REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Psp-46/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Frani-Mateju Barišiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Gordani Lazović, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gordana Lazović i Mario Sukno u Zagrebu, radi smetanja posjeda, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 12. rujna 2025. godine u prisutnosti tužitelja osobno uz zamjenicu punomoćnika VIO, odvjetničku vježbenicu, te punomoćnika tuženika Marija Sukna, odvjetnika, dana 23. listopada 2025. godine

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetao tužitelja VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu način da je promjenom brave na ulaznim vratima zajedničkog stubišta izvršio oduzimanje posjeda potkrovnog stana na II. katu neetažirane nekretnine zkč. br. [katastarska čestica] KUĆA BR. 19 U [adresa], U KOPIJI PLANA OZNAČENA BR. I. TLOCRTNE POVRŠINE 75 ČM I GRADILIŠTE površine 70 čhv.

II. Nalaže se tuženiku ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja, na način da preda primjerak ključeva vanjskih ulaznih vrata opisane nekretnine preda tužitelju ili osobi koju on odredi.

III. Zabranjuje se tuženiku takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužitelja u posjedovanju predmetnog potkrovnog stana na II. katu nadalje pod prijetnjom zakonskih posljedica.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 792,01 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. listopada 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u predmetu pod poslovnim brojem R1-555/2022 podnio prijedlog za osiguranje dokaza liječničkim pregledom svoga oca ČI. Naslov je u navedenom predmetu odredio očevid na licu mjesta za dan 16. ožujka 2023. godine. Očevid se održao na adresi [adresa], i to na nekretnini: zkč. br. [katastarska čestica] KUĆA BR. 19 U [adresa], U KOPIJI PLANA OZNAČENA BR. I. TLOCRTNE POVRŠINE 75 ČM I GRADILIŠTE površine 70 čhv, a koja predstavlja obiteljsku stambenu kuću, koja se u naravi sastoji od tri etaže prizemlje, prvi i drugi kat/potkrovlje kao i dvorišne garaže koje se naslanjanju na predmetnu stambenu građevinu. Dana 16. ožujka 2023. godine tužitelj VI je zajedno sa svojim punomoćnikom odvjetnikom Franom-Matejom Barišićem pristupio na navedeno ročište/očevid te neposredno prije održavanja istog pokušao je ući u obiteljsku kuću, no isto nije uspio iz razloga što je na ulaznim vratima za zajedničko stubište promijenjena brava te on sa ključem kojim je do sada otključavao više ista ne može otključati. Također, odmah po završetku očevida, koji se odvijao u stanu na 1. katu, tužitelj je pokušao otići do stana, no u istom mu se vrlo grubo i neprofesionalno ispriječila punomoćnica tuženika odvjetnica Gordana Lazović navodeći kako tužitelj nema pravo otići u stan na drugom katu jer nije vlasnik i neka izvoli pokazati vlasnički list ako je vlasnik. Kako bi izbjegao bilo kakav incident tužitelj se mirno udaljio te nije uspio utvrditi jeli promijenjena brava i na ulaznim vratima stana na II. katu. Tužitelj je navedeni potkrovni stan na II. katu obiteljske kuće uz dopuštenje oca ČI, zajedno sa svojom suprugom KI, izgradio vlastitim sredstvima i sredstvima kredita Privredne banke Zagreb, Zagrebačke banke i njegovog tadašnjeg poslodavca TPK Industrija termoenergetskih postrojenja. U predmetnom stanu stanovao je sa svojom obitelji sve do 11. veljače 1996. godine kada sa obitelji seli u novi stan. Međutim tužitelj ostaje u neprekidnom mirnom posjedu navedenog stana sve do 16. ožujka 2023. godine. Tužitelj je redovito dolazio u predmetni stan jer su se u njemu nalazile njegove stvari, također često je koristio i dvorišnu garažu. Navedeno također dokazuje i fotografije koje tužitelj dostavlja u prilogu ove tužbe, među kojima je i ona portafona na ulaznim vratima za zajedničko stubište na kojim se jasno vidi da je na najgornjem zvonu navedeno ime „ V“ a koje se odnosi na ovdje tužitelja. Naveden fotografije tužitelj je snimio prilikom svojih zadnjih posjeta ocu a koji su se odvili dana 28. rujna 2022. godine te 07. i 13. listopada 2022. godine, a kojom prilikom je provjerio i stanje u potkrovnom stanu na II. katu obiteljske kuće, te je još uvijek bila brava koja se može otključati sa ključem koji tužitelj posjeduje. Nadalje tuženik i dalje podmiruje režijske troškove za navedeni stan na II. katu te kao dokaz istome u prilogu dostavlja potvrde o uplatama istih. Stoga, tuženik je protivno volji dotadašnjeg posjednika, tužitelja VI izvršio smetanje posjeda gore opisanog potkrovnog stana. Naime, tuženik je bez valjanog pravnog temelja, u razdoblju između 13. listopada 2022. godine i 16. ožujka 2023. godine svojevoljno promijenio bravu na ulaznim vratima zajedničkog stubišta, a za čije otključavanje tuženik posjeduje ključ, nakon čega je bravu na ulaznim vratima zamijenio drugom bravom za čije otključavanje su potrebni drugi ključevi. Na taj način je izvršio smetanje posjeda na način da je tužitelja onemogućio u neometanom posjedovanju predmetne nekretnine. Stoga tužitelj predlaže donošenje rješenja kojim će se utvrditi da ga je tuženik smetao u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu, na način da je promjenom brave na ulaznim vratima zajedničkog stubišta izvršio oduzimanje posjeda potkrovnog stana na II. katu, te naloži tuženiku uspostaviti ranije posjedovno stanje kako je bilo u času smetanja na način da mu preda primjerak ključeva vanjskih ulaznih vrata opisane nekretnine uz zabranu takvog ili sličnog budućeg smetanja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći kako nije vršio nikakvu promjenu brave na ulaznim vratima u kuću, već je promjenu brave izvršio ČI, otac tužitelja i djed tuženika, koji je za to ovlastio brata tužitelja i oca tuženika, koji je fizički tu zamjenu brave i obavio, a sve iz razloga jer je tužitelj u par navrata uznemiravao svog oca pokušavajući uspostaviti kontakt mimo njegove volje. Navodi da je izmjena brave na ulaznim vratima kuće izvršena prije više od dvije godine (prije 10. svibnja 2021. godine). Nadalje, navodi kako tužitelj nije zadnji mirni posjednik kuće niti bilo kojeg njezinog djela, jer je 1996. godine iselio iz predmetne kuće te od tada više ne živi u istoj niti u istu dolazi. Osporava da bi tužitelj koristio stan u kući ili garažu nakon 1996. godine kada se odselio iz iste.

3. U tijeku postupka izvršen je uvid u ispise fotografija, preslike naloga za plaćanje, račune, Ugovor o gotovinskom kreditu od 03. prosinca 1982.g., potvrdu Privredne banke Zagreb d.d. od 21. lipnja 1991. godine, Ugovor o kreditu od 22. travnja 1985.g., izvatke iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 16. rujna 2022.g., potvrdu Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Gradska groblja od 16. rujna 2022.g., rješenje Županijskog suda u Varaždinu posl.br. Gž-716/2023-2 od 16. listopada 2023.g., proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ČI, ZI, ĆIO, HI, ŠI, KI, te tužitelja i tuženika, te je izvršen uvid u spis ovog suda posl.br. R1-555/2022.

4. Sud je odustao od provođenja dokaza saslušanjem svjedoka PI, obzirom je utvrđeno da je isti kao sudac vodio postupak R1-555/2022 te u tom svojstvu bio na licu mjesta, a koje činjenice nisu sporne niti odlučne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Prema odredbi čl. 21. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 81/15, 94/17 i 52/25; dalje: ZV) koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

7. Prema odredbi čl. 22. ZV-a posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.

8. Prema odredbi čl. 19. st. 1. i 2. ZV posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, ali on ne prestaje, niti se prekida, ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja posjednikove vlasti bilo po svojoj naravi samo privremeno. Smatra se da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao.

9. Prema odredbi čl. 441. ZPP-a raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

10. Prvenstveno valja navesti kako u konkretnom slučaju navodi stranaka o tome čije je vlasništvo predmetna kuća te tko je i čijim sredstvima gradio tavanski stan, nisu odlučni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, obzirom se u postupku zbog smetanja posjeda ne raspravlja o pravu na posjed ni pravnoj osnovi posjedovanja. Jedine činjenice koje su odlučne u ovom postupku su postojanje posljednjeg mirnog posjeda te čina smetanja te su stoga i iskazi saslušanih svjedoka i stranaka analizirani i cijenjeni samo u odnosu na relevantne činjenice.

11. Stoga u ovom postupku nije relevantno tko je vlasnik predmetne nekretnine, da li je tužitelj tavanski stan izgradio svojim sredstvima niti tko i temeljem koje osnove sada živi u njemu.

12. U odnosu na pitanje posljednjeg mirnog posjeda, na temelju iskaza svih saslušanih svjedoka te tužitelja i tuženika nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj u tavanskom stanu u predmetnoj kući živio sa svojom obitelji do 1996. godine, nakon čega je odselio u drugi stan, dok su u spornom stanu ostale neke njegove stare stvari. Tužitelj nakon 1996. godine nije koristio tavanski stan niti bilo koji drugi prostor u zgradi za stanovanje, ali iz iskaza ČI, ZI, ČIO, KI te tužitelja proizlazi da je zadržao ključeve od ulaznih vrata zgrade i da je u nju povremeno samostalno ulazio, odnosno samostalno otključavao vrata. Također iz iskaza HI proizlazi da je tužitelj povremeno dolazio na predmetnu adresu kako bi radio u garaži u dvorištu.

13. Uvidom u fotografiju koja prileže spisu na listu 8 proizlazi da se na jednom zvonu pored ulaznih vrata zgrade nalazi ime Ć, a kako su zvali tužitelja, što proizlazi i iz iskaza svjedoka ŠI i KI.

14. Isto tako, iz prijepisa računa proizlazi da neki računi i nadalje dolaze na ime tužitelja.

15. Sud nije prihvatio iskaze svjedoka ČI i ZI da tužitelj nije dolazio, odnosno da je dolazio samo par puta, jer suprotno proizlazi iz iskaza tužitelja te svjedoka KI, kojima je sud povjerovao.

16. Stoga je utvrđeno da je tužitelj posjedovanjem ključa od ulaznih vrata predmetne kuće imao svakodobnu mogućnost samostalno ulaziti u tu kuću pa tako pristupiti i stanu u potkrovlju, čime se manifestira njegova faktična mogućnost posjedovanja.

17. Iz iskaza svjedoka ZI, KI i tužitelja utvrđeno je da se stan u potkrovlju kuće nije zaključavao, iako je brava postojala i ključeve su imali svi, već samo glavni ulaz u kuću.

18. Ta faktična vlast prestala je promjenom brave na navedenim ulaznim vratima.

19. Iz iskaza ČI, ZI i tuženika proizlazi da je ta brava promijenjena krajem 2022. godine, a primjerak ključa nove brave nije dan tužitelju.

20. Iz iskaza tužitelja i svjedokinje KI proizlazi da je tužitelj za promjenu brave saznao u ožujku 2023. godine, kada je sa odvjetnikom bio na licu mjesta, a i iz iskaza svjedoka ČI i ZI te tuženika proizlazi da o promjeni brave nisu obavještavali tužitelja.

21. Neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije koji je istaknuo tuženik, obzirom iz iskaza svjedoka ČI (djeda tuženika) proizlazi da je bravu promijenio tuženik ("unuk ČI"), a da mu je on za to dao suglasnost.

22. Stoga nije prihvaćen iskaz svjedoka ZI i tuženika da je nalog za promjenu brave dao svjedok ČI (otac i djed stranaka), jer suprotno proizlazi iz njegova iskaza u kojem je naveo i da mu je ključ nove brave dao njegov unuk ČI. Stoga nije prihvaćen ni iskaz ZI u dijelu da je ključeve podijelio otac ČI. I iz iskaza samog tuženika proizlazi da je on organizirao bravara.

23. Neovisno o navedenom utvrđenju, valja istaći kako je kod smetanja posjeda pasivno legitimiran ne samo nalogodavac, već i neposredni izvršitelj smetanja, a utvrđeno je da je to tuženik.

24. Slijedom svega navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja usvojiti u cijelosti i odlučiti kao u izreci pod točkom I. do IV.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to jednokratna nagrada prema Tbr. 7. toč. 2. u visini od 250 bodova, odnosno 500,00 eur, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za prvostupanjski postupak u postupku radi smetanja posjeda. Stoga su u navedenoj naknadi obuhvaćeni troškovi sastava tužbe, sastava podneska od 11.09.2023.g. te zastupanja na dva ročišta. Uz navedeno tužitelju pripada naknada za zastupanje na ročištu 12.09.2025.g. prema Tbr. 9. toč. 1. - 100,00 eur, što ukupno iznosi 600,00 eur, a uvećano za trošak PDV- a prema Tbr. 46. u iznosu od 150,00 eur ukupno iznosi 750,00 eur. Navedenom iznosu pribrojen je trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eur, te trošak sudskog dostavljača u iznosu od 15,46 eur, tako da ukupno trošak tužitelja iznosi 792,01 eur.

26. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom IV.

U Zagrebu, 23. listopada 2025. godine

Sudac:

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se rješenje objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa rješenja, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.