Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-340/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Davora Mitrovića i Azre Salitrežić, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Krčmarek, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. PI zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17,– u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi opt. PI, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 15. studenog 2024., poslovni broj K-831/2018-36, u javnoj sjednici vijeća održanoj 24. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. PI kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne Novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, dalje : ZKP/08) stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-831/2018 od 8. travnja 2019..

1.1. Istom presudom, proglašena je krivom opt. KI zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnja, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11 pa je opt. KI na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

1.2. Na temelju čl. 56. st. 1. do 3. KZ/11, opt. KI je izrečena uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko ista u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 naloženo je opt. KI podmiriti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 300,00 eura (tristo eura) koji trošak je dužna podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žali se opt. KI putem odvjetnika u Odvjetničkom društvu Knežević i partneri j.t.d. Rijeka, Edija Bradamantea, odvjetnika iz Rijeke, prijedlogom da se pobijana presuda preinači u točkama II., III. i IV. uz odbijanje optužbe ili se optuženika oslobađa optužbe, ili da podredno pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu za ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba opt. PI nije osnovana.

6. Nije u pravu žaliteljica kada u svojoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 6. i 11. te st. 2. i 3. ZKP/08. Obzirom da je prvostupanjski sud bio stvarno nadležan za postupanje u navedenoj pravnoj stvari, a prvostupanjska presuda donesena je na način da tijekom postupka nije učinjena ni jedna postupovna povreda, a sama pobijana presuda sadrži sve zakonom propisane razloge koje prihvaća i ovo vijeće.

7. Ispravno je prvostupanjski sud zaključio i dostatno argumentirao u svojoj presudi da se u konkretnom predmetu ne radi o već presuđenoj stvari kako to optuženica ističe u svojoj žalbi, odnosno gdje višekratno navodi da je pravomoćno prekršajno kažnjena u prekršajnom postupku te da se kazneni postupak ne može voditi za suštinski isti događaj. Naime, obrazlažući ovo pravno pitanje koje je optuženica istakla na samom početku postupka prvostupanjski sud je ispravno usporedio činjenične i pravne opise koji se odnose na prekršajno djelo iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 koje je predmet ovog postupka gdje je pravilno utvrdio da ne postoji činjenično i pravno preklapanje između opisa kaznenog djela i prekršaja za koji je optuženica pravomoćno oglašena krivom. Tako prvostupanjski sud osnovano obrazlaže da se u prekršajnom postupku ne navodi da je namjera opt. PI bila da kod oštećenog VI izazove strah izrečenom prijetnjom, pa tako nisu opisane i iznesene riječi prijetnje, kao niti radnja prijetnje, u vidu toga da je ista krampom zamahnula prema oštećeniku, a što je sve sadržajno u opisu kaznenog djela prijetnje. Odnosno da se radi o suštinski o različitim djelima i to jedno koje sadrži obilježja prekršaja i jedno čiji opis predstavlja kazneno djelo gdje se štite različita pravna dobra pa se tako u prekršajnom postupku zaštićuje javni red i mir, a u kaznenim predmetima štiti se osobna sloboda čovjeka gdje osnovano prvostupanjski sud zaključuje da se ne radi o identičnim djelima o kojima se ne bi moglo odlučivati kroz dva različita postupka bez obzira što se radi o jednom događaju.

8. Prema tome, prvostupanjski sud nije raspravljao o činjenicama koje su bile bitne za donošenje odluke Prekršajnog suda već o nakani optuženice da svojim postupanjem izazove strah za život ošt. VI kada je ista krampom razbijala zid oko kojeg se spore, govoreći mu da kako je zid da će tako i njega, da će mu doći kraju, da će ga srediti, a za koje utvrđenje je sud utvrđivao različite činjenice od onih koje su navedene u pravomoćnoj presudi Prekršajnog suda.

9. Točna je tvrdnja optuženice da prvostupanjski sud nije u zakonom propisanom roku izradio i dostavio pisani otpravak prvostupanjske presude, no takva povreda nije bila od utjecaja za ispravnost i valjanost same presude posebice što je sud u pobijanoj presudi dao iscrpne i argumentirane razloge koji žalbenim navodima nisu dovedeni u pitanje.

10. Osim toga, nije u pravu žaliteljica kada navodi da je pobijana presuda donesena na način da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje odnosno da nije dao odgovore na određena činjenična pitanja koja su važna za sudsku odluku pa tako nije ispravno procijenio zašto se oštećenik ako se osjetio tako ugroženim nije odmah maknuo i sklonio u kuću i odmah zvao policiju, kako je optuženica mogla svladati četiri osobe s druge strane zida, kako se naknadno u iskazima pojavljuju i novi elementi događaja odnosno sud nije utvrdio gdje se zapravo nalazio oštećenik, gdje je bila TI, gdje su nestali limovi (stari oluci koji se malo pojavljuju malo nestaju), odnosno da sud nije cijenio činjenicu da svjedoci fabriciraju svoje iskaze i miješaju više događaja.

11. Suprotno takvim navodima žaliteljice prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi ispravno utvrdio činjenično stanje i to na temelju iskaza svjedoka ošt. VI čiji iskaz u bitnim dijelovima potvrđuju svjedoci TI, RI i ZI koje iskaze je sud u cijelosti prihvatio kao istinite jer su isti dosljedni, jasni, okolnosni, detaljni, a sud je uzeo u obzir loše međuljudske odnose oštećenika sa optuženicom kroz više godina i zbog navedenih razloga posebno kritično cijenio vjerodostojnost i istinitost iskaza predmetnih svjedoka. O svemu navedenom prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi ispravno utvrdio činjenično stanje te pažljivo ocijenio sve izvedene dokaze i nakon izvođenja svih dokaza iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo ispravan zaključak da iz sadržaja saslušanih svjedoka ošt. VI, TI, RI i ZI proizlazi da je optuženica kritične zgode krampom razbijala zid te istim zamahnula prema oštećeniku govoreći da kako je zid tako će i njega, da će mu doći kraju i da će ga srediti, a koje postupanje i izgovorene riječi su objektivno podobni da osobi kojoj su upućene proizvedu strah i opravdanu bojazan za njegov život.

12. Neosnovano u žalbi ističe žaliteljica da bi se činjenično stanje bolje utvrdilo da je sud prihvatio dokazni prijedlog obrane i obavio očevid na licu mjesta događaja jer izvođenjem tako predloženog dokaza ne bi se utvrdila ni jedna sporna i bitna činjenica za donošenje sudske odluke ponajviše iz razloga što je sud iz do tada provedenog dokaznog postupka i ispravne ocjene izvedenih dokaza mogao izvesti zaključak o svim bitnim činjenicama koje tvore biće kazneno djela koje je predmet ovog postupka.

13. Nije u pravu žaliteljica kada pobija presudu navodeći da je sud optuženici izrekao prestrogu kaznu obzirom da je sud prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije optuženicu osudio na kaznu zatvora u šest mjeseci, te istodobno primijenio uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti u roku provjeravanja od dvije godine ukoliko optuženica ne počini novo kazneno djelo pri čemu je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti koje utječu na izbor vrste i mjere kazne te osim toga cijeno sve olakotne okolnosti na strani optuženice kao i težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela za što je u pobijanoj presudi dao dostatne razloge a koje u cijelosti prihvaća i ovo vijeće.

14. Slijedom navedenog, žalba optuženice nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbe valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 24. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Vlasta Šimenić-Kovač