 2. ožujka 2020. (list 121-122 spisa), očitovanja sindikalnih povjerenika (list 123-125 spisa), Sporazuma o sindikalnim povjerenicima koji preuzimaju prava i obveze radničkog vijeća u Zagrebačkom holdingu Podružnici Zagrebparking od 11. listopada 2017. (list 150- 151 spisa), dokaza o plaćanju (list 213-214 spisa), saslušani su svjedoci DZ (list 171-172 spisa), EZ (list 172 spisa), CZ (list 172 spisa), ĐZ (list 188-189 spisa), KZ (list 189 spisa), RZ (list 190 spisa), BZ (list 201-202 spisa), UZ (list 205-206 spisa), JZ (list 206-207 spisa) te tužitelj TZ (list 207-208 spisa).

7. Tuženik je na ročištu održanom 9. rujna 2025. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka HZ, slijedom čega sud navedeni dokaz nije izvodio.

8. Sud je na ročištu održanom 9. rujna 2025. odbio dokazni prijedlog tužitelja za ponovnim izvođenjem svih do tada izvedenih dokaza, posebno saslušanja svih svjedoka i tužitelja, kao nepotreban i protivan načelu ekonomičnosti postupka budući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari.

9. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti Odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 10. ožujka 2020., da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te naloga tuženiku za vraćanje tužitelja na poslove kontrolora.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. lipnja 2016. na radnom mjestu kontrolora, da je 13. ožujka 2020. primio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme, protiv koje je 27. ožujka 2020. podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika, na koji se tuženik nije očitovao.

12. Sporno je u ovom predmetu je li tuženik u roku propisanom odredbom članka 116. stavka 2. ZR donio pobijanu odluku o otkazu ugovora o radu, je li imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju te je li pravilno proveo propisanu proceduru prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju.

13. Odredbom članka 116. stavka 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

14. Odredbom članka 119. stavka 2. ZR propisano je da je poslodavac, prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

15. Odredbom članka 135. stavka 3. ZR propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

16. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 10. ožujka 2020. utvrđeno je da je tužitelju izvanredno otkazan Ugovor o radu od 15. lipnja 2016., da tužitelju radni odnos prestaje s danom dostave predmetne Odluke, da nema pravo na otkazni rok niti na otpremninu. Iz obrazloženja predmetne odluke proizlazi da je rukovoditelj Službe javnih parkirališta i garaža RZ **.**.2020. podnio Prijavu povrede obveze iz radnog odnosa protiv tužitelja na temelju izvješća Odjela nadzora i kontrole od 27. i 28. veljače 2020. u kojima su utvrđene nepravilnosti u radu tužitelja, odnosno da je u razdoblju od 2. prosinca 2019. do 10. siječnja 2020. omogućio izlazak devet vozila iz javne garaže Petrinjska bez da je korisnicima usluge parkiranja naplatio stvarnu naknadu za parkiranje u garaži (u pet slučajeva je korisnicima, čija su vozila provela duži vremenski period u garaži, naplatio satnu kartu koju je on uzeo na ulaznom terminalu kada je sa svojim vozilom ulazio u garažu, da su sami korisnici imali namjeru platiti iznos stvarno provedenog vremena parkiranja u garaži, ali je iz sustava vidljivo da su prekidali plaćanje svojih satnih karata na AKS i par trenutaka poslije naplaćivala se tužiteljeva satna karta na koju su ti korisnici izlazili iz garaže sa svojim vozilima, da je u navedenim slučajevima razlika između iznosa karata korisnika za koje se prekidalo plaćanje u AKS i plaćenih karata tužitelja financijska šteta za tuženika u iznosu od 97,15 EUR/732,00 kn, da je tužitelj jednom korisniku omogućio izlaz iz garaže bez da je korisnik platio svoju satnu kartu na način da je to vozilo izašlo na satnu kartu koju je tužitelj imao kod sebe, a dao mu ju je netom prije korisnik kojem je nakon ulaska na nju tužitelj napravio pretplatu, da je taj korisnik poslije izašao na pretplatnu kartu pa mu satna karta nije trebala i dao ju je tužitelju koji ju je iskoristio na način da je na nju izašlo vozilo korisnika koje je trebalo platiti 25,22 EUR/190,00 kn za provedeno parkiranje u garaži, da je taj korisnik izašao na tužiteljevu satnu kartu, a prije izlaza iz garaže je svoju satnu kartu na iznos od 25,22 EUR/190,00 kn dao tužitelju da je provjeri na ručnoj blagajni, stopirao je njenu naplatu i korisniku je dao satnu kartu za koju ništa nije trebalo naplatiti jer nije prošlo duže od 15 minuta nego je na tu satnu kartu ušao korisnik kome je tužitelj napravio pretplatu, da je svim tim postupanjem tužitelj prouzročio štetu tuženiku u stvarno neutvrđenom iznosu), da je prije podnošenja Prijave povrede obveze iz radnog odnosa tužitelj pozvan na razgovor na kojem mu je predočeno izvješće Odjela nadzora i kontrole i ispisi iz sustava, da je tužitelj na tom razgovoru rekao da se, osim jednog, ne sjeća spornih događaja, da je tužitelj pozvan na iznošenje obrane, da je tužitelj 2. ožujka 2020. iznio pisanu obranu, da je prije donošenja Odluke tuženik proveo postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenicima koji su preuzeli prava i obveze radničkog vijeća, od kojih se dva sindikalna povjerenika nisu očitovala u roku. Zaključno je navedeno da je tužitelj u više navrata počinio osobito tešku povredu radne obveze i tuženiku nanio materijalnu štetu pa je tuženik, uzimajući u obzir utvrđeno činjenično stanje, donio odluku iz dispozitiva.

