REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-76/2024-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Sonji Marinac Rumora, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Ulica V. Jagića 33, kojeg zastupaju punomoćnice, odvjetnice u Zajedničkom odvjetničkom uredu Tulija Zele-Janjanin i Adrijana Jovanović iz Rijeke, protiv I. tuženika LOVAČKO DRUŠTVO „VEPAR“ OPRTALJ, OIB 55680816401, Oprtalj, Kolovoz 4/1, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu i II. tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 2269485774, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri iz Zagreba, radi isplate iznosa od 11.157,39 eura, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice I. tuženika, na ročištu za objavu presude 24. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 6.634,14 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku 8. lipnja 2022. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana

II. Nalaže se tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „VEPAR“ OPRTALJ, OIB: 55680816401, Oprtalj, Kolovoz 4/1, da tužitelju isplati iznos od 4.521,25 eura sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 4.247,13 eura od 8. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 239,56 eura od 8. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 34,56 eura od 16. lipnja 2022. do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja da se drugotuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 2269485774, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282 , naloži da tužitelju isplati iznos od 4.521,25 eura sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 4.247,13 eura od 8. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 239,56 eura od 8. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 34,56 eura od 16. lipnja 2022. do isplate.

IV. Nalaže se tuženicima da tužitelju u roku od 15 dana naknade trošak postupka u iznosu od 1.501,87 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. listopada 2025. pa do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V. Nalaže se tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „VEPAR“ OPRTALJ, OIB: 55680816401, Oprtalj, Kolovoz 4/1, da tužitelju u roku od 15 dana naknadi trošak postupka u iznosu od 500,62 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. listopada 2025. pa do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 187,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 24. listopada 2025. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 3. prosinca 2021. oko 22:00 dogodila prometna nezgoda na državnoj cesti DC 44 (Buzet – Ponte Porton) jer je pred vozilo marke „Audi Q3“ registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala JV, istrčala divljač i udarila u vozilo, izazvavši time materijalnu štetu na vozilu. Tužitelj je u svojstvu kasko osiguratelja isplatio vlasnici vozila, osiguranici JVC, naknadu štete u iznosu od 11.157,39 eura. Lovištem iz kojeg je istrčala divljač gospodari prvotuženik i za nastalu štetu odgovara na temelju Zakona o lovstvu i Zakona o obveznim odnosima. Ističe da je prvotuženik u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod drugotuženika policom osiguranja od odgovornosti. Iz navedenog razloga potražuje regres od oba tuženika s obzirom na to da je odredbama Zakona o obveznim odnosima uređeno da isplatom naknade iz osiguranja na osiguratelja prelaze sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu, do visine isplaćene naknade. Predlaže sudu prihvatiti tužbeni zahtjev i obvezati tuženike na naknadu parničnih troškova.

2. Drugotuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava odgovornost za štetu iz razloga što nije nastala zbog provođenja lova od strane osiguranika tuženika. S obzirom na to da se u vrijeme nezgode nije provodio lov, nema zakonskih pretpostavki za odgovornost tuženika. Prvotuženik će za štetu odgovarati samo u slučaju svoje krivnje i u slučaju da je bio organizator lova. Izostankom ikakvog lova na tom području, izostaje i uzročna veza između štete na vozilu i djelatnosti prvotuženika. Ističe da osiguranica tužitelja nije prilagodila brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku zbog čega odgovornost za nastalu štetu postoji na njezinoj strani. Da je osiguranica tužitelja vozila u okviru dopuštene brzine kretanja, do same nezgode ne bi došlo, a jasno je i da postoji njezina odgovornost za nastanak štete. Prigovor suodgovornosti ističe i zbog same činjenice da je prometna nezgoda izazvala značajnu materijalnu štetu koja ni u kojem slučaju nije mogla nastati kretanjem sukladno ograničenjima na cesti.

