Poslovni broj: UsI-1527/2024-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, te zapisničarki Zrinki Pivac, u upravnom sporu tužitelja UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, OIB: 40781519492, [adresa], radi poreza na kuću za odmor, 23. listopada 2025. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, KLASA: UP/II 410-06/24-0001/0051, URBROJ: 2181/1-09/04-24-0002, od 15. svibnja 2024. godine i rješenja Općine Podstrana, Upravnog odjela za proračun i financije, KLASA: UP/I-410-15/22-01/684, URBROJ: 2181-39-05-1-22-1, od 01. prosinca 2022. godine.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, KLASA: UP/II 410-06/24-0001/0051, URBROJ: 2181/1-09/04-24- 0002, od 15. svibnja 2024. godine odbijena je žalba UU (ovdje tužitelja) podnesena protiv rješenja Općine Podstrana, Upravnog odjela za proračun i financije, KLASA: UP/I-410-15/22-01/684, URBROJ: 2181-39-05-1-22-1, od 01. prosinca 2022. godine, kojim mu je utvrđen porez na kuću za odmor koja se nalazi na adresi u [adresa], za 2022. godinu, u iznosu od 950,70 kuna.
2. U pravodobno podnesenoj tužbi od 20. lipnja 2024. godine tužitelj je naveo da su u upravnom postupku povrijeđene odredbe tog postupka, da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Istaknuo je da je prvostupanjsko rješenje trebalo biti doneseno do 30. lipnja 2022. godine, pa da je ništavo jer je doneseno tek 01. prosinca 2022. godine. Smatra da nije jasno temeljem kojih dokaza i činjenica su tijela državne uprave utvrdila da se njegova predmetna nekretnina koristi za odmor. Prepričao je da je zaključkom prvostupanjskog tijela pozvan da dostavi dokaze o načinu korištenja predmetne kuće, te da je iz dostavljenih računa za struju i vodu razvidno da u njoj stalno živi. Dodao je da je iz osobne iskaznice vidljivo da prebiva na predmetnoj adresi. Dostavio je izjave VU i LU, iz kojih da proizlazi da je tijekom cijele predmetne 2022. godine živio na predmetnoj adresi, te je predložio da ih se sasluša kao svjedoke. Naveo je da mu nije omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za ovu upravnu stvar, te da je povrijeđeno načelo pomoći stranci i načelo utvrđivanja materijalne istine. Tužitelj je predložio da sud poništi rješenje tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu. Naglasio je da iz svih dokaza koji se nalaze u spisu, proizlazi da je riječ o kući za odmor, te da činjenica gdje netko ima prijavljeno prebivalište ne znači da tu zaista živi.
4. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 02. listopada 2025. godine tužitelj je naveo da u svemu ostaje kao u tužbi, te kao u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu. Tuženik je naveo da u svemu ostaje kod obrazloženja svog rješenja, te odgovora na tužbu. Sud je odbio prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka VU i LU, iz razloga što je smatrao da isti nisu relevantni za rješavanje ove upravne stvari, te da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez njih, a ocjenom ostalih izvedenih dokaza. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.
5. Stranke u ovom upravnom sporu nisu predložile izvođenje drugih dokaza.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Člankom 25. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“ broj 115/16 i 101/17; u daljnjem tekstu Zakon) propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.
8. Člankom 2. stavkom 1. točkom 12. Zakona određeno je da je u smislu Zakona kuća za odmor svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.
9. Člankom 26. stavkom 1. Zakona propisano je da se porez na kuće za odmor plaća od 5 do 15 kuna/m[2] korisne površine kuće za odmor.
10. Uvidom u spis javnopravnog tijela utvrđeno je da su pribavljene potvrde o uplati HEP-u za potrošenu električnu energiju za svaki mjesec 2022. godine i potvrde o uplati društvu Vodovod i kanalizacija Split za potrošenu vodu za svaki mjesec 2022. godine, za predmetnu kuću koja se nalazi na adresi u [adresa]. S obzirom na ove dokaze prvostupanjsko tijelo je zaključilo da tužitelj predmetnu kuću koristi povremeno, odnosno sezonski, u smislu članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona, te je 01. prosinca 2022. godine donijelo rješenje o obvezi tužitelja na plaćanje poreza na kuću za odmor za 2022. godinu, u iznosu od 950,70 kuna. Povodom žalbe tužitelja podnesene protiv tog rješenja, tuženik je istu odbio. Ovakva rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela su zakonita i pravilna.
11. Ovaj sud prihvaća obrazloženja javnopravnih tijela u ovoj upravnoj stvari kako je u konkretnom slučaju iz pribavljenih dokaza utvrđeno da je tužitelj u 2022. godini predmetnu kuću koristio povremeno, odnosno sezonski, u smislu članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona, tako da je tužitelj pravilno obvezan na plaćanje poreza na kuću za odmor za tu godinu sukladno članku 25. Zakona. Iz potvrda o uplati HEP-u za potrošenu električnu energiju je vidljivo da je tijekom svih mjeseci 2022. godine bilo izrazito malo potrošnje, osim u svibnju, lipnju, srpnju i kolovozu kada je zabilježena duplo veća potrošnja od ostalih mjeseci. Iz potvrde o uplati društvu Vodovod i kanalizacija Split za potrošenu vodu je također vidljiva izrazito mala potrošnja tijekom svih mjeseci 2022. godine, dok je za ožujak, lipanj, srpanj i kolovoz zabilježena tek nešto veća potrošnja u odnosu na ostatak godine. Prema tome, suprotno tvrdnjama tužitelja, iz ovoga se jasno može zaključiti da dinamika potrošnje električne energije i vode upućuje na povremeno korištenje predmetne nekretnine.
12. To što je prvostupanjsko rješenje doneseno 01. prosinca 2022. godine, ne znači da je ono radi toga ništavo i nezakonito.
13. Prijavljena adresa prebivališta ne znači da na toj adresi osoba zaista i živi.
14. Suprotno tvrdnjama tužitelja, niti jedno načelo iz Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21; u daljnjem tekstu ZUP) mu nije povrijeđeno.
15. S obzirom na to da iz dokaza koji se nalaze u sudskom spisu i spisu javnopravnog tijela ne proizlazi drugačije činjenično stanje u ovoj upravnoj stvari, ovaj sud smatra utvrđenom činjenicu da je tužitelj predmetnu kuću u 2022. godini koristio povremeno, odnosno sezonski.
16. Navodi tužitelja u tužbi nisu osnovani, te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.
17. Na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu, tj. svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu i spisu javnopravnog tijela, ovaj sud je utvrdio da su rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela zakonito donesena. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila ova upravna stvar.
18. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24; u daljnjem tekstu ZUS), pazi po službenoj dužnosti.
19. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u izreci ove presude.
U Splitu, 23. listopada 2025. godine
S U T K I NJ A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA: - tužitelju
- tuženiku
- u spis
NACRT ODLUKE IZRADIO
VIŠI SUDSKI SAVJETNIK-SPECIJALIST ŠIME TOMIĆ