17. Iz Prijave povrede obveze iz radnog odnosa od 28. veljače 2020. proizlazi da je tužitelj počinio povredu obveze iz radnog odnosa time što je prekršio Kolektivni ugovor, odnosno da poslove i radne zadatke utvrđene opisom radnog mjesta nije obavljao savjesno u skladu s pravilima struke i obvezujućim propisima, da je Odjel nadzora i kontrole dostavio izvješće 27. veljače 2020. u kojem se opisuju nepravilnosti u radu tužitelja (osam slučajeva u kojima je uočena nepravilnost u radu, u pet od osam slučajeva je utvrđena šteta za tuženiku u iznosu od 97,15 EUR/732,00 kn), izvješće od 28. veljače 2020. za još jedan slučaj u kojem je tužitelj oštetio tuženika za još 25,22 EUR/190,00 kn te da su navedene povrede sadržajno opisane kao i u pobijanoj Odluci o otkazu.

18. Iz izvješća Odjela nadzora i kontrole tuženika od 27. veljače 2020. i 28. veljače 2020. s ispisima iz sustava proizlazi da su nakon obavljene kontrole javnih garaža s novim sustavom utvrđene nepravilnosti u radu tužitelja sadržajno i u bitnome istovjetne povredama opisanim u pobijanoj Odluci o otkazu.

19. Iz iskaza svjedoka OZ, zaposlenog uz Odjelu nadzora kod tuženika, u bitnome proizlazi da je on pisao izvješće vezano za rad tužitelja u garaži, da je nakon obavljenog nadzora i kontrole sustava javne garaže utvrdio da tužitelj nije naplatio iznose parkiranja koje je bio dužan naplatiti jer je nadzorom utvrđeno da su neka vozila ušla u garažu s jednom karticom, a nakon naplate iznosa su izlazili s drugom karticom, odnosno karticom tužitelja, da ti korisnici nisu platili iznos parkiranja sa svoje kartice, već iznos s druge kartice tužitelja, da postoje zamjenske kartice na kojima se nalazi isti iznos kao i na osnovnoj kartici koja se izdaje u slučaju greške na osnovnoj kartici ili slučaja da je osnovna kartica oštećena, da kodiranje zamjenske kartice traje 30-ak sekundi, da povrede koje je počinio tužitelj nisu vezane za gužve tijekom Adventa jer su počinjene u jutarnjim satima, da gužva ne sprječava tužitelja da postupi po propisima, da mu je za izradu izvještaja bio potreban jedan dan jer se sve vidi iz sustava, da je izvještaj pisao u veljači, a kontrolirano razdoblje je bilo prosinac i siječanj.

20. Iz iskaza svjedoka RZ, rukovoditelja javnih parkirališta i garaža kod tuženika, proizlazi da je 2020. dobio izvješće Odjela nadzora i kontrole iz kojeg je bilo vidljivo da je tužitelj oštetio tuženika na način da nije naplatio karticu za parkiranje stranaka, već je svojom karticom propuštao neka vozila van iz garaže, da je odmah na dan primitka izvještaja pozvao tužitelja da se izjasni o postupanju, ali on nije imao objašnjenje za te propuste, da je zbog toga sljedeći dan predložio da se tužitelju izvanredno otkaže ugovor o radu, da su se provjeravali propusti i nekih drugih radnika u tom razdoblju, da su se neki radnici ispričali i objasnili svoje postupanje, ali tužitelj nije ništa objasnio, nije se ničega mogao sjetiti, osim jedne situacije vezane za jedan hotel što je bilo provjereno odmah u prisutnosti tužitelja te da su se povrede dogodile u jutarnjim ili kasnim večernjim satima pa nisu bile vezane za gužve tijekom Adventa.