2.1. U odnosu na policu osiguranja ističe da je ugovaratelj police Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske, a osiguranici su svi davatelji prava lova i lovoovlaštenici u Republici Hrvatskoj. Navedenim ugovorom o osiguranju drugotuženik je preuzeo obvezu na naknadu štete do osigurane svote/iznosa osiguranja po štetnom događaju u iznosu od 6.636,14 eura, iznos koji predstavlja gornju granicu visine obveze drugotuženika kao osiguratelja na temelju zaključenog ugovora o osiguranju po štetnom događaju. Zbog navedenog je dio tužbenog zahtjeva iznad tog iznosa svakako neosnovan. Nadalje, ne osporava visinu štete, ali osporava solidarnu odgovornost tuženika i zatraženi tijek kamata. Naime, tuženici ne mogu dugovati zateznu kamatu prije pozivanja na ispunjenje. Zaključno predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u spisu i to: potvrda Ministarstva unutarnjih poslova (listovi 4-5 spisa), prijava štete, odštetni zahtjev i polica osiguranja (listovi 6-30 spisa), regresni zahtjev (listovi 31-40 spisa), pregledane su fotografije oštećenog vozila (listovi 41-117 spisa), polica osiguranja od odgovornosti i uvjeti za osiguranje izvanugovorne odgovornosti (listovi 133-143 spisa), fotodokumentacija očevida (listovi 160-167 spisa), službena bilješka i zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (listovi 169-171 spisa), pročitan je zapisnik s provedenog uviđaja od 31. ožujka 2025. i iskaz JV (listovi 182-184), nalaz i mišljenje vještaka (listovi 188-202 spisa) i usmeno kazivanje vještaka na ročištu održanom 15. rujna 2025. (listovi 250-254 spisa).

4. Tužbeni je zahtjev osnovan u odnosu na prvotuženika, dok je u odnosu na drugotuženika djelomično osnovan.

5. Predmet spora jest tužiteljev regresni zahtjev da mu tuženici solidarno isplate iznos od 11.157,39 eura koji je prethodno isplaćen osiguraniku tužitelja na ime popravka vozila oštećenog u prometnoj nesreći 3. prosinca 2021. na državnoj cesti DC 44 Buzet-Ponte Porton. Tužitelj tvrdi da odgovornost tuženika proizlazi iz odredbi Zakona o lovstvu i Zakona o obveznim odnosima.

6. Čitanjem dokumentacije, isprava priloženih tužbi, utvrđeno je da Policijska uprava Istarska - Policijska postaja Buzet, pri izlasku na mjesto štetnog događaja nije pronašla tragove i dokaze koji bi ukazivali na odgovornost vozačice JV. Provedbom alkotesta JV utvrđena je koncentracija alkohola 0,00 g/kg. Po provedenom očevidu policijski je službenik utvrdio da je na vozilu osiguranika oštećen branik, ukrasna maska, desno putno svjetlo, sustav za hlađenje vozila, desni blatobran, desna felga, poklopac podvozja, aktivirani su svi zračni jastuci i zračne zavjese u automobilu. Nadalje, proizlazi da je nakon naleta vozila osiguranika tužitelja divlja svinja odbačena u šipražje te da je o štetnom događaju obaviješten upravo prvotuženik čiji je predstavnik izašao na mjesto događaja i preuzeo uginulu divljač.

7. Svjedokinja JV u svojem iskazu navodi da se neposredno prije štetnog događaja kretala iz pravca Istarskih toplica prema Motovunu. Sve se dogodilo u sekundi i kada je primijetila divlju svinju ona je već bila glavom i prednjim nogama na cesti, izlazila je iz šume i prelazila cestu s njene desne strane. Prometna se nesreća dogodila na mjestu gdje nema rasvjete, a između ceste i šume je kanal te je u njemu policijski službenik nakon dolaska pronašao tu divlju svinju. Po načinu kretanja je pretpostavila da je divlja svinja prelazila cestu s desne na lijevu stranu. Nakon udara vozilo nije pomicala jer ga nije ni bilo moguće pomaknuti, automobil se zaustavio i otvorili su se svi zračni jastuci. Popravak štete je izvršen i nije imala problem s nadoknadom štete. Ističe da ne zna kojom se brzinom kretala, niti ime osobe iz lovačkog društva koja je došla na mjesto događaja. Imala je upaljena duga svjetla. Predmetnu dionicu često koristi. Ocjenjuje se najsporijom vozačicom na toj cesti jer tamo uvijek nešto izlijeće. Ne vozi preko 80 km/h, a u slučaju magle ne ide iznad 60 km/h. Sjeća se da je divljač bila većeg obujma, nije ju pokušala zaobići jer to niti ne bi uspjela već je samo zakočila. Prvo je uočila njenu glavu, a onda da je i prednjim nogama divljač dospjela na prometnicu.

