REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SUPETRU

Posl. broj P-4254/2017

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Supetru, po sutkinji tog suda Antoneli Franulić Pilj, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Andrei Cvitanović Vrzić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivi Juričku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Juričko&patneri d.o.o. u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave održane dana 16. rujna 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, na ročištu radi objave presude, dana 24. listopada 2025.

p r e s u d i o j e :

I. Usvaja tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

1. Utvrđuje se da je tužiteljica VH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isključiva vlasnica za cijelo (1/1) realnog dijela nekretnine označene kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] upisane u ZU 1946 K. O. [katastarska općina], i to baš točno odvojenog fizičkog dijela nekretnine označen slovima: A-B-C-D-E-F-G-H, kvadrature od 750 m2, prema skici stalnog sudskog vještaka Petra Garmaza od travanj 2022.godine, koje vještvo čini sastavni dio ove Presude, pa se ovlašćuje tužiteljica temeljem ove presude i prijavnog lista ovjerenog od strane nadležnog ureda za Katastar, kojim prijavnim listom će se oformiti nova čestica, zatražiti i postići upis prava vlasništva novooformljene čestice na svoje ime i za cijelo, uz istodobno brisanje sa imena tuženika.

3. Ovlašćuje se tužiteljica VH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da temeljem ove Presude i prijavnog lista temeljem kojega će se provesti parcelacija zatraži i postigne pred nadležnim zemljišnoknjižnim odjelom suda, uknjižbu prava vlasništva na novooformljenoj čestici nastale prijavnim listom na svoje ime i za cijelo, uz istodobno brisanje toga prava sa imena tuženika.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

" 2. Ovlašćuje se tužiteljica VH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zatražiti provedbu parcelacije nekretnine iz točke I Presude na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste i navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta sa novim brojem, a tuženik je dužan trpjeti parcelaciju. "

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.449,48 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja Presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 11. ožujka 2016. godine zaprimljena je tužba tužiteljice ŠH, protiv tuženika HH, radi utvrđenja prava vlasništva, u kojoj se navodi da tužiteljici na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvor, u površini od 2104 m2, temeljem izjave od dana 16. veljače 2006. godine, javno ovjerovljene pod poslovnim brojem OV-2741/06 od dana 17. veljače 2006. godine pripada u vlasništvo 750 m dijela nekretnine, odnosno 750/2104 dijela. Tužiteljica da je vlasnost na predmetnim suvlasničkim dijelom nekretnine stekla temeljem tabularne isprave od jednog od zakonskih nasljednika pok. upisanog ŽH (oca stranaka), ovdje tuženika, te je ista u kvalificiranom posjedu predmetnog dijela nekretnine već deset godina, pa je u tom slučaju stekla suvlasništvo u naprijed navedenom dijelu i temeljem instituta dosjelosti.

2. Dana 7. svibnja 2025. godine zaprimljen je podnesak tužiteljice kojim je uredila tužbeni zahtjev sukladno zaprimljenom geodetskom vještvu, te precizirala isti. preciziran je tužbeni zahtjev tužiteljice.

3. Dana 5. studenog 2020. godine zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika HH u kojem se navodi da je na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasnik za cijelo uknjižen danas pok. DH pok. HH. Iza njegove smrti da je doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju O-958/18 kojim je njegovim nasljednikom za cijelu u odnosu na predmetnu nekretninu proglašen tuženik. U navedenom ostavinskom postupku da je sudjelovala tužiteljica. Sukladno članku 232. Zakona o nasljeđivanju pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane su osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno pozvane. Tako je tužiteljica sudjelovala u ostavinskom postupku iza ŽH, vezana je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju pa se ističe prigovor presuđene stvari. Tužiteljica da nije u posjedu ni jednog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (na kojoj je položena i tužiteljičina kuća s okućnicom) već istu koristi isključivo tuženik, pa su neosnovani navodi tužiteljice o kvalificiranom posjedu predmetnog dijela nekretnine. Tužiteljica da ni po jednoj pravnoj osnovi nije stekla pravo vlasništva suvlasničkog dijela od 750/2104 dijela te nekretnine. Pravo vlasništva nije mogla steći nasljeđivanjem, jer je pravomoćnim rješenje o nasljeđivanju iza smrti ŽH u odnosu na predmetnu nekretninu proglašen tuženik, a niti dosjelošću, jer tužiteljica nije u posjedu predmetne nekretnine. Tužiteljica predmetnu nekretninu nije mogla steći ni temeljem izjave od dana 16. veljače 2006. godine, jer ta izjava ne predstavlja nasljedničku izjavu sastavljenu u obliku predviđenom Zakonom o nasljeđivanju, uostalom tuženik je već ranije dao neopozivu nasljedničku izjavu, a nakon te izjave je doneseno rješenje o nasljeđivanju, te predmetna izjava ne predstavlja osnov stjecanja prava vlasništva jer ne sadrži titulus ni modus potreban za uknjižbu prava vlasništva. Opreza radi ističe se prigovor zastare. Uostalom tužbeni zahtjev da je kontradiktoran, jer se u istom zahtjevu traži utvrđenje prava vlasništva na suvlasničkom dijelu predmetne nekretnine i na točno određenom fizičkom dijelu. Istaknuto je kako su stranke već ranije uredile svoje odnose na predmetnoj nekretnini temeljem dogovora iz 2002. godine, koji je utvrđen pravno valjani i obvezujući u odnosu na stranke iz ovog postupka u predmetu koji se pred Općinskim sudom u Splitu vodio pod brojem Pst- 1543/11.

4. U dokazne svrhe pregledani su rješenje o nasljeđivanju iza pok. ŽH, geodetsko vještvo stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Garmaza, spis ovog suda pod brojem P-4653/15, te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženika, svjedoka ŠH, ŽH

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje prava vlasništva nad točno određenim materijalnim dijelom nekretnine označene kao. čest. zem. [katastarska čestica] upisane u ZU 1946 K. O. [katastarska općina].

7. Pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem O-958/18 od dana 8. ožujka 2019. godine iza pok. ŽH pok. HH (rođen 1906., a umro 1995. godine) utvrđeno je da njegovu ostavinu, između ostalog, sačinjava nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za cijelo, te se njegovim nasljednikom, u odnosu na predmetnu nekretninu, proglašava temeljem oporuke datirane sa "Split, 2. veljače 1984. godine", te uslijed ustupa kćerke ostavitelja VH u korist sina ostavitelja HH i kćerke ostavitelja ŠH, sin HH za cijelo.

8. Dana 27. travnja 2022. godine zaprimljeno je geodetsko vještvo stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Garmaza, u čijem nalazu se navodi da po dolasku na očevid punomoćnik tužiteljice pokazuje predmet spora i to jugoistočni dio čestice 1051/2 sa istočne strane omeđen betonskim podzidom, sa južne strane suhozidom, dok su sjeverna i zapadna granica definirane na način da takav lik zatvara površinu od 750 m2. Na zemljištu se nalazi nekoliko stabala maslina, rogač, stabla bora, te zemljište nije u vidljivoj obradi. Obuhvat predmeta spora je u skici mjesta spora označen plavom zatvorenom linijom i točkama od A do H.

9. Stranke nisu imale primjedbi na vještvo stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Garmaza, te ga je i ovaj sud u cijelosti prihvatio iz razloga što je sačinjeno precizno, detaljno i u skladu s pravilima struke.

10. U svom iskazu tužiteljica VH, stara 87 godina, je navela da traži da se utvrdi vlasnicom točno određenog dijela nekretnine označene čest. zem. [katastarska čestica] i to točno onog dijela kojeg je geometar prikazao u svom vještvu, a koje fotografije su na listovima 42 i 43 spisa. Smatra se vlasnicom tog dijela nekretnine iz razloga što joj ga je brat HH, ovdje tuženik, darovao. Brat je to darovanje napisao na papiru i to točno onako kako je geometar na terenu izmjerio, a to pismeno darovanje je ovjereno kod javnog bilježnika. Često su dolazili na teren, tamo su im obiteljske kuće, ljetovali su, te joj je brat točno na terenu pokazao što joj daruje. To darovanje je izvršeno 2006. godine. Nakon što joj je brat darovao predmet spora djeca, suprug i ona su dolazili na isti. Na predmetu spora nalazila se drvena baraka koju je sagradio još njen pok. otac, te su upravo u toj baraci dok se nije srušila dolazili njen suprug, djeca i ona i spavali u njoj. Napomenula je da je u toj baraci spavala i prije nego što joj je brat darovao. Nakon što joj je brat darovao predmet spora njena djeca su često dolazila na isti i uređivali ga. Brat joj je darovao bez da ga je na to prisiljavala, to je bila njegova volja. Međutim, brat sada smatra da to nije njeno vlasništvo, ona ne zna zašto. Na pitanje pun. tužiteljice je li brat ikada tjerao nju ili njenu djecu sa predmeta spora nakon 2006. godine od kad ga je darovao, odgovorila je da nije nikada. Na pitanje pun. tužiteljice kada bi dolazila na predmet spora nakon darovanja je li ikada zatekla svog brata da na istom nešto radi, odgovorila je da nije nikada. Na pitanje pun. tuženika je li u zadnjih deset godina bila na predmetu spora, odgovorila je da jeste, a na pitanje što radi na predmetu spora kada dođe, odgovorila je da njena djeca tamo nešto malo "pročačkaju". Na pitanje što je sadila na predmetu spora, navela je da je sadila salatu, kupus i drugo povrće i to dok joj je otac bio živ i nakon njegove smrti. Na pitanje je li joj bio živ otac kada je srušena baraka, navela je da se ne može sjetiti. Na pitanje je li joj poznato da na predmetu spora postoji podzid, odgovorila je da joj je poznato i da ga je ona radila zajedno sa suprugom, odnosno zajedno sa njezinim bratom, ovdje tuženikom. Na pitanje je li joj poznato da je njen brat tražio izdavanje građ. dozvole na drugom dijelu nekretnine koji nije predmet spora i da je ona pisala žalbe, odgovorila je da se toga ne sjeća.

11. Tuženik HH, star 94 godine je naveo da je točno da je darovao predmet spora svojoj sestri, ovdje tužiteljici, VH. Međutim da je bio iznuđen od strane sestre VH. Trebao je ishoditi pravomoćnost građevinske dozvole, ali nije iz razloga što se njegova sestra VH žalila. Međutim sestra je povukla tu žalbu, da bi nakon tog povlačenja ponovno uložila žalbu i onda je ponovno izdana građ. dozvola poništena. Obećala mu je da više neće ulagati žalbe na građevinsku dozvolu ukoliko potpiše izjavu da joj daruje predmet spora, što je on i učinio. Izjavu je potpisao 2006. godine. Tužiteljica i suprug su mu točno na licu mjesta pokazali koji dio predmetne nekretnine oni žele da im se daruje, te je u skladu s time napisao izjavu. Nakon što su oni pokazali na terenu što žele nije pristupao nikakav geodet, izmjerio pokazano, niti je temeljem ikakvog mjerenja geodeta izradio izjavu. U izjavi je samo napisao koliko točno m2 daruje svojoj sestri. Nakon što je potpisao izjavu kojom joj daruje predmet spora sestra se više nije žalila na građ. dozvolu, pa je na taj način dobio pravomoćnu građevinsku dozvolu. Prilikom potpisivanja izjave sestri nije kazao da ne misli ozbiljno u svezi potpisivanja iste i da će joj kasnije osporavati da joj je darovao predmet spora, jer je to smatrao čistom ucjenom. Na pitanje pun tužiteljice da li ono što je darovao svojoj sestri odgovara skici predmetnog vještva, odnosno vještva koje je izrađeno u predmetnoj pravnoj stvari, odgovorio je da on to ne može znati prema skici, jer je sestri bio prinuđen dati točno određenu kvadraturu, pa ne zna ta li to odgovara kvadraturi. Na pitanje je li ikada predmetnu izjavu opovrgnuo ili poništio nekom drugom izjavom, odgovorio je nije. Na pitanje je li branio VH da dolazi na predmet spora, odgovorio je da je možda VH tamo bila jedan do dva puta obzirom da ima kuću na drugom kraju Brača. Odnosno nikada nije bila na predmetu spora. Na pitanje zašto sada osporava tu izjavu da joj je dao predmet spora, naveo je da zato što to u vrijeme darovanja nije bilo njegovo nego očevo, a sada je njegovo. Na pitanje je li mu otac preminuo prije nego što je sastavio izjavu, odgovorio je da jeste. Na daljnje pitanje ako tvrdi da to nije bilo njegovo u vrijeme darovanja zašto je to darovao VH, odgovorio je da kako je već ranije pojasnio da mu ne sruši kuću. Na pitanje pun. tužene je li nakon izjave njegova sestra VH ikada bila na predmetu spora, odgovorio je kako misli da nije. Na pitanje jesu li ikada njegova sestra VH, njen suprug i djeca na predmetu spora sadili ikakve kulture, odgovorio je da nisu nikada ništa. Na predmetu spora postoji samo jedna maslina i jedan rogač, kojeg je on "navrnuo". Na pitanje je li tužiteljica i njena obitelj na bilo koji drugi način koristila predmet spora, odgovorio je da nisu. Na pitanje sjeća li se kada je srušena baraka na predmetu spora, odgovorio je da ju je za vrijeme jednog nevremena srušio vjetar i to nakon 1996. godine. Na pitanje je li nakon potpisivanja izjave zajedno sa sestrom bio na predmetu spora, naveo je da nije nikada.

12. U svom iskazu svjedokinja ŠH, stara 85 godina, sestra stranaka, je navela da se sjeća da joj je sestra VH pričala da je ona sklopila nagodbu sa njihovim bratom HH odnosno da su postigli dogovor kojeg su ovjerili kod javnog bilježnika. Dogovor je bio da će on njoj prepustiti komad zemlje u zamjenu za to da ona njemu potpiše legalizaciju. O tome sa bratom nikad nije pričala iz razloga što nisu bili u dobrim odnosima obzirom da je imala parnične sporove s njime. Brat je sestri darovao dio zemlje kojeg je njemu otac darovao, odnosno ostavio mu je oporukom dok je njoj darovao kuću koja je u međi sa preostalom zemljom. Ono što brat darovao sestri je gola zemlja, kamen, tako da ona nema ni gdje doći niti išta raditi na toj zemlji. Naime sestra ne može dobiti građevnu dozvolu na toj zemlji jer je to uz more. Odnosno to su njene pretpostavke. Misli da taj predmet darovanja je položen jugozapadno od njene (svjedokinje) kuće. Ne zna točno kakvi su danas problemi u vezi tog darovanog zemljišta iz razloga što s bratom ne priča, a sestra uglavnom boravi u [adresa]. Na pitanje pun. tužiteljice da li ona boravi na svojoj nekretnini koja je u blizini predmeta spora, odgovorila je da boravi i da nikoga ne viđa na predmetu spora, da njen brat prošle godine uopće nije bio na svojoj nekretnini koja je također u blizini predmeta spora, a niti ove godine nije još došao. Na pitanje je li joj poznato je li njezina sestra potpisala bratu legalizaciju, odgovara da ona to točno ne zna, ali da je njena pretpostavka da je legalizaciju potpisala te da je kao nagradu dobila predmet spora. Na pitanje je li od vremena potpisivanja izjave ikada vidjela svoju sestru da brine o predmetu spora, da ga čisti, odgovorila je da nije. Na pitanje je li ikada vidjela svog brata HH da od vremena darovanja koristi predmet spora, odgovorila je da nije s time da u vrijeme COVID-a četiri godine nije bila na Braču. Na pitanje je li joj poznato da je njezin brata ikad opozivao darovanje njihovoj sestri, odgovorila je da joj to nije poznato. Na pitanje od kada nije u dobrim odnosima sa bratom HH, odgovorila je da od 1996 godine, kada je umro otac. Na pitanje zamj. pun. tuženika tko je posjedovao sporni dio nekretnine do očeve smrti, odgovorila je otac, a nakon očeve smrti nije viđala nikoga. Na pitanje je li joj poznato da li se na predmetu spora nalazi baraka, navela je da ne zna točno međe darovanog dijela, ali da se baraka nalazi na dijelu nekretnine koji je po želji oca trebao pripasti njoj. Na pitanje za što je služila baraka, navela je da je u njoj otac držao razne potrepštine za ribolov, te da se u njoj i spavalo dok se gradila njena kuća. U baraci su spavali otac i majka, radnici, a i one, sestre kad bi došli sa društvom s brodom, svi su po potrebi spavali u baraci. To je sve bilo u vrijeme dok je otac bio živ. Na pitanje jesu li se na predmetu spora sadile poljoprivredne kulture, te se istoj predočavaju fotografije na listu 42 i 43 spisa, pojasnila je da se povrće sadilo iznad ogradnog suhozida koji je vidljiv na fotografiji broj 3, ali da je to davno zapušteno, suhozid koji je vidljiv na fotografiji je sagradio je njen otac.

13. U svom iskazu svjedok ŽH, sin tuženika je naveo da o predmetu spora zna malo i to da kada je njegov otac u vrijeme građenja vikendice tražio građevinsku dozvolu da je bio jako nervozan i da nije išlo glatko. U to vrijeme nazvao ga je rođak SH i kazao mu je da je njegova teta VH ucijenila svog brata, a njegova oca HH da će mu osporiti građevinsku dozvolu ako joj ne daruje dio zemlje. Pretpostavlja da se radi upravo o ovoj predmetnoj zemlji. Tada je u nekoliko navrata pitao svog oca je li ga teta ucijenila, međutim, on mu ništa nije htio kazati. Za predmetni postupak je saznao tek preko ovdje prisutne odvj. Jelene, obzirom da mu ona rješava ocu i razne druge sporove. Svake godine dolazi u očevu kuću i tom prilikom nikada ne vidim tetu VH na ovoj predmetnoj nekretnini koja je u neposrednoj blizini. Predmetna nekretnina je sastavni dio nekada jedinstvene čestice koja se cijepala. Dakle, o predmetnom darovanju ne zna ništa, već je za ovaj postupak saznao samo kada je pozvan kao svjedok, kada mu je odvjetnica kazala. Nakon što je upoznat sa predmetom spora razgovarao je sa ocem i kazao ako treba da se to daruje teta VH, međutim, otac je protiv toga. Na pitanje pun. tužiteljice kako danas izgleda predmet spora, odgovorio je da ima nekoliko stabala maslina i rogač kojeg je on prošli vikend pobrao. Na pitanje je li ikada ikoga od članova Mirkine obitelji viđao na predmetu spora isti, odgovorio je da zadnje što se sjeća da je Mirkin sin V unatrag 15 godina sa svojom tadašnjom suprugom bio posjetiti svog barbu HH, ali ne sjeća se da se spuštao na predmet spora. Na pitanje je li njegov otac išta radio na predmetu spora, odgovorio je da je njegov otac gradio kamene zidiće i sadio povrće na predmetu spora. Na daljnje pitanje pun. je li to radio prije ili nakon darovanja, odgovorio je da se o tome ne može očitovati jer ni ne zna kada je bilo darovanje. Otac je do unatrag 10 godina na predmetu spora imao vrt, a zadnjih četiri pet godina on i majka zbog godina ne odlaze na ovaj predio na Brač. Na pitanje pun. tuženika da li se na predmetnom zemljištu ikada nalazila baraka odgovorio je da nije, te prisutnima na skici mjesta spora na listu 41 spisa pokazuje da se baraka nalazila sjeveroistočno od predmeta spora. Na pitanje je li mu poznato je li njegova teta VH ikada koristila baraku za spavanje, odgovorio je da od kad je on bio mali baraka više nije bila u funkciji i u takvom stanju više nije mogla biti korištena za spavanje. Iza djedove smrti otac je srušio predmetnu baraku jer je bila opasno nakrivljena i prijetila je da će se sama srušiti. Na pitanje je li tužiteljica sudjelovala u gradnji suhozida na predmetu spora, odgovorio je da nije. Na pitanje koje povrtne kulture je otac sadio na predmetu spora, naveo je da je otac probavao sa svačim, pa tako sa bobom, blitvom i tikvicama koje se najbolje uspijevale. Po njegovom sjećanju postojao je jedan lijep običaj da teta VH jednom godišnje i to ljeti dođe sa svojom obitelji iz Selaca u Lučice, odnosno predio gdje se nalazi predmet spora, sa gliserom. Tom prilikom došla bi kod svog oca, donijela raznoraznog povrća, sokova. To je sve što je VH dolazila na predmet spora. Djed je umro 1995. godine i nakon toga VH više nije dolazila. Na pitanje u vrijeme kada je dolazio u Lučice je li viđao ŠH, odgovorio je da jeste.

14. Zahtjev za ovlaštenjem da se utvrdi vlasnicom i da temeljem sudske presude izvrši zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva dijela sporne nekretnine na svoje ime, tužiteljica temelji na činjenici realizirane i ovjerene izjave od dana 16. veljače 2006. godine, osnovom koje izjave da je izvršeno darovanje predmeta spora tužiteljici koja je stupila u posjed istog.

15. Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 dalje: ZVDSP) u članku 388. stavak 1. propisano je da se stjecanje, promjene pravnih učinaka i prestanak stvarnih prava stupanjem na snagu tog Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drugačije određeno, pri čemu stavak 2. istog članka propisuje da se stjecanje, promjena pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

16. Budući da se tužiteljica poziva na darovanje iz 2006. godine, dakle u vrijeme važenja ZVDSP, koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997. godine, to je u konkretnom slučaju u odnosu na stjecanje valjane pravne osnove za stjecanje vlasništva u odnosu na ovog tužitelja valjalo primijeniti ZVDSP.

17. Naime, prema odredbi članka 120. stavak 1. ZVDSP-a, vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. To znači da navedena zakonska odredba zahtijeva ispunjenje dviju pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na nekretnini: postojanje valjane pravne osnove (iustus titulus) i upis u javnu knjigu ( modus acquirendi).

18. U okolnostima kada je tuženik i dalje u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1946 KO [katastarska općina], to tužiteljica nije samim zaključenjem izjave (darovnog ugovora) i stupanjem u posjed spornog dijela predmetne nekretnine stekla i vlasništvo istog, već joj za stjecanje vlasništva nedostaje i valjana uknjižba u zemljišnu knjigu.

19.Tužiteljica je ovlaštena zahtijevati da temeljem sudske presude izvrši zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva predmeta spora na svoje ime, kada ugovor o darovanju (izjava) ne predstavlja takvu ispravu koja bi bila podobna za uknjižbu.

20. Među strankama nije sporno da su dana 16. veljače 2006. godine sastavili izjavu kojom tuženik HH daruje svojoj sestri VH, ovdje tužiteljici, dio nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i to baš onaj dio, kako proizlazi iz iskaza samog tuženika, kojeg su mu tužiteljica i njen suprug točno na licu mjesta pokazali da žele da im se daruje, te je u skladu s time napisao predmetnu izjavu, a koji dio je, prema pokazivanju na terenu punomoćnika tužiteljice, u ovoj pravnoj stvari u svom vještvu označio stalni sudski vještak za geodeziju Petar Garmaz, na koje vještvo stranke nisu imali primjedbi i u skladu s kojim je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev. Također, među strankama nije sporno, a što je i tuženik potvrdio u svom iskazu, da od potpisivanja izjave 2006 godine do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari od strane tužiteljice 2017. godine, tuženik nikada nije predmetnu izjavu, odnosno darovanje, opovrgnuo ili poništio nekom drugom izjavom.

21. Međutim, tuženik osporava navedeno darovanje iz razloga što, kako je u svom stranačkom iskazu naveo, je bio iznuđen od strane sestre VH, obzirom da je to darovanje bilo uvjet da mu se ona ne žali na rješenje o građevinskoj dozvoli, a punomoćnik tuženika je tijekom postupka istaknuo kako pismeno na koje se tužiteljica poziva ne predstavlja ugovor o darovanju obzirom da nije sastavljeno u obliku javnobilježničkog akta ili privatne solemnizirane isprave, koji nedostatak može nadomjestiti samo predaja u posjed, a do koje u konkretnom slučaju da nije došlo.

22. Pažljivom analizom izvedenih dokaza ovaj sud smatra kako u konkretnom slučaju pismeno naziva "Izjava", bez obzira na naziv, doista predstavlja ugovor o darovanju kojim je tuženik darovao tužiteljici sporni dio predmetne nekretnine, te je i uveo u posjed tog dijela obzirom da je nesporno da su na lice mjesta pristupili zajedno tužiteljica sa suprugom i tuženik kojom prilikom su dogovorili što je predmet darovanja, te je upravno sukladno dogovorenom tuženik izvršio darovanje i uveo tužiteljicu u posjed.

23. Također, činjenica je da tužiteljica VH živi u [adresa], te kada ljeti dođe na Brač da dođe u svojoj kući u [adresa] koja je na suprotnom kraju Brača od predmeta spora koji u naravi predstavlja kamenjar sa borovim stablima, zbog čega je i neživotno da bi tužiteljica koja je već u vrijeme darovanja 2006. godine imala 68 godina života ( a danas ih ima 87) na neki način obrađivala predmet spora, kako to očekuje tuženik, pa činjenica što je nekretnina zapuštena, nije od odlučnog značaja za osnovanost tužbenog zahtjeva, i to stoga što okolnost što je neka nekretnina zapuštena ne dovodi sama po sebi do gubitka prava vlasništva koje je već stečeno, jer pravo vlasništva ovlašćuje svog nositelja da sa stvari, koja je njegovo vlasništvo, čini što ga je volja, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima (članak 30. ZVDSP-a).

24. U odnosu na paušalne navode punomoćnika tuženika da upravo tuženik posjeduje predmet spora za navesti je kako se sud prilikom očevida na licu mjesta 2022. godine uvjerio da se radi o zemljištu koje već duži niz godina nije u vidljivoj obradi, a što je potvrdila i svjedokinja ŠH koja uvid u predmet spora ima iz svoje kuće.

25. Slijedom svega naprijed navedenog, ovaj sud utvrđuje kako je tužiteljica stekla pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva spornog dijela predmetne nekretnine, pa je temeljem naprijed citiranih odredbi, valjalo odlučiti kao u točki I. izreke presude.

26. Nadalje, za navesti je kako sud tužiteljicu ne može ovlastiti da temeljem ove presude ishoditi od Državne geodetske uprave, nadležnog ureda za katastar, cijepanje predmetnih nekretnina i formiranje nove katastarske čestice oblika i površine. Postupak odnosno uvjeti pod kojima se provodi parcelacija zemljišta uređeni su posebnim zakonom – Zakonom o prostornom uređenju (''Narodne novine'', broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19 i 98/19 – dalje: ZPU). Sudska presuda kojom se utvrđuje pravo vlasništva je samo jedan od akata u skladu s kojim se, uz postojanje pretpostavki propisanih ZPU, provodi parcelacija (čl. 161. ZPU). Upravno tijelo nadležno za provođenje parcelacije, u smislu odredbi ZPU, koje odredbe su kogentne naravi, dužno je odlučivati o provođenju parcelacije u svakom konkretnom slučaju u skladu s odredbama ZPU te nije pravno dopušteno sudskom presudom u ovakvoj vrsti parnice naložiti provođenje parcelacije, odnosno ovlastiti tužiteljicu za provedbi radnji u upravnom postupku, pa je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

27. U skladu sa zahtijevanim i opravdanim troškovima tužiteljice, sukladno odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a i temeljem odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa), tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe od dana 11. ožujka 2016., za sastav podneska od dana 3. studenog 2022. i 7. svibnja 2025. po 100 bodova, pristupa na ročište od dana 24. veljače 2021., 39. ožujka 2022., 6. svibnja 2025., 16. rujna 2025. i 8. srpnja 2025. – po 100 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura iznosi 1.600,00 eura, uvećano za 25% PDV-a iznosi 2.000,00 eura, uvećano za troškove vještačenja u iznosu od 449,48 eura, ukupni trošak tužitelja iznosi 2.449,48 eura, pa je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

U Supetru, dana 24. listopada 2025.

S U T K I NJ A:

Antonela Franulić Pilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka.

Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Dostaviti:

- pun. tužiteljice Andrea Cvitanović Vrzić, odvjetnica u Splitu

- pun. tuženika Ivo Juričko, odvjetnik u Splitu