21. Sud je u cijelosti povjerovao iskazima navedenih svjedoka budući da su iskazivali uvjerljivo, životno logično, koherentno, u bitnome u suglasnosti jedan s drugim te u suglasnosti s materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu (list 82-115 spisa).

22. Budući da iz gore navedene materijalne dokumentacije koja je priložena spisu te iskaza svjedoka OZ i RZ proizlazi da je činjenično stanje na temelju kojeg se moglo pravilno i cjelovito ocijeniti predstavljaju li radnje tužitelja tako teške povrede obveza iz radnog odnosa koje opravdavaju donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu utvrđeno nakon provedene kontrole javnih garaža s novim sustavom od strane Odjela nadzora i kontrole 27. i 28. veljače 2020. koja provjera je trajala jedan dan, nakon čega je svjedok RZ **.**.2020. voditeljici Podružnice podnio Prijavu povrede obveze iz radnog odnosa i predložio donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, ocjena je ovog suda da je tuženik u roku propisanom člankom 116. stavkom 2. ZR 10. ožujka 2020. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju (tako i VSRH u odlukama poslovnog broja Revr 1605/11 od 11. lipnja 2013., poslovnog broja Revr 1304/10 od 17. studenog 2010., poslovnog broja Revr 1636/14 od 28. travnja 2015., USRH u odluci poslovnog broja U-III-3138/2015 od 21. rujna 2016.).

23. Iz iskaza svjedoka ĐZ, radnika tuženika, u bitnome proizlazi da je dobio opomenu zbog rada u garaži, da su radnici u garaži sukladno internom pravilniku, bez obzira na gužvu dužni svakoj osobi naplatiti parkiranje, odnosno naknadu za izgubljenu karticu te da se svako podizanje rampe moralo ručno evidentirati ako se rampa nije podizala automatski.

24. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu navedenog svjedoka budući da je iskazivao uvjerljivo, životno logično te u bitnome u suglasnosti s iskazima svjedoka RZ i OZ.

25. Iz iskaza svjedoka BZ, UZ i JZ, radnika zaposlenih na radnom mjestu kontrolora kod tuženika, u bitnome proizlazi da su se sporni događaji odigrali u vrijeme Adventa kada su goleme gužve, po uvođenju novog sustava naplate parkiranja pa je znalo biti kaotično, a naputak za rad sa strankama je da je stranka uvijek u pravu, da su se brojne situacije rješavale na način da se ručno podignu rampe da se ne stvaraju kolone i kaos, da su im nadređeni rekli da se ne smiju stvarati gužve, odnosno kolone, da su radnici samoinicijativno odlučivali kada će neki problem sa strankom riješiti na način da podignu rampu ručno, da su oni zbog identičnih povreda dobili opomene.

26. Sud je povjerovao iskazu navedenih svjedoka u pretežitom dijelu budući su iskazivali uvjerljivo.

27. Sud nije povjerovao iskazima navedenih svjedoka u dijelu u kojem navode da su se sporni događaji odigrali u vrijeme Adventa kada su goleme gužve jer je to u suprotnosti s materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu i iskazima svjedoka RZ i OZ, kojima je sud u cijelosti povjerovao.

28. Iz iskaza tužitelja TZ proizlazi da ne osporava počinjenje nepravilnosti koje su mu odlukom o otkazu stavljene na teret, ali iste opravdava okolnostima koje su se događale, smatra da nije oštetio tuženika za iznos od 96,89 EUR/730,00 kn iako je platio navodnu štetu tuženiku u iznosu od 97,15 EUR/732,00 kn jer se bojao da će dobiti otkaz, da je ĆZ na razgovoru pokušao objasniti što se dogodilo, ali je RZ bio izuzetno neugodan pa je odustao od bilo kakvog razgovora s njim, da ukoliko bi korisnici trubili i bila bi gužva, da su znali podići rampu jer se morala riješiti takva situacija, da se u garaži u Petrinjskoj po novom sustavu ne izrađuje zamjenska kartica ukoliko se osnovna kartica ne može očitati.

29. Sud nije povjerovao iskazu tužitelja budući da nije iskazivao uvjerljivo i životno logično te je njegov iskaz u suprotnosti s materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu (list 82-115 spisa) i iskazima svjedoka RZ i OZ, kojima je sud u cijelosti povjerovao.