7.1. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz navedene svjedokinje jer je isti u skladu s dokumentacijom sadržanom u spisu te ocjenjujući iskaz životnim. Naime, iako je prometnim vještačenjem, o čemu se iznosi u idućem pasusu, utvrđeno da je svjedokinja upravljala vozilom na način da se isto kretalo iznad ograničenja brzine iskaz iste je prihvaćen uzimajući u obzir da je lokano poznato da je predmetna dionica koja se proteže dolinom Rijeke Mirne u podnožju Motovuna ravna te da istom, posebice u vrijeme niskog intenziteta prometa, vozila prometuju brzinom koja znatno premašuje propisanu brzinu kretanja. Kraj takvoga stanja stvari prihvaćen je iskaz svjedokinje da se ocjenjuje sporim vozačem unatoč tomu što je vozila brzinom većom od propisane brzine, a uzimajući u obzir da se, nažalost, veći broj vozača koji upravljaju vozilom na predmetnoj dionici ceste kreće brzinom koja je znatno viša od one za koju je u konkretnom slučaju utvrđeno da se kretalo vozilo kojim je upravljala svjedokinja.

8. Nakon provedenog uviđaja, vještak Saša Monas izradio je pismeni nalaz i mišljenje u kojem je nakon analize dostavljene mu dokumentacije, fotodokumentacije i saslušanja svjedokinje zaključio da je u ovoj prometnoj situaciji došlo do punog čeonog naleta predmetnog vozila na divlju svinju i to kod stacionaže 11.km+400m državne ceste D44. Uzimajući u obzir da se predmetno vozilo Audi Q3 u trenutku naleta kretalo sredinom desne kolničke trake, to proizlazi da je mjesto naleta udaljeno od sjeverozapadnog ruba kolnika za 1,7m u smjeru jugoistoka. Uzimajući u obzir zaostala oštećenja na vozilu koja su nastala kao posljedica naleta na divlju svinju, s prometno tehničkog stajališta nije tehnički moguće da bi svjedokinja zaustavila svoje vozilo gdje je bio nalet na predmetnu životinju.

8.1. Uzimajući u obzir obim i izgled prikazanih zaostalih oštećenja na vozilu osiguranice tužitelja te da se u ovoj prometnoj situaciji dogodio puni čeoni nalet osobnog automobila na divlju svinju, vještak zaključuje da se brzina vozila Audi Q3 u trenutku naleta na divlju svinju nalazila u području od oko 65 do 75 km/h. U nalazu je prikazana prostorno vremenska analiza kretanja sudionika prometne nesreće u varijanti srednje vrijednosti područja naletne brzine vozila osiguranice tužitelja – brzine od 70 km/h. Za zaustavljanje osobnog automobila Audi Q3 pri brzini kretanja od oko 70km/h, a uzimajući u obzir vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnu situaciju u prometu u noćnim uvjetima od oko 1s, potreban je zaustavni put od oko 53,4m i vrijeme od oko 4,4s. Od mjesta prelaska sjeverozapadnog ruba kolnika državne ceste DC44 do mjesta naleta, divlja svinja bi prešla put od oko 1,7m normalnim kretanjem u vremenu od oko 1,2s.

8.2. Vremenski 1,2s prije naleta čeonog dijela vozila Audi Q3 na divlju svinju, a koje vrijeme predstavlja trenutak ulaska divljači na kolnik DC44 preko sjeverozapadnog ruba kolnika, vozilo Audi Q3 se svojim prednjim čeonim dijelom nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta za oko 23,3m. Na dužini puta od 23,3m moguće je zaustavljanje predmetnog vozila prije mjesta naleta, za sve brzine kretanja vozila Audi Q3 koje su manje od 39,6 km/h. Iz navedenog proizlazi da bi vozačica JV imala tehničke mogućnosti zaustaviti predmetni automobil do mjesta naleta za sve brzine kretanja predmetnog vozila koje bi bile manje od 39,6 km/h, ali uz uvjet da ulazak divljači na kolnik percipira kao opasnost nakon čega poduzima radnju snažnog kočenja svog vozila. Uzimajući u obzir da se vozilo Audi Q3 u trenutku naleta na divljač kretalo brzinom od oko 70 km/h JV nije imala tehničke mogućnosti zaustaviti predmetno vozilo prije mjesta naleta.

8.3. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 15. rujna 2025. vještak je u cijelosti ostao pri pismenom nalazu i mišljenju. Pružajući odgovore na prvotuženikova pitanja, vještak je naveo da se u službenoj bilješci izrađenoj od strane policijskog službenika koji je izašao na lice mjesta nigdje ne spominju tragovi usporavanja predmetnog vozila prije mjesta naleta. Uzimajući u obzir da je od trenutka ulaska divljači na kolnik do trenutka naleta vozila na divljač prošlo vrijeme od oko 1,2 sekunde, proizlazi da je vozačica u navedenom vremenu imala tehničke mogućnosti percipirati opasnost i prebaciti svoju desnu nogu s papučice gasa na papučicu kočnice, ali uz uvjet da je ulaz divljači na kolnik percipirala kao opasnost. U tom vremenu od 1,2 sekunde uračunato je vrijeme reakcije prosječnog vozača u noćnim uvjetima za opasnu situaciju normalne složenosti, vrijeme odaziva sustava za kočenje vozila i vrijeme porasta usporenja do njegove maksimalne vrijednosti od 6 m/s[2] . S obzirom na to da je u ovoj prometnoj situaciji došlo do punog čeonog naleta vozila na divljač gdje je naletna brzina definirana kao područje naletne brzine od 65-75 km/h dok je srednja vrijednost naletne brzine uzeta kao 70 km/h, uz uvjet da bi vozačica ulazak divljači na kolnik percipirala kao opasnost i krenula poduzimati radnju snažnog kočenja, proizlazi da bi uspjela smanjiti brzinu vozila za dodatnih 1,4 km/h. Dakle, ako se za brzinu naleta uzme vrijednost od 70 km/h i ako je vozačica percipirala opasnost kao prosječni vozač i započela radnju prebacivanja svoje desne noge s papučice gasa na papučicu kočnice, brzina predmetnog vozila bi prije poduzimanja radnje snažnog kočenja iznosila 71,4 km/h. Dalje navodi da bi se u slučaju da se gornja granica naletne brzine pretpostavi na 75 km/h i u slučaju da je vozačica percipirala ulazak divljači na kolnik kao opasnost pa poduzela radnju snažnog kočenja onda bi njezina brzina kretanja prije naleta na divljač iznosila 76,4 km/h. Ističe da je naletna brzina definirana na temelju prikazanih zaostalih oštećenja na vozilu. U ovoj je prometnoj situaciji riječ o punom čeonom naletu na tijelo divlje svinje te je mišljenja da bi gornja granica naletne brzine iznosila 75 km/h. Policijski službenik koji je izašao na lice mjesta nije evidentirao pronađene materijalne tragove na način da ih je opisao svojim položajem, niti je izradio skicu mjesta događaja i ucrtao navedene tragove u tu skicu.

8.4. Vještak je dalje pri usmenom iznošenju nalaza i mišljenja naveo da pod materijalnim tragovima podrazumijeva zaustavni položaj vozila na kolniku nakon naleta, zaostale puknute plastike od vozila po kolniku, položaj divlje svinje nakon naleta itd. Jedino je u službenoj bilješci policijski službenik opisao svojim položajem mjesto naleta na divljač koje se dogodilo na državnoj cesti D44 kod metalne oznake 11 km + 400 m. Obrazložio je da u prometnim nesrećama gdje se dogodi čeoni nalet vozila na divljač prometni vještaci za svaku konkretnu situaciji rade analizu gdje određuju pri kojoj brzini predmetnog vozila je vozač imao tehničke mogućnosti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta pri čemu se uzima u obzir način kretanja divljači od mjesta ulaska na kolnik do mjesta naleta te raspoloživu udaljenost od prednjeg dijela predmetnog vozila do mjesta naleta, a sve u trenutku ulaska divljači na kolnik. To se zove prostorno vremenska analiza kretanja sudionika prometne nesreće, a navedena da je napravljena i u ovom slučaju. Kada se govori o terminu prilagođene brzine kretanja vozila vještak ističe da se mora imati na umu da je ista u direktnoj korelaciji s daljinom vidljivosti zapreke na cesti pod određenim vremenskim uvjetima, gdje se normalnim vidom mogu razlikovati pojedini objekti. U slučajevima naleta na divljač riječ je o prometnoj situaciji kada opasnost odnosno zapreka koja se kreće, ulazi bočno na kolnik. Sam termin prilagođene brzine nije u korelaciji s daljinom vidljivosti zapreke na cesti. Naime, vidljivost određene zapreke tijekom noćnih uvjeta i pod upaljenim dugim svijetlima može biti 100 metara i vozač ima na raspolaganju put na kojem može zaustaviti svoje vozilo. Pojam prilagođene brzine direktno je povezan s duljinom vidljivosti. Pri svim brzinama manjim od 39,6 km/h nalet bi bio izbjegnut, ali uz uvjet da je ulazak divljači na kolnik vozač percipirao kao opasnost i krenuo poduzimati radnju snažnog kočenja uz dodatni uvjet da se divljač u vidu divlje svinje kretala normalnim hodom. Jasno je da se prekršilo prometno pravilo ako se vozilo umjesto propisanom brzinom od 60 km/h, kretalo brzinom od 70 km/h. U slučaju da se divlja svinja nije kretala normalnim hodom, već da je istrčala, tada bi mogućnost izbjegavanja nastanka prometne nesreće od strane vozačice bila još manja.

8.5. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocijenivši ga stručnim, objektivnim i rezultatom detaljnog proučavanja predmetne dokumentacije i fotodokumentacije.

9. Prigovor pasivne legitimacije tuženika neosnovan je. Naime, iz članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 99/2018., 32/2019. i 32/2020.) proizlazi da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara: vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi te lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta, ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

10. Na temelju nespornih činjenica i rezultata provođenja dokaza utvrđeno je da je do štetnog događaja od 3. prosinca 2021., koji se dogodio na državnoj cesti DC 44 Buzet – Ponte Porton, 2,6 km nakon prometnog znaka opasnosti – divljač na cesti, došlo do naleta vozila tužiteljeva osiguranika registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala JV, na divlju svinju, koja je prelazila cestu s desne na lijevu stranu u trenutku naleta prednjeg središnjeg i prednjeg desnog čeonog dijela automobila u tijelo svinje. Mogućnost zaustavljanja vozila prije mjesta naleta u konkretnom slučaju postoji samo pri brzini kretanja do 39,6 km/h pa povezujući to s brzinom od 70 km/h kojom se kretalo vozilo Audi Q3, utvrđeno je da JV nije imala mogućnosti zaustaviti predmetno vozilo prije mjesta naleta. Ovdje valja napomenuti da, iako je ograničenje brzine na cesti DC 44 od 60 km/h, iz čega proizlazi da se vozilo Audi Q3 kretalo brzinom iznad propisanog ograničenja, prekoračenje brzine nije u uzročnoj vezi s nastankom ovog štetnog događaja, jer bi do njega došlo ne samo i kod kretanja vozila najvećom dopuštenom brzinom od 60 km/h, već i svakom brzinom iznad 39,6 km/h. Stoga ovaj sud smatra da ne postoji odgovornost, niti suodgovornost tužiteljevog osiguranika za nastanak štetnog događaja.

11. S druge strane, lovoovlaštenik odgovara za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako je ona nastala na njegovu lovištu i pod uvjetom utvrđenja da je šteta nastala zbog provođenja lova. Iako prvotuženik opravdano ističe da u vrijeme nastanka štete lov nije bio provođen, jer isto ne proizlazi iz rezultata dokaznog postupka, takvo utvrđenje ne predstavlja isključenje odgovornosti lovoovlaštenika uopće. Naime, zbog činjenice da Zakonom o lovstvu, koji se primjenjuje kao lex specialis u ovom predmetu, nije propisano tko odgovara za štetu nastalu u slučaju naleta vozila na divljač u području lovišta kada se ne provodi lov, valja primijeniti relevantne odredbe Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022; u daljnjem tekstu – ZOO).

11.1. Iz članka 1063. ZOO-a proizlazi da se za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću, smatra da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. U članku 1064. ZOO-a propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

11.2. Divljač na cesti predstavlja opasnu stvar neovisno o tome provodi li se lov u vrijeme štetnog događaja ili ne, jer pojava divljači, u ovom slučaju divlje svinje, na prometnici povećava opasnost nastanka štete vozilima koja se tom prometnicom kreću. (Vidi Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017. i Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019.) Iz tog razloga, za štetu nastalu kao rezultat naleta vozila na divlju svinju koja se nalazila na prometnici, odgovara lovoovlaštenik i to na temelju navedenih odredba ZOO-a.

12. Prigovor prvotuženika o pasivnoj nelegitimiranosti neosnovan je i u dijelu kojim se ističe da nije dokazano da se štetni događaj dogodio na području lovišta prvotuženika. Naime, iz potvrde Policijske postaje Buzet od 13. prosinca 2023. proizlazi da je o naletu na divljač izvješteno nadležno lovačko društvo „Oprtalj“ koje gospodari navedenim lovačkim područjem te je predstavnik tog društva izašao na mjesto događaja i preuzeo uginulu divljač. Kraj takvog stanja stvari, uzevši pritom u obzir da prvotuženik svoje navode o pasivnoj nelegitimiranosti nije potkrijepio niti jednim dokazom iz kojeg bi proizašlo da tim lovačkim područjem gospodari neko drugo lovačko društvo, sud je utvrdio da je upravo prvotuženik pasivno legitimiran. Osim navedenog, za istaknuti je da niti jedan od tuženika predmetni prigovor nije istaknuo u tijeku prethodnog postupka.

12.1. U vezi prigovora pasivne legitimacije prvotuženika istaknutog po drugotuženiku, valja ukazati da je policom osiguranja od odgovornosti broj 804271894 izdanoj 31. svibnja 2021. drugtuženik pokrio odgovornost svih lovoovlaštenika u Republici Hrvatskoj, kao osiguranika, za navedene štete, pa za postojanje odgovornosti drugotuženika nije odlučno na području kojeg lovoovlaštenika je došlo do prometne nesreće.

12.2. Međutim, drugotuženik je osnovano prigovorio da je u ugovoru o osiguranju iznos osiguranja naznačen na 6.636,14 eura (polica na listu 133 spisa). Iznos osiguranja je gornja granica obveze osiguratelja po jednom osiguranom slučaju, sukladno odredbi članka 8. Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti.

13. S obzirom na to da je sud utvrdio da predmetna cesta prolazi kroz lovište kojim gospodari prvotuženik, da vozačica automobila nije pridonijela nastanku štetnog događaja, da je prvotuženik osiguranik drugotuženika, da je izvor štete opasna stvar i da je tužitelj isplatio osiguraniku iznos od 11.157,39 eura, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev do iznosa osiguranja od 6.636,14 eura u odnosu na oba tuženika, a preko iznosa osiguranja u odnosu na prvotuženika.

13.1. U točki I. izreke presude tuženicima je stoga naloženo da tužitelju isplate iznos od 6.636,14 eura sa zateznom kamatom koja teče od 8. lipnja 2022. (isplata izvršena 7. lipnja 2022.; izvadak po transakcijskom računu na listu 30 spisa), a u točki II. izreke prvotuženiku je naloženo da tužitelju isplati preostali iznos od 4.521,25 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos 4.247,13 eura teče od 8. lipnja 2022., na iznos od 239,56 eura od 8. lipnja 2022. (isplata izvršena 7. lipnja 2022.; izvadak po transakcijskom računu na listu 30 spisa), a na iznos od 34,56 eura od 16. lipnja 2022. (isplata izvršena 15. lipnja 2022.; izvadak po transakcijskom računu na listu 29 spisa). Odluka o stopi je sukladna izmjenama odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a (''Narodne novine'' broj 114/22., 156/22., i 155/23.).

14. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; u daljnjem tekstu - ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; u daljnjem tekstu - Tarifa). Tužitelj je u cijelosti ostvario uspjeh u pogledu dokazivanja osnove tužbenog zahtjeva. U odnosu na prvotuženika u cijelosti je prihvaćen tužbeni zahtjev, dok je isti odbijen u odnosu na drugotuženika i to u dijelu zahtjeva za isplatom iznosa od 4.521,25 eura jer je unatoč uspjehu u dokazivanju osnove utvrđeno da je iznos od 6.636,14 eura gornja granica obveze drugotuženika kao osiguratelja. Stoga, zaključak je suda da je tužitelj uspio u sporu u odnosu na prvotuženika u 100%, a u odnosu na drugotuženika 75% pa je odlučeno da je obveza oba tuženika da tužitelju naknade parnični trošak do priznatog iznosa od 75%, dok je obveza prvotuženika da (samostalno) naknadi preostali priznati trošak parničnog postupka. U protivnom, umanjenjem ukupno priznatog troška tužitelju za 25% u odnosu na oba tuženika prvotuženik bi došao u povoljniji položaj jer bi snosio manji trošak postupka iako je u odnosu na istog u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev.

14.1. Tužitelju je za sastav podneska od 26. siječnja 2023. (Tbr. 8. t. 4. Tarife) priznato 25 bodova, za pristup na pripremno ročište 16. studenog 2024. 50 bodova (Tbr. 9. t. 2. Tarife), za pristup na ročišta za glavnu raspravu održana 31. ožujka 2025. i 15. rujna 2025. po 100 bodova u skladu s Tbr. 9. t. 1. Tarife, za sastav podneska od 25. lipnja 2025. 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), priznat mu je i trošak svjedoka JV u iznosu od 5,35 eura, trošak izrade fotodokumentacije u iznosu do 16,00 eura, trošak vještačenja od 577,38 eura, trošak sudskih pristojbi na presudu u iznosu od 158,03 eura, trošak sudskih pristojbi na presudu u iznosu od 158,03 eura, te trošak vještaka zbog pristupa ročištu 15. rujna 2025. u iznosu od 150,20 eura. Navedeno ukupno iznosi 2.002,49 eura s PDV-om. Sukladno obrazloženju iz gornjeg pasusa, od ukupno priznatog troška tuženicima je naloženo da tužitelju solidarno naknade trošak postupka u iznosu od 1.501,87 eura, dok je prvotuženiku naloženo plaćanje preostalog iznosa od 500,62 eura. Na taj je dosuđeni iznos troškova parničnog postupka u točki IV. i V. izreke naloženo i plaćanje zakonskih zateznih kamata od dana donošenja ove presude do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a) po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose (članak 29. stavak 2. ZOO-a).

14.2. U točki VI. izreke odbijen je više zatraženi trošak za zastupanje na pripremnom ročištu i za sastav podnesaka od 16. siječnja 2023.

U Pazinu 24. listopada 2025.

Sutkinja

Sonja Marinac Rumora

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- Tužitelju po punomoćnicama, uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu,

- I. Tuženik po punomoćniku,

- II. Tuženik po punomoćniku.