- 1 -              Rev 224/2023-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 224/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. P. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici L. A. N., odvjetnici iz Odvjetničkog društva A. & P. d.o.o. u Z., protiv tuženika G. P. iz Italije, C. (M.), OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima I. B. K. i A. A., odvjetnicima u P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž-1242/2021-2 od 12. listopada 2021., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1525/2021-32 od 30. srpnja 2021., u sjednici održanoj 27. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I. Ukidaju se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1525/2021-32 od 30. srpnja 2021. i rješenje Županijskog suda u Zadru broj Gž-1242/2021-2 od 12. listopada 2021. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem u toč. I. utvrđeno je da se tužba tužitelja u ovoj pravnoj stvari smatra povučenom, a u toč. II. izreke prvostupanjskog rješenja naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 236.812,50 kn.

 

2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-439/2022-2 od 19. srpnja 2022. dopustio tužitelju izjavljivanje revizije protiv drugostupanjskog rješenja zbog slijedećih pravnih pitanja:

 

"1. Je li ostvarena predmnijeva iz čl. 291. st. 4. ZPP-a o povlačenju tužbe, ako s pripremnog ročišta neopravdano izostane tužitelj, a tuženik se neće upustiti u raspravljanje?

 

2. Je li dopuštena primjena odredbe čl. 291. st. 4. ZPP-a, ako stranke nisu upozorene na mogućnost donošenja odluke o presumiranom povlačenju tužbe u slučaju ispunjenja pretpostavki iz navedene odredbe?"

 

4. Postupajući po  navedenom dopuštenju protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog postupovnopravnih pitanja zbog kojeg je dopuštena te u reviziji predlaže istu prihvatiti i ukinuti nižestupanjska rješenja ili eventualno samo drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak, a podredno predlaže preinačiti pobijano rješenje sukladno navodima revizije.

 

5. Tuženik nije dostavio odgovor na reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Temeljem odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud je ispitao pobijano rješenje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Nižestupanjski sudovi su u ovoj pravnoj stvari zaključili kako su u situaciji kada na zakazano pripremno ročište 6. studenoga 2020. nije pristupio tužitelj, a niti njegov punomoćnik, a punomoćnica tuženika se nije htjela upustiti u raspravljanje, ispunjene pretpostavke iz čl. 291. st. 4. ZPP za zakonsku presumpciju o povlačenju tužbe.

 

9. Tužitelj u reviziji pobija takvo pravno shvaćanje i navodi da je tek čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22 – dalje ZID ZPP) izmijenjen čl. 291. st. 4. ZPP na način da je predviđena situacija kao u ovoj pravnoj stvari kad se smatra da je tužitelj povukao tužbu. Stoga tužitelj smatra da se ne može takvo pravno shvaćanje retroaktivno primijeniti bez da je izrijekom bilo navedeno u čl. 291. st. 4. ZPP, a što da proizlazi i iz komentara predlagatelja navedene izmjene ZPP.

 

10. Tužitelj je također u reviziji naveo da se ne može analogno primijeniti sudska praksa koju je ovaj sud izrazio u situaciji kad se radi o glavnoj raspravi i primjeni odredbe čl. 295. st. 2. ZPP. Tužitelj je također pored navedenog naveo da je prvostupanjski sud bio dužan u pozivu za pripremno ročište navesti upozorenje o posljedicama ne pristupa na pripremno ročište.

 

11. Nije sporno da na dan 6. studenoga 2020. ZPP u odredbi čl. 91. st. 4. ZPP nije imao izrijekom predviđenu situaciju da ako s pripremnog ročišta neopravdano izostane tužitelj, a tuženik se ne želi upustiti u raspravljanje, su ispunjene pretpostavke da se smatra kako je tužitelj povukao tužbu. Točno je također da je to tek izrijekom i jasno precizirano u izmijenjenoj odredbi čl. 291. st. 4. u ZID ZPP, ali ovaj sud prihvaća da su nižestupanjski sudovi mogli primijeniti tada važeću odredbu čl. 291. st. 4. ZPP kada su protumačili da se i na ovu konkretnu situaciju odnosi presumirano povlačenje tužbe.

 

12. Naime, radi se o logičnom i smislenom tumačenju jer odbijanje raspravljanja tuženika treba izjednačiti s time kao da tuženik nije uopće pristupio ili je napustio ročište, a što je sve ovaj sud već obrazložio u svojoj odluci broj Rev-3838/18-2 u odnosu na izostanak tužitelja s ročišta za glavnu raspravu i u vezi primjene odredbe čl. 295. st. 2. ZPP.

 

13. Ne radi se o nikakvoj retroaktivnoj primjeni odredbe čl. 291. st. 4. ZPP nakon donošenja novele ZPP/22, već se radi o tumačenju pravne norme koja je bila na snazi u vrijeme održavanja pripremnog ročišta 6. studenoga 2020. U odnosu na tvrdnju tužitelja da je sud trebao utvrđivati pravu volju stranaka za daljnjim raspravljanjem potrebno je napomenuti da je tuženik jasno izrazio volju da ne želi raspravljati pa je takva tvrdnja bespredmetna.

 

14. Stoga odgovor na prvo postavljeno pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi:

 

"Kad s pripremnog ročišta neopravdano izostane tužitelj, a prisutni tuženik se ne želi i neće upustiti u raspravljanje, ostvarena je predmnijeva iz čl. 291. st. 4. ZPP o povlačenju tužbe."

 

15. Međutim, bez obzira na navedeno pravno shvaćanje revizija tužitelja osnovana je u odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija. Naime, prvostupanjski sud u pozivu za pripremno ročište nije upozorio stranke na presumirano povlačenje tužbe u slučaju iz čl. 291. st. 4. ZPP. U čl. 114. st. 4. ZPP određeno je da će sud u pozivu osobito upozoriti stranke na zakonske posljedice izostanka s ročišta, a što se odnosi i na pripremno ročište.

 

16. U ovoj pravnoj stvari niti za prvo pripremno ročište koje je odgođeno nije vidljivo da bi sud u pozivu za to ročište upozorio stranke u smislu odredbe čl. 114. st. 4. ZPP. Također je potpuno razvidno da takvo upozorenje nije uslijedilo ni u odnosu na odgođeno pripremno ročište koje je održano 6. veljače 2020. Ovaj sud je u više svojih odluka zauzeo pravno shvaćanje da u takvoj situaciji se ne mogu primijeniti predmnjeve u slučaju izostanka stranke s ročišta (odluke ovoga suda broj Revt 148/16 od 11. srpnja 2017. i broj Gzz 37/92 od 15. prosinca 1992.). Stoga odgovor na drugo postavljeno pravno pitanje glasi:

 

"Nije dopuštena primjena odredbe čl. 291. st. 4. ZPP ako stranke u pozivu za pripremno ročište nisu upozorene na mogućnost donošenja odluke o presumiranom povlačenju  tužbe u slučaju ispunjenja pretpostavki iz navedene odredbe."

 

17. Stoga je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 114. st. 4. i čl. 291. st. 4. ZPP, a istu povredu je učinio i drugostupanjski sud obzirom da nije sankcionirao postupanje prvostupanjskog suda.

 

18. Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 394. st. 1. alineja 1. ZPP riješiti kao u izreci.

 

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 4. ZPP.

 

Zagreb, 27. rujna 2023.