30. Naime, nije životno logično da bi tužitelj platio iznos od 97,15 EUR/732,00 kn (list 213-214 spisa, za koji tuženik tvrdi da predstavlja štetu nastalu tuženiku zbog nepravilnog rada tužitelja) u slučaju kada tužitelj smatra da istu nije počinio tuženiku, kao poslodavcu, svojim radom. Sud ocjenjuje posebno nevjerodostojnim dio iskaza tužitelja u kojem navodi da je ĆZ na razgovoru pokušao objasniti što se dogodilo, ali je RZ bio izuzetno neugodan pa je odustao od bilo kakvog razgovora s njim jer isto ne proizlazi iz iskaza svjedoka RZ, kojem je sud u cijelosti povjerovao, te s obzirom na činjenicu da iz izjave tužitelja od 27. veljače 2020. (list 110 spisa) proizlazi da se, osim jedne sporne situacije, ne može sjetiti detalja i situacija u odnosu na koje su pronađene nepravilnosti u njegovom radu. Naposljetku se navodi da sud također nije povjerovao iskazu tužitelja u dijelu u kojem navodi da se po novom sustavu ne izrađuje zamjenska kartica u slučaju kada postoje greške s osnovnom karticom jer isto ne proizlazi iz iskaza svjedoka OZ, kojem je sud u cijelosti povjerovao.

31. Naposljetku se navodi da sud iskaze svjedoka BZ, UZ, JZ i tužitelja TZ u dijelovima u kojima pojašnjavaju način rješavanja problematičnih situacija ručnim podizanjem rampe što rezultira neplaćanjem dužnog iznosa za pruženu uslugu parkiranja od strane korisnika ili pronalaženje drugih načina da korisnik plati manji iznos za pruženu uslugu parkiranja, osim u dijelu da su s navedenim postupanjem bili upoznati njihovi nadređeni, ocjenjuje istinitim, ali nepravilnim budući da iz iskaza svih navedenih svjedoka te svjedoka ĐZ proizlazi da su radnici o navedenim radnjama samoinicijativno donosili odluke te da iste nisu bile sukladne internim propisima tuženika. Naime, iz iskaza svjedoka ĐZ proizlazi da su radnici u garaži, sukladno internom pravilniku, bez obzira na gužvu dužni svakoj osobi naplatiti parkiranje, odnosno naknadu za izgubljenu karticu te da se svako podizanje rampe moralo ručno evidentirati ako se rampa nije podizala automatski iz čega je za zaključiti da su radnici na radnom mjestu kontrolora kod tuženika bili upoznati s pravilnim načinom postupanja u situacijama u kojima bi stranke iz raznih razloga iskazivale svoje nezadovoljstvo ili odbijale platiti dužni iznos za pruženu uslugu parkiranja od strane tuženika.

32. Izvanredni otkaz je krajnja mjera u rasponu radnopravnih mjera koje poslodavac može poduzeti prema radniku radi uređenja međusobnih odnosa te je isti predviđen za najteže slučajeve počinjenja osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa ili kakve druge osobito važne činjenice radi koje nastavak radnog odnosa više nije moguć. Prilikom ocjene opravdanosti izvanrednog otkaza ugovora o radu radniku pojedinačni postupak radnika treba ocjenjivati u sklopu cjelokupnog događaja na kojem poslodavac temelji razloge za otkaz, imajući na umu i posljedice takvog postupka radnika.

33. Tijekom postupka, prema ocjeni ovog suda, tuženik je dokazao postojanje razloga koji opravdavaju donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja.

34. Naime, tijekom postupka je, iz gore navedene i analizirane materijalne dokumentacije u spisu te iskaza svjedoka kojima je sud povjerovao, utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od 2. prosinca 2019. do 10. siječnja 2020. omogućio izlazak devet vozila iz javne garaže Petrinjska bez da je korisnicima usluge parkiranja naplatio stvarnu naknadu za parkiranje u garaži (u pet slučajeva je korisnicima, čija su vozila provela duži vremenski period u garaži, naplatio satnu kartu koju je on uzeo na ulaznom terminalu kada je sa svojim vozilom ulazio u garažu, da su sami korisnici imali namjeru platiti iznos stvarno provedenog vremena parkiranja u garaži, ali je iz sustava vidljivo da su prekidali plaćanje svojih satnih karata na AKS i par trenutaka poslije naplaćivala se tužiteljeva satna karta na koju su ti korisnici izlazili iz garaže sa svojim vozilima, da je u navedenim slučajevima razlika između iznosa karata korisnika za koje se prekidalo plaćanje u AKS i plaćenih karata tužitelja financijska šteta za tuženika u iznosu od 97,15 EUR/732,00 kn, da je tužitelj jednom korisniku omogućio izlaz iz garaže bez da je korisnik platio svoju satnu kartu na način da je to vozilo izašlo na satnu kartu koju je tužitelj imao kod sebe, a dao mu ju je netom prije korisnik kojem je nakon ulaska na nju tužitelj napravio pretplatu, da je taj korisnik poslije izašao na pretplatnu kartu pa mu satna karta nije trebala i dao ju je tužitelju koji ju je iskoristio na način da je na nju izašlo vozilo korisnika koje je trebalo platiti 25,22 EUR/190,00 kn za provedeno parkiranje u garaži, da je taj korisnik izašao na tužiteljevu satnu kartu, a prije izlaza iz garaže je svoju satnu kartu na iznos od 25,22 EUR/190,00 kn dao tužitelju da je provjeri na ručnoj blagajni, stopirao je njenu naplatu i korisniku je dao satnu kartu za koju ništa nije trebalo naplatiti jer nije prošlo duže od 15 minuta nego je na tu satnu kartu ušao korisnik kome je tužitelj napravio pretplatu, da je svim tim postupanjem tužitelj prouzročio štetu tuženiku u iznosu od 97,15 EUR/732,00 kn).

35. Navedena postupanja tužitelja, prema ocjeni ovog suda, imaju u svojoj ukupnosti značaj teške povrede obveze iz radnog odnosa, za čiju kvalifikaciju nije odlučna visina štete koja je takvim postupanjem tužitelja nanesena tuženiku, već je odlučno da je zbog takvog postupanja tuženik izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika, zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć.

36. U odnosu na navode tužitelja da je Odluka o otkazu nezakonita s obzirom na vrstu povrede koja se tužitelju stavlja na teret jer je člankom 110. Kolektivnog ugovora propisano da u slučaju kršenja radnih obveza kada radnik krade i vrši prijevare isto predstavlja razlog za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, a ne izvanredni otkaz, navodi se da je u slučaju utvrđenog počinjenja osobito teške povrede radne obveze poslodavac taj koji odlučuje hoće li ugovor o radu radniku otkazati redovitim ili izvanrednim otkazom (tako i VSRH u odluci od 8. rujna 2010. poslovnog broja Revr-779/10). Stoga se predmetni navod tužitelja ocjenjuje neosnovanim.

37. Iz dopisa tuženika od 2. ožujka 2020. utvrđeno je da je sindikalnim povjerenicima s pravima i obvezama radničkog vijeća kod tuženika HZ, CZ, DZ i VZ upućen dopis radi savjetovanja prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja.

38. Na predmetni dopis očitovali su se DZ i CZ, dok se ostali sindikalni povjerenici s pravima i obvezama radničkog vijeća kod tuženika nisu očitovali.

39. Navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka DZ, PZ i CZ danih u ovom postupku, kojim iskazima je sud u cijelosti povjerovao.

40. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da se tuženik, sukladno odredbi članka 150. stavka 1. ZR u vezi s člankom 153. stavkom 3. ZR, savjetovao sa sindikalnim povjerenici s pravima i obvezama radničkog vijeća kod tuženika prije donošenja pobijane Odluke, od kojih su se neki očitovali u roku propisanom člankom 150. stavkom 5. ZR, a neki nisu pa se ima primijeniti presumpcija iz stavka 6. citiranog članka.

41. Budući da je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj prije otkazivanja Ugovora o radu bio pozvan na iznošenje obrane, što je i učinio izjavom od 2. ožujka 2020. (list 132-133 spisa), ocjena je ovog suda da je tuženik postupio sukladno odredbi članka 119. stavka 2. ZR.

42. Pobijana odluka o otkazu ugovora o radu ima propisan oblik, sadrži dostatno obrazloženje i na pravilan način je dostavljena tužitelju, sve sukladno odredbi članka 120. ZR.

43. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

44. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a trošak je odmjeren sukladno Tbr. 7. točki 2. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje: Tarifa) u vezi s Tbr. 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa).

45. Tuženiku je dosuđena jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 200 bodova (Tbr. 7/2) te trošak sastava žalbe protiv presude u visini od 60 bodova (Tbr. 10/2), što uz vrijednost boda od 1,33 EUR (Tbr. 50) te uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 42), ukupno iznosi 432,25 EUR.

46. Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u preostalom dijelu za iznos od 1.692,75 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate odbijen je kao neosnovan budući da je zatražen u previsokom iznosu.

47. Zahtjev tužitelja na naknadu troška postupka u iznosu od 1.875,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate odbijen je na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP.

48. Na dosuđeni trošak parničnog postupka, tuženiku je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).

49. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP.

50. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 24. listopada 2025.